Pisma s Kutka

Svako novo pismo stavljamo na vrh popisa. Pisma su potpuno anonimna.
Hvala za svako pismo koje može pomoći drugima da se odluče na rad s Kutkom, a i onima koji su na Kutku da se ne osjećaju toliko usamljeno na vlastitom putovanju. Ponekad kada provirimo iza kulisa tuđih putovanja i kada vidimo da svako putovanje nosi izazove tamo nas dočekaju ogledala koja donose odgovore, svjesno ