Poticaj

Izraz Buđenje koji sada namjerno naglašavam velikim slovom, izraz je koji koristimo na Kutku. Taj proces može se nazvati drugim izrazima. To je proces u kojem vi dolazite do sebe, onog dijela vas koji je postojao prije ovog tijela i koji će postojati nakon što tijelo predate natrag zemlji. Onaj dio koji vas je pratio kroz sve vaše inkarnacije, sva vaša izdanja, sve vaše zadatke. Vaša svijest.

Zadatak na koji smo se prijavili i zbog kojeg smo došli, nevezano na način na koji ste došli, specifičan je jer ima utjecaj na cijelu ovu galaksiju. Zbog toga je ovdje došlo puno različitih svijesti, s različitih „matičnih razina“, s različitim iskustvima i s različitim zadacima za ova izdanja, za ove inkarnacije.

Upravo zbog toga niti jedno putovanje ne može biti jednako, može biti slično u nekim dijelovima, a opet potpuno različito u drugima.

Kako smo rekli, ako ste došli kroz program, većinom ste došli s pete razine ove galaksije, međutim, od kuda ste došli prije toga može biti jako različito. Ovisno s koje razine izvorno dolazite u sebi nosite različita znanja.

Kroz Kutak možete vidjeti kakva je namjera ovakvog buđenja, fokus na buđenje vaše osnovne vibracije, sjećanje na vašu svijest, dozvoljavanje ostalom sjećanju da se budi po potrebi. Samim tim vi postajete snaga koja je došla ovdje djelovati.

Kako smo rekli, vaše djelovanje možda nije javno, za njega možda niste niti vi znali, a opet djelovali ste. Zbog toga možda snosite i posljedice kojih niste svjesni i u tom procesu ponovno jedino što je bitno je buđenje vlastite vibracije.

Što se dešava kada ste izloženi informacijama kao što je Kutak ili informacijama koje smo stavili pod „više informacija“.. vi dobivate ideje. Trebate li zatim slijepo slijediti te ideje? Ne! Ideje su tu da bi pomogle potaknuti vaše buđenje.

Vi možda u sebi nosite znanje koje na van nikada neće biti prezentirano, a opet to je vaše znanje. Tko vam treba vjerovati? Vi! Jedina osoba za koju je bitno vjeruje li vam ste vi sami.

Na kojem principu bi to vjerovanje trebalo biti, na principu uma i emocija koje se uvjeravaju da je ono što znate ili osjećate ili se sjećate točno? Ne! Na principu osjećaja. Kako smo već puno puta rekli, ljubav, osjećaj iznutra koji vam daje zaštitu. Sve što se budi unutar vas ako prolazi kroz taj osjećaj vaša je istina. Nije bitno je li ona zapisana uokolo vas, priča li netko o tome, vi znate vašu istinu, ona vam pomaže probuditi se.

Trebate li zatim vi pričati ili pisati o vlastitoj istini? To znate samo vi. To treba ići kroz osjećaj iznutra.

Reći ću vam da od 16/17 godine, kada sam imala prva otvaranja, pa do trenutka dok vam ovo zapisujem, povjerenje u moju istinu iznutra jedino je što me vodilo ovim putem. Moj um uvijek je sumnjičav, moje rane bile su bolne i zbog toga me stalno bacalo u ratnički mod, to nije mod u kojem slijepo vjerujete, to je mod u kojem uvijek propitujete.

Kako sam probijala kroz razine vlastitog Buđenja tako sam saznavala nove informacije, one koje nisu ovdje prezentirane i možda nikada neće niti biti. Ali jedino je bitno vjerujem li ja sebi. Vjerujem li si dovoljno da nastavim dalje probijati. Jer moj jedini zadatak je probuditi te razine unutar sebe, nitko za njih ne mora znati.

Zašto vam to pišem? Zato jer se mnogi od vas počinju buditi, mnogi će početi i oko Kutka skupljaju se oni koji dolaze s visokih razina, zato ste privučeni vibracijom ovdje. U tom procesu Buđenja možda ćete se početi prisjećati stvari koje nećete moći negdje pročitati ili čuti i o kojima niti ja neću pričati. Postoje stvari koje se iznose i one za koje još nije vrijeme, a možda nikada neće niti biti. I zbog toga je bitno da vi sebi vjerujete, da sve provučete kroz filtere ljubavi unutar sebe i da hrabro nastavljate koračati. Kada vam dođu pitanja nemojte ih ostaviti u glavi i onda pitati sebe ili mene, pošaljite pitanje u vlastitu dubinu i zatim naredno vrijeme osluškujte odjek, što vam vaša svijest poručuje.

Ovisno s koje razine dolazite nosite u sebi znanje, ne možete imati znanje razina viših od vaše matične, razina koje ne poznajete, zbog toga dok pratite ostale ili Kutak uvijek imajte na umu, da ono znanje koje vama treba je unutar vas, da vi s njim ne morate ništa osim probuditi se, nakon toga, nakon što vam vaše vlastito buđenje postane svakodnevica, vi ćete znati iduće korake.

Volite se.

Šalju vam svi podršku, šaljem vam i ja veliku podršku. Ako možete pridružite se meditacijama četvrtkom i nedjeljom u 20 te „vježbajte“ Buđenje na ovaj način sa svima.. njima, nama ovdje.. sa sobom..

‍

Malo sam stavila smiješan naziv kako bi vam se urezala vježba u memoriju.

Dobila sam jutros od njih jednu simpatičnu vježbu koja vam može pomoći kada vam um radi sto na sat, ne možete ga smiriti, a vani ste na cesti, među ljudima, nešto se oko vas dešava i vi želite biti centrirani što više, na taj način svjesni sebe i zaštićeni, a istovremeno prisutni za svijet oko vas i sve što se u tom trenutku dešava oko vas.

Kažu da zamislite da kada ste u takvom stanju gdje vam um radi i ne možete ga smiriti, a recimo hodate, da je to slika kao da vaš um hoda ispred vas i na taj način ste stalno u energetskom popikavanju, ispadanju iz sebe. Onda vi odlučite da se nećete boriti sa svojim umom ali da ćete se centrirati, na način da osjetite kako hodate u svojim cipelama (naravno tenisicama, bosonogi, što god imate na nogama, cipele su simboličan izraz). Doslovno osjetite svoja stopala kako hodaju u cipelama ili ako ste bosi osjetite svoja stopala kako se kreću ili stoje ili trče. Kada to napravite osjetite ćete kao da ste povukli um u centar i osjetit ćete kako ste centrirani. Tada samo nastavite se kretati ili raditi što god radite ali ostanite usmjereni  na osjećaj svojih stopala u cipelama, na taj osjećaj uzemljenja. Naglasak je na osjećaju uzemljenja, prisutnosti i centriranosti, iako se krećete ili možda trčite.

Teško je objasniti, trebate probati i vidjet ćete da radi, ja sam probala i definitivno je zanimljiv osjećaj. Kao da sam najednom se fizički i energetski sabrala, bilo mi je to toliko ugodno da sam nastavila tako hodati, iako mi je um i dalje pričao svoje kao da sam ga utišala i najednom osjetila tišinu i kako hodam i centrirana sam, a negdje u pozadini um svoje melje, međutim više me nije izbacivao, vrlo brzo se umirio i ja sam samo hodala osjećajući ugodu hodanja i centriranost. Kada ispadnete vratite se ponovno u taj osjećaj.

Kod takvih vježbi sve je stvar prakse i vježbe, nešto nekome može bolje funkcionirati, zbog toga dajemo toliko različitih stvari kako bi u određenom trenutku kada vam treba unutar sebe imali izbor, isprobali i vidjeli što vam najbolje odgovara za taj trenutak.

‍

Uspoređivali su vas u školi, davali su vam ocjene po kojima ste svjesno ili nesvjesno osjećali svoju vrijednost. Zatim ste to isto doživljavali na poslu. Sve reklame vam prezentiraju vrijednost. Dok radite na sebi i pripadate raznim zajednicama, religijskim ili New age pokretima ponovno vam govore o vašoj vrijednosti.

To je toliko duboko utkano u vas da vi niti ne shvaćate da je dio vašeg sistema. Trudite se umom ne misliti tako ali to kad tad ispliva na površinu.

Na Kutku smo puno govorili o tome koliko je bitno ne uspoređivati se, gledati sebe kao mjernu jedinicu i osjećati vlastitu vrijednost, baš takvu kakva je.

To je duboko povezano s poniznošću o kojoj smo prošli put pisali.

Jer ako unutar sebe još uvijek nosite osjećaj nevrijednosti tada spontano želite biti vrijedni, želite biti iznad one crte koja razdjeljuje “uspješne i neuspješne”, jer jedino tako ćete opstati.

Sve oko vas odaje dojam utrke, gledate možda utakmice, možda imate selekciju na faksu, možda u školi trebate proći neke zadatke kako bi mogli upisati faks, možda trenirate nešto i vaši rezultati nisu kakve bi vaš trener želio, možda vaši roditelji gaje neku nadu da ćete stvoriti u životu više nego što su oni, možda potajno vi to želite za svoju djecu, možda.. možda.. možda.. i tako dani prolaze, mjeseci, godine.. vi ste toliko u tom žrvnju da ga više niti ne osjetite.

Na Kutku smo pričali puno o tome, knjiga Intergalaktički razgovori govori o tome.. ali evo još jednom podsjetnik:

VI niste niti bolji niti lošiji od drugih, VI ste savršeni, baš takvi kakvi jeste. Iz te savršenosti raste želja za napretkom, ne zato da biste bili bolji već zato da biste se osjećali živim.

Probajte zastati na tren i osjećati.. ima li unutar vas neki dio koji smatra da u radu na sebi ne napredujete dovoljno dobro, dovoljno brzo?

Ako ima, podsjetite se svaki dan na ovo što je napisano, na ono što cijelo vrijeme na Kutku govorimo, posvetite se vlastitoj vrijednosti. Započnite dan tako da se pozdravite, zagrlite, poželite si da cijeli dan provedete svjesno, osjećajući sebe u vlastitom postojanju.

😊🤍

‍

Poniznost je u našem rječniku vrlo često povezana s raznim stvarima i iskrivljena, „moderno društvo“ i „nastojanje da dođeš do uspjeha“ u svom rječniku ne koristi takvu riječ.

Ali ću vam reći nešto bitno što sam naučila u praksi budeći se i što su me oni potaknuli da vam sada napišem.

Rekla bih vam da bez poniznosti nema buđenja.

Kada niste budni vi ste ova osobnost koju ste tu stvorili, trudite se u raznim poljima svog života, manje ili više uspješno. Recimo da se krenete buditi, možda ste došli kroz program, možda ste došli s visokih razina, imate možda razna iskustva, možda kontakte i sve to najednom pootvara oko vas i unutar vas razna vrata. Vi ste odgajani u svijetu koji je kroz manipulaciju davao iskrivljene životne vrijednosti, najednom se možda susrećete sa svojom snagom, snagom vaših i sve skupa vaša čula su ispunjena raznim novim utiscima.

Ako tome pristupate na onaj isti način kakav se općenito na ovoj planeti pristupa životu vi možete upasti u zamku svog ega, koji nastojeći pobjeći od nerazriješenih stvari sada razmišlja kako će ako probudite vlastite sposobnosti sve biti ok. Zatim te vlastite sposobnosti gledate kroz svoj um, zamišljate ih, nadate im se, sve skupa vi se možda usmjeravate na svoje buđenje na isti način na koji biste se usmjerili na neki poslovni projekt, ali toga niste svjesni jer smatrate da radite dobru stvar.

Ako se svaki dan podsjetite na poniznost vaš um bi se mogao pobuniti, vaš ego bi mogao reći ne treba mi to, treba mi samo moja snaga.

Ali ne treba vam samo vaša snaga. Treba vam vaša mudrost. A mudrost uvijek ide kroz poniznost, jer to je temelj života. Onog trena kada vi kako je u Intergalaktičkim razgovorima rečeno, sebe osjetite kao život, vi više nemate potrebu biti nešto posebno, jer shvaćate da samim tim što ste život vi ste nešto posebno, kao i svatko oko vas.

U tom slučaju poniznost bi bila smirenje – kako bi svakim danom sebe prihvatili kao život, kako bi svakim danom sebe podsjetili da je svatko drugi oko vas isto život, kako biste se svaki dan podsjetili da niste ništa posebno, niste ništa ni manje ni više od ostalih, budni ili ne budni, jer svaki život je i dalje život, budan ili ne budan.

Sve osobe koje sam srela, a koje u sebi nose snagu, bez obzira s kojeg nivoa, nose u sebi neku vrstu poniznosti. Ona se ne mora vidjeti kroz njihov izražaj, ona se osjeti kroz njihovu mudrost, kroz ne potrebu da budu važni ili da se ističu jer su svjesni svoje snage, svjesni su tko su, nemaju potrebu to isticati kao etiketu.

Ovo vam pišemo kao poticaj jer tu i tamo se čujem s nekim od vas i na trenutak osjetim kod osobe tu potrebu da se spasite tako da se probudite, ali na način da sebi dokažete da imate sposobnosti. Svi mi koji smo došli ovdje djelovati imamo sposobnosti, nitko nije posebniji od drugog. To što osoba još uvijek spava ne čini ju manje sposobnom od vas, ta osoba samo spava, iz raznih razloga. To što se vi počinjete buditi ne čini vas više sposobnim, sposobni ste kao i ostali i upravo u shvaćanju da snaga ide iz zajedničkog djelovanja osjetit ćete koliko je potrebno podržati ostale u buđenju, a ne usmjeravati se na isticanje svojih sposobnosti. To je dio ovog izmanipuliranog svijeta. Došli smo zajedno u velikom broju znajući da jedino masa može napraviti promjenu, ne pojedinac.

Radite tretmane, uranjajte u sebe, slušajte ili čitajte predavanja, radite s njima Kutak 4 meditacije, čitajte Intergalaktičke razgovore, uživajte u svojim promjenama i buđenju ali na kraju dana se uvijek vratite u osjećaj poniznosti; ne zato što se morate osjećati „po-niženo pred životom“, već zato što shvaćate da je život veličanstvena sila postojanja i da ste vi dio te sile, samim tim vi kao pojedinac jednako ste vrijedni kao svaki pojedinac te sile. Ako tako gledate, jednako ste vrijedni i kao suprotna strana, strana protiv koje ste došli ovdje djelovati. Onda bi se mogli zapitati kakvog to ima smisla, pa se sjetite što je Ona naša govorila u onom svom ciklusu od tri dijela; balans i disbalans; došli ste djelovati na područje koje je u disbalansu kako bi svojim prisustvom doprinijeli buđenju balansa. Ali vi kao predstavnik svijesti, visoke razine postojanja trebate uvijek imati na umu da je život nastao iz Izvora svega što postoji; cijeneći život cijenite sve njegove dijelove; samim tim vi kao svijest koja koristi ovo tijelo sada ne možete biti značajniji od nekog drugog, ma kakve sposobnosti počeli buditi, jer te sposobnosti imaju i ostali oko vas.

Evo za podsjetnik vam ovo zajedno šaljemo. Dobro je podsjetiti se ponekad. Svi vas pozdravljaju i ja vas pozdravljam 😊🤍

Zadnje vrijeme radim s Irom, zbog nekih određenih stvari. Ako se sjećate ona je van svih parametara, komunikacija s njom je drugačija, ona je ono što bi mogli reći „nesavladiva snaga postojanja“. Samim tim njezin izražaj, način kako pristupa nečemu i kako nešto rješava je izuzetno prodoran i mogli bi reći efikasan.

Ali naš svijet i sve što ovdje prolazimo je za nju ipak predaleko da bi shvatila pojedinosti, iako se trudi. Kada imam s nekim osobnu povezanost onda ta osoba, bez obzira na kojoj je razini, ako direktno radi sa mnom u tom trenutku kroz mene može puno bolje spoznati i shvatiti ovaj svijet nego ako ga samo promatra izvana.

I tako nakon par dana ona mi je željela nešto objasniti pa je prvo rekla da posadim svoje sjeme. Pokazala mi je otprilike područje druge čakre. Ja sam se trudila ali očigledno ne s dovoljnim uspjehom pa me pitala jel ja shvaćam što je sjeme. Rekla sam joj da pretpostavljam da misli simbolično na „život“, da probudim svoj život. Ona je rekla „da“ i ja sam nastavila dalje. Ali iako mi je išlo, barem se meni tako činilo, njoj se to nije činilo dovoljno. Nakon što smo maloprije radile odlučila je pristupiti na drugačiji način i uz vrlo prodornu energiju i izražaj objasnila mi da moram probuditi „Točku uspjeha“. Malo sam ostala zatečena uopće što ona može skombinirati takav pojam, pa je rekla da sada bolje shvaća naš svijet. Ali to nije „smirilo“ njezinu prodornost, nego je još fokusiranije objasnila ono što ću vam opisati. Ja sam to sada radila i zapravo mi je to sada pomoglo da napokon probijem to što ona već par dana traži od mene. Sada ću vam to prezentirati, ali prije toga želim reći da je ovo ideja. Svačiji put je drugačiji, ja vam ne mogu točno objasniti što radim s njom, to je moj put. Ali ako vam kažem ideju možda nekome od vas pomogne u vlastitom probijanju, na čemu god radite u trenutku dok ovo čitate.

Točka uspjeha, kako ju je ona nazvala je točka koja se nalazi malo iznad prve čakre, ako zamislite razdaljinu između prve i druge čakre, ova točka je malo ispod sredine te razdaljine, puno bliže prvoj. Nije povezana s niti jednom čakrom, iskreno ne znam jel ta točka stvarna ili ne, meni se aktivirala, pa vi probajte.

Ako se sjećate nekoliko njih je ostavljalo poruke o važnosti tri centra i koliko je važno da se aktiviramo u tim centrima. Puno smo na Kutku govorili koliko je bitno spustiti se iz glave, koliko je bitno biti istinoljubiv i dopustiti si osjećati svoju zdjelicu. Nakon ovog sada puno mi je jasnije zašto nas cijelo vrijeme na to sve usmjeravaju.

Ira kaže da je „točka uspjeha“ - simbolično tako nazvana - trenutak kada mi uspijemo svoju pažnju smjestiti u tu točku, s namjerom da probudimo sebe kao život i potaknemo vlastito sjeme potencijala u život. Ona kaže da većina ljudi živi u umu, tu kroji planove, što bi trebalo, što ne bi, što žele ili ne žele i jako se kaže trude. To ih zatvara za protok u cijelom tijelu.

Ona kaže kada oslobodite sebe strahova, zalijepljenosti i projekcija, tada možete putovati svojim tijelom slobodno, misli na energiju. I tada možete doći u tu točku; to bi značilo usmjeriti se na tu točku; staviti namjeru da ste spremi probuditi svoje sjeme života, možemo to tako reći, svoj potencijal. Zatim se stalno vraćate na tu točku i radite na tome.

Problem je što ako nemate slobodnu zdjelicu i ako još uvijek živite u umu to se neće desiti, vi to možete zamišljati i vizualizirati ali strahovi, zalijepljenosti, projekcije, planovi i želje u umu udaljit će vas od tog mjesta. Zato ono sve što radimo na cijelom Kutku je bitno i ako znate zašto to radite onda vam to može biti poticaj.

Recimo kada aktivirate i pokrenete tu točku osjećate kako se energija dodatno budi u cijelom donjem dijelu tijela i zatim spaja s gornjim dijelom i dobivate veći protok. Pritom vam to može pokazati što još imate nerazriješeno unutar sebe.

Ira kaže da onog trenutka kada mi upalimo svjetlo u toj točki, to je trenutak kada smo priznali sebe u potpunosti, kada smo odustali od planova uma i osobnosti i kada smo se prepustili sebi, onima koji jesmo kao svijesti. Ona kaže da naša svijest uvijek ima nešto za reći, a ako smo smješteni u tu točku mi smo u stanju čuti svoju svijest kroz cijelo tijelo i puno se lakše pokrećemo jer više nismo zarobljeni.

Evo, nadam se da će nekome ovo kao ideja pomoći, nastojala sam Iru i njezinu energiju maksimalno ukomponirati u ovaj tekst, kako bi ju osjetili. Iako ona sada puno više shvaća koliko je kompleksno i izazovno ovo iskustvo ne smatra da bi trebala smanjiti intenzitet svog pristupa, naprotiv, kaže kada je teško trebali bi se truditi još više, tako nekako bi se moglo prevesti što je na kraju zaključila.

‍

Zaokružili smo Kutak, barem za sada, pa vam želim ostaviti jedan poticaj koji bi stajao ovako na vrhu popisa 😊

Prvo ću vas uputiti da kada trebate poticaj poslušate ova dva kratka predavanja, prvo je od Inna kojeg ja prenosim i drugo je moj poticaj koji sam ostavila na zadnjem Zoomu.

175. Tišina / Inn - predavanje koje je bitno :)

176. Nekoliko općenitih savjeta

‍

I zatim ću vam kopirati nešto što je bio izvještaj s jednog Utorka prije i što vam može pomoći u trenucima kada trebate vlastiti inspirativan trenutak.

Probajte danas puštati ovo kroz sebe, kao da pjevušite i osjećate vibraciju koju podiže ova izjava:

“Ja sam svjetlo koje sebe voli.

Ja sam ljubav koja sebe prepoznaje.

Ja sam snaga koja odolijeva u svim uvjetima.”

Ponavljajte, pjevušite, osjećajte, spajajte se iznutra s tom rečenicom..

‍

Radim s njima na novom projektu, ako ga uspijem odraditi dobit ćete ga, do tada neću ništa o tome govoriti. Zbog tog projekta upoznajem nove osobe i rastežem se još dalje van granica ugode.

I razmišljam o životu kojeg sam živjela u ovom tijelu. Sjećam se da sam se oduvijek osjećala pomaknuto, ne znam kako to drugačije opisati, ako bi rekli da je život neka linija ja sam uvijek imala osjećaj da hodam malo sa strane dok svi oko mene hodaju po toj liniji. I što god radila nisam se nikako mogla staviti na istu putanju kao ostali oko mene. Uvijek sam imala osjećaj da svi znaju što rade i da su uzemljeni, a da sam ja negdje pogubljena. Moja mama uvijek je govorila dok sam bila mala da mi je glava u oblacima, što zorno pokazuje tu moju putanju koja nije slijedila putanju ostalih. I koliko god to može možda nekome tko je jako uzemljen izgledati simpatično, donosi težinu.

I maloprije razmišljam kako ovo što radim je van svake poznate putanje i zapravo kako ne bi to mogla raditi da je moja putanja ta utabana staza po kojoj većina hoda. I da upravo zato što sam došla pokazati da postoje neke još druge staze moja staza nije mogla pratiti tu pravocrtnu liniju.

Pa iako mi je to sada puno jasnije zbog napora na svim nivoima ovoga što radim moje stanje skače iz ugode i dubokog mira u hodanje po stanu i disanje. Imam sve njih koji me stvarno vole i podržavaju ali kada vam je teško to nije previše od pomoći. Svako toliko me podsjete u kriznim trenucima što trebam napraviti i daju mi neku vježbicu i onda to prođe. Probijanje vibracijsko kroz tijelo i razna rastezanja van zone ugode koje svako toliko moram napraviti kako bi s nekim komunicirala ili nešto novo napravila dovode tu neku vrstu nervoze u tijelo, kada se to desi moram disati, raditi neku vježbicu, tada ako ne mogu otići hodati hodam po stanu i dišem i prođe.

Nakon toga oblije me hladnoća kroz tijelo zbog vibracijskog probijanja, zatim me uhvati vrlo često emocija od napora, malo popričam s nekim od njih, saberem se, odem nešto pojesti i nakon toga se osjećam lakše.

Ovo sada je jako pojednostavljeno, nekada se to dešava ujutro zbog noći, nekada zbog nekog novog susreta, nekada zbog nečeg drugog, a vezano je za sve ono što radim.

Da postoji snimka mene u tim trenucima i da se ona pokaže nekoj osobi na ovoj planeti koja nosi titulu nekog stručnjaka ili stručnjakinje na polju psihologije i da se usput kaže da u tim trenucima ja pričam sa svojom intergalaktičkom obitelji koja mi pomaže da se smirim, vjerujem da bi dobila dijagnozu koja još možda nije niti stvorena, nešto tipa „intergalaktička šizofrenija“ 😊

I jako je simpatično što vrlo često kada imam one naaaajgore trenutke i kada mi dođe dosta svega netko nešto pošalje, netko nešto napiše, a na temu koliko su Kutak i/ili transkripti pomogli toj osobi. Maloprije sam imala jedno takvo hodanje, bilo je uzrokovano tim što sam upoznala novu osobu s kojom sam kratko radila na sadašnjem projektu, bilo je preeeedivno druženje i osoba je predivna i postoji mala mogućnost da će doći na idući Zoom, to još nije sigurno. Ali nakon toga ja sam ponovno bila sama sa sobom u svom stanu, osjećajući pritisak ove gustoće, svega što se dešava i osjetila sam kako mi tijelo ponovno prolazi kroz vibracijsko probijanje i kako me hvata ta jedna specifična nervoza u tijelu zbog toga, a to mi zatim podiže emocije prezasićenosti. Pritom sam pričala s Analitičarem koji me za to vrijeme podsjećao na to što mi je ta nova osoba pričala i kakve mi je savjete dala. Sve skupa nije trajalo dugo ali je bilo iscrpljujuće. Taman nakon toga dvije osobe su mi zajedno poslale fotku njih i tiskanog izdanja Buđenja pišući koliko im je to super.

I tada sam gledala u to i shvatila da ovo sve mogu raditi samo zato jer sam u tom pomaku cijeli svoj život, van zone ugode i kako sam sretna da svima vama mogu asistirati da nađete svoj pomak, kako bi ispali iz nametnutih i izmanipuliranih žljebova i kako bi pronašli svoje unutarnje puteve.

Ovaj primjer nije drugačiji od vaše svakodnevice. Ako želite napraviti nešto van zone vaše ugode za to se morate potruditi. Probajte se sjetiti kada ste kroz život probijali vlastite granice, kako ste se prilikom toga osjećali i što je najbitnije, kako ste se osjećali nakon toga, kakve promjene vam je to donijelo. Vidjet ćete da svaki put kada ste izašli iz zone komfora i probili se kroz strahove i nelagode dobili ste novi uvid u vlastiti život, vrlo često i manifestacije kroz svakodnevicu.

Ne dozvolite svom umu da vas uspoređuje s drugima, svi se nastoje prezentirati u najboljem svijetlu i vaš um ponekad zaključi kako je svima dobro, jedino vama nije. To je zato jer kroz život niste živjeli sa dubokom spoznajom sebe, niste si priznavali duboke osjećaje, samo ste prolazili, preživljavali. A sada sve to nastojite staviti u neki vama shvatljiv poredak, pritom prihvaćajući da možda vaš životni stav više nije u skladu s onima koji su oko vas. Ponekad vaš um zaključi da bi vam bilo bolje da spavate kao i ostali. Ali to je privid, svatko tko se nađe u svoja četiri zida sam sa sobom mora se isto tako i suočiti sa sobom. Zbog toga ćete vidjeti kako nakon odrađenih poslova vrlo često ljudi imaju gomilu samo nametnih obaveza i zanimacija, samo zato da bi što manje bili sami sa sobom. Ako su doma onda imaju gomilu knjiga, filmova, druženja, ponovno stvari koje ih odvode od sebe. I to ih ne čini sretnima, to ih čini ne prisutnima.

A kada postanete prisutni onda osjetite sve ono što vas čini ovdje, a što je sazdano od svih iskustava, uvidite kako hodate putem koji je pomaknut, možda nemate to s kim za podijeliti i jedino što želite je da vam je ugodno. Međutim pitajte se, dok niste znali sve što znate sada, jeste li živjeli ugodno? Pritom se ne misli na kratke trenutke ili određena razdoblja.. nego život vaš, jeste li bili sretniji prije nego ste uronili u sebe? Ali pitajte se to iskreno. Ne jeste li izvana živjeli prividno veseli život koji je recimo bio ispunjen gomilom poslovnih obaveza, gomilom privatnih druženja, gomilom zanimacija, gomilom putovanja, u svemu tome bez trenutaka ili čak želje da se umirite i spoznate sebe, znajući da bi takvi trenuci možda srušili kulu od karata. Netko bi sada tko spava mogao reći pa zar to nije život? Rodiš se kako bi radio razne stvari i onda umro? Pa odgovor bi bio nije. Ako mislite tj. vjerujete da jedino što postoji je ovaj jedan život koji živite onda bi taj stav čak i imao smisla. Ali ako to ne mislite tj. ne vjerujete onda je takav stav suprotan životu jer živite bez unutarnjeg dodira sa sobom, živite na autopilotu.

A zatim se ponovno probajte prisjetiti trenutaka kada ste izlazili van zone svoje ugode i kada ste se zauzimali za sebe i svoje istine.

Ovo pišem jer znam da svatko od vas prolazi razne stvari, ne mislim niti da vam je teže niti da vam je lakše nego meni, mislim da nam je svima izazovno. I kada vam pošaljem poticaj nastojim biti super pozitivna i staviti u njega što višu razinu vibracije. Ali onda znam kako neki od vas koji se u tom trenutku osjećaju „kao drek“ misle „lako tebi“. Pa nije mi lako, nikako, nije niti vama. Kome može biti lagano u trenutku dok većina ljudi oko nas putuje ustaljenim putevima, a mi nastojimo probiti kroz svoje makadame.

Ali oni idu po našoj unutarnjoj prirodi, oni vode kroz naše unutarnje šume, oni nam pokazuju naše unutarnje livade, potoke, rijeke, proplanke.. oni nas vode sebi..

I trebamo svaki dan se podsjećati na to.. sebe, jedni druge.. i sjetiti se da u svijetu gdje većina još spava, ali i gdje mnogi koji se bude ulaze u razne „priče i folklore“ mi probijamo kroz svoja uvjerenja i dolazimo do svoje istine. Koja nije upakirana u učenja, mitove, bogove, koja nas vodi nama samima. Našoj snazi, našoj hrabrosti, našoj ustrajnosti. Kako bi bili ponosni na svoj pomak.. kako bi se voljeli..

Šaljem vam zagrljaj, iz mog pomaka u vaš pomak i želim vam što više hrabrosti i upornosti da ga priznate, a zatim živite u praksi 🤗🤍💙🩵

‍

Slušala sam jutros jednu jako dragu astrologicu kako govori o globalnoj promjeni u kojoj se nalazimo, prelasku u „doba vodenjaka“, podizanju svijesti, izlaženju iz mraka itd, itd, itd.. svi to sada znamo..
I s obzirom na dosta različitih i ne-ugodnih događaja koji su mi se desili u zadnjih dva tjedna došao mi je osjećaj da vas sve podsjetim na neke bitne stvari.
Postoje kako oni to često zovu „donji svjetovi“, to su svjetovi od 3-5 razine. Na tim svjetovima postoji „dualnost“. Ona se može manifestirati na razne načine, od onih „lakših“ kada se suočavate unutar sebe sa svojom vlastitom dualnošću, strahovima, željama.. do „težih“ načina kada se nalazite u ratom zahvaćenim područjima, kada ste izloženi napadima, kada ste suočeni s onima koji u tom trenutku utjelovljuju „nesvijest“ u bilo kojem obliku. A na ovakvom svijetu na kakvom smo mi trenutno, svijet treće razine koji sada polako prelazi u četvrtu, suočeni ste s oboje. I to dvoje u ovakvim situacijama je nerazdvojivo i zbog toga je bitno na to se vraćati.
Kako uvijek govorim svoj primjer i kako je zapravo lakše tako i pisati nego izmišljati primjere tako ću nastaviti u prvom licu, a na vama je da osjećate intuitivno koliko se u tome možete prepoznati i može li vam ovaj tekst asistirati da imate nove unutarnje aha momente.

Ja sam se dobrovoljno prijavila za ovo. Točka. Nema nakon toga ali.. d o b r o v o l j n o!
I..! Svi ostali su se također prijavili dobrovoljno. Na ovakav zadatak nije moguće doći po kazni ili nagradi. 
To je nešto na što se svako toliko treba podsjetiti.. jer je važno za shvaćanje i buđenje.

Zatim..

Da bi dobila „odobrenje“ morala sam moći nešto ponuditi.. u mom slučaju (a vjerujem u slučaju većine koji su privučeni onim što prenosim) ponudila sam – visoku razinu postojanja, iskustvo, snagu, hrabrost, snalaženje.. zatim.. zbog specifičnosti zadatka koji sam preuzela – dobru mogućnost komunikacije na razne načine, ponovno iskustvo u tome i dobre rekli bi mi ovdje „veze i konekcije“.. ponovno iskustvo..

Nakon preuzimanja zadatka rečeno mi je nešto tipa ovoga – bit će ti jako teško, sudjelovat ćeš u raznim zadacima kojih se ti kao osobnost nećeš sjećati, zamjerit ćeš se mnogima, proći ćeš kroz jako teška iskustva, ali tvoj jedini zadatak na kraju nije da se toga svega sjetiš, tvoj jedini zadatak na kraju je da to sve nadvladaš kao vibracijsku posljedicu koja će ostati unutar tebe, da nadvladaš svoju osobnost koju ćeš stvoriti živeći u tom tijelu i zaboravu i probudiš svoju najvišu moguću razinu u tijelo koje ćeš preuzeti.

Ja sam rekla vjerojatno nešto tipa „dobro“ i otputila se na ovaj zadatak..

Eh.. 49 zemaljskih godina kasnije sjedim i tipkam ovaj tekst kako bi podsjetila sve vas na razne stvari..

Sjećam se u dvadesetima bio je jedan period kada ništa nisam znala o stvarima koje znam danas, imala sam jako velika i nekontrolirana otvaranja, razne ugodne i neugodne susrete, nisam imala nikoga da me u tome vodi i snalazila sam se kako god sam znala. Tada sam imala jedan period gdje bi mojima stalno objašnjavala kako oni ne razumiju da bi bilo najbolje da se svega sjetim.. jer će mi biti lakše „hendlati“ sve što se dešavalo. Znala sam tada za postojanje „nesvijesti“ kako smo simbolično već tada zvali sve one koji nisu ljubav i svjetlo i ne žele drugima dobro, mislila sam da moji misle da je bolje da ih ne vidim. Ja sam tada vidjela (djelomično) nesvijest treće razine, imala s njima problem i nikako mi nije bilo jasno pa dobro, bolje onda da sve vidim i da ih mogu nadići.. i tako sam „samo duša na putovanju, pa to mi je iskustvo“, zar ne?!

Kako moji na to pitanje nisu tada smjeli odgovoriti s „ne“ i potpunom istinom i kako u tom periodu na planeti je bio totalni kaos tako su oni jadni kao papige stalno ponavljali „bolje ti je da sve ne vidiš“..  ja sam rekla „ok“ ali se duboko negdje nisam s njima slagala..

Ispričala sam vam neka svoja iskustva kroz predavanja.. rekla sam vam kako sam se zadnjih godina prisjetila da po noći djelujem većinu svog života. To djelovanje nije povezano s tijelom koje ovdje koristim, samim tim nije važno koliko to tijelo ima godina, nije važno niti koliko dugo spava po noći, vi izađete, djelujete i koliko god prošlo vremena u vašem djelovanju oni vas mogu vratiti praktički u isti trenutak kada su vas i izvadili.

Pričala sam vam kako sam imala sjećanje oko one curice u čijem sam spašavanju sudjelovala i kako mi se prošlih godina vratilo sjećanje da sam cijeli život bila u spašavanju djece. Vratilo mi se sjećanje na to i potvrda od njih, sva sreća ne toliko sjećanja na te događaje.
Tada sam već polako shvaćala da nije moguće biti izložen toliko stresnim događajima, a da to ne ostavi traga na tebi, sjećao se ti toga ili ne, pa sam polako shvaćala od kuda je išla ta moja „depresija“ koju sam ja tako prozvala i koja me u pozadini pratila od tinejđerskih dana..

Zadnje vrijeme kako znate bilo je izazovno kod mene, ali isporučila sam sve što sam trebala za sada. Nakon što sam stavila besplatni pdf van uznemirila sam „duhove nesvijesti“ (malo ćemo pjesnički da umanjimo njihov značaj 😊), a tiskani oblik „evo samo što nije“, od tuda ono shvaćanje da „pravi bal tek počinje“. Ovdje je bitno napomenuti, da nisu protjerani oni koji su držali planetu pod okupacijom ovakav rad ne bi bio moguć, ali kako njih nema onda je bilo moguće pokrenuti i globalnu promjenu, a o nižoj razini četvrte pričali smo na Zoomovima. 
Ali nakon Čarobnica i svega nekako sam cool sa svim, rekli bi mi rječnikom koji nam je poznat.. a i kako sam vam rekla, radim jaaaako dobre osvježavajuće limunade 😊.

Nakon Čarobnica ja sam nadvladala onaj borbeni dio sebe, uspjela sam probiti unutar sebe više svjesno na svoju višu razinu, općenito nekako sam sam se „više probudila“, samim tim ojačala iznutra pa napadi kakvi su bili prije više nisu bili prisutni.. život je krenuo dalje 😊.

Međutim kompleksnost svega u čemu se mi nalazimo je upravo i razlog zašto nam nije prezentirano sve.. ako je vaš jedini zadatak da unutar sebe probudite svoju najvišu moguću razinu onda vam informacije o negativnosti uokolo vas mogu ometati vaš put.

I tu dolazimo do razloga zašto vam pišem ovaj poticaj (uz njihovo odobrenje, svaki poticaj i sve što dobijete od mene ide uz njihovo odobrenje).

Ako sam ja svijest na putovanju.. što jesam.. i svako moje iskustvo me oblikuje.. znači vlastita sam posljedica.. moja pretpostavka je da sam prilikom prijavljivanja za dolazak ovdje bila „poprilično posložena“. Vjerujem da se inače ne bi niti prijavljivala, niti bi mi prijava bila odobrena 😊.
(Sjetite se da što pišem za sebe odnosi se vjerojatno na većinu vas koji intuitivno ste privučeni onim što prezentiram općenito).

I ja znači kao takva recimo „posložena“ svijest / osoba prijavim se za ovaj zadatak. Dođem na te „donje svjetove“ i zatim se spustim na „najdonji“ (nisam osobno upoznata da postoji nešto niže pa zato kažem najdonji“, pritom mislim na najdonji na koji se možeš spustiti iz visokih razina, vjerojatno postoje niži ali na koje se ne spuštaš). Naravno ova planeta nije jedini takav svijet, mislim na najdonju razinu.

I ovdje krenem u zadatak. I tu doživim svašta i nagledam se svega i svačega. I živim zaborav. Zapravo, ispravnije bi bilo reći živim zaborav po danu kada živim svakodnevicu ne znajući za ništa.
Već taj sam koncept je jako šizofren mogli bi reći, jer svako vaše iskustvo koje je teško jer ste na takvom području ostavlja u vama trag, vi se toga ne sjećate i onda se pitate u svojoj svakodnevici „zašto se danas osjećam tako kako se osjećam?“.
Nastavit ću primjerom..
Jučer ujutro probudila sam se sa „polu-sjećanjem“, nisam sigurna da li je vezano za tu noć ili neki trenutak tokom ovog života, sigurno znam da je povezan s napadom koji sam imala i njihovim nastojanjem da me destabiliziraju. Sjećanje vam neću opisati jer je teško, vezano je ponovno za djecu.
I tako se ja probudim, krenem u dan i osjećam da sam potonula.. da se osjećam depresivno i da ne mogu izbaciti to čemu sam svjedočila iz glave. Ali isto tako s potpunim shvaćanjem da mi je to jedini zadatak u tom trenutku, maknuti sjećanje i dići se vibracijski, sa shvaćanjem da sjećanje nije trebalo biti, da se nešto desilo i da sada se moram sabrati. 
Nisam puno niti ispitivala svoje, samo su mi potvrdili da sam bila izložena napadu, nisu mi objasnili zbog čega je onda ovo sjećanje ostalo, niti da li je vezano za tu noć ili neki događaj prije.. znam da su mi sjećanja namjerno zatvorena i da ovo što mi je ostalo djelomično sjećanje nije kao onda s onom curicom, kada su oni to dopustili nego je posljedica napada koji je bio na mene, kako se to desilo ne znam..
Jučer sam cijeli dan provela „podižući se“ na sve moguće načine koje znam.. do večeri mi je to uspjelo ali sam puno truda u to uložila..

I tako jutros slušam tu astrologicu i razmišljam kako vas moram podsjetiti..
Da smo došli ovdje na zadatak.
U svijet dualnosti.
U težak, jaaako težak svijet.
Da stanovnici ove planete (u prošlosti i sadašnjosti; uključujući i sve one koji su došli, to smo mi) nisu loši ljudi, to su porobljeni i izluđeni ljudi na sve načine, stisnuti, a da toga nisu bili svjesni. Svijet kakav sada je posljedica je porobljenosti. 
Ali..
Da smo mi svoja posljedica.. nije važno gdje smo iskustva imali, na visokim razinama, najnižim svjetovima, mi smo svoja posljedica..

I tu dolazimo do te taaaanke granice koju svatko unutar sebe treba osjetiti..
Shvaćanje da smo mi svoja posljedica i shvaćanje da sve što smo „zaradili“ i „naučili“ živeći na ovako niskom svijetu je posljedica udaraca koje smo osobno primili ili situacija kojima smo svjedočili i koje ostave trag u nama, znali mi to ili ne.

I dok sam slušala tu astrologicu danas shvatila sam da je to vrlo važna stavka koja ako nije posviještena može dovesti do potonuća, a objasnit ću vam primjer.
Što se više „nesvijest“ trudi mene onesposobiti, to ja više i upornije radim na svom buđenju. Svjesna sam koji trud ulažem u to. I tako i svi vi, svi koji radite na sebi, trudite se.
I onda se ponekad možete pitati.. od kuda vam osjećaj težine, a bili ste dobro i trudite se.
Recimo da jučer ujutro meni nije ostalo to polu sjećanje, ja ne bi mogla povezati da to što se osjećam kao da sam potonula na dno mora je zato što sam svjedočila, tu noć ili prije, vrlo brutalnim stvarima. Nego bi razmišljala ok, što mi se sada aktiviralo, koja to moja vibracija želi biti prepoznata.
Istina je da su se meni aktivirale vibracije od toga svega.. naravno.. pa biti svjedokom takvih stvari ne može vas ostaviti ravnodušnim..
E sad.. nije moguće izvući se na način „idući put kada tako nešto vidim ostat ću cool, ništa me se to neće dirati i pričat ću viceve nakon toga“. To nije moguće, pretpostavljam da ne moram objašnjavati zašto.
Ali.. ako se ovo iz bilo kojeg razloga nastavi ponavljati, nije važno jesu li to sjećanja na tu noć ili nešto čemu sam svjedočila prije deset godina, ja mogu, shvaćanjem, radom na sebi i usmjeravanjem na budnost naučiti u praksi kako se sabrati. Pa da mi ne treba cijeli dan, kao jučer, već da mi treba možda pola sata ili manje.

I onda dolazimo do veeeelike razlike. Ako vi ne znate da to sve postoji, ne detaljno što postoji, već evo samo ovako kao informaciju koju smo upakirali na Kutak. Vi gledate svijet, gledate druge, gledate sebe i pitate se kako, zašto.. gledate stanovnike ove planete kao „nesvjesne“ ljude koji se moraju probuditi. A ne kao „izluđenu civilizaciju“ koja nastoji preživjeti, koja zapravo je vrlo snažna jer je došla do tuda, koja u sebi nosi „prirodni otpor, prirodnu snagu, prirodnu protutežu“, ne vidite svijet za ono što je. Ne shvaćate da na pitanje „zašto“ bi ljudi radili drugim ljudima takve stvari odgovor nije „zato što..“, već zato što to nisu ljudi radili. Svaka civilizacija ima svoje običaje. Pa ako jednu planetu s ljudskom rasom porobi „miješano društvo“ civilizacija koje nisu sve ljudske i koji žive puuuno duže od stanovnika koje su porobili i kojima su namjerno „skratili vijek trajanja“, onda stanovnici porobljene planete budu iskorištavani. Čak i oni koji su iskorišteni od strane ovih koji su porobili i koji su zbog toga živjeli i žive vlastitu nesvijest i rade u ime toga zastrašujuće stvari, čak i oni su „žrtve“. 
Ako se na taj način podsjetite da se na ovoj planeti dešava transformacija, zbog koje ste vi i došli, da svaka transformacija unutar sebe nosi bol, rušenje, građenje, smijeh i suze.. tada se ne možete „izolirati“ od onoga što se dešava na planeti, ali isto tako imate „odgovor“ unutar sebe što se dešava.
Kada tome pridodate shvaćanje da ste možda sudjelovali kroz život na raznim zadacima, da ste prilikom toga svjedočili strašnim stvarima, da ste bili izloženi strašnim stvarima. Da ste vjerojatno prije dolaska ovdje bili „dosta dobro posloženi“.

Onda kada sve to zbrojite shvatite da putujete po tankoj liniji koja graniči dva polja.

Prvo polje je ujedno i veliki dio New Age polja, nevezano da li je svjesno ili nesvjesno New Age polje, tj. da li ljudi koji to rade i prezentiraju su ljubav ili ne, ali nemaju širinu shvaćanja cijele situacije: to polje kaže mi smo samo duše na putovanju, ovaj svijet se podiže na višu razinu, ova civilizacija je zabrazdila u svoju nesvijest pa je na udaru nesvijesti nižih razina i ljudi si međusobno svašta rade i mi samo moramo razriješiti svoje strahove i razne vibracije i podići se u ljubav, u višu razinu svijesti gdje nema fizičkog postojanja, svi smo ljubav i sve je super.

Drugo polje je: ovo je jedan od svjetova koji se nalaze na najnižoj razini postojanja ne zato jer mu je to prirodno stanje nego zato što je donedavno postojala tehnologija koja ga je snižavala na nižu razinu. Ovaj svijet je bio jaaaako dugo porobljen od strane miješanih civilizacija, neke od njih nisu humanoidne, samim tim nemaju iste običaje. Zbog različitih stvari puno nas infiltriralo se ovdje, pritom smo bili izudarani na razne način i svjedočili smo strašnim stvarima. To je ostavilo posljedicu unutar nas. Prema toj posljedici ponašamo se na isti način kao i prema bilo kojim drugim posljedicama koje smo mogli imati unutar sebe. Posljedica je posljedica. Što znači da ako vam je to sve trigeriralo bol, strah, ljutnju itd. vi na tome radite kao na svojoj posljedici, nije bitno što „niste vi krivi“ što vam se to desilo.

Jako je teško objasniti tu granicu i teško ju je shvatiti, ako osjećate da vam se dešava nešto slično pozivam vam da više puta pročitate ovaj tekst i osjećate pritom unutar sebe. Pokušat ću sažeti svoj primjer, možda vam pomogne.

Ja unutar sebe osjećam svoju visoku razinu, osjećam ljubav i snagu koju nosim unutar sebe. Samim tim teško mi je kada se previše družim s njima ili pripremam za Zoom ili nakon Zooma jer „ja“ moram „ostati ovdje“, a oni idu dalje u svoju „svakodnevicu“. Zbog toga sam puno radila na tome što mi je ujedno i pomoglo da shvatim ovu granicu.
U sebi također nosim bol jer sam osobno doživjela ranjavanja na razne načine i bol zbog svjedočenja strašnim stvarima. Istina je da sam sve to zaradila reći ćemo „zbog rata“, pa bi mogli reći da „nisam ništa napravila u smislu donošenja nekih osobnih odluka koje su me dovele do boli“. Ali.. to je i dalje moja posljedica jer sam ja odlučila se za iskustvo dolaska ovdje. Mogla sam zbog te boli otići u vlastitu nesvijest i ego, nesvjesno ili svjesno se udružiti s nesvijesti i „prijeći na tamnu stranu“ (malo poetičnog filmskog izražavanja kako bi razbili težinu). Ali nisam.. odlučila sam nadići vlastitu nesvijest, ostati na „svijetloj strani“ i prisjetiti se da me ona i dovela tu. Samim tim ne mogu ne preuzeti odgovornost za bol koju nosim unutar sebe.
Ali.. mogu je bolje shvatiti.. kada znam od kuda ona dolazi.. mogu je „logično objasniti“, zašto je prisutna.
Zatim.. iako shvaćam da je na ovoj planeti dualnost mogu vidjeti kako je ova porobljena civilizacija nevjerojatno snažna civilizacija koja je preživjela to sve i koja svakim danom pokazuje sve veći i veći otpor starom sistemu. Samim tim mogu osjetiti ljubav prema cijeloj civilizaciji i sjetiti se kako oni kažu da je „agresor samo prolupala žrtva“.
Samim tim mogu se svaki dan iznova resetirati i istovremeno prihvatiti sebe kao posljedicu i dalje raditi na sebi, dopuštajući svojoj ljubavi i snazi da se probude, shvaćajući na koji način sam zaradila sebe kao posljedicu ovdje.
Također, to ne umanjuje slijedeće, zbog života u zaboravu i svega sada navedenog utonuli smo u vlastitu nesvijest, iz koje smo onda vukli određene životne poteze zbog kojih smo doživljavali razne emocije, to također kao posljedica ostaje u nama, to je sve ono na čemu radimo na Kutku 1.

Ono što je još jako bitno. Pitajte se što češće, živite li svoju svijest ili svoju nesvijest. Ne mogu vam opisati koliko je to ključno pitanje ako se želite „osloboditi“ ovih koji vas žele onesposobiti. 
Odgovor znate samo vi.. ako ćete se dovoljno puta to pitati postat će vam jasno koliko se još možete zapričavati i koliko još slojeva možete oguliti, samo ako to želite.

Na pitanje koje svako toliko me netko od vas pita, zapravo ne pita nego komentira, zašto bi trebali postojati ovako niski svjetovi, ovakva iskustva. Na to pitanje ne postoji odgovor. Mogli bi reći zato jer svako iskustvo oblikuje cjelokupnost postojanja, to je ono što svi znaju i shvaćaju. Ali zašto baš toliko niski svjetovi s puno krajnosti / brutalnosti / težine u dualnosti moraju postojati, na to pitanje nitko ne može dati odgovor. 
Ali možemo prihvatiti da je to tako. I da smo mi izabrali igrati ulogu na kraju te dualnosti. I probati svoju ulogu odigrati najbolje što možemo. Kroz budnost, kroz shvaćanje gdje se nalazimo, ali isto tako kroz potpuno preuzimanje odgovornosti za ono kako se osjećamo.. i zatim praksu nadilaženja.. kako bi postali još veći majstori u tome, kako bi radili još bolje limunade i kako bi izvršili najvažniji zadatak koji smo dobili – na ovako gusto područje spustiti najvišu razinu.. biti predstavnik ljubavi, svjetla, snage… biti oni koji jesmo..

‍
…………………………………

‍
Ovom prilikom odmah prenosim Istraživača koji je ponovno idući put, trudeći se objasniti nam neke stvari i vibracijski i riječima. 
Tema je – Navike / Protočnost

I pozdravlja vas upravo, osjetio je da vam pišem pa se priključio. On je jako motiviran da nam što bolje prezentira sve iz pozicije vibracije, fasciniran je s ovim svijetom i nama svima i načinom na koji smo se svi izvukli. Kaže „vaši umovi sada bi mogli reći ali nismo se izvukli, ali ja ću vam reći ako ste u stanju čitati ovakav mail znači da ste se izvukli, sve ostalo su nijanse, zbog toga sam prošli put naglasio i naglasit ću sada ponovno, potrebno je puno truda i konstanta, kako bi nadišli sebe i kako bi bili predstavnik visoke razine na planeti koja se budi, ja sam fasciniran vašom odvažnošću i hrabrošću da to uspijevate i zbog toga ću vam i idući put dati neke nove ideje na kojima možete raditi. Sada vas sve pozdravljam, zahvaljujem se tebi Majo što si me prenijela“.

Eto.. nenadani live prijenos 😊.

Budite hrabri, budite svoji, šaljem svima veeeeelike i ja pozdrave 🤗🤍💙🩵

(5.3. 2024.)

‍

Dragi svi, pišem ovaj poticaj jer moj zadatak je pokazati svojim primjerom. Znam da je mnogima trenutno izazovno, pa ponekad gledajući mene možete steći dojam kako mi je super družiti se s njima 😊. Zbog toga ovaj poticaj, nadam se da će netko od vas pronaći inspiraciju za vlastito daljnje probijanje i kako je Istraživač sinoć rekao, za oslobađanje života unutar nas..

…………………

Odhodala sam danas 5 km slušajući Istraživačevu snimku od jučer. Razmišljala sam koliko je sve jednostavno, a koliko smo mi komplicirani i koliko je super da smo uspjeli doći u trenutak kada se barem na trenutak (netko više, netko manje) pitamo, a tko smo to mi zapravo? Kada se maknu sve te uvjetovanosti i zakačenosti, što ostaje ispod. A odgovor na koji nas oni uporno podsjećaju toliko je jednostavan.. ostaje život. I mi u njemu. I on u nama.

Spominjala sam već da sam većinu ovog izdanja imala neku vrstu „depresije“, nikada ona nije bila vidljiva na van, nikada toliko izražena da se ja ne bi mogla kontrolirati pred drugima. Zbog toga je malo ljudi zapravo znalo da to postoji. Ja sam uvijek bila ona koja je slagala limunadu čim je život spomenuo limune, prije nego što ih je dostavio. Nakon nekog vremena svaka limunada postala bi gorka pa bi se ja trudila napraviti novu. (Nadam se da je većina vas čula za izreku „kada ti život servira limune, ti napravi limunadu“ i da nema onih koji se sada pitaju o kakvoj limunadi ona sada priča, e pa o ovoj izreci).

Zadnjih par godina pa možda najviše zadnjih pola godine bili su jako iscrpljujući za moj cijeli sustav. Ali kako su se stalno dešavale dobre stvari i prodori ja sam koračala i na svakom koraku podsjećala se u čemu sam dobra, u pravljenju limunade 😊.

Nakon dogovora s Onom našom početkom ljeta prošle godine o izradi transkripta to je bila moja okupacija kada nisam radila nešto drugo. Ne mogu vam opisati koliko je to naporno. Kako sam se s tom izradom bližila kraju moje veselje je raslo. Do trenutka kada sam „zaboravila“ da zapravo tek kada to stavim van osjetit ću nelagodu. Tako je i bilo, bila sam presretna što to ide van i zaboravila sve ono što je unutra, sada izloženo svima. Zatim sam se zadnjih dana bavila s tiskarom. Još koji dan i poslat ću vam link gdje će se tiskano izdanje moći naručiti.

Dok sam tako bila zabavljena stresom oko zadnjeg slaganja PDF-a (od gomile stranica) i pripreme za tiskaru (773 stranica), nisam previše obraćala pozornost na one koji me i dalje ne žele tu 😊.

Kako je to sve izašlo van ja sam pomislila ok, sada ću se malo odmoriti. Pritom nisam mislila „ništa neću raditi“ nego odmoriti iznutra.

I tu sam dobila ponovno iskustvo zbog kojeg vam i pišem..

Sjećate se kako su oni stalno govorili da nema stajanja. Nema godišnjeg. Nema odmora.

Ja sam u tom svom optimizmu zbog kojeg i znam tako dobre limunade raditi nekako se previše opustila iznutra. Previše okupljena slaganjem tih materijala, zaboravljajući da je prije sada tjedan dana izašao pdf van i da kako oni kažu nije bitna kvantiteta nego kvaliteta. Oni pritom misle, nije bitno koliko ljudi će doći do tog PDF-a / tiskanog izdanja, nego koliko ljudi će ga početi koristiti.

I postoje oni koji su iskorištavani od strane nesvjesnog (simbolika i dalje) i ako su spremni na promjenu pdf ili tiskani oblik može im pomoći da se odlijepe ili možda čak odluče doći na Kutak. I? Tko je kriv za to? Ona koja piše ove retke i zna raditi dobru limunadu 😂.

Jer našima ne mogu ništa, ali razredni krivac na terenu sam ja u ovom slučaju.. ne računajući sve one koji već i tako znaju za mene i imaju me na „popisu svojih raznih listi“ 😊.

I tako zadnje dane moja usmjerenost je bila na slaganje tog materijala i opuštanje. Eh, trebalo mi je da shvatim da nešto nije ok..

Zatim je slijedilo gledanje što nije ok.. mislim shvaćam što sve ima oko mene, to je jasno, nego što je to unutar mene što se destabiliziralo. Umor.. zamor.. i.. očekivanje! Očekivanje koje se u nekom trenutku rodilo i ostalo, a govorilo je „nakon što isporučim transkripte moći ću se malo opustiti“. I taj optimistični (limunadni) dio mene je naivan i ta naivnost je upravo taj preživljavački instinkt koji me i doveo do ovih godina u ovom tijelu. I ne znam što je točno taj dio mene zamišljao da će se desiti.. u toj svojoj preživljavačko-limunadnoj-naivnosti taj dio je nešto očekivao..

Dok je „realnost“ bila drugačija.. realnost je rekla – ej, sjećaš se onoga da što se više penješ to je manje opuštanja..

I nakon što sam to shvatila dopustila sam si na par sati potonuti u stanje koje mi je jako poznato, a to je taj osjećaj koji sam uvijek zvala „depresija“. Iako netko tko ima „kliničku depresiju“ i nema kontrolu nad tim ne bi se složio s tim izrazom, ali za potrebe simboličnog opisa to je ime koje koristim.

To je stanje kada me uhvati besmisao i osjećaj nekog dubokog, dubokog umora.. osjećaj kao da sam na prvoj crti već toliko dugo da mi je postalo svejedno kako će to završiti.

Sva sreća nije dugo trajalo jer sam počela osjećati kako ovi počinju kružiti oko mene i kako su spremni podržati moje stanje, kao što su ga podržavali cijeli moj život gurajući me svaki put u sve veći mrak, na taj način nastojeći me „onesposobiti“.

Tada sam već shvatila da nije dobro i da se moram sabrati, ali neki dio mene želio je „biti spašen“. U smislu pa dobro, već sam toliko toga napravila, zar mi ne možete barem malo pomoći, to je bilo pitanje mojima..

Njihov odgovor je bio vrlo jasan – moraš se sabrati. Ne možeš si dopustiti ovo stanje, moraš se sabrati. Ne možemo ti pomoći. Ako ti pomognemo kako ćeš onda ti znati da li je stvarno moguće izvući se iz ovog svega i nadići sebe i probuditi, kako ćeš dalje prenositi nešto što ne znaš jel moguće, ako ti mi pomognemo gubi se smisao onoga što radiš, više nisi autentična i to je kao da govoriš ljudima plivajte, plivajte, obala je blizu, možete vi to, ali to govoriš iz čamca za spašavanje u koji smo te mi ukrcali.

U tom trenutku (sinoć) situacija nije bila dobra jer sam shvatila da sam si dopustila uron, zamor i potonuće vlastito i da ovi samo čekaju prvu priliku. Pokušala sam na razne način se izvući ali bezuspješno. Nije me hvatala panika, graničila sam s tim umorom koji bi najradije pustio se i potonuo i sa shvaćanjem da svaki sat proveden u tom stanju će mi otežati mogućnost da se iz toga izvučem.

I onda sam se podsjećala.. jedino što ti trebaš je nadići sebe.. nije bitno koje dijelove, sebe kao cjelokupnost ovdje, sebe kao posljedicu..

I u tom vlastitom mantranju neki dio mene je rekao „a ma dosta je više maltretiranja“ i probio.. nije se spajao s ničim poznatim, „prešišao“ je sve moje, sva sjećanja, sva mjesta i samo je iznutra kao vodoskok probio na razinu gdje se nalazi moja čista svijest.. i tu sam osjetila probijanje unutar sebe i kako to sve se zatim slijeva unutar mene.. sve je bilo u svjetlosti i zlatnoj boji (tako sam imala doživljaj, ali doživljaj našeg uma je i dalje samo doživljaj našeg uma).. i ta zlatna boja koju inače ne vidim pretvorila me u neko biće s ogromnim krilima i sa snagom.. znala sam da ono što vidim je simboličan prikaz moje snage i bilo mi je zanimljivo što sam se vidjela kao zlatnu ogromnu pticu ali ljudskog tijela.. takve simbolike u tom trenutku su zanimljive i mogu vam reći puno toga o vašim trenutnim potrebama (sloboda kod mene, protočnost). To što sam vidjela zlatnu boju bilo je isto zanimljivo jer inače nisam sklona vidjeti tu boju.. ali na neki način upravo vibracija te boje dala mi je zaštitu.. ne mislim da je to zlatna, tko zna kakva je to boja, ali moj um je to tako protumačio..

U tom trenutku ta količina vibracije prelila se kroz mene i ja sam osjetila kako samu sebe iscjeljujem..

Danas sam puno bolje.. izvadila sam se iz tog opasnog stanja, odhodala sam 5 km slušajući genijalnu meditaciju Istraživača, osjećajući koliko imamo podrške, podsjećajući se koliko smo snažni. I podsjećajući ne znam koji put sebe da ću se odmarati kada ovo završi.

Često se može čuti izreka da je pred zoru najtamnije. Ovaj period osjećam baš tako..

Sigurna sam da ću u nekoj „budućnosti“ gledati na nekom lijepom mjestu izlazak nekog sunca i sjetit ću se ovog trenutka.. kada sam odlučila i dalje biti odlična u spravljanju limunade i prenoseći to drugima.

Nadam se da će vam moje iskustvo pomoći potaknuti unutar sebe život. Kako bi se podsjetili da sve što se trenutno dešava oko nas samo je predstava. Pravi život dešava se unutar nas, taj pravi život i njegovo oslobađanje pomaže onda da se ta predstava uruši i da se matrica u kojoj smo živjeli razruši do kraja.

Svi oni vjeruju u nas, kada sam ih tražila pomoć sinoć i kada su da li odgovor koji sam vam napisala, podsjetili su me da sam na terenu jer imam puno iskustva i da oni znaju da ja to mogu. To je bio trenutak kada sam se mogla raspravljati s njima, pretvoriti se u dijete koje se ljuti ili sabrati.

Evo sabrala sam se 😊.

I pišem vam ovo iskustvo.. kao motivaciju.. za trenutke kada vam je dosta..

Predlažem da se jednom nađemo svi zajedno, dogovorit ćemo se na kojem svijetu, kojoj razini i kojem obliku.. i da napravimo jedan dobar galaktički tulum.. za sve trenutke kada smo uspjeli nadići sebe..

Ali do tada.. sjetite se da se to još uvijek dešava.. još uvijek smo na planeti koja je takva kakva je i još uvijek nadilazimo sebe..

I pravimo jaaako dobre limunade, zar ne?!

Pa u to ime želim vam puno dobrih limunada, da postanete u tome još bolji i da sa svakom oslobodite život unutar sebe..

Grlim i šaljem veeeeliku podršku svima 🤗💛💛💛

‍

Ako imate vremena čitajte sada, ako ne ostavite za neki drugi trenutak, ne želim da pomislite kako vas bombardiramo s poticajem, nekada poticaja ima više, nekada manje.. vi se organizirajte, ništa nije hitno, osjetite intuicijom što je za vas, a što nije 😊

Ovaj naslov bi mogao ići ovako kako je ili bi mogli staviti „Još uvijek ste u potrazi za srećom?“  😊

Pripremam materijal za knjigu i prolazim kroz „stare“ materijale i mislim si sve je već tada bilo rečeno. Sada kada imam donekle vlastitu budnost i spoj i kada imam iskustvo u komunikaciji s njima i načinom kako oni funkcioniraju.. i kada se sjetim što su nam sve govorili na Kutku 3 pomislim si sve to su već govorili i na Kutku 1. Samo sam ja tada još uvijek bila u modu „došli smo ovdje po iskustva“, „energetski svjetovi“ itd. Reći ću vam iskreno da mi nije žao, sve u svoje vrijeme, mislim da bi mi bilo preteško u tom trenutku da sam znala sve jer se tada još uvijek svašta dešavalo na ovoj planeti i oko planete.
Ali vratimo se temi.. dakle prošla sam sada ovaj tekst i osjetila da će nekima od vas on biti jaaaako dobar podsjetnik. U njemu je i vježba. Vjerujem da ćete ga sada moći doživjeti i možda primijeniti na jedan sasvim novi način.
Ovaj poticaj šaljem 11.1. 2024., a video s predavanjem kojeg možete pročitati kroz ovaj transkript snimljen je 7.9.2018.  😊

Neću vam ga ovdje sada kopirati, to je cijeli transkript i ovo je link }}>

‍Šaljem podršku i želim puno centriranosti 🤗💜

U ovom vremenu kada svatko od vas prolazi kroz svoje faze jedna stvar nam je svima zajednička i nikada se ne mijenja, koliko god različite naše faze bile. A to je da smo svjetlo koje hoda ovim prostorom..
Pa kada vam je teško i stisnuto ili kada ste preplavljeni vlastitom višom vibracijom uvijek se podsjetite da je uzemljenje vrlo bitan proces koji nam omogućava da stavimo u praksu našu vlastitu svijest. Ta praksa može biti kroz male sitnice koje svjesno radite tokom dana ili kroz neko djelovanje na koje ste potaknuti iznutra.

Vi ste došli ovdje kao svijest, uzeli ste tijelo koje sada koristite. Na vama je da ga što bolje čuvate i pazite, to je jedino što istinski posjedujete ovdje. Jednom ćete ga ostaviti zemlji i krenuti kao svijest dalje. U tom procesu dok ste ovdje vaše djelovanje može ići kroz vaš um ili vašu svijest koja govori kroz intuiciju.

Kakvi god trenuci bili probajte što češće osjetiti sebe kao svjetlo koje hoda ovim prostorom, osjetite kako se svaki korak poput magneta spaja sa zemljom, kako vi hodate, vi kao svjetlo, vi kao svijest, vi kao snaga ovih prostora.
I u kakvom god stanju je vaše tijelo u ovom trenutku i u kakvom god stanju su vaše emocije to ništa ne može umanjiti činjenicu da ste vi svjetlo koja hoda ovim prostorom.. budite ponosni na to, budite ponosni na svoju snagu i sve to zatim gledajte u drugima. Ponekad samim svojim pogledom možete u nekome probuditi svijest.
Ako u ljudima vidite aroganciju ili strah i onda ih gledate sa odbojnošću ili sažaljenjem upravo to je ono što ćete dobiti natrag. Ako ste svjesni sebe kao svjetla koje hoda i zatim to isto vidite u drugima, bit ćete podrška, bit ćete aktivator koji pomaže drugima da se aktiviraju, bit ćete ponosni na ovu planetu, na druge, na sebe.. bit ćete predstavnik novog doba..

Želim vam svima puno svjesnosti, šaljem zagrljaj i veliku podršku 🤗💜

Zamislite.. dobivate ponudu.. jaaako primamljivu i zanimljivu ponudu. Možete otići živjeti neko vrijeme na potpuno novu planetu, možda čak potpuno drugu galaksiju. Pritom ćete sresti jako zanimljive osobe i prisustvovat ćete ludim situacijama. Ništa nije sigurno, nemate zaštitu osim shvaćanja da u trenutku završetka vraćate se doma.
E.. pa tako ste završili ovdje :)

Jer upravo je to osjećaj koji imate ili dok niste inkarnirani i kao svijest osjećate svoje postojanje ili dok živite živote koji sa sobom imaju sjećanja pa se kroz njih odlučujete za određene zadatke i izdanja.

Vi tada možda imate neki određeni cilj, možda čak i plemeniti cilj kakav je nas doveo ovdje, ali često toga nema, nego ste potaknuti novim iskustvom i mogućnošću rasta. Znajući da što god se bude dešavalo tijelu koje ćete tada koristiti vi nikada ne može umrijeti, jer kao svijest postojite praktični vječno. Na takvom stupnju razvoja vi svoje inkarnacije i svoja izdanja doživljavate jednako vrijedne. Jer i jedno i drugo donosi rođenje, život i zatim napuštanje tog tijela. Odnosite sa sobom iskustva kroz vibracijski zapis. Nakon nekog vremena imate dovoljno shvaćanja unutar sebe da kakve god situacije proživjeli, koliko god one bile divne ili zastrašujuće vi ćete kroz njih proći i izrasti, poštujući svako tijelo koje ste pritom koristili ali sa shvaćanjem da vi niste ta tijela, vi niste te osobnosti, vi ste prolaznici.. vi ste svijest.

I to ne znači da ne trebate ozbiljno shvatiti svoju svakodnevicu i izazove s kojima se susrećete jer upravo kroz njih možete još bolje prepoznavati sebe i svoje vlastito putovanje. To znači da ne budete robovi onoga što vam se dešava, ponekad se možda prisjećajući da ste svijest, da ste prolaznik i pokušavajući sagledati svoju svakodnevicu kao promatrač.. na taj način možda uvidite neke znakove koji vam se po putu pokazuju pa odlučite promijeniti smjer. Jer ponekad ako dugo hodate jednim smjerom koji ne donosi osjećaj ugode potrebno je promijeniti smjer. A kada uđete korak unutar sebe i promotrite svoj trenutni život zamišljajući da ga gledate iz pozicije vlastite svijesti, možda ugledate nešto što do tada niste.. neki znak, strelicu.. neki putokaz..

Ovo je jedna kartica s Utorka, izvještaj od prije par godina koji se dobro uklapa s ovom temom.
‍

Pa kad nestanem
i kad mi se duša sastane
s onim što je od mene ostalo..

I kad postanem
ono što je kroz mene
naučeno..

Vidjet ću svjetove
koje još ne poznajem..
Spoznat ću puteve
kojim moje noge kroče..

One koje se mijenjaju
kroz inkarnacije i
vremenske pomake,
ostajući u srži iste,
znatiželjne i otvorene
za postojanje..
‍

Mogli bi reći da osim plemenitog cilja naš dolazak ovdje bio je popraćen i s ovim zadnjim „znatiželjom i otvorenošću za postojanje.. „

Jednom ćemo se možda svi zajedno naći, na nekom okupljanju prepričavajući ovo ludo iskustvo i možda podučavajući neke nove generacije koje će sa iskrom u očima slušati „naše ratničke priče“ s jedne luuude planete daleko u puknutoj galaksiji :D

Želim vam svima što svjesnije dane i probajte barem jednom na dan zamisliti da na trenutak gledate svoj život pomaknuti korak unutra.. da ga promatrate iz svoje svijesti.. i zatim si čestitajte.. nasmiješite se sebi.. zagrlite se.. i možda si recite.. „jednom će ovo biti dobra priča“ :)

I zatim se sjetite.. možete svašta izgubiti ali nikada nemojte humor, mogućnost smijanja u kompliciranim situacijama, pogotovo na svoj račun ono je što ponekad može činiti razliku kako ćete se provesti u toj situaciji. Sve koje ja znam na svim nivoima imaju jako dobar humor, one koje ja osobno znam. A crni humor je bio cijeli ovaj moj život upravo ono što me nekada spašavalo od prolupavanja. Pa vas potičem da se sjetite što češće da ste prolaznici, da volite tijelo koje koristite, da volite život koji živite ali da će jednom ovo biti zasigurno dobra priča :)

Dragi svi, u ovom posljednjem danu kako brojimo ovdje okret oko Sunca želim vam poslati jednu vizualizaciju koja vam možda može pomoći u trenucima kada se osjetite stisnuto ili kada osjetite da je vaš um krenuo na veeeliko spiralno putovanje.. pa da ne čekate njegov povratak na početak kada shvatite da još manje shvaćate nego prije tog putovanja 😊

Sada već vjerojatno po malo shvaćate ili ste u postupku shvaćanja da ovo što budimo unutar sebe teško može biti shvaćeno našem umu. Životi na višim razinama koje mi poznajemo, a kojih se možemo sjetiti su toliko drugačiji, ne samo u vanjskoj formi već i u unutarnjem doživljaju i sebe i drugih i okoline u kojoj u tom trenutku živimo..

Ono jedino što je isto na tim svjetovima i ovom svijetu smo mi iznutra.. ta svijest.. naša svijest.. jedini je parametar koji nas prati doslovno kroz svaki naš život, izdanje, težak zadatak ili opuštenu inkarnaciju.. ta naša svijest u kojoj je zapisano sve što smo ikada bili, sve što smo sada i sve što ćemo ikada biti. Jer ovako pravocrtno linearno vrijeme poznajemo samo mi ovdje ili na nekim drugim ovako stisnutim i stavljenim u kutijicu sustavima..

I što ćete više iznutra se okretati prema tome osjećat ćete kako se svi odgovori koje tražite nalaze unutar vas, samo se morate dovoljno umiriti kako bi ste ih prepoznali i prihvatili..

Vjerujem da su ovi dani za mnoge donijeli puno stresa.. neki su u tom stresu možda još uvijek, neki se od toga oporavljaju.. ali kada prođe ova „oznaka“ koju ovdje računamo.. a to je 1.1. neke godine vaš život nastavit će se dalje i zahtijevat će od vas prisutnost.

Ovo je jedna mala vizualizacija koju možete probati zapamtiti i modificirati naravno po potrebi i koja vam može pomoći u trenucima kada se pogubite i vidite da je vaš um krenuo na spiralno putovanje, samo kako bi se još izmoreniji vratio na početnu točku. Takvo njegovo putovanje uvijek u vas unese nemir, nelagodu, podiže strahove od nepoznatog, od svijeta, od ljudi, sebe, budućnosti, svega što vam padne na pamet u tom trenutku.

Zamislite dvije osobe, jedna osoba predstavlja vaš um, druga osoba predstavlja vašu svijest. Te dvije osobe nalaze se usred neke bitke.. oko njih leti svašta, svi se bore, potpuni je kaos. Prva osoba koja je um ima na sebi dva mača, još nekoliko oružja, zna nekoliko borilačkih vještina, ima zavezanu maramu oko glave (imate sliku?! 😊) i potpuno je spremna na borbu.. okreće se, skače, odolijeva svim napadima, malo likuje, malo se ljuti, malo ne razumije kako to još traje, pa je ponese adrenalin, na trenutak predahne.. ta osoba je potpuno predana zadatku u kojem se nalazi, a to je preživjeti to ludilo koje je oko nje.

Druga osoba se nalazi desetak metara pokraj nje, sjedi na podu u udobnom položaju, zatvorenih očiju, potpuno uronjena u sebe, u potpuno miru. Iz toga širi svoju snagu i svjetlost i kada ju pogledate nalazi se u krugu koji je širok nekoliko metara uokolo nje. Zbog tog kruga svi oni uokolo prvo ju niti ne vide, a ako ju vide ne mogu joj priči od tog kruga.

Naravno da je ova vizualizacija napravljena simbolično. Poanta je da na miru probate zamisliti i možda još nadograditi tu sliku.. i da probate „upiti“ osjećaj iz te slike. Što više osjetite poantu kroz cijelo svoje tijelo, to je veća šansa da u trenutku dok vaš um bude pušten s lanca i prijeti da vas potpuno izbaci iz centra, destabilizira, uvuče u razne priče, podigne razne vibracije i stisne cijelu energiju.. znači prije nego se to desi.. da jedan dio vas se sjeti vizualizacije koju ste jako dobro upili i ponovili nekoliko puta.. i da vas onda prisjećanje na tu vizualizaciju i osjećaj koji ide iz toga zaustavi..

Ako je moguće zaustavi vas toliko da prekinete ono što radite i pokrenete neki tretman ili predavanje ili pročitate ili proletite transkript. Ako to nije moguće onda se potpuno par minuta fokusirate na vizualizaciju i odlučite cijelim svojim bićem da ćete biti ono što stvarno jeste.. svijest koja koristi ovo tijelo čiji je dio um koji sada imate.

Naravno da u trenucima potpunog ispadanja tako nešto će biti izazovnije ali zato je bitno dobro se pripremiti.. što se bolje pripremite.. osjećajući tu vizualizaciju, shvaćajući poantu, osjećajući poantu.. dopuštajući toj svijesti da se probudi unutar vas… to će vam biti lakše u izazovnim trenucima predati se vlastitoj svijesti i na vrijeme zaustaviti svoj um.

I sjetite se.. za ništa ne postoji „garancija“, to je riječ koja je osmišljena da vas zarobi. To ne postoji. Postoji samo rijeka života, fluidnost naše energije koja nas vodi iz jednog polja u drugo polje, iz jedne razine u drugu razinu, iz jednog svijeta u drugi svijet, iz jednog života u drugi život… pokazujući nam pritom boli, patnje, ljepote, ljubavi.. kroz to sve rastemo i razvijamo se, širimo se kroz iskustva.. shvaćajući da smo život sam. I putujući tom rijekom nekada držimo svjetlo visoko iznad vode osvjetljavajući put i sebi i drugima, nekada to svijetlo potone zajedno s nama pomažući nam osvijetliti naše dubine. Ali ono što je sigurno je da se nikada ne zagasi.

Naše svijetlo nikada ne može biti zagašeno i želim vam u idućem krugu oko Sunca da imate što manje trenutaka u kojima dopuštate umu kojeg trenutno koristite da vas uvjeri u suprotno.

Mi smo snaga.. mi smo ljubav.. mi smo svijetlo.. mi smo svijest..

Ponavljajte to..

Sve dok taj ritam ne počne buditi unutar vas uspavane tokove.. koji su tu, samo čekaju vašu pažnju..

Kada ti tokovi se pokrenu.. u koji god smjer zaplovili i što god taj smjer donio znat ćete da može biti samo dobro jer ćete živjeti kroz vlastitu svijest i osjećat ćete ljubav unutar sebe.. a vi kao svijest ne sudite, ne bojite se, vi kao svijest slavite život u svakom mogućem obliku koji postoji i kao takvi osjećate Izvor unutar sebe.. i upravo zbog toga što vam je to stanje poznato došli ste ovdje.. ovo je proces otkopavanja vlastitog vibracijskog sjećanja.. proces oslobađanja od nametnutih pravila.. proces oslobađanja Izvora i ljubavi unutar nas..

Budite ta ljubav.. budite ta druga osoba koja se od svoje svakodnevice zaštićuje s tim krugom.. i u tom miru točno zna koji potez je najbolji i koji korak je slijedeći..

Na taj način bit ćete ljubav i za druge.. bit ćete dio velike grupe koja unutarnjim mirom nastoji pomoći ovoj planeti da dođe u balans..

Sretan nam još jedan krug oko Sunca na ovoj planeti.. u balansu unutar sebe 😊

Grlim vas sve po redu i šaljem podršku 🤗💜

(31.12.2023)

Sjećate se kako smo radili sa Istraživačem onaj krug koji zamislimo da je čist poput našeg prostora i kroz taj krug možete vidjeti koje su informacije za vas, a koje nisu. Htjela bi vam reći, ako niste već sami došli do toga.. taj način možete koristiti ako recimo niste sigurni da li je neka hrana za vas ili neki dodatak prehrani.

Recimo da imate nedoumicu između dva dodatka prehrani. Možete svaki proizvod staviti u taj krug i osjećati kako vam tijelo reagira. Možete pred sebe staviti fotku proizvoda, zamisliti krug i sve ono kako je on objašnjavao i tada vizualizirati, zamisliti, osjetiti kako ste taj proizvod stavili u krug i onda samo osjećajte.. kako će reagirati vaše fizičko tijelo.. hoćete li osjećati opuštenost, stisnutost ili možda će neki određeni dio tijela reagirati.. na ugodan ili stisnut način..

Taj krug možete koristiti doslovno za bilo što, svaki put kada ćete to napraviti postat će vam lakše osjetiti. Nakon nekog vremena kod nekih odluka koje nisu bitne osjetit ćete već automatski.

Ili ako recimo razmišljate o novom dodatku prehrani, a već nešto uzimate. Osim što ćete zamisliti taj novi proizvod, ako odgovor bude potvrdan, onda možete zamisliti sve proizvode koje uzimate plus taj u krugu, kako bi osjetili kako će vam tijelo reagirati na tu kombinaciju.

Tako da ta vježba ne mora biti samo za informacije, može biti za odluke bilo koje vrste.. ovo je primjer fizičkog tijela, može biti bilo koja vrsta odluke ili nedoumice.

To funkcionira na sličnom principu kao „mišićno testiranje“ za one koji znaju što je to, samo sam ja u praksi vidjela da ovaj način meni bolje funkcionira.. jer osjetim cijelim tijelom, sa svakom stanicom..

A dok to radite postajete još više svjesni svog prostora i potrebe da on bude čist, zapravo posvještavate sve ono što je on rekao tada u predavanju i više se budite..

Ovo je link na predavanje >>>

Saznala sam da neki od vas imaju „problem“ s čitanjem transkripta.. jer nije „književno“ (ovo je sada moja interpretacija, da sažmem dojam u jednu riječ; bilo je "nije pitko", "um mi ima problem s gramatikom i načinom izražavanja/pisanja", "ne mogu se opustiti jer nije kao knjige koje čitam") pa se teško opustite. Nije vas puno to reklo, tko zna koliko vas još ima, ali sam onda dobila zeleno svjetlo da vam nešto napišem :)
Meni je bilo smješno kada sam to čula, njima isto.. zašto smješno.. pokušat ću vam objasniti, pa možda vam pomogne da se lakše opustite i prestanete sve što dolazi od mene gledati kao druge pisane oblike :)

Zamislite da vam netko kaže da postoji mjesto gdje možete čitati zapis osoba koje nisu s ove planete, mnoge niti iz ove galaksije, s viših razina. I da te osobe govore o tome kako se osloboditi iz ove matrice u kojoj smo živjeli. I vas to zanima i nekako dođete do tog mjesta i počnete čitati. Znate da čitate materijal koji nije čest na ovoj planeti jer ovo je još uvijek sve novo. I počnete čitati i iako vas zanima kažete, a ne, ne.. nekako mi ne sjeda jer nije pitko, književno.. i odustanete. I onda do kraja života, ovo je sada malo dramaturški zbog dojma, ostanete živjeti u svojoj stisnutosti samo zato jer taj tekst nije kao knjige na koje ste vi navikli :)

Ja znam da vi možete ili ne vjerovati da sve što vidite na Kutku je tako kako je prezentirano, možete pomisliti da sam ja napredni oblik shizofreničara koji producira sve to, ako netko tako misli to bi bio veliki kompliment za mene jer bi značilo da sam natnatnatprosječno inteligentna da sve ovo osmislim :)
Ali ako ne mislite tako.. ako vjerujete da je na Kutku onako kako vam je predstavljeno.. onda se podsjetite.. da imate priliku, u ovo doba rijetku priliku čitati (ili slušati predavanja) osoba koje su se potrudile sve to predstaviti na najmogućiji jednostavniji način, bez prevelike fame ili pompe, truba i bubnjeva, rituala i klanjanja. Vrlo jednostavno su nam pomogli da dođemo sebi, saberemo se i probudimo iz matrice.
E sad.. to prolazi kroz mene. I onda bi nečiji um mogao zapitat se.. ako sam ja znala da će ovo biti moj zadatak, zašto recimo nisam u plan svog dolaska zapisala studiranje književnosti pa da sve to ispadne drugačije i književnije i gramatički točnije :)
Reći ću vam zašto.. namjera prilikom pravljenja plana ovog izdanja je bila da me se makne što više od bilo kakvih kutijica, normi, pravila, bilo čega.. kako bi unutar sebe imala dovoljno slobode za buđenje.
A moje postojanje u sebi sadrži jako puno iskustva i sloboda je nešto što jako cijenim, pravila ne volim niti na jednom nivou :). Tako da vrlo često sam se u privatnom životu voljela igrati s izvrtanjem svih pravila, uključujući i govor i pisanje. Jer tko je rekao da se nešto mora reći ili pisati na određeni način.. neki koji su napravili pravila.. e pa ja pravila ne volim :)
To je kao da utegnuti plešete valcer ili razbarušene kose u nekoj tunici skačete po plaži u zalazak sunca i puštate tijelu da vas vodi pokretima koje um ne prepoznaje.

Zašto vam ovo sve pišem.. zašto jednostavno ne pustim da se svatko snalazi sam za sebe. Zato jer svakodnevno radim transkripte koje spajamo s hologramskim zapisom kao i predavanja.. i mislim si kako je to ludo.. postoji zapis osoba ove galaksije, drugih galaksija i većina ljudi će okrenuti glavu od toga jer ja nisam znanstvenica i ne mogu to dokazati.. koliko uvjetovanosti u toj matrici, naučenih formi ponašanja i vjerovanja. Pa mi je onda iskreno žao da vi koji jeste na Kutku preskačete tako nešto samo zato jer vam je um izdresiran.
Čitajući transkripte možete puno toga proći u kraćem periodu i onda se odlučiti koji tretman želite raditi. Vrijeme buđenja je sada, vrijeme podizanje vibracije je sada.. sve što se trenutno dešava na planeti brže će se raspetljati ako što više nas počne buditi svoju vibraciju. A oni su se potrudili sve vam složiti i upakirati, doslovno imate sve..
To vam je kao kada počnete vježbati nešto novo.. treba vam vrijeme da se ufurate. Tako je i s ovim. Ako se podsjetite da imate priliku čitati osobe koje za vas su pripremile način kako ćete se probuditi iz ove matrice i vlastite stisnutosti.. onda zaustavite um kada počne pričati.. i zamislite da ste na putovanju.. što i jeste.. ali idemo to malo sada upakirati u priču.

Zamislite da ste čuli za tajno mjesto, za koje zna samo nekolicina ljudi.. i da bi ste došli do tog tajnog mjesta koje u sebi nosi način kako se probuditi iz matrice i doći do vlastite više vibracije, morate prvo pronaći ljude koji imaju tu kartu.. onda naći lokalne vodiče, snabdjeti se s hranom i vodom, kupiti prikladnu obuću i odjeću za probijanje po nenastanjenim predjelima. I onda se upustite u tu avanturu.. i probijate se, po putu skoro vas pojede neka životinja, malo se smrzavate, malo vam je vruće, gladni ste, žedni ste.. jedan dio vas misli što vam je to trebalo, drugi dio vas ne odustaje. I nakon mjesec ili dva napokon stižete na to mjesto.. presretni ste.. ulazite unutra i dolazite do postolja na kojem stoji jedna velika knjiga.. knjiga svijetli i na sebi ima razne simbole koje ne razumijete. Ali vi osjećate cijelim svojim bićem da vi to znate, vaša unutrašnjost treperi. Otvarate knjigu i shvaćate da je sve u tim simbolima i da vi apsolutno ništa ne razumijete.. hvata vas panika, tražite vodiča putovanja i pitate ga da vi ne razumijete te simbole, što ćete sada.. on je smiren, vadi neki uređaj i smireno vas pita koji jezik govorite.. vi mu kažete.. on kaže samo malo.. lista, lista.. vi cupkate nervozno na mjestu.. on govori a da, da, da.. imate sreće.. imamo prevoditeljicu na tom jeziku.. evo dat ću vam link. I da vam link od Kutka :))
Mogla bi nadodati još jednu scenu na tu priču.. nakon što vam on da link vi kažete premještajući se s noge na nogu.. ma da, to imam ali znate nije književno i gramatički točno niti pitko, pa se moj um ne može opustiti ali i sve je online, mogu na laptopu ili mobitelu ali znate ne volim to tako, ja volim držati knjigu u rukama.. taman kada ste htjeti navesti još nešto on vas prekida odmahujući rukom, govori vam da jeste li vidjeli red iza vas, da on ima puno posla i da ako vam se to ne sviđa nađete neki drugi prijevod, drugi jezik.. onda vi viknete ali nemam drugi jezik, nemam drugi link, on već odlazi jer ima puno posla, nema vremena za vas..
Eto rekli bi narodno uzmi ili ostavi..

I još nešto bi vam rekla.. svatko tko se „školovao“ za „pravilno pričanje, pisanje i razmišljanje“ na ovoj planeti, na bilo kojem jeziku, ne bi bio u stanju biti „simultani intergalaktički prevoditelj“ jer bi imao previše posla sa svojim umom koji bi zbog istreniranosti stalno pokušavao preuzeti kormilo.
Želim vam reći da je simultano intergalaktičko prevođenje :) i to u live Zoom-ovima jako teško i da upravo zato jer sam ja ovakva kakva jesam postoji Kutak.
Evo oni se i dalje čude kako je moguće da vi s tim imate problem. I kažu da se prisjetite da inače živite u životima gdje vam je normalno komunicirati na razne načine, slušati razne jezike, zvučne ili telepatske i biti u doticaju s raznim kulturama. Nitko nikoga ne sudi, svi znaju da je najveća vrijednost bilo koje informacije koja dođe do vas u vibraciji.. uvijek se gleda što neka informacija može potaknuti vibracijski unutar vas..

Nadam se da će vam ova mala smiješna priča pomoći da opustite svoj um i da shvatite da imate priliku probuditi sebe unutar sebe. Ako ste već na Kutku, ne koristiti sve to samo zato jer se ne možete opustiti dok čitate je nešto što je svima njima čudno. Oni su rekli da idemo u transkripte zato da bi vam pomogli da imate dostupno što više materijala. Ja ih radim mjesecima bez prestanka. I onda kada netko od vas tako nešto kaže oni se čude, meni je smješno ali mi je i žao. Jer sve je ispred vas, samo morate posegnuti za tim.

Nije poanta u tome da li ste vi nešto čuli i shvatili i sada vam je jasno, to smo već puno puta rekli ali evo idem ja još jednom sada ponoviti. Recimo da postoji neka tema koja je vama bitna, slušali ste par puta predavanje i kliknulo vam je, radili ste tretmane na tu temu, osjećate da ste se negdje pomaknuli ali ipak osjećate da je ta tema još aktualna. I vaš um može reći neću čitati taj transkript jer već znam što je u njemu. Ali nije poanta što znate.. poanta je u vibraciji.. sve što je na Kutku, da li video ili pisani oblik.. poanta je u onome što je iza riječi. Nekada jedna rečenica može potaknuti vibracijski pomak.
Transkripte isto možete staviti u „omiljene“ kao i videa. Ako vam je neka tema bitna, kada osjetite da se ona u nekom trenutku podigla, otvorite taj transkript i preletite ga ako nemate vremena i krenite iz bilo kojeg mjesta, pročitajte samo rečenicu dvije i osjećajte unutar sebe.. uvijek je sve u vibraciji. Vrijednost Kutka je u vibraciji, vrijednost nas je u vibraciji.. iz vibracije sve kreće, u vibraciji sve završava..

Eto.. nadam se da će vam ovo biti dodatni poticaj.. ❤️️

Ispričat ću vam dva školska primjera, jedan koji sam ja prošla i jedan koji je jako popularan. Kada kažem školski primjeri mislim na ono što možete nositi unutar sebe i zbog čega jako lagano možete biti izmanipulirani, a da toga niste niti svjesni. Između ta dva primjera nalazi se puno nijansi ali ako shvatite ova dva primjera bit će vam lakše pronaći sebe na toj skali.

Idemo prvo reći što bi značila „vlastita nesvijest“. Stanje svijesti bila bi prisutnost, centriranost, uzemljenost, svjesnost sebe, samim tim uzemljenost. To znači da svaku svoju odluku donosite iz trenutka, da prepoznajete svijet oko sebe za ono što on je i prepoznajete sebe u tom svijetu. Potpuno ste istinoljubivi, volite sve svoje dijelove. Osjećate ljubav unutar sebe, prepuštenost i snagu.

Onda bi vlastita nesvijest bilo stanje sve što to nije.. ona može ići kroz razna emotivna stanja.. bol, patnju, strah, neugodu, nelagodu, stisnutost, borbu, mržnju, agresiju, ljubomoru, ovisnost, ego.. to znači da u tim trenucima niste u vlastitoj svijesti već u vlastitoj nesvijesti. U takvim trenucima ne možete biti potpuno svjesni svijeta oko sebe jer ga gledate kroz naočale vlastite nesvijesti, samim tim vaše odluke možda nisu najbolje za vas, vi ne živite svoju svijest, vi živite svoju nesvijest.

Zbog svega što se dešavalo na ovoj planeti svi mi živjeli smo u raznim stisnutostima. Trudili smo se preživjeti mjesece, godine svog života često vozeći na autopilotu, od jednog događaja, do drugog događaja. Na taj način još živi većina ljudi na ovoj planeti, stisnuta u svojim kutijicama, nesvjesna vlastite boli i nesvijesti ili svjesna ali bez želje da se s tim suoči i bez znanja kako bi to se moglo napraviti.

Ako ste izašli u nekom trenutku iz tog životnog protoka i odlučili se baviti sa sobom onda ste bili suočeni sa svojom boli. Razne tehnike nude razna olakšanja za bol ili suočavanje s boli. Pritom riječ bol možete zamijeniti s bilo kojom riječi s nabrojanog popisa iznad ili bilo kojom riječi koja vam još može pasti na pamet. I tako nastavljate živjeti svoj život suočavajući se s tom boli ili bilo kojom drugom riječi ili ju nastojeći nadvladati.. kada vas ta riječ prebaci onda živite vlastitu nesvijest.. kada ste u miru i centriranosti živite vlastitu svijest.

I sada ću vam navesti dva primjera kako može izgledati vlastita nesvijest i kako vas nesvijest može pritom manipulirati. Ako ovo čitate u trenutku dok oko nas nema nesvijesti onda se možete retroaktivno vratiti kroz svoj život i posvijestiti trenutke kada ste možda bili izmanipulirani i na taj način se do kraja iscijeliti i osnažiti. Ako ovo čitate u trenutku dok na ovoj planeti još uvijek ima nesvijesti onda ovaj savjet možete primijeniti u praksi.

Prvi primjer je ujedno i moj primjer. Borba.

Ja kao posljedica unutar sebe nosim puno sjećanja na razne borbe. Upravo to me dovelo na ovaj zadatak i ponovno suočilo sa istom ekipom zbog koje sam i došla. Moja osobnost to nije znala ali kada bi moje tijelo zaspalo ja sam kretala na zadatke, od malena, ne svaku noć ali dovoljno često da im počnem jako smetati. Kao mala sam bila mjesečar i roditelji su me znali naći u raznim dijelovima kuće kako spavam. Pred svoju dvadesetu godinu doživjela sam prvi val buđenja. To bi značilo da sam ja zaspala, recimo mrtva umorna.. i onda bi me netko prodrmao, osjetila bi kako me netko drma da se probudim, kada bi se probudila kraj mene ne bi bilo nikoga. Onda bi ja ponovno zaspala i to bi se ponovilo. U najgorim noćima ponavljalo bi se svakih sat vremena.. ja bi osjetila kako se moje tijelo drma kao kada netko položi ruku na vas i pokušava vas probuditi, kada bi se probudila ne bi bilo nikoga. Nakon svakog buđenja bila bi sve umornija i sve bjesnija, iako tada nisam znala s kim niti s čim imam problem.

Sjećam se u jednoj fazi koja je trajala bez prestanka mjesecima mislila sam ako se ovo nastavi da ću puknuti.. bila sam kronično neispavana, izluđena stalnim buđenjima, nikome to nisam mogla objasniti jer bi me čudno gledali kada bi probala, nisam niti sebi i svaku večer išla bi spavati sve ljuća i ljuća. Onda se to smirilo, ne znam kako i ponovilo nakon nekog vremena.

Zatim je došla faza potpune nesanice.. ja bi zaspala jako umorna i onda bi kroz sat vremena ponovno bila probuđena ali bi pritom osjećala takvu navalu adrenalina, kao da sam upravo se probudila usred neke bitke, vrlo često bi stajala kraj kreveta.. u tim trenucima, iako nisam imala znanje koje imam sada, imala bi osjećaj kao da sam negdje bila, u nekoj borbi i kao da me taj netko ili neki, kao da su me probudili kako bi me se riješili na taj način, kako bi se morala vratiti u tijelo.. tada od tog adrenalina više ne bi mogla zaspati i frustrirala bi me pomisao ako zaspim da me mogu ponovno probuditi…

Kako su godine prolazile te faze su se izmjenjivale.. a ja sam postajala sve svjesnija i svjesnija da to što mi se dešava je namjerno izazvano kako bi me se omelo u spavanju.. prilikom buđenja počela sam osjećati da je netko u sobi ili bi čak vidjela one koji su me probudili i shvatila da su me probudili kako bi se vratila u tijelo.. to je bila faza kada sam počela sve više i više ulaziti u borbu..

Sjećam se jedne noći kada su me toliko razljutili da sam nakon jednog buđenja stala usred sobe i vrlo glasno se izderala… ajde imaj hrabrosti (nisam rekla hrabrosti, bila sam prosta ali ne bi bilo primjereno da to tu sada napišem :), pa se manifestiraj tu sada kraj mene.. suoči se sa mnom.. imala sam osjećaj da bi ga zgazila, toliku sam snagu i borbenost unutar sebe osjećala.. i osjećala sam kako smo negdje bili i kako sam ja bila snažnija i kako su me probudili da me se riješe.. to sve podizalo je još više ljutnje u meni, potrebu da se s njima suočim u pravoj borbi.. jednom riječju bacalo me u vlastitu nesvijest.. jer bi preko dana bila neispavana i sve više i više osjećala ratnicu u sebi..

Kada sam vam najavila Kutak 4 rekla sam vam da sam savladavajući napokon vlastitu nesvijest savladala i njih koje spominjemo u Bijelim Čarobnicama. Oni su nevjerojatno manipulativni i zajedno sa još jednom vrstom koje nema više na ovim prostorima radili su mi problem cijeli ovaj život. I to upravo na način koji sam vam opisala.

Trebalo je vremena i truda da ja shvatim sve što se dešava, zadnjih godina dok sam skidala sve naočale ovog svijeta i suočavala se sa istinom na ovim prostorima imala sam razne faze suočavanja sa svojom boli. Ona je bila toliko duboka da mi je trebalo vrijeme da u potpunosti dođem do nje. Sve što se gradilo kulminiralo je s Bijelim Čarobnicama i rekla bi posljednjim „okršajem“ njih i mene prije prve snimke s Čarobnicama, što sam vam spominjala u snimci i poticajima. Nakon što smo snimili sva tri dijela nastao je mir. Ja sam odradila svoj zadatak, isporučila sam snimke i najednom sam shvatila da unutar sebe osjećam mir. Da više nemam potrebe ulaziti s njima u borbu, pa čak i kada mi se pokazuju i nadaju se tome.. da priznavanjem vlastitog postojanja i moje cijele sfere postojanja ja širim snagu i svjetlost i da je to upravo ono što trebam biti tu. Drugim riječima iz vlastite nesvijesti ušla sam u vlastitu svijest, na taj način se zaštitila i ušla u vlastitu snagu.

Taj cijeli proces vodio je kroz istinoljubivost.. kako bi prvo priznala što mi se dešava, kako se osjećam i zašto.. da bi onda kroz praksu, tretmane, padanja i podizanja shvatila poantu i primijenila je u praksi.

Sada nastojim promatrati kako se osjećam u bilo kojem trenutku i stalno podsjećati na svoj mir, centriranost i snagu koja ide iz toga. I na ogroman trud koji sam u to uložila, kako bi zaštitila novostečenu slobodu.. od njih, od ovog svijeta.. od sebe..

Drugi primjer je ego.

Recimo da imamo osobu koja unutar sebe nosi ogromnu bol. Nije bitno od kuda, bol je bol. I ta osoba iz bilo kojeg razloga nije u stanju pogledati u sebe, suočiti se sa sobom na dubokom nivou, ući u svoju istinoljubivost.

A ako pogledate bol.. što boli treba? Treba joj ili iscjeljenje ili utjeha ili da ju / bol netko izvuče iz tog mjesta boli. Jer bol vas vodi u nesigurnost bilo koje vrste. I dok živite bol bilo koje vrste (emotivnu, energetsku, fizičku..) vi živite vlastitu nesvijest.

I onda dođu oni.. tko god.. nesvijest.. pogleda vas i vidi bol i odmah znaju koju taktiku primijeniti. U mom slučaju to je bilo „isprovocirati ju kako bi se probudio unutar nje ratnički mod“, što im je uglavnom kroz život uspijevalo. Nisam odlazila u strah nego fuck off idemo, ja sam spremna, gdje ste.. ali njih ne bi bilo, ja bi ostala sama sa sobom i svojom nesvijesti, ljutnjom i frustracijom..

A u ovom drugom slučaju.. osobe koja unutar sebe nosi bol, nije spremna ili ne zna se s tim suočiti.. a želi iscjeljenje.. drugi školski slučaj je – važnost, ego.

Oni dolaze i nude suradnju.. nude jako puno, pritom vam podilaze na razne načine. Dok vam prenose informacije daju vam jako puno točnih informacija, kako bi vi imali povjerenje u njih. Nude vam suradnju i obećavaju da ćete biti jako korisni.. i sebi i cijeloj planeti.

U trenutku dok pristanete raditi s njima.. to je to.. ako ste se još pritom obavezali to su energetski „ugovori“, „vezanosti“ koje možete zatim nositi iz života u život. Vidjela sam u individualnom radu puno takvih primjera vezanosti donesenih iz prošlosti.

I upravo zbog toga u prošlom poticaju napisali smo vam na koji način možete znati s kim radite. To je osnovno pravilo koje nitko ne može odglumiti..

Ali.. ako ste vi u vlastitoj nesvijesti i ako želite izaći iz boli i ako ste već izmanipulirani.. vi možete njih promatrati i kroz svoj um osjećati / zamišljati da su oni pozitivni, svjetlo i da vi osjećate ljubav.

Zato je jako bitno ne donijeti zaključak iz glave i na prvu.. nego jako puno testirati.. vraćati se u onaj osjećaj kada ste kao mali, kao dijete, dok ste još bili mali.. to je bitno.. dok ste kao dijete osjećali ljubav.. onu čistu ljubav.. i onda to probate osjećati kroz tijelo. Onda se sjetite možda nekoga tko vas sada voli.. nekoga kraj koga osjećate da zrači ljubavlju prema vama. I kada ste sigurni da kroz tijelo, a ne um osjećate kako se osjećate dok se osjećate voljeni.. tada se usmjerite prema njima.. i osjetite da li osjećate to i od njih.. vidite namjerno je jako puno „osjećate“ u ovoj rečenici.. jer je naglasak da to morate o s j e ć a t i.. kroz cijelo tijelo.. a ne zamišljati u glavi..  jer oni u vašem umu mogu stvoriti bilo što.. doslovno mogu vas kroz um toliko izmanipulirati da vidite ono što oni žele da vi vidite. Ali NE mogu manipulirati vašim osjećajima.. ne mogu odglumiti ljubav.. ne mogu biti ljubav.. jer nisu ljubav..

Evo to su dva školska primjera koji bi mogli biti u udžbenicima za ovu planetu :)

Jer puno nas je došlo ovdje upravo da bi zaustavili borbu u ovoj galaksiji, došli smo sa puno iskustva borbe. Zbog toga smo ovdje doživjeli bol. I svatko se s tom boli nosio i nosi drugačije. Netko od nas otišao je u još veću borbu i zbog toga u vlastitu nesvijest, a netko se pokušava spasiti i iscijeliti tako da ode u ego. Ali nekada je ego vidljiv jer imate osobu koja vrlo jasno pokazuje svoju važnost i ego.. a možete imati osobu koja je toliko ranjena i nesigurna i u dubokoj boli da se želi spasiti iz tog osjećaja i onda ode u ego jer dobije ponudu da bude korisna i sebi i globalnom.. ponudu koja zvuči primamljivo.. ali ponudu koja ne dolazi iz ljubavi. I to je onda isto ego.. potreba da se bude koristan na način da se iscijeli osjećaj boli.. ali se zapravo samo prividno prekrije taj osjećaj. Nakon te epizode u ovom ili idućem životu morate se nositi dodatno i s boli i sa dodatnim zaplitanjem u nesvijest.

Stoga vas još jednom svi pozivamo.. ljubav.. ljubav.. ljubav.. ne kroz um, ne kroz zamišljanje, ne kroz gledanje svjetlosti u glavi.. nego kroz osjećaj.. osjećaj koji prožima cijelo vaše tijelo, donosi mir u svaku vašu stanicu, stavlja vas u zaštitu.. i od sebe.. i od drugih..

Kako prepoznati tko vam se obraća?

Ako imate iskustvo da vam se netko obrati, da osjećate nečiju prisutnost ili da unutar sebe čujete da vam netko nešto govori.. postoji jedna vrlo važna stvar u toj situaciji.

Znate li na koji način možete biti sigurni da razgovarate s nekim tko je za vas dobar, tko je vama blizak i s kim bi ste trebali raditi, gdje ste zaštićeni i gdje osoba / osobe sve rade za vaše najviše dobro?

Ljubav! ❤️️

Morate osjetiti ljubav! ❤️️❤️️

Ako se vaš um sada pita na koji način da osjetite.. probajte se sjetiti osobe koja vas je jako voljela dok ste bili dijete, osoba pored koje ste se osjećali sigurno i zaštićeno, osjećali ste se voljeno.

Upravo to je osjećaj koji morate imati s onima koji su dobri za vas, upravo takav osjećaj! Toliko ljubavi da vam možda i suze od ganuća krenu.. od osjećaja koliko ste voljeni i podržani. ❤️️

Jer oni vas vide za ono što jeste, oni znaju tko ste, znaju zašto ste ovdje. I svatko s kim ste dogovorili suradnju vama je bliska osoba. Možete usput susretati druge osobe koje vam možda nisu bliske ali i kada s njima radite morate osjetiti ljubav unutar sebe. ❤️️

Ako niste sigurni.. vratite se u djetinjstvo i na taj osjećaj kada vas je netko volio.. to mora biti takva ili još veća ljubav.. ❤️️

Ako to nije tako.. bolje se maknite.. nemojte raditi s nikim kraj koga ne osjećate ljubav! Neka to bude test..

Jer kada osjećate ljubav koja ide od druge osobe ili osoba, nije važno što ih fizički ne vidite.. tada ste opušteni, prepušteni, mekani, svoji, tada se budite.. osjećate se sigurno, zaštićeno, podržano.. ako nije tako maknite se.. vaš um koji je bio toliko dugo pod manipulacijom ne može manipulaciju prepoznati.. ali osjećaj ljubavi ne može se glumiti.. budite uvijek centrirani i pazite na sebe, lagano je poskliznuti se, izvući se iz toga nešto je teže.. pogotovo jer nećete ni znati da ste se poskliznuli..

Stoga volite se, poštujte se, poštujte svoje putovanje i trud koji ulažete i radite samo s onima kraj kojih osjećate ljubav.. ne malu ljubav.. bezuvjetnu ljubav.. onako kako vas je netko volio kada ste bili dijete.. pa čak i više.. ❤️️❤️️

‍

Dok sam radila individualne imala sam prilike vidjeti svakakve priče i priče iza tih priča.. pritom mislim da sam imala prilike vidjeti neki odnos i priču iza tog odnosa.. priču koja seže u daleku prošlost. Ove ili neke druge planete..
Recimo ljubavan odnos u kojemu je osoba istovremeno jako zaljubljena ali osjeća ispod toga neku vrstu anksioznosti.. zbog svog partnera / partnerice radi sve moguće ustupke kojih se može sjetiti. Ako joj spomenete mogućnost da treba sagledati drugu stranu, možda se razići kako bi pronašla sebe, osoba vas uvjerava kako to ne može biti istina jer ona duboko u srcu osjeća da su neraskidivo povezani..
I vi to promatrate i ne smijete toj osobi u tom trenutku reći nešto tipa – da, osjećaš da ste neraskidivo povezani jer zadnji put kada ste se sreli u inkarnacijama ta osoba, tada u drugom tijelu ubila je dijete koje si tada imala.. nakon toga ti si se zaklela da ćeš ju pronaći i zapamtiti. Sada kada ste se sreli u novim tijelima vaš susret donio je puno bure i unutarnjeg ushita koje vas dvoje niste prepoznali za ono što je.. trenutno u tijelima koja su vam međusobno privlačna jedino što osjećate je adrenalin, vaš um je pritom stvorio priču iz potrebe za ljubavlju. Sada nakon što je prošao prvi val počinje se dizati anksioznost u koju ti nisi spremna / spreman pogledati.
Ali vi ništa ne govorite jer kraj vas je vaša ekipa, kraj te osobe je njezina ekipa i daju vam vrlo jasnu uputu ne prenošenja tih informacija.
Zatim vidite dublje.. i osjetite kako su te dvije svijesti / duše povezane.. i kako već neko vrijeme igraju uloge u kojima jedno drugome izvlače vrlo snažne emocije.. i kako su te dvije svijesti odlučile „iskoristiti“ tako jake međusobne trigere kako bi se sretali, razdvajali.. sve dok se ne probude i svatko savlada sebe..
Međutim preko puta vas sjedi osoba koja se u tom trenutku nije u stanju pomaknuti od točke u kojoj se nalazi, a to je „pod svaku cijenu zadržavanje tog partnera / partnerice“.

Ovo je samo jedan primjer koji može pokazati kompleksnost naših susreta i kompleksnost naših emocija. Sada kada znamo širu sliku, a to je da se naša sfera postojanja širi na razne vibracijske razine, razne galaksije i razne svjetove.. naše postojanje i susretanje postaje još zanimljivije. Samo ako smo spremni na taj način to sagledati.. ako smo spremni izaći iz pritiska našeg uma koji vrlo često priča, a da mi toga nismo niti svjesni. Koji kroji razne scenarije, svađa se i voli unutar sebe s drugima, prihvaća i odbija moguće situacije..
Kada svoj um dovoljno umirite kako bi samo osjećali.. onda ćete vidjeti da sve osobe koje su prošle kroz vaš život i ostavile neki trag, koji može imati etiketu „pozitivnog i negativnog“, koje su svojim prolaskom podigle na bilo koji način vaše emocije.. osobe su koje ste sretali i prije.. i najvjerojatnije svijesti koje znate..
I ako na taj način to sagledate dopustit ćete sebe osjetiti kao prolaznika.. njih kao prolaznike.. život kao prolaznost.. i istovremeno vezat ćete se za sve i za ništa.. na taj način osjećajući svoje cjelokupno postojanje.. i shvaćajući da svaki vaš svjesni udah i izdah u bilo kojem obliku samo je unutarnje putovanje vašom sferom postojanja.. gdje ništa ne prestaje, ništa ne završava.. samo se širi.. po iskustva..

……

Ovo je bio izvještaj s jednog od Utorka prije nekoliko godina, nekako mi se čini prikladan za ovu temu.

Sjećaš li se? – viknuo sam za njom.
Sjećaš li se kako smo se ljubili ispod onog drveta?
Kada? – pitala me pogledom koji mi je govorio da ne postojim.
Pa onda.. kada smo se voljeli? – mislio sam da je to jasno.
Ne znam – govorile su njezine oči – Ne shvaćam – govorile su dalje.
Pognuo sam glavu razmišljajući.
Da li sam se prevario? Možda se to nije desilo? Možda sam sanjao?
Možda to nije bila ona?
Zatim sam vidio kako stavlja kosu iza uha i znao sam, ona je!
Ponovno sam je pogledao i pogledom pitao – Kako se ne sjećaš?
Zažmirila je, mislio sam da razmišlja, a onda je vrijeme prolazilo
i shvatio sam da je zaspala.
Legao sam kraj nje, primio je za ruku i zatvorio oči.
Možda nam je samo potreban san?
Vrijeme je prolazilo, vrijeme koje ne postoji.
Idući put otvorio sam oči kao dijete, zatim sam malo narastao u
tom vremenu koje ne postoji.
I zatim sam je sreo. U vrtiću.. imala je najljepši bezubi osmjeh
koji sam do tada vidio.
Idući dan sam je poljubio, pusa u obraz.
Pogledala me sa smiješkom koji je sve govorio.
Sjećala se..

……

A roman Nebeski šapat koji možete pronaći ovdje u pdf.u stvarno prelijepo govori o tim našim teškim i laganim susretima i ljubavi s kojom se prožimamo, čak i onda kada toga nismo svjesni..

Želim vam svima lijepi tjedan.. pun svjesnosti, spremnosti i snage.. 🤗 💜

‍

I evo nas ponovno 😁

Vi čitajte ove poticaje kada budete željeli, ja ih šaljem kako osjetim ili kako dobijem direktivu.. a evo oni smatraju da će nekima ovaj mail dobro doći. 🤗

Kako je svatko u svojoj fazi.. u konačnici svi ćemo kad-tad doći do iste faze.. pogotovo kada padnu kolektivne naočale.. tako je bitno poštovati svoje korake i svoje procese. Ovaj savjet je za sve vas koji se osjećate stisnuto iz bilo kojeg razloga ili osjećate kako ste se stisnuli u umu i vrtite iste priče, jedan dio vas zna da bi trebali prestati i napraviti nekakve konkretne promjene.. zatim si kažete od sutra.. ali kada dođe sutra vi ste preumorni za bilo što pa prebacite sve za idući dan ili recimo ponedjeljak…

Stiže i ono vrijeme na ovoj planeti kada nesvijest obilježava izmišljene datume i jako lijepo se gosti sa svima koji padaju pod taj utjecaj. Unazad nekoliko desetaka godina na te izmišljene datume dodan je novi sloj – raskoši u raznim oblicima – tako da pritisak tih dana postaje za mnoge neizdrživ.
Pa utoliko ako se već sada osjećate stisnuto kada dođe taj period osjećat ćete se još stisnutije. Zato vam dajemo jedan prijedlog koji možete već sada početi primjenjivati. O tim samim izmišljenim praznicima nesvijesti možda ćemo se još dodatno dotaknuti kako će dolaziti to vrijeme, iako smo to spominjali kroz one Zoomove s pitanjima.

Prvo.. napravite kratki popis nekoliko stvari koje vam prve padnu na pamet kada bi vas netko pitao što mislite što vas ometa u buđenju i čega bi bilo dobro da se odreknete.. prvo što vam dolazi jer vi intuitivno to već znate..
Ne morate previše razmišljati i analizirati.. taj popis možete napraviti u umu, možete zapisati, kako želite.. to je samo trenutak gdje vi sebi priznajete da postoje stvari za koje vi osjećate da vam štete na bilo koji način ali se niste spremni toga odreći ili mislite da ne možete..

Zatim probajte osjetiti iznutra.. što vam rade te stvari.. da li vas više ruše na fizičkom nivou, mentalnom, emotivnom, energetskom.. samo kratko osjetite, ponovno bez puno razmišljanja i analize..I zatim slijedi poanta..
Svaki put kada se vi odlučite odreći nečega.. ako to nije došlo prirodno, u smislu da je nešto prirodno otpalo iz vašeg života nego vi odlučujete nečega se odreći, u vama se stvara grč. I što je taj grč veći brže se vraćate na staro. Nakon toga se osjećate još lošije i neuspješnije. To znači da se jedan dio vas zakačio na to, što god to bilo, kao spasenje. Tu je onaj klasičan primjer koji svi znamo, kada hranimo emocije. I ako osoba nije transformirala svoje emocije i odrekne se određene hrane iz glave.. recimo kaže to ću prestati jesti jer se od toga debljam, ali osoba nije svjesna koja je pozadina toga.. vrlo brzo sve će se vratiti na staro, jer potreba za nahraniti emocije je veća.. jer inače osoba može imati osjećaj kao da se utapa u vlastitim emocijama.. i ako nije spremna u tom trenutku se s tim suočiti mora s nečim prekriti tu unutarnju uzburkanost.. a onda je to najčešće hrana..

I zbog toga vam ovdje nećemo govoriti da se nečega odreknete.. nego ćemo vam predložiti da eksperimentirate.. kako bi potaknuli više pažnje prema sebi.
Svaki dan napravite tri stvari drugačije. Samo za taj dan. I to one stvari za koje znate da nisu za vas dobre. To može biti otići ranije spavati, ne jesti ili piti nešto određeni dan, odreći se medija na jedan dan, ne otići na neko određeno mjesto jedan dan, ne vidjeti se s određenim osobama jedan dan.. što god vi odlučite..
Započnite dan tako da se sa sobom dogovorite koje su to tri stvari koje ćete taj dan napraviti drugačije.

I onda dok to radite budite svjesni sebe.. nemojte se osjećati kao neuspjeh jer se bavite s nečim što nije dobro za vas i trebali bi se toga odreći ali ne možete i evo sada radite neku vježbu za to 😊
Nego.. osjećajte se kao uspjeh.. osjećajte kako radite nešto dobro za sebe.. trenirate sve svoje dijelove da je moguće odreći se nečega jednom. I dok to radite osjećajte što se unutar vas dešava. Vjerojatno se na početku neće dešavati puno toga.. umu će možda čak to biti zabavno, vidjet će to kao neku igru.. ali poanta je da to radite minimalno mjesec dana. Što znači da će vrlo brzo doći trenutak kada ćete shvatiti da ste zaboravili ili će um reći kasnim na posao, ne mogu danas.. ili će um reći kakvog to uopće ima smisla, što ja imam od toga.. doći će dan kada će vas to početi nervirati, kada će se prema tome dizati otpori..I tada je bitno što ćete vi u tom trenutku napraviti.. hoćete li popustiti pričama uma i zaboraviti na sve to. Ili ćete pronaći način kako doskočiti zaboravljanju.. recimo svaku večer prije napraviti popis.. ili voditi popis općenito koje su to tri stvari bile svaki dan.. i shvatiti da ti otpori i ta priča uma upravo idu iz svih vaših izazova iznutra koji čekaju vašu pažnju.

Što se dešava u tih mjesec dana ili duže ako se odlučite? Puno toga!
Vi počinjete biti svjesni svega što radite i kako to utječe na vas. Vi se počinje osjećati kao uspjeh jer poduzimate nešto za sebe. Vi postajete više centriraniji. Možda kako dani prolaze te tri stvari povećate na pet. Možda počnete shvaćati istinski zašto vas nešto privlači i što bi trebali promijeniti. Možda gledajući popis dobijete aha momente..
U svakom slučaju vi postajete više svjesni sebe.. a to je početni korak prema promjeni.

Na taj način, ne radeći si pritisak otvorit ćete možda neka nova vrata i pokazati sebi da možete..

Svi vam šalju podršku i pozdrave, šaljem i ja 🤗 💜 💜

Želim s vama podijeliti jedan uvid koji sam imala i dati vam malo svemirskih zrnaca za razmišljanje 😊
Kada kažem uvid mislim na onaj aha moment koji se NE desi u vašem umu ili vašim osjećajima.. koji prožme cijelo vaše tijelo.. kada se otvore ta vrata unutar vas i vi napokon znate.. što god trebate znati. To su trenuci koje svi tražimo unutar sebe..
A kako je moj zadatak dijeliti moje iskustvo pišem vam jedan takav koji mi se desio prije par dana..
Već znate moju priču, donesena snažna fizička bol, stalno na udaru, nadvladavanje mojih vibracija.. zatim prisjećanje, spajanje s mojom sferom postojanja.. zatim uzemljenje..
I kroz tu sferu postojanja ponovno prisjećanje i spoznaja mojih postojanja, uvid u to.. svjetova toliko zapravo različitih od ovog..
I kod ovog zadnjeg koraka.. uzemljenja.. desilo se nešto što mi je pomoglo sjesti u ovo tijelo.. napokon..
A to je.. ta potpuna unutarnja spoznaja koju sam vam opisivala na početku koja kaže.. ako ja osjećam snagu kroz svoju sferu postojanja i ako sam imala prilike osjetilno spoznati te dvije osobnosti koje postoje.. iz ove galaksije i te daleke galaksije.. ako sam ih doživjela kao vrlo snažne osobnosti.. onda pitanje koje je prošlo kroz mene i prodrmalo svaku stanicu mog bića, otvorilo vrata koja sam valjda cijeli život tražila.. glasi:
„Što je građevni materijal te sfere? Koja je sama srž te sfere?“
To nije pitanje na koje ja ne znam odgovor iz uma. To nije pitanje na koje treba dati odgovor. Kada se tako nešto desi vi ne čujete pitanje, vi istovremeno čujete i pitanje i odgovor i sve znate i rastopite se unutar sebe i prepoznate se.. i vrata se otvore, vi ste svoji. Ali kako je to teško staviti u riječi sada ću vam opisati, kako bi dala vašem umu ideju ili kako bi možda trigerirala nešto u vama.. neka vaša vrata..

Ako sam ja svijest koja je prezentirana kao moja sfera postojanja.. i ako ja kao svijest već dugo postojim, imam puno iskustva.. rastem i razvijam se kroz svako iskustvo..
Zatim ako u toj sferi postojanja postoje svi moji životi, bez obzira jesu li inkarnacije, izdanja.. sve to postoji unutar moje sfere postojanja, sve što sam ja kao svijest ikada živjela.. ali kako sve postoji i istovremeno se širi onda je pitanje kroz što se širi… širi se kroz moja najsnažnija iskustva.. ili mogli bi reći kroz moje najsnažnije osobnosti.. onda bi mogla reći dvije osobnosti koje sam spoznala, koje sam spomenula, su snažne.. zbog toga je moja svijest došla ovdje.. sada imam ovo izdanje.. iskustvo inkarnacija i izdanja jednako je, samo je putovanje nešto drugačije, ali zapis iskustva u sferi postojanja jednako je.
Što znači slijedeće.. ako je moja svijest u svom rastu i razvoju već došla do trenutka da može „stvoriti“ tako snažne osobnosti kao što su te dvije koje sam spomenula. Onda moja svijest ima već taj zapis u sebi, taj „kod“ kako se to radi, tu „jednadžbu“..
Ako gledam na taj način.. onda shvaćam da kroz ovo izdanje, koje je sada na ovoj planeti i tipka na laptopu, prolazi ta ista svijest. Koja zna kako stvoriti snažnu osobnost koja se ne boji, koja shvaća da je snaga.
Pa što onda može sprječavati da moje izdanje bude takvo? Moje vibracije.. na kojima sam radila.. moja uvjerenja koja su mi kroz život na ovoj planeti nametnuta.. na kojima sam radila.. i.. što još? Moja odluka. Moje prihvaćanje. Shvaćanje i prihvaćanje upravo ovog izdanja.. shvaćanje da kroz nju prolazi svijest koja je u stanju proizvesti snažne osobnosti.. a upravo prihvaćanje naše snage i nadilaženje identifikacija sa svim što nam je nametnuto, nadilaženje svih posljedica unutar nas.. stavlja nas u snagu i zaštitu.. u budnost..

Teško je ovo sve u riječi staviti ali vjerujem ako ste spremni da ćete shvatiti poantu.. sve ostalo odigrat će se unutar vas.

I trenutak kada se to desilo, bilo je veličanstveno.. ja sam osjećala svoju sferu postojanja, osjećala sam svoju svijest i osjećala sam sve.. kako istovremeno postoji i širi se. Osjećala sam kroz ovo izdanje iskrenu ljubav prema sebi. Jer osjećala sam ljubav prema sebi kao svijesti, a onda ne možete ne voljeti neki dio, jer ste cjelina.. ako volite sebe kao svijest onda volite svaki svoj dio.
I tada sam shvatila zašto sam ovdje.. kada oni kažu svatko od vas došao je jer ima nešto za ponuditi, jer ste snažni, jer ste ljubav i jer imate iskustva..
I ako se sjećate, pričala sam vam iskustvo kada sam osjećala ganuće i ljubav iz one osobnosti iz druge galaksije… tada sam osjećala zahvalnost prema osobnosti iz ove galaksije i ovom izdanju. A ovaj put iz ovog izdanja osjećala sam zahvalnost i ljubav prema sebi kao ovom izdanju, zatim prema svojoj svijesti, zatim prema cijeloj mojoj sferi postojanja, zatim prema Izvoru. I shvatila sam zašto mi odlazimo u razne svjetove, inkarnacije i iskustva.. zato jer je to život, stvaranje..

Kada kao svijest dostignete određeni stupanj razvoja imate iznutra poriv spajati se, istraživati, pridonositi, širiti ljubav.. i znate da kroz svaku bol i patnju koju u nekom iskustvu doživite vi rastete još više i doprinosite cjelokupnom postojanju.. jer postojanje je život, stvaranje, kretanje.. ljubav…

Zbog toga.. kada čujete sebe kako pričate nešto loše o sebi, na bilo koji način ili kada čujete sebe da kažete da nešto ne možete, podsjetite se.. na ovako ste zahtjevnom terenu.. postoji razlog za to.. dopustite si osjetiti sebe, svoju sferu postojanja, ovu osobnost.. i podsjetite se da vi kao svijest znate kako stvoriti snažnu osobnost.. sada je na vama kao ovoj osobnosti da to prihvatite.. transformirajući vibracije, centrirajući se i utišavajući um.. tada dolazite u kontrolu nad sobom, u svoj mir i tada ste svjesni da ste vi svoja svijest.. inkarnacije i izdanja prolazni su.. vi kao svijest ste vječni.. 😊

Grlim vas puno sve po redu i šaljem podršku u kojim god fazama se nalazili, prihvaćanjem faze u kojoj se nalazite otvarate vrata za dalje..
Nadam se da na mom primjeru možete vidjeti da se iz svake situacije možemo izvući 🤗 💜

‍

Kada gledamo nas kao svjetlosnu loptu ovdje na planeti koja je puna raznih vlastitih vibracija.. i kada zamislimo da svaki udarac koji primimo nas pogurne.. onda shvatimo da smjer kretanja ovisi o nama.. zapravo ovisi o našim vibracijama koje nas kao tu svjetlosnu loptu ispunjavaju..

Zbog toga.. svaki udarac koji primite.. bez obzira da li došao od ljudi ili nesvijesti ili života.. na kraju se svodi samo na poguravanje vaše lopte. Što će se desiti nakon toga i gdje ćete završiti ovisi samo o vama. Zato kažemo da jedinu odgovornost za naš život imamo mi sami. I zato radimo na transformaciji vibracija, otpuštanju grča, strahova, vezanosti.. kako bi došli u potpunu kontrolu nad sobom. To bi u toj simboličnoj slici značilo da kada nas nešto ili netko pogurne.. mi smo u slobodi kretanja.. mi se u toj slobodi kotrljamo i sami određujemo smjer kretanja.. odlazimo u žrtvu ili snagu..

Dolaze nam ponovno Bijele Čarobnice, juhu!! Pa ću vam sada ispričati svoje iskustvo od prošlog tjedna jer će u četvrtak one pričati.

Nekoliko zadnjih mjeseci bilo je za mene burno. Desetak dana prije Čarobnica sve je kulminiralo kako sam vam i rekla. Rezultat je bio da sam se dan nakon Zooma osjećala potpuno iscrpljeno.. kao da me netko ižmikao. Taj dan počela sam raditi i snimku s njima i osjetila Nju, svijest planete.. sve sam vam to pisala u prošlom poticaju. Do ponedjeljka sam radila jednom na dan i sve jače i jače osjećala snimku (radila sam isključivo preko snimke koju su ostavile, kao i vi). U ponedjeljak ujutro me zakočilo u lumbalnom dijelu. U tom trenutku vidjela sam dvije stvari. Prva je da se pokrenulo neko jako dubinsko otpuštanje, ono sve o čemu su one pričale.. kao da se neki jako duboki sloj unutar mene otvorio. I druga.. jako bitna stvar.. da sam mjesecima previše sjedila radeći na projektu (transkripti i ostalo) i moje fizičko tijelo reklo je dosta.. ta kombinacija otpuštanja i izrabljivanja tijela dovela me do toga da sam pet dana provela više manje u krevetu.

Netko bi mogao zaključiti da sam u krevetu završila zbog napada.. jer činjenica je da me sve to iscrpilo. Ali to nije istina.. da nisam zapostavila tijelo imala bi iscrpljenost, ne bi me ukočilo. Sama sam kriva što sam se oglušila na znakove tijela i projekt stavila ispred tijela, što nema nikakve logike, jer bez tijela nema niti projekta. Mogla sam recimo svakih sat vremena ili češće ustajati sa stolice i raditi neka istezanja. Sve je to naš izbor, um može raditi opravdanja ali ona vas onda odvode od vlastite istine.
Tih pet dana iskoristila sam za potpuno povlačenje unutar sebe.. radila sam snimku s Čarobnicama dva ili tri puta na dan i upadala u stvarno velike dubine.. toliko me to sve rastvorilo da imam osjećaj kao da je ta dubina samo čekala da ja obratim pozornost kako bi to sve otpustila. Zatim sam imala otvaranja.. osjećala sam svijest ove planete, osjećala sam svoju snagu.. osjećala sam kako se naočigled transformiram. Ako nisam radila snimku onda bi ulazila unutar sebe, vizualizirala, radila s energijom i na neki način dozvolila sebi buđenje.. ali ovaj put ovdje.
U tom procesu osvijestila sam koliko sam se cijelo vrijeme bojala uzemljenja.. jer me grozilo sve što sam na ovoj planeti doživjela. I svih ovih mjeseci kako su nas vodili prema gore omogućilo mi je da bolje spoznam svoju sferu postojanja.. da shvatim da je sve to tu, meni dostupno, ali da sam vlastitom odlukom došla ovdje i da je vrijeme da sada na novi način pristupim sebi, svom tijelu i svemu zbog čega sam došla. Ukratko, vrijeme je za promjenu. Neki klik se desio.. kao da sam ga i čula..

Ja sam bila lopta koju je život pogurnuo.. u tom trenutku izabrala sam svoj smjer.. izabrala sam otići u svoju slobodu.. zaobišla sam tablu gdje je pisalo skrenite ovdje za etiketu „žrtve“.. zatim sam zaobišla tablu „bol“ (iako je boljelo).. zatim „um, konstrukcije“.. i samo sam produžila do table gdje je pisalo „sloboda“.. tamo sam se pustila u prazan prostor.. i kada sam izronila osjetila sam ovo tijelo na novi način.
Zbog toga sam zahvalna svim ovim napornim mjesecima u kojima sam u praksi naučila što znači kada oni kažu vi ste snaga na ovim prostorima, bitno je ne biti zalijepljen, bitno je otpustiti strahove, projekcije, raditi na vibracijama.. bitno je uzeti kontrolu nad sobom..
Zbog toga nemojte miješati svoju priču s tim da ste pod napadima. Da vas je moguće smaknuti ja ne bi sada sjedila i ovo pisala. Ali nije. Moguće vas je manipulirati. Ali s čim? Sa onim što VI imate unutar sebe.
Stoga ako imate neki problem nemojte reći da ga imate jer ste pod napadom. Imate ga jer je to vaš problem, vibracije koje čekaju da se vi s njima susretnete kako bi ih otpustili. Te vibracije mogu se pokazati kroz razne situacije, odnose ili vas se s tim može manipulirati. Sada je samo pitanje jeste li spremni suočiti se sa sobom.

Kada se to u ponedjeljak desilo ja sam po prvi put tako reagirala, kako sam vam gore opisala. Naime u ovom životu okusila sam fizičku bol do maksimuma, kada padate u nesvijest. Bolesti, operacije, nesreće itd.. i sve to stavljalo me uvijek u položaj žrtve. Iste one koju sam donijela sa sobom kao posljedicu groznog mučenja.
Sav rad na sebi polagano me oslobađao mojih vibracija, polagano me dovodio u shvaćanje. Zatim sav izron gore i posvještavanje moje sfere postojanja dovelo me do znanja i shvaćanja da to nikuda neće pobjeći i do ponovnog prisjećanja mojih sposobnosti. Bijele Čarobnice su mi pomogle da uronim ovdje na potpuno novi način.. da spoznam ovaj život na potpuno novi način, jer one poznaju ovaj teren. I beskrajno sam im zahvalna. To što dolaze ponovno pokazuje da smo očigledno probili dovoljno da one smatraju da možemo dalje.

Nadam se da će moj primjer nekome pomoći ili vas dodatno potaknuti da prestanete živjeti u pričama u glavi i da preuzmete odgovornost za sebe, samim tim dolazite i u kontrolu nad sobom. Ova planeta, život ovdje i ovo iskustvo nije lagano, to znamo.. ali upravo savladavanjem svega dolazimo do rasta i snage.. budimo unutar sebe ono što smo donijeli.

Šaljem vam svima podršku i sjetite se da ste vi snaga na ovim prostorima, da ste vi svijest visoke razine, da ste vi ljubav i da si jedino vi to možete dozvoliti. Svaka vaša vibracija tu je da bi ste kroz nju rasli i učili.. da bi ste se sjetili da ste svijest, snaga i ljubav.. 🤗 ❤️️

Puno vas mi kaže da im ovi mailovi znače. Odlučila sam poslati vam mail kada osjećam da treba, tada je taj mail za nekoga.. neću više pratiti tjedne na ovoj planeti, izlazimo iz starog sustava.. novi sustav u sebi nosi slobodu, pa ću vam ja slobodno slati mailove kada osjetim iznutra da treba. Većina toga ide zatim pod link "poticaj", stoga ako bilo tko od vas ne želi mailove iz bilo kojeg razloga samo mi to javite na mail.

A za ovaj poticaj šaljem vam dvije stvari koje su već "stare", svaka od njih bila je u izvještaju nekog Utorka. Kako nisam za vrijeme Zooma s Čarobnicama mogla raditi isto što i vi tako od tada radim s njima kroz snimku koju su nam ostavile. Svaki put osjećam sve jače i sjetim se kako su rekle da je slojevito. Imam osjećaje da se može beskonačno raditi i da svaki put možemo unutar snimke pronaći novi vibracijski sloj.

Sada shvaćam zašto smo prije toga išli tako visoko vibracijski.. kako bi se pripremili za zaron.. kako bi udahnuli unutar sebe vlastite visoke razine.. kako bi kada zaronimo prestali biti žrtve naših vlastitih priča i posljedica.. kako bi se oslobodili i zatim slobodno svjetlili ovim prostorima.
I ilustracija koju vam šaljem lijepo simbolično opisuje svijest ove planete.. po prvi put kroz ovaj rad s Čarobnicama osjetila sam snagu te svijesti.. taj snažan ženski princip stvaranja koji je utkan u nas, naša tijela, naše postojanje ovdje..
I zato svaki naš uron u ova područja daje toj svijesti podršku.. mi smo njezina podrška, ona je naša podrška.. a zatim u tom procesu postajemo podrška sami sebi..

🤗 💜

........................

Vidjela sam te mučenu i svezanu,
porobljenu i silovanu..
Vidjela sam te kao kraljicu..
... kao Veliku Svećenicu..
Vidjela sam te kao ratnicu,
kao borca za pravdu..
Vidjela sam te..
I svaki put sam te voljela,
svaki put sam te poštovala..
Uvijek ćeš biti i ostati
dio moje Vječnosti..

Dok promatrate žene kroz stoljeća.. sjetite se da sve one postoje i danas.. u svima nama i uokolo nas. I da nije potrebno da žene počnu vladati.. nego da se svijest na ovoj planeti uzdigne.. kako bi i u sebi i u drugima prepoznali onaj dio ženskog stvaranja koje ne pita za spol, za rasu.. koje postoji van svega i u svemu..
‍

........................

Ljepotom rujanskih krajolika zadirem u snoviđenje,
koje me nosi preko litica opustošene zemlje
što skrojila je puteve kroz mene.

Od usnica tvojih stisnutih u mislima
krećem se stazama znanim samo meni
i svih onih koji su svoje snove stavili pred tebe,
koji su svoje srce rasuli po tvojoj zemlji.

Onih istih što sakrila si u svoje grudi
kako bi odspavali vječni san,
tijela nježno priljubljenih uz tebe.

Tako su prošle godine, prošli su eoni,
dok su naše duše i dalje uporno nadirale,
ostavljajući u tebi svaki put još jedan dio sebe,
još jedan dio željan ljubavi.

Volio sam te i onda kada se moja krv
prosipala po tebi
i onda kada si upijala moje želje i snove
kako bi me utišala.

Voljela sam te i onda kada sam osjećala
tvoju snagu,
kada sam plakala za tobom,
pustivši da mi jecaj propara dušu,
žudeći za slobodom na tebi.

A uvijek ti bila tu.
Neometanost tvog prolaska kroz svemir
u meni je uvijek budila ljepotu stvaranja,
svakog mog pojedinačnog života.
Kako bi se zapitala stvorila si me ti ili
smo se stvorili, kako bi živjeli.

Ova ilustracija podsjetila me na ovo što smo radili s Bijelim Čarobnicama. Ima tu neku energiju.. to nešto kada osjetiš sebe unutar sebe.. iako ilustracija ne pokazuje točno to ali ostavlja barem meni takav dojam.

Nisam očekivala da ćemo imati ovako nešto, nakon Inna i svega što je bilo mislila sam da ćemo samo biti u tim gornjim sferama. I nakon što se sve ovo izdešavalo razmišljala sam koliko zapravo ima smisla i koliko je super da ne znam korake.
Na kraju sve što sam radila s Innom i njegovo dovođenje tu bilo je manje iscrpljujuće od ovoga što se dešavalo oko Bijelih Čarobnica. Ali da nije bilo toga s Innom nikada ne bi mogla ovo odraditi.

Uz sve što se dešavalo u danima prije snimke bilo je i lijepih trenutaka buđenja. I u tim trenucima vidjela sam jednu simboličnu sliku. Dobila sam tu sliku od jedne osobe koja je iz kruga mojih bliskih svijesti. Trenutno nije na planeti ali imao je izdanje u prošlosti. Vrlo je snažna osobnost i živio je vrlo snažnu osobnost u prošlosti ove planete. Tada sam s drugima asistirala njemu u njegovom izdanju, rekao je da sada on želi meni asistirati. Iz njega zrači snaga i ljubav, rekao je da mi želi pomoći prisjetiti se ljubavi koju nosim unutar sebe. I kroz taj susret dao mi je jednu simboličnu sliku koja mi je na neki način opisala ono što radimo. Ta simbolična slika predstavlja svakoga od nas.

Pokazao mi je mene kao svjetlosnu kuglu na višoj razini.. kako se odlučujem spustiti i djelovati u niže razine. Kako bi zaštitila tu svjetlosnu kuglu koja predstavlja ljubav stavljam oko nje oklop. Taj oklop postaje moja osobnost u ovoj galaksiji. Zatim odlazim na još nižu razinu, ovu planetu. Zbog svega što me tu dočekuje stavljam dodatni oklop. Sada sam svjetlosna kugla s dva oklopa. Ta dva oklopa u toj slici omogućuju mi da odrastem u ovom tijelu i proživim život. Zatim u toj slici dolazi novo doba u koje smo ušli, koje od nas zahtijeva oslobađanje te svjetlosne kugle. I onda je rekao.. to je upravo ono što sada svi radite.. oslobađate se oklopa. Onih koji su vas štitili kada je to trebalo.. i tih istih koji vas sada sprječavaju da spoznate svoju svjetlosnu kuglu, svoju ljubav. U toj simboličnoj slici ja sam fokus stavila na tu svjetlosnu kuglu i ona je počela sve snažnije i snažnije isijavati, vibrirati.. i ta svjetlost počela je topiti ta dva oklopa.. a ja sam bila promatrač i netko tko podržava samu sebe.

Buđenje nije jednostavan proces, pogotovo na način na koji radimo. Nekoliko puta taj dan prije Zooma pitali su me i moji i Čarobnice jesam li sigurna da želim, s obzirom na sve što se dešavalo. Jer svatko od nas ima slobodnu volju i svatko od nas na vlastitom je putovanju, koje je specifično i jedino mi sami možemo razumjeti to putovanje ali i jedino mi sami možemo preuzeti odgovornost za svoje putovanje. Svaki put rekla sam da.. kako se Zoom približavao pomislila sam ako mi ovo bude zadnja štafeta koju nosim otići ću s ponosom :). Pomislila sam na svu patnju i bol ovih prostora. I pomislila sam koliko žrtve su one podnijele. Većina od njih jako su razvijene svijesti koje su odlučile ostati ovdje asistirati. Iako nekome sam naziv koje su za nas uzele može zvučati uzbudljivo njihovo postojanje je velika žrtva za ove prostore. Te žene su nevjerojatno moćne i to je potpuno drugačija vrsta moći od one koju možete osjetiti kod nekih osobnosti na višim razinama. Ovo je moć koja je svjesna ljubavi koju nosi u sebi ali i zadatka i odgovornosti koje su preuzele i na koji način to trebaju sprovesti. I kada to vidite.. osjetite ponos što one uopće postoje.
Moj prvi susret s njima, nakon kojeg ste i dobili mail, a prije nego se sve zahuktalo me rasplakao. Osjetila sam tu snagu i žrtvu, taj ponos, upornost.. neustrašivost.. i to me toliko ganulo.

Ima nešto u tim našim odlascima s viših razina. Iskustvo koje nam ništa drugo ne može dati. Kada vidite na koji način je ukomponirano ono što poznajete s viših razina ovdje. I ta rubna područja u kojima se najviše zrcale svijest i nesvijest rađa najhrabrije junake i junakinje cjelokupnosti postojanja. I rekla bih u ovom trenutku.. ti neznani junaci i junakinje srce su te sveukupnosti postojanja.. pokazujući nam svojim primjerom vibraciju ljubavi i poštovanja prema životu u svom puno naletu.

Radite svojim tempom, ono što osjećate i kako osjećate. Kutak je velika riznica vibracijskih zapisa i tu je, dostupan iz vaše udobnosti. Osjećajte vlastiti ritam i pratite ga, uvijek se vraćajući u ovdje i sada, centrirajući se.. kao bi znali što vam treba za koji trenutak.
Danas sam radila tu snimku s Čarobnicama i osjetila sam u jednom trenutku kako bi dio mene samo otplahutao gore.. kako bi najradije radila samo s Innom ili samo sjedila u sebi. I nakon toga sam se ponovno podsjetila ovoga što sam vam gore napisala.. i pomislila sam si.. ako te žene, za koje većina nikada neće saznati da postoje, djeluju tisućama godina, izmjenjujući se, odlazeći i vraćajući se kroz svoja postojanja.. ako one to mogu.. tko sam ja da se žalim i kažem da mi je teško.. a u ovom izdanju sam samo 48 godina. I nekako sam prebrikala svoj mental koji je počeo pričati i nakon toga osjetila ljubav.. planetu.. osjetila sam ponos što sam dio ove promjene.. osjetila sam promjenu koja se praktički već desila.. ovo je kraj.. neka taj kraj traje i nekoliko godina što je to za sve te tisuće godina porobljenosti koje su bile na ovim prostorima.
Sjedila sam u tom trenutku pored drveta.. koje je starije od mog izdanja.. koje raste u svom miru.. gledala sam jezero ispred sebe.. ptice su prolazile. Podsjetila sam se da sam prolaznik kao i svi. Podsjetila sam se na svoju svjetlosnu kuglu i raširila sam je prema svijetu.. osjećajući kako se kroz tu ljubav spajam sa svima po cijeloj planeti koji su poput nas donijeli ljubav na ove prostore.. osjetila sam zahvalnost na Čarobnicama i njihovoj upornosti.. znajući da kuda god me kasnije put odvede uvijek ću ih se sjećati kao simbola snage umotane s ljubavi.. 🤗 💜

Započinje još jedan tjedan na planeti koja se transformira.. 🤗

Kada bi iz zatvorenosti uma pogledati ovu ilustraciju možda bi vidjeli nestajanje.. ali kada bi pogledali iz vlastite slobode vidjeli bi snagu.
Zamislite igricu u kojoj vaš avatar ima sposobnost pretvoriti se u ptice i ponovno negdje stvoriti. Svaki napad na vas omogućio bi vam slobodu kroz ptice i ponovno stvaranje malo dalje. Na taj način postali bi nepobjedivi živeći svoju slobodu.

Buđenje je upravo takav proces.. buđenje je zapravo smrt.. potpuna sloboda.. oslobađanje od bilo kakve vezanosti.. sloboda ponovnog puštanja u vlastitu svijest. A istovremeno prihvaćanje tijela kojeg koristimo, slavljenje života u ovoj gustoći i shvaćanje da smo ovdje samo prolaznici.
Trebamo cijeniti tijela koja koristimo u određenom trenutku ali nikako ne trebamo biti vezani za svoje postojanje u nekom prostoru i vremenu. Dozvoljavajući sebi takvu vrstu slobode postajemo vječni.. osjećajući svoje postojanje kroz prostore, vrijeme i razine.. putujući sa snagom, noseći ljubav unutar sebe..

Predavanje / transkript Intuicija nešto je što bi vam preporučila da poslušate / pročitate.
Link na transkript >>>
Link na predavanje >>>

Želim vam lijep tjedan.. vi ste snaga.. vi ste prolaznici ovdje.. vi ste oni koji pokazuju svojim primjerom kako se živi sloboda i ljubav.. 🤗 ❤️️

Ova ilustracija označava buđenje na jedan jako lijepi način. Dok niste budni i dok ste previše identificirani sa ulogom koju živite niste u mogućnosti biti kao ova osoba u ilustraciji. Vaš um postavljao bi previše pitanja, vaš strah otjerao bi ptice.
Kada ste budni te ptice su vaši koraci, vaše povjerenje je vjetar koji vas podržava, vaša ljubav je plavetnilo neba uokolo vas. Vaša snaga očituje se u svakom vašem koraku.
Ali nemojte zaboraviti gdje se budite.. na planeti koja je u transformaciji, u tijelima koja su na razne načine bila zakinuta. I zbog toga buđenje nije proces koji na sebi nosi ružičaste naočale. Buđenje kakvo ovdje radimo je nešto poput rođenja.. gdje spoznajete svoje tijelo na novi način, prilagođavate se uvjetima oko sebe.. ali ovaj put ne padate u zaborav nego se budite iz njega. Taj proces sa sobom donosi osjećaj raspada i rasta u istom trenutku.Zato je jako bitno biti prisutan u svakom trenutku. Svaki trenutak može donijeti nešto iznutra što trebate poslušati, svaki trenutak dopušta vašoj intuiciji da vam govori. I to je kod svakoga drugačije ali i kod vas samih se može mijenjati svakodnevno. Što vaše tijelo treba u tom trenutku, kakve su vam emocije, kako se osjećate u mentalu, kako bi osjetili na koji način si možete sami asistirati da biste se još bolje doveli u balans. U tim trenucima uvijek se možete podsjetiti onog predavanja gledanja emocija na drugačiji način.

Sve faze budnosti koje ovdje doživljavate prolazite kroz sva tijela.. i kontrola nad sobom proces je gdje spoznajete sebe u svakom trenutku.. što vam treba, što ne..

Baš poput ptica u ovoj ilustraciji.. svaki korak je letenje.. ponekad vjetar taj korak malo zabaci lijevo, ponekad desno, ponekad ga malo spusti, ponekad podigne. I upravo vaša stalna prisutnost u svakom trenutku i prepoznavanje te ptice / koraka za taj trenutak daje vam mogućnost da nesmetano koračate, zatvorenih očiju, osluškujući svijet unutar sebe.. koji vam zatim daje upute za svijet uokolo vas.

Ovaj svijet još nije ono što će tek postati, transformacija koja se dešava planetarno, promjene i raspad starog može izuzetno iscrpiti naše postojanje ovdje. Stoga vraćajte se na svaki trenutak, budite svoji, budite u sebi i promatrajte što se dešava s pticama / koracima ispred vas.. posebnu pozornost obratite na prvu pticu / korak i prilagodite se njezinoj poziciji. Znajući da vas svaki vaš svjesni korak dovodi do stanja budnosti.. do trenutka kada više ne koračate.. kada letite zajedno sa svojim koracima.. kada postajete slobodni.. bez obzira kakav je svijet uokolo vas.

Ovo je posljednji transkript koji sam danas stavila i čini mi se da bi vam mogao dobro doći u ovom trenutku 🤗

Dragi svi,
 
dosta vas upada u sličan problem i dosta vas ima neke čudne situacije stoga smo odlučili dati vam podršku s nekim informacijama. Ovaj mail pišemo Ona Naša i ja zajedno.
Niža razina četvrte razine.. možemo to tako reći, vrlo je agresivna razina i trenutno s njima možete imati problem. Kako smo radili „deprogramiranje“ s Plavim koji je tada bio, nismo im baš najomiljeniji. Na Kutku se nalazi puno ljudi koji u sebi nose potencijal velike snage. Oni ne mogu protiv te snage ali vas mogu pokušati na razne načine izmanipulirati.
Ako nemate unutar sebe teme na kojima radite ta manipulacija ići će na jedan način, bit će kroz energetske udare ili posjete koje bi vas trebale zastrašiti. Tu dolazimo do onog što sam vam poslala u prošlom mailu, trenutka gdje ostajete neutralni i na taj način ste zaštićeni. U ovom trenutku mi je puno jasnije zašto nekoliko zadnjih godina su toliko inzistirali da dođem u što veću kontrolu nad sobom, sada to ima još veći smisao.
Ali ako imate unutar sebe nerazriješene stvari nastojat će vas s tim izmanipulirati. Zanimljivo je koliko vas „slučajno“ je upravo sada srelo „nove potencijalne partnere/partnerice“ ili su vam se podigle „stare ljubavne priče“ i koliko vas „slučajno“ nema kontrolu nad svojom kemijom u mozgu, hormonima, strasti, požudom, potrebom za ljubavlju ili intimnošću. Eto sasvim „slučajno“.
Zatim koliko vas ima nezgode raznih vrsta.. neke vrlo bizarne rekli bi smo.. koje onda iz vas izvuku vaše duboke nerazriješene emocije.

Ako spadate u tu grupu koja ima razno razne sada izazove savjet je slijedeći.
Prvo se sjetite tko ste.. ne kao informaciju nego kao vibraciju.. vi ste snaga na ovim prostorima. Stanite ako treba pred ogledalo i vrlo jasno na glas to izrecite.. uđite u taj stav.. ne stav fuck off sada ćete vidjeti ili strah ili jadnost.. već stav – JA SAM SNAGA NA OVIM PROSTORIMA. Točka. Iza toga nema ničega. Točka. To je izjava s točkom koju pokušajte što jasnije osjetiti unutar sebe.

Zatim radite odvezivanje od nesvijesti 3/4te razine i radite deprogramiranje. A onda uključite teme koje su vam se podigle. Ili partnerstvo ili strah ili ljepljivost.
Imate sada već dosta transkripta i trudim se što brže to raditi, pa ako postoji transkript vaše teme svakako to i čitajte, ako treba na glas sami sebi.

Poanta je da se izbacite iz onog u što vas oni manipulacijom žele odvesti, a to je da ste vi samo jedna mala osoba u svom malom životu koja se sada bavi nekom svojom temom.
Istina je da vi imate temu koja vam može biti nerazriješena ali istina je – da ste vi vrlo snažna svijest koja je došla ovdje donijeti svijest najviših razina. I da se trenutno nalazimo u završnici svega zbog čega smo došli i oko čega smo se toliko svi trudili. I u toj završnici koja će zemaljski trajati možda još par godina nemojte dozvoliti da vas sruše pred „ciljnom linijom“ uvjeravajući vas u vaše slabosti i vaše ljepljivosti i u vašu nemogućnost da se kontrolirate.
Činjenica je da su snažni i činjenica je da su jako agresivni. Činjenica je da smo i određenoj skupini stali na žulj kada je Plavi bio. Ali činjenica je da oni nisu jači od nikoga od nas. Da se mi samo moramo prisjetiti tko smo.

I zbog toga vam sada pišemo. Nadamo se da će vam ovaj mail kojeg možete čitati i čitati ponovno donijeti iznutra taj aha moment.

Šaljemo vam podršku ona kaže sada dodatno, pišem kako diktira:

„Uvijek vam govorimo da mi znamo da ste vi snaga, ali da se vi toga trebate podsjetiti. Mi smo svi jako fascinirani sa svima vama koji ste došli do ovog trenutka i koji ne spavate. Znamo da imate dovoljno snage da se do kraja probudite. I znajte da nikada niste sami, povezani smo zajedno, samo su nam tijela razdvojena. Naša međusobna ljubav je velika i mi vas podsjećamo da se svakodnevno prisjetite vaše vlastite ljubavi prema sebi. Ona je vaše najveće oruđe i vaša najveća zaštita. Kada ste u strahu, kada ste u potrazi za ljubavlju, uvijek se prisjetite – ja sam svoja ljubav, ja sam svoja zaštita, ja sam snaga. I tada ćete osjetiti i sebe i sve nas koji se trudimo završiti ono što smo započeli prije puno vremena. Ovo je završnica velikog projekta u kojem sudjeluje jako puno različitih civilizacija i organizacija. I svi mi zajedno donosimo ljubav ovim prostorima. Svi vi koji ste na terenu tu ljubav posađujete na planetu direktno, kroz sebe. To je upravo ono zbog čega vas oni žele zaustaviti. Nemojte to dozvoliti. Budite svjesni svoje snage i svoje velike sposobnosti da ovoj planeti date ljubav, da sebi date ono što vam treba. Sve je u vama, sve je već unutar vas.. Volimo vas. Bezuvjetno. Volite se. Bezuvjetno.“ (Ona Naša)

Evo dragi svi, to bi bilo to od nas..
‍
Grlim vas puno sve po redu i želim vam snagu! 🤗💜

‍

12.09.2023.

Kada sam naišla na ovu ilustraciju podsjetila me na jedan „san“ koji sam imala prije puuuno godina. Tada nisam znala sve što znam danas. Probudila sam se sa osjećam da je to bila poruka, kao da mi je netko dao poruku. Nisam ga zapisala, prošlo je od tada puno vremena ali ga se sjećam jer je bio tako stvaran.
U tom snu nalazila sam se u nekom malom gradiću kojeg je „napala“ divovska zmija. Zmija je bila velika kao gradić, znači divovska. Svi su bježali i ona ih je gutala. U nekom trenutku ja sam „vidjela unutar sebe“ da s njom „upravlja“ neka osoba, neki „mađioničar“ i najednom sam „znala“ kako se mogu spasiti.
U jednom trenu našla sam se na nekom uglu dvije zgrade i neka žena je trčala u tom smjeru i ja sam znala da će zmija uskoro doći do nas. Zaustavila sam tu ženu i pokušala sam joj prenijeti kako će se spasiti. Ona me poslušala. A radilo se o slijedećem. Morao si potpuno ući u sebe i centrirati se. Kada ti zmija priđe, a zmijina glava velika je nekoliko metara i kada ta glava stane ispred tebe i počne te promatrati morao si ostati potpuno smiren i centriran. Znači potpuno.. ne odavati nikakve emocije i samo tako bez emocija i u miru stajati pred tom ogromnom glavom koja te promatra. Naravno lagano za reći, izazovno za napraviti jer da bi to napravio moraš biti u miru sa sobom.
Žena nije imala izbora jer je zmija došla i odlučila je poslušati. Tako smo na udaljenosti od par metara ona i ja stale i centrirale se. Zmijina ogromna glava prvo se pojavila pred ženom i stala je promatrati. Osjetila sam kako se žena trudi ali prolazili su trenuci i u njoj se podizao sve veći i veći strah, sve dok više nije izdržala i iz nje je počeo zračiti njezin strah, tog trena zmija ju je progutala.
Tada se zmijina glava okrenula prema meni i došla do mene. Bila je nevjerojatno velika, ta ogromna glava bila je visoka nekoliko metara i onda se samo naziralo tijelo koje iz glave dalje ide. Ja sam ostala smirena, centrirana.. zmija i ja smo se promatrale i kako smo se više promatrale tako sam ja sve više i više ulazila u mir.. to je neko vrijeme trajalo, ja sam u jednom trenutku shvatila da sam uspjela, da sam se zaštitila i tada sam se probudila. Bila sam pod dojmom shvaćajući da ovo nije san, da je ovo neka poruka. Bilo je tako stvarno.
Osjećala sam da je poruka jako simbolična i da zmija zapravo predstavlja unutarnju snagu. U smislu da to predstavlja susret sa unutarnjom snagom i da ako uspiješ ostati u svom miru, centriran unutar sebe, da te tvoja unutarnja snaga može podržati, vjerojatno i zaštititi. Ali ako ne progutat ćete.
Danas sa znanjem kojeg imam znam da je ta poruka osim toga pokazivala i kako se zaštiti u nekim sličnim situacijama koje su mi se tada dešavale, a na koje ja tada nisam imala sjećanje.
Kasnije sam često gledala kako se ljudi boje zmija i uvijek mi je dolazila misao da zmija simbolizira našu unutarnju snagu.

Imala sam kroz život dva fizička zanimljiva susreta sa zmijama. Prvi je bio u podnožju Velebita, jedan proplanak po kojem sam hodala, u trenutku dok sam zakoračila jedna jako dugačka i crna zmija prošla mi je između nogu i nastavila brzo juriti dalje. Ono što je bilo zanimljivo je da na tom proplanku nije bilo nikoga, inače tamo ljudi ne idu. Osoba koja je išla ispred mene je prošla i zmija je nakon toga prošla između mojih nogu. Nisam se uplašila, osjetila sam u tom trenutku da je to bila neka pozitivna poruka za mene, osjećala sam neku vrstu podrške, teško je opisati taj osjećaj. Bila je jako dugačka, tamna i kasnije sam istražila da je to neka vrsta na tom području, više se ne sjećam imena.

Drugi put je to bilo na Sljemenu, preko tjedna, isto nije bilo ljudi. Išla sam polako s noge na nogu po šljunčanom putu i jedna šarena zmija krenula je jako polagano iz žbunja preko puta na drugu stranu. Ono što je bilo zanimljivo je da se ponašala kao da me ne vidi. Ja sam bila u nekom meditativnom stanju. Kako mi je prišla, jer počela je prolaziti taman kada sam ja došla (također nije bilo ispred mene niti iza mene nikoga već duže vrijeme) tako sam ja lagano hodala uz nju (išla je polako) i promatrala je. Bila je jaaako lijepa, elegantna, tamna sa nekim šarenim dijelovima. Uopće se u tom trenutku nisam zapitala da li je otrovna, opasna, samo sam se divila ljepoti stvorenoga.. biću koje predivno i elegantno izgleda. To je trajalo i ja sam odlučila ostaviti je na miru i krenuti dalje. Upravo u tom trenutku ona me najednom osjetila, vidjela i ukopala se. Shvatila sam da me tek sada vidi. To je bilo baš ludo iskustvo. Kako sam se pomakla tako je brzo pobjegla u travu.. ne shvaćajući da sam barem minutu bila kraj nje promatrajući je. Tako da to je bilo slično iskustvo tom snu.. nije me vidjela jer sam ja u tom trenutku bila u svom centru. Tako je bilo i u snu, ta zmija vas nije mogla progutati ako ste vi ostali u miru i centrirani. Samo u snu je ta zmija bila opasna, a ova na Sljemenu, možda je, ne znam, ali ja sam ju vidjela kao predivno stvoreno biće.

Naša snaga je nevjerojatna. Ljepota stvorenoga je nevjerojatna. I kada mi počnemo živjeti svoju snagu ta ljepota je naša najveća zaštita.. kada počnemo vidjeti ljepotu u sebi, ljepotu u drugima.. kakvi god oni bili.
Sjetila sam se kako je Ena mislim govorila da u svima postoji ljubav, samo je pitanje da li ju prihvaćaju ili ne. To je nešto na čemu bi se moglo kontemplirati cijeli život, ta jedna izjava. I zapravo ovi trenuci koje sam vam opisala upravo pokazuju to.. kada smo mi u miru sa sobom, priznajemo svoju snagu i svoju ljubav, mi smo zaštićeni, na neki način i nevidljivi (na primjeru zmije sa Sljemena). Na taj način mi vidimo ljubav u drugima, pa čak i ako oni to ne vide u sebi u tom trenutku.
I upravo taj stav pomoći će nam dovući još više vibraciju najviših razina ovdje.. jer upravo to je razlog zašto smo došli, zapiknuti vibraciju najviših razina na planetu koja se transformira.

Svi mi koji marljivo radimo na sebi ponekad se možemo osjećati jako izolirano. Ovisno u kakvoj smo okolini, jesmo li podržani na vlastitom putovanju ili smo dobili etiketu čudne osobe. I u jednom i u drugom slučaju sigurno imate trenutke ili puno njih kada se osjećate samo, izolirano i kada vas to može početi urušavati, ako dopustite umu da kroji priče.

Kada sam naletjela na ovu ilustraciju pomislila sam kako ona zapravo jako lijepo opisuje svakoga od nas koji je došao ovdje djelovati. I tu dolazimo do odluke.
Prvi izbor je da se u takvim trenucima prepustite svom umu i dopustite mu da vas energetski uruši, pričajući svoju priču i podižući vaš osjećaj usamljenosti ili neshvaćenosti na pijedestal. Tada počinjete biti žrtva vašeg uma i rob nečega čega zapravo nema, jer usamljenost je samo neshvaćenost sebe u tom trenutku.
Ili..
Sjetite se ove ilustracije.. i shvatite da svatko od nas je došao sam, otići će sam. Po putu se susrećemo, podržavamo ili raspravljamo, imamo teže ili lakše periode života, prolazimo kroz razne situacije. Ali ono što jedino imamo, ono što je jedino naše i što mi možemo aranžirati po vlastitoj volji.. je naša unutrašnjost. Kada shvatimo da je svijet oko nas ali da smo mi svoj vlastiti svijet. I onda kroz otvaranje prema sebi iznutra postanemo kao ta ilustracija..

Ako sada na taj način pogledate tu ilustraciju možda osjetite ugodu.. i onda se možda te ugode sjetite u trenucima kada vaš um priča.. i odlučite da nećete biti rob vlastitog uma već da ćete biti kralj/ica vlastite ugode iznutra..

Za današnji poticaj ispričat ću vam svoje najtraumatičnije iskustvo iz ovog života. Razlog tome je upravo ilustracija koju vam šaljem ispod, jer kroz to iskustvo naraslo je moje najsnažnije cvijeće 😊

Priča je dugačka pa ću je maksimalno skratiti i dovest vas do poante..
Moja mama koja je otišla 2010-te bila je nevjerojatno snažna osobnost. Također i nevjerojatno tvrdoglava.
Jedno godinu dana prije nego što će se prvi put razboljeti zamolila me da pitam svoju ekipu neki savjet za nju. Na moje iznenađenje bili su jako otvoreni i direktni, rekli su joj da ima još jako malo vremena da napravi neke promjene u svom životu (ona je znala koje) i da se pomakne jer da će se uskoro približiti točki sa koje neće biti povratka i kada će učiti na teži način.
Iako ju je jako šokirala tako izravna poruka nije bila u stanju napraviti promjene i nastavila je živjeti po starome.
Jedno pola godine nakon toga radila sam joj tretman na daljinu (živjela je u drugom gradu) i u tretmanu vidjela da joj je krv tamna, tako mi se to prikazalo. Rekla sam joj to, pričala s njom, poticala je da napravi promjene koje treba ali nije.
Par mjeseci nakon toga nazvala me i rekla da se ne osjeća dobro.. radeći tretman čula sam vrlo jasno da ima „galopirajuću leukemiju“. Tada nisam znala ništa o leukemiji, a još manje da postoji taj naziv, mislila sam da čujem simbolično. Uspjela sam ju nagovoriti da ode doktoru.. vratila se sa pregleda na kojem su joj vadili i krv i rekla da su svi nalazi ok, da je samo umorna i da sam krivo čula. Dok mi je to govorila na telefon ta poruka je i dalje jako glasno odzvanjala i osjetila se neka potreba za brzim djelovanjem. Međutim više ništa nisam mogla u tom trenutku.
Par dana nakon toga njoj je postalo još lošije, a ta poruka je sada već danima tutnjala kroz mene i ja sam ju nagovorila da ode ponovno. Ispalo je da su napravili krive nalaze par dana prije, da nalazi nisu dobri i poslali ju odmah u bolnicu. Tamo je ispalo da je došla u zadnji tren jer da ima leukemiju i to tzv. galopirajuću leukemiju.. od koje odeš jako brzo, jedva su je spasili.
Nakon što je tri mjeseca bila u bolnici i prošla potpunu torturu tog liječenja sjedile smo u parku bolnice dan prije nego što će je pustiti doma. Pitala je da li ih mogu ponovno pitati imaju li nekakav savjet. Ponovno su bili jako konkretni.. rekli su da idućih godinu dana mora potpuno se posvetiti sebi, mora maksimalno dobro jesi, uzimati što bolje pripravke itd.. rekla je da hoće.
Točno tri mjeseca je to radila.. nakon toga je zaključila da joj je bolje, da je to sve i tako preskupo i krenula po starome. Nije pomoglo da ju podsjećam šta su joj rekli, njezina tvrdoglavost bila je veća.
Godinu dana nakon vratila joj se bolest i taj put šansa za preživljavanje bila je minimalna. Ona je odlučila da ne želi u bolnicu i da želi doma umrijeti. Svi su bili protiv, ja sam bila jedina koja je pristala. Ostavila sam sve i otišla kod nje.
Leukemija kakvu je ona imala bolest je u kojoj vam na kraju počnu otkazivati organi, zato takvi bolesnici kada dođe kraj su na morfiju u bolnici i čeka se da odu. Kada je doktor čuo da ona neće doći rekao je da se to ne radi i da će umrijeti doma kroz tjedan dana u velikim mukama, ništa nam iz bolnice nisu htjeli dati. Ali ona je smatrala da su muke u bolnici još veće i odlučila je ne otići.

Radila sam joj tri tretmana na dan i ona je najednom počela dobivati želju za životom, govorila je da će potpuno promijeniti život itd.. međutim bilo je prekasno. Svakim danom bila je u sve gorem i gorem stanju. Tih tjedan dana koje je doktor prognozirao razvukla sam sa tretmanima na dva tjedna i nešto joj ublažila, iako kada se raspadate, a nemate nikakve lijekove, teško je išta ublažiti.
Iako je tih dva tjedna bio potpuni horor za nju i za nas oko nje, njezina hrabrost je bila golema. Bile smo kao dva ratnika koje je netko ostavio nakon bitke na bojištu bez lijekova i gdje jedan čeka da drugi umre, a drugi to stoički, hrabro i sa smješkam odrađuje. Zapravo je nevjerojatno od kuda je ona izvlačila snagu do zadnjeg dana kada ju je potpuno srušilo u krevet. Borila sam se svima oko nas koji su je željeli pospremiti u bolnicu i koji su me neverbalno optuživali da će umrijeti jer joj ja dozvoljavam da bude doma. Nije željela nikoga blizu pa smo većinu vremena bile same, iznimka mog tate kada bi došao sa posla i brata koji je dolazio. Gledala sam osobu koju volim kako se praktički raspada svaki dan, nismo imale ništa što bi joj ublažilo osim tretmana. Zatim sam morala gledati razočarenje koje je imala jer je shvaćala da je gotovo. I kroz to sve potisnula sam vlastite emocije. Nije moguće za opisati zapravo koliko je stresno to bilo.
Nakon što je umrla u teškim mukama trebalo je to prijaviti, napravili smo prekršaj i sada sam hitnoj koja je došla morala objašnjavati zašto ovo izgleda kao da sam nekoga mučila dva tjedna i onda ih pozvala. Kada je doktorica sve saslušala, pregledala papire od prošlog liječenja i vidjela u kojem smo svi stanju rekla je svaka čast, malo ljudi bi pristalo ispuniti tu želju i nije podnijela prijavu.

Sjedila sam nakon toga na balkonu, stanje u kojem sam se nalazila je bio potpuni raspad. Samo za predodžbu, kosa mi se toliko bila spetljala da sam mislila da ću se morati ošišati na kratko, bila sam u potpunom rasulu od iscrpljenosti, neispavanosti, stresa..
Sjedim tako na balkonu, odnijeli su je, prošlo je pola sata.. dišem, pokušavam sabrati misli koji je idući korak, što moram.. i.. evo nje 😊

Stoji ona tako ispred mene, potpuno budna, oslobođena tijela koje je koristila, u svojoj punoj snazi i sretna. I ja puknem.. poludim u tom trenutku i kažem joj da mi nije jasno kakva je ovo bila je**na lekcija.. da jel nije dovoljno već to što je umrla.. zašto su ova dva tjedna trebala biti takva, koja je poanta.. da smo u srednjem vijeku valjda bi našla nekog travara da nam pomogne.. da je ovo bilo kao da smo ostavljene bile na ratištu nakon bitke i sada ona umire i ja kraj nje. Bila sam totalno bijesna od stresa i svega.
A ona.. sada potpuno budna.. zrači mirom, više nije u toj svojoj osobnosti i smireno mi govori da je ovo lekcija koja me dovela u moju snagu.
Gledam ja nju, gleda ona mene.. i mislim si kakvu snagu.. ja se osjećam na dnu i od ovog se nikada neću oporaviti. Još mi je bila rekla neke stvari i ponovila da je ovo lekcija koja me dovela u moju snagu.

Trebalo mi je tri mjeseca da se saberem.. imala sam klasičan ptsp, miris, boje, zvuk, slike.. nisam mogla tih tri mjeseca uopće si prizvati njezin lik, samo mi se taj horor kojem sam prisustvovala vraćao. Radila sam na tome i nakon tri mjeseca se to smirilo.

Prošlo je godinu dana kada sam prvi put počela osjećati tu svoju novu snagu. Osjećala sam se kao netko tko je prošao kaos i sada se više ničega ne boji.. kao da su se neki velovi sa mene skidali.I tada mi je ponovno rekla.. jesam ti rekla da je to bila lekcija da dođeš u svoju snagu?

Da li je moglo drugačije? Naravno da je.. da ona nije bila toliko tvrdoglava, zato su joj i govorili konkretne poruke, što inače nisu radili.
Ona je sada dobro. U međuvremenu sam saznala da je i ona došla kroz program i nije se ponovno inkarnirala nego je ostala asistirati. Prije par godina me spasila iz jedne situacije.

Kada sam ugledala ovu ilustraciju pomislila sam si moj najbolniji flaster je ona. Jer kada vam ode netko blizak to samo po sebi donosi lekciju koju trebate odraditi, pogotovo ako ste bili bliski sa roditeljima, a ja jesam. Ali ako pritom vi vidite bolest ranije i ništa ne možete napraviti, zatim omogućite tih dva tjedna protiv volje ostalih, zatim proživite horor u ta dva tjedna..  to je već malo veći flaster.

Danas sam svjesna snage koju imam i danas znam da ne bi niti mogla odraditi tih dva tjedna da nemam toliko iskustva u takvim „borbenim“ situacijama. Tako da očigledno kada se već znalo da će ići i da je to kraj, odlučeno je idemo iskoristiti maksimalno tu situaciju.
Ona je kroz tih dva tjedna odradila ono što nije bila u stanju inače, suočila se sa sobom, izrasla je i dobila ubrzani inteziv. A ja sam dobila ubrzano buđenje i prisjećanje snage.
Zahvalna sam na tom flasteru i nakon toliko godina i znanja koje sada imam smatram da je to bio veličanstven poklon za obje. I zato je tako sretna stajala ispred mene nakon što je otišla. Gledala me onako skršenu kako sjedim na balkonu i znala je da sam krenula u još veće buđenje, u prisjećanje sebe.

Možete za vježbu probati vidjeti koji su to flasteri za koje smatrate da su najbolniji u ovom životu.. i pogledajte što je sve izraslo iz njih 😊

Ispalo je malo duže iako sam maksimalno kratila ali se nadam da će vam pomoći ako u ovom trenutku imate neku tešku situaciju.. da se sjetite da rastemo, razvijamo se i budimo.. i upravo zbog toga u stanju smo dopustiti da iz naših flastera izraste predivno cvijeće.

‍

(Za one koji trebaju prijevod malo ću adaptirati: Na ovaj način priznajemo ožiljke i počinjemo živjeti s njima)

Počeo je još jedan tjedan.. jedan dio vas možda upravo sada preokreće očima.. jedan dio vas misli kako ćete preživjeti još jedan tjedan. Jedan dio se možda upravo vratio sa mora i počinje već sada križati na kalendaru dane do idućeg godišnjeg. Jedan dio je možda potpuno sretan i spreman na nove pobjede. Ali vjerojatno je u vama miks svega toga.. i možda težine i želje da se riješite te težine i nekog mira i ljubavi iznutra.

Mi smo kompleksna bića i upravo zato toliko se trudimo i radimo na tome da dođemo do kontrole nad sobom. Kako bi si dopustili sve te osjećaje, kako bi pritom vidjeli koji su istinski, a koji su stvoreni iz našeg uma.. kao što je Analitičar pričao o onoj krivulji uma i savjetu da ne dozvolimo da nas ta krivulja vodi po životu.

I upravo u ovom danu, početku još jednog tjedna na ovoj planeti predlažemo vam da si pripremite šalicu nečega.. čaja, kave, nekog napitka koji volite. I da uzmete tu šalicu u svoje ruke. I da osjetite kako VI odlučujete tu šalicu i taj napitak ispuniti sa svojom sviješću.. upravo sada, upravo u ovom trenutku.
VI odlučujete.. kako se vaša svijest ulijeva i ispunjava tu šalicu, pretvarajući taj napitak u vašu svijest. I nakon toga.. nakon što to dobro osjetite.. nazdravite sami sebi i još jednom tjednu na ovoj planeti.. podsjetite se koliko ste hrabri i snažni, zagrlite se iznutra, ispunite se s ljubavlju.. a onda smireno popite taj napitak. Osjećajući kako ste upravo sada probudili svoju svijest.. kako ste snaga, ljubav.. kako ste savršeni, baš takvi kakvi ste sada…

I volite se..
Bezuvjetno..

Smrt doživljavamo svaki dan.. buđenje koje radimo neka je vrsta smrti.. našeg ega, naših navika, uvjerenja. Svaki dan rodimo se ispočetka i na kraju umremo, radili smo bili i predavanje i tretman na tu temu. I dobro je podsjetiti se toga.

Ja osobno smrt ne vidim tragično. Za mene je to sloboda osobi koja je otišla i nevjerojatna prilika za lekciju onima koji su ostali. Imala sam priliku susretati se sa smrću na razne načine i nikada u tome nisam vidjela ništa tužno niti strašno. Najtužnije bi mi bilo kada bi vidjela one koji su ostali kako ulaze u unutarnji grč i kako ih nesvijest zbog toga okružuje. Upravo zbog velike količine osoba, poznatih i nepoznatih koje sam pratila odavde i koje su sve redom imale osmijeh i olakšanje nakon prelaska uvijek sam smrt povezivala sa ugodom. Ono što nije ugodno su bolest i patnja prije smrti, ali sama smrt veličanstven je i predivan osjećaj. Jer ono što mi zovemo ovdje smrt zapravo je ponovno rođenje.. gdje god išli nakon toga.

‍

Ova pjesma dolje stara je nekoliko godina, došla je jedan Utorak. U kombinaciji sa ilustracijom ispod mislim da poziva da na trenutak stanete i osjetite ima li još nešto unutar vas zbog čega se bojite smrti.
Jer buđenje i strah od smrti oprečne su stvari. Teško da se možete probuditi dok imate strah od smrti. Jer buđenje je vaša smrt. Toliko veličanstvena da se iz nje rodite ponovno ovdje, dok ste u ovom tijelu, kako bi svijet sagledali na novi način.
I baš kako ilustracija pokazuje.. u trenucima kada vaš um ima zaključak da ste zapeli i da se sve „urotilo“ protiv vas.. u tim trenucima.. ako zastanete, duboko udahnete, izdahnete i pogled usmjerite unutar sebe.. ili u visine, prema zvijezdama.. shvatit ćete zašto vas je život u tom trenutku zaustavio.. kako bi vam pokazao ljepotu koju možda inače ne bi ste vidjeli..

‍

.........................
‍
Bio sam samdok sam hodao
dok sam očekivao
naići na sreću..
Nije je bilo..
Smrt me pričekala
i povezla.
Pričali smo,
onako kako se samo
sa smrti može pričati.
Ohrabrila me,
rekla mi je da se nemam
čega bojati.
I da ću na sreću naići
onda kada ću je trebati.
Pitao sam je zar je ne trebam
već sada?
Zar ne bih trebao imati sreću
svaki dan svog života?
Smrt me pogledala, onako kako samo smrt može pogledatii
nasmijala se..
Toplo i ljubavno..
Pitala me:
Ako imaš sebe
zar to nije sreća?

Tog dana shvatio sam da je moj susret
sa smrću bio i moj najveći doživljaj
života, moje najljubavnije iskustvo
i moja najveća sreća..

Sljedeći put kada sam se rodio
toliko sam se veselio da imam sebe
da sam cijeli život proveo u sreći,
više je nisam trebao tražiti,
ona je našla mene,
dok smo postojali..
Ja i moja sreća

.........................

‍

Prijevod za one koji trebaju:"Baš kad sam pomislio da se pokvario"

Razmišljam kako bi na naslovnicu Kutka mogli staviti upozorenje – Samo za hrabre 😊
Jer potrebno je puno hrabrosti susresti se sa sobom, a to je upravo ono što svi ovdje radimo.
Šaljem vam donju ilustraciju koja jako lijepo opisuje sve ono što svi znamo i živimo.. svakim našim potezom, našom svakodnevicom.
Od malena divila sam se ljudima koji su imali hrabrost, inspirirale su me knjige i filmovi koji su opisivali hrabre ljude. To mi je donosilo neki unutarnji ushit i adrenalin kako mi ništa drugo nije moglo donijeti. Kada bi vidjela hrabrost vrlo često bi mi suze od ganuća išle. Nisam nikada shvaćala zašto.
Rekla bih danas upravo zbog naše zajedničke hrabrosti koju osjećam planetarno. Nema veze koliko nas se probudilo, oni koji spavaju samim svojim postojanjem ovdje, samim tim što su došli, donose neku utjehu.
I kada vam je teško ili kada se nalazite u trenutku gdje razmišljate trebate li povući neki potez, donijeti neku odluku, promijeniti smjer kretanja.. uvijek se sjetite da je vaš put jedinstven, da se on samo susreće sa putevima drugih ljudi pa onda prividno izgleda da hodate po istom putu. Ali ne hodate. To je privid. Hodamo svi jedni pored drugih, na ovoj planeti, na drugim planetama, hodamo svatko sam za sebe. Utirući nove puteve kako bi jedni drugima pružili iskustvo života.
I jedino hodanjem vlastitim putem u potpunoj istini dopuštate poglavljima vaše knjige da se ispisuju. Kako bi negdje nekada bili inspiracija za nove hodače.
Stoga vam svima želim puno hrabrosti na vlastitom putovanju. Puno donošenja odluka i promjena smjera ako osjećate da je za vas to dobro. Jedino na taj način dopustit ćete onima oko vas da pronađu svoj put. I ako je njihov put trenutno težak, možda zbog promjene vašeg smjera, sjetite se ove ilustracije i sjetite se da su zanimljive i inspirativne one knjige koje su bogate sadržajem. One nam daju onaj trenutak tišine i aha moment unutar nas.
Stoga vam želim da budete vaš vlastiti aha moment 😊

‍

Prijevod ilustracije za one koji to trebaju: Život je poput knjige: neka su poglavlja tužna, neka sretna, a neka uzbudljiva. Ali ako nikad ne okrenete stranicu, nikada nećete znati što nosi sljedeće poglavlje.

Vibracija koja se krije iza riječi povjerenje je vibracija koja nam je često potrebna. Kako komuniciram sa vama i kako znam što se dešava po planeti to je nešto što jedni drugima poput šapta prenosimo svjesno i nesvjesno uokolo. Nekada dok smo budni i uspijemo podići vibraciju pa svijetlimo sa svojim postojanjem, nekada dok nam tijela spavaju, a mi radimo razne stvari.. jedni druge osjećamo uokolo i podsjećamo se na tu vibraciju.

Trenutno je na ovoj planeti i uokolo planete zapravo super stanje.. čekamo da se raspletu ove zemaljske stvari, da napokon krenemo u iduću fazu. Zasigurno smo obavili ono zbog čega smo došli. Sada smo ostali u ovim tijelima, sa svim svojim posljedicama dajući posljednji doprinos na ovom zadatku – širenje svijesti. Kroz samo svoje postojanje.

Zbog svega što radim i sa kim radim sada sam u procesu dolaska do veće budnosti, u tom paketu ide i prisjećanje onoga što sam radila kroz ovaj život. Djelomično kroz vibraciju, djelomično kroz sjećanje. Bili smo spominjali u jednom od predavanja da smo mi na terenu korišteni zbog našeg drugačijeg energetskog spoja jer imamo ovdje tijela. Međutim još važniji razlog je bio taj što smo mi kao trenutni stanovnici ove planete smjeli djelovati u situacijama kada određena pravila to nisu dopuštala organizacijama sa kojima smo povezani. Zapravo se temelji na onom istom pravilu da oni nisu smjeli neke stvari raditi (sada su se neka pravila malo promijenila) ali su smjeli utjecati na svoje ljude na terenu. Tako je i stvoren taj program da ostavite svoje originalno tijelo u hibernaciji i spojite se sa tijelom rođenim ovdje. Tada ste vi stanovnik ove planete i za vas ne vrijede ta pravila i oni mogu kroz vas i preko vas djelovati. Tako sam i ja kao i mnogi drugi svoj cijeli život provela radeći između ostalog i sa tom Intergalaktičkom organizacijom koja ovdje ima svoje baze, na višoj razini postojanja.
Spominjala sam vam u jednom predavanju onu ženu iz te baze sa kojom sam bila na onom zadatku, kada smo asistirali spašavanju one male curice. Ispostavilo se da s njom radim cijeli svoj život. Jedna fascinantna osoba.
Također sam vam rekla kako sam osjetila kod nje da se nagledala svega i svačega na terenu.. to se osjeti kraj nje.
Nakon jedne komunikacije s njom rekli su mi da to podijelim s vama.. jer zapravo pokazuje ono što je tema ovog poticaja, a to je povjerenje.
Kako sam morala otvoriti sjećanja na ono što sam radila kroz život, zbog stvari koje sada radim s njima, tako sam osjetila da i ja imam isto što i ona.. i isto što i onaj ratnik sa pete razine kojeg sam spominjala.. to nešto što se osjeti kod ljudi koji su se nagledali svega i svačega. Kada sam to shvatila vratio mi se osjećaj da sam cijeli život tu krutost znala osjećati kod sebe ali nisam mogla povezati.
Zatim mi je ona nešto pokazala.. stala je pred mene, takva kakva je sada, sa tom energijom i zatim ju je „svukla“.. kao da svlači kaput sa sebe. I ispod toga pokazala mi je svoju čistoću, ljepotu i snagu.. zatim me pozvala da napravim to isto i da ponavljam sve dok neću osjetiti da se nešto pomaklo unutar mene, da se počelo opuštati, mekaniti..
Rekla mi je da ona tu energiju koja se stvorila uslijed svega čemu je tu prisustvovala je koristila kao neku vrstu „oklopa“.. ali da ona taj „oklop“ može skinuti kada god želi.
Nakon što sam to jednom napravila osjetila sam kao da počinjem lakše disati, kao da sam došla do zraka.. kao da mi srce svijetli..
Zbog toga što sam i dalje u procesu buđenja i prisjećanja svako takvo iskustvo mi ponovno stisne sve unutar mene.. pa je zato rekla da ponavljam..
‍
I taj trenutak otvaranja moje srčane.. trenutak kada sam svjesno osjećala sebe na svim nivoima, svoju snagu.. snagu ove osobnosti.. težinu ovih prostora, težinu svega što se tu dešavalo.. shvatila sam koliko smo bili zaštićeni sa tim da se nismo sjećali. Jer kako su mi oni rekli jednom „ako si došla na neprijateljski teritorij djelovati što očekuješ kakva će ti biti sjećanja sa terena“..
Ali taj trenutak, kada mi je simbolično srčana zasvijetlila.. kada sam osjetila puninu svoje snage i ljubavi, kada sam gledala nju istu takvu ispred sebe.. osjetila sam ljubav između nas, podršku.. osjetila sam da samo snaga, povjerenje u život sam i ljubav mogu nas dovesti na ovakav teren.. i ono što je najvažnije – ne mogu nas uništiti. Mogu nam uništiti tijela, mogu nas jako raskomadati.. ali mi se uvijek ponovno sakupimo, pronađemo sve svoje komadiće i zalijepimo ih sa tom snagom i ljubavlju unutar nas.

Želim vas podsjetiti svojim primjerom da što više kroz svoju svakodnevicu se podsjećate da ste snaga.. ne kroz riječ ili misao već osjećaj sebe.. da se nalazite na planeti koja se budi.. da se mi budimo.. svi povezani uokolo.. sa potpunim povjerenjem u ono što radimo. To povjerenje dovelo nas je tu, to povjerenje pomoglo nam je da preživimo i to povjerenje unutar nas, kao titraj budi svijest.. kako bi bili te svjetlosne kugle.. kako bi prije svog odlaska ostavili svjetlosni trag iza sebe..

Šaljem vam u ovom paketu još dvije stvari. Prva je jedna lijepa priča vezana za jedno drvo i ljude koji su mu pomogli da preživi, a kasnije i da nastavi rasti. Kada sam naišla na fotografiju koju vam šaljem željela sam pronaći da li je stvarna ili ne. Danas je teško znati koja je fotografija original, a koja je programski izmanipulirana. U potrazi naišla sam na tekst koji govori priču o tom drvetu. Bilo je tu puno drveća, zatim su odlučili ih srušiti kako bi izgradili beton i sve što uz to ide. Nenajavljeno porušili su puno toga, jedna osoba obranila je to drvo. Nakon što je počelo rasti u koso napravili su mu ovu ruku. Tri osobe.. prva koja je spriječila rušenje drveta, druga koje ja odlučila naći nekoga da mu pomogne i treća koja je napravila tu ruku pobrinuli su se da ovo drvo ostane i svojim primjerom širi osjećaj nade uokolo.
Za to vrijeme puno drveća svakodnevno se nepotrebno ruši uokolo. I kada pogledate taj trud oko jednog drveta shvatite razlog zašto smo tu. Ne samo zbog spašavanja jedne planete, jednog solarnog sustava i cijele galaksije… nego zbog tog Izvora unutar nas.. koji kaže svaki život je vrijedan i dok možete napraviti sve što je u vašoj moći da spasite taj jedan život spasili ste cijelo postojanje.. <3

Ispod je fotografija i link na originalan tekst.

A ispod svega šaljem vam jedan song. Nisam osobno još naišla na nekoga tko može toliko visoku vibraciju spustiti kroz tako jednostavne pjesme. Pa dok ne nađem nekog novog kada osjetim da vam trebam poslati neki song šaljem Tony.a :-)

Stigli smo do tu, u ovaj trenutak, kada mogu tipkati ovakav mail. Koliko god puta trebalo ponovit ću to skidanje kaputa sa namjerom da iz ovog tijela jednom odem bez te težine. I kada se ponovno sretnemo na nekim drugim prostorima, da se prepoznamo, zagrlimo i sjetimo ovog veličanstvenog iskustva iz kojeg smo svi izrasli. <3

Link na članak o drvetu
‍
Tony Ann – HOPE

Ostao mi je u sjećanju jedan događaj.. u to vrijeme imala sam malu bebu i srela sam jednu osobu, u nevezanom razgovoru ta osoba me pitala što je ono što najviše cijenim u životu, trebala sam reći prvo što mi padne napamet.. rekla sam sloboda. Ta osoba je zatim rekla da kada tako pitamo ljude, ono prvo što kažu je ono što im najviše nedostaje. Razmišljala sam ako je to točno onda mi sloboda nedostaje zbog okolnosti, dani provedeni sa malom bebom, usput sam još pokušavala raditi, tako da je to vrijeme bilo pomalo hektično.
Kada sam naišla na ilustraciju koju vam ispod šaljem pomislila sam kako prva riječ koja mi dolazi kada vidim ilustraciju je – sloboda. Od onog događaja prošlo je preko 20 godina i razmišljala sam kada bi me netko sada pitao to isto pitanje, što je ono što najviše cijenim, odgovor bi bio isti – sloboda.
I pitala sam se osjećam li se slobodno.. moj život na van nije hektičan.. trebala bi se osjećati slobodno, zar ne? Odgovor je bio - ne osjećam se slobodno. Više nemam pritisak oko malog djeteta, sada imam pritisak oko svih odgovornosti koje osjećam na zadacima koje sprovodim. Prema vama na terenu, prema svima uokolo, prema svemu što sam uzela za zadatak, prema mom cjelokupnom postojanju koje vjeruje u izdanje ovdje na terenu. Sa svakim trenutkom kada mi netko od njih kaže kako dobro radim neki zadatak, kako je vrijeme da napravim nešto novo ili upoznam nekog novog, ja osjećam sve veću odgovornost. I moje izdanje ovdje ponovno ima osjećaj ne-slobode. 

Zapravo zanimljiv je koncept vezanosti koju mi napravimo unutar sebe. Stavimo si opterećenje sa stvarima koje naš um ovdje ne može razumjeti, jer naš um nastoji razmišljati linearno, jer je tako naučen. Pa se stalno moram izbacivati iz tog linearnog razmišljanja kako bi dobila širu perspektivu. Svaki put kada to uspijem napraviti osjetim zalet i entuzijazam, osjetim onaj polet koji me i doveo ovdje. I zapravo.. osjetim unutar sebe slobodu..
Ta sloboda ide iz shvaćanja da sve što postoji je ogromno.. ne pojmljivo.. i da ja kao svijest mogu putovati kroz tu ogromnost, mogu joj se diviti, mogu si dozvoliti i pogubiti se u tome, znajući da se uvijek mogu vratiti sebi. I kroz tu slobodu postojanja mogu odlučiti koji su moji idući koraci. Recimo mogu se odlučiti otići na teren na planetu Zemlju, kako bi sudjelovala u oslobađanju cijele jedne galaksije.. zar to nije sloboda.. i topredivna.. 

Gledam u tu ilustraciju i razmišljam kako jedino što se mijenja je moj koncept u umu. Kada vratim nazad sjećanje na hektičnost sebe kao mame koja nastoji preživjeti dan u tome sada vidim slobodu.. jer upravo ta hektičnost naučila me nečemu, naučila me da u sebi nosim snagu za tako nešto. Zapravo sloboda izbora dovela me u hektičnost tada i u hektičnost sada.. kako bi naučila da sloboda ide iz nas.. nevezano kakve su naše vanjske okolnosti mi smo ti koji odlučujemo osjećamo li slobodu unutar sebe ili ne.. 

Zadnjih nekoliko tjedana radim puno sa Istraživačem, on je znatiželjna osoba, sve ga zanima, često me ispituje kako se sa nečim osjećam. Pitam ga zašto me toliko ispituje kada znam da osjeti kako se osjećam, kaže zato jer želi čuti moje mišljenje, što ću reći. I onda si razmišljam.. zar to nije sloboda. I on i ja mogli smo odlučiti hoćemo li doći na ovakav teren ili ne. Ja sam odlučila da želim.. i sada slobodno hodam ovim terenom, po uzbrdicama i nizbrdicama, slobodno sam odlučila da želim ovo iskustvo. 

I zapravo jedino što mogu sada još odlučiti je želim li svaki novi trenutak živjeti u staroj navici, osjećajući ovaj svijet kao težak.. ili želim dopustiti svojoj unutarnjoj slobodi da me oslobodi starih navika.
Nova navika kaže – ja sam slobodno došla ovdje, kako bi dopustila mojoj unutarnjoj slobodi da se raširi, kako bi spoznala da ju nikada nisam izgubila, samo sam mislila da sam ju zametnula. Kako bi se sada, u ovom trenutku, veselila ovom iskustvu, kako bi sada dok ono traje shvatila koliko učim iz toga.. 

I na trenutak me prožme taj osjećaj.. onda dišem i osjećam ponos na sve nas ovdje po planeti. Zatim dođe idući trenutak kada se pitam gdje se kupuje karta za odavde.. kada ide prvi let :)). I tako trenutak zamjenjuje trenutak.
Jer navike su velike.. ali se trudim svaki dan podsjetiti da sam došla iz slobode osloboditi slobodu unutar sebe ovdje.. i da mi svakim danom ide sve bolje i bolje..  :) 

Želim vam puno slobode unutar vas, u vašem slobodnom i čistom prostoru, dok podižete svoju snagu i osjećate mekoću :)

Iako je prošlo već puno vremena od ove zvjezdane pjesme koju sam dobila i zapisala.. sada je mogu pročitati i osjetiti na sasvim novi način.. podsjeća me na ono što mi je „žena iz vijeća rekla“, što sam vam ispričala na posljednjem Zoomu..
Danas hodam ulicom i gledam prolaznike.. dok hodam održavam svoj prostor, radim ovo novo što ćemo raditi sa Istraživačem u idući četvrtak.. osjećam povišenu vibraciju.. ali ne osjećam sreću.. hodam kao robot, nastojeći preživjeti ulicu.
Onda pomislim kako je ljudima oko mene ako je meni ovako izazovno.. onima koji još žive nesvjesni vlastite boli, upakirani u vlastite identifikacije, preživljavajući na ovom svijetu koji se raspada.. Zatim vidim djecu koju roditelji voze u kolicima, poneka me gledaju sa znatiželjom, poneka me ne vide.. mislim si što su oni donijeli sa sobom u ovaj svijet..
Zatim uzmem slobodan dan, kažu oni kada osjetiš da ti je dosta uzmi slobodno koliko ti treba ali nikada ne zaboravi raditi ono što radiš iznutra.. pa si uzmem slobodno, opustim se.. pokušam na trenutak zaboraviti na sve ali cijelo vrijeme radeći iznutra energetski što mi je u ovom trenutku zadano..
Pa se sjetim svih vas.. pomislim si kako je vama svima.. umočeni u svoje živote i svoje uloge, od tjedna do tjedna podržavajući sebe kroz život..
Zatim mi dođe da vam nešto pošaljem, kako bi vas podsjetila da smo svi samo zvijezde u prolazu.. da naše svijetlo nikada se ne gasi.. da je bitno odmoriti se kada je potrebno ali ne stati.. razlika je..
Stoga vam želim puno unutarnje budnosti, puno trenutaka odmora kada vam treba ali da nikada ne stanete sa onim što radite iznutra.. Kada bi vam rekla koja je najveća razlika u tome da osjetite svoju unutarnju promjenu.. osim istinoljubivosti koju stalno spominjemo.. bilo bi upravo to.. da kakvi god bili dani, oni u akciji ili oni u odmoru.. nikada nemojte prestati iznutra biti svjesni da radite na podizanju vibracije, nikada nemojte zaspati iznutra, postati nesvjesni.. uvijek imajte neki energetski zadatak koji iznutra radite.. ako vam ništa drugo ne padne na pamet u tom trenutku svijetlite.. Jer tada ste zaštićeni od svog uma, od pričanja i zapričavanja, tada možete skakati i plesati, a možete i odmarati.. ali iznutra rastete..

Pa za kraj i zvjezdana pjesma 😊

Kad sam bila sasvim mala
pričala sam sa zvijezdama..
Govorila sam ja njima,
govorile su one meni:
Kad narasteš bit ćeš sjajna zvijezda,
toliko sjajna da ćeš se teško prepoznavati
u svojoj ljepoti.
Kimala sam glavom,
pozorno ih slušajući.

Kad sam narasla
jedino što sam u sebi prepoznavala
bio je oblak.
Taman, kišni, grmljavinski oblak..
Nekad svijetlosivi, nekada taman i zlokoban,
gledao je na svijet s nepovjerenjem,
optužujući ga za prevaru, za nasilnost,
za grmljavinu..
‍
Tada sam usnula san,
kroz moj oblak probijala se svjetlost,
isprva sićušna postajala je sve veća,
sve dok je nisam prepoznala!
Bila je to jedna od onih zvijezda,
onih koje su mi obećale:
ljubav, svjetlost..

Promatrale smo se,
njezin pogled slao je ljubav,
moj pogled trudio se ostati bijesan,
optužujuć, pun osjećaja prevarenosti..
za lažna obećanja.

Tada mi se približila,
utiskujući svoje svjetlo kroz mene,
osjetila sam kako me rastvara,
kako nestajem..
Moja smrt,
smrt mog oblaka,
bila je toliko snažna
da je grmljavina nekontrolirano
tutnjala..

Sjedeći tako u svojim komadićima
pogledala sam u zvijezdu..
Nasmijala se,
onako kako samo to jedna zvijezda može.
I čula sam je:
Onog trenutka kada iz svog oblaka
oblikuješ zvijezdu,
onog trenutka kada odustaneš,
kada se opustiš..
Kada sebi dozvoliš
vidjeti zvijezdu..
Tog trenutka
svega ćeš se sjetiti
i teško ćeš se i vidjeti
od ljepote koja će kroz tebe zasjati..

Svi komadići oblaka počeli su nestajati
pred svjetlosti koja je iz njih izbijala.
Moj oblik više nije bio oblak,
bila sam zvijezda,
ona o kojoj su mi pričali,
koja je sebe teško i vidjela
od svjetlosti koja je iz nje izvirala.
Od onog istog mjesta iz kojeg je
do maloprije tutnjala grmljavina.

Pogledala sam svijet oko sebe.
O kako li se samo promijenio!
Isti, a drugačiji davao je nadu,
pokazivao je rješenja,
lomio se na komadiće
kako bi se ponovno sastavio.

Sve to prepoznavala sam
kroz zvijezdu unutar mene,
tako snažnu i sjajnu
da sam se jedva vidjela
u svojoj ljepoti.
Baš onako kako su mi
zvijezde i obećale.

Tada je došao trenutak djelovanja.
Vidjela sam sebe kao zvijezdu
u društvu drugih zvijezda.
Pričale smo jednom malom djetetu,
govoreći mu da se ništa ne brine.
Jer kad naraste
postat će zvijezda,
toliko sjajna
da će se jedva prepoznavati
u svojoj ljepoti..

Ako vam je teško, ako otpuštate stvari, ako imate krize.. bitno je da se nakon toga saberete, da sjednete u svoju snagu, da dopustite otpuštanja.. da pročistite svoj prostor.. centrirate se i sjetite se da ste snaga i svijest.. sve ono što radimo..
Ali dok traju ti trenuci sjetite se da su oni samo koraci, prolazni.. ako se za njih nećete vezati, ako nećete sebi dopustiti upadanje u dramu ili samosažaljenje, ako ćete osjetiti te korake kao prolaznost koja vodi prema vašoj snazi.. oni će brzo proći, ostavljajući vas ispranima, očišćenima, osnaženima..
Pa kada ste u tim koracima sjetite se da oni zalijevaju vaše cvijeće.. baš kao na ovoj ilustraciji ispod 🙂

Ponekad nas samo mašta razdvaja od prolaza prema slobodi.. kada unutar sebe oslobodimo lance u kojima smo živjeli i kada si dopustimo otvoriti um prema nečemu što mu nije poznato.. tada iz nas na trenutak može izviriti sjećanje. Kada tom sjećanju zatim dopustimo da se raširi otvaramo prostor za vibracije.. vlastite..
Maknite sa sebe lance, otpustite naučene obrasce razmišljanja, nametnute okvire i otvorite se prema mašti.. tko zna, možda ono što vaš um nazove maštom samo je jedno od sjećanja.

Sjetite se tokom dana što češće da vi birate hoćete li taj dan biti svoj prijatelj ili neprijatelj.
Budite si prijatelj.. onaj koji vas razumije, koji vas zagrli i kada nema vremena za to, koji misli na vas i onda kada vi ne mislite na sebe. Prijatelj koji razumije vaše boli i veseli se vašim uspjesima.
Hodajući kroz dan kao vlastiti prijatelj dopustit ćete svojoj snazi da se budi i ponekad zbog toga niti nećete shvatiti što se sve odbilo od vašeg oklopa.. oklopa koji je napravljen od prozirnog prostora sa vrlo tankom neprobojnom opnom, od misli koje su smirene, prijateljske unutar vas prema vama samima, od ljubavi prema sebi koja vas grli tokom dana, od vlastite prisutnosti koja vibrira svakom vašom stanicom..
Tada i one boli koje prođu ostave za sobom uzdah olakšanja, tada i osjećaj stisnutosti rasprši se ostavljajući iza sebe upute..

Zbog toga vas podsjećamo da uvijek imate izbor.. i u onim teškim danima i u laganim.. imate izbor biti svoj prijatelj… i voljeti se.. bezuvjetno..

U svakom našem dahu, svakom pokretu krije se naša esencija. Iskra života, svijest, ono što nas čini neuništivima, što nam omogućuje da se protežemo kroz prostore, živimo kroz vremena na raznim mjestima.
Ta ista esencija, naša svijest zrači snagom viših prostora. Ona je razlog našeg dolaska ovdje. Ona je iskra koju smo donijeli u sebi kako bi osvijetlili ovaj svijet.
Jedino što ju može zaustaviti je naše vlastito ne vjerovanje u sebe. Naš osjećaj bezvrijednosti. Nedostatak pažnje prema sebi. Nedostatak vlastite ljubavi.
U današnjem tretmanu stavite namjeru da ste spremni dopustiti vašoj vlastitoj svijesti, vašoj esenciji da se razlije kroz vas, kako bi vas ispunila vlastitom ljubavlju, kako bi vas zagrlila, utješila, a zatim vam sasvim lagano rekla hodaj dalje..
Ako u taj proces unesete dovoljno upornosti snaga koja će se unutar vas početi buditi nadići će sve izazove vašeg tijela, uma, vaše okoline, sve ono zbog čega se osjećate pritisnuto.
Ta esencija osvijetlit će vaše skrivene kutke i pomoći vam usmjeriti vlastiti pogled prema sebi. Kako bi razrješavanjem vlastitih boli dopustili snazi da se rodi, onoj koju ste donijeli ovom svijetu, onoj koju ovaj svijet treba..

Što čini vašu ljepotu? Vaš izgled, vaša frizura, odjeća, stan.. ? Što mislite što čini vas lijepima?
Vaša vibracija.. kada dopustite vašoj svijesti da se prolije kroz vas vaša vibracija zrcali ljepotu Izvora svega što postoji. Ta vrsta ljepote koju onda osjećate kroz sebe stavlja vas u snagu.. ta snaga stavlja vas u zaštitu.. ta zaštita pomaže vam podići još više vibraciju..
Tada postajete snaga koja hoda ovim prostorima.. snaga koja se probudila..

Kada pomislite kako bi ste se voljeli “probuditi”, kako bi voljeli “biti svjesni”, kako bi voljeli “vidjeti i komunicirati s jasnoćom”… (a to mnogi često žele) onda se prisjetite ove informacije koju ne samo da slušam godinama već vam je mogu potvrditi i u praksi. Buđenje nije moguće dok se ne odlijepite od ove materije, a ostanete živjeti u njoj. Zbog toga je Kutak stvoren, da bi vam pomogao odlijepiti se od svega i svačega, da bi vam pomogao pronaći slobodu unutar sebe.
Nije moguće, ni na koji način otvoriti se prema energiji i probuditi se, a da pritom niste sa sobom raščistili stvari. Možete imati trenutke većih uvida, trenutke kada ste više opušteni, kada više toga osjetite, kada ste više u miru.. ali buđenje kao takvo, što znači probuditi se na razinu tko ste, a da pritom i dalje koristite ovo tijelo, mogli bi to zvati svojevrsnom aktivacijom koju tada ne radite sami već imate asistenciju “svoje ekipe”.. takvo buđenje dešava se nakon što ste razriješili stvari.
Odljepljivanje od svega ne znači nedostatak ljubavi i gubitak svega oko vas, odljepljivanje znači buđenje, tada tek spoznate što znači osjećaj ljubavi.. neka vam to bude poticaj za one dane kada bi voljeli se probuditi, a ne bi voljeli raditi korake prije toga
(Napomena: ovaj tekst ne govori o tome da ne radite teme “Buđenje”, “Svemir” itd., već se mislilo na općenito buđenje kao cilj puta)

Ako vam se desi da se osjećate “zapetljano”, “zblokirano”, “kao da ne znate gdje bi i što bi” iskoristite sve “alate” koje vam Kutak pruža, kombinirajte ih.. pogledajte pitanja, pa ako treba izvucite karticu Utorak/Vježbu/Inspiraciju, čitajte znakove koji vam kroz to dolaze, ako imate koristite i Magic Wood kartice. Igrajte se sve dok ne probijete balon u kojem ste se našli. Osjećanje i kretanje je bolje od blokade, možda vam se ponekad može učiniti da život u blokadi donosi barem malo mira, ali kad-tad sve ono što treba vas dočekati dočekat će vas, pritisak će rasti i bit će vam se teže suočiti sa stvarima.
Ako si dozvolite svaki dan probijanja, osjećanja, uranjanja u sebe (uz sve alate koje tu imate) možda ćete imati puno bolnih i puno veselih dana, ali svakako ćete biti kroz to sve živi i prisutni, dopuštajući vlastitom rastu da vas preplavi.
Ja sam na mailu ili Whatsappu kao asistencija kada trebate.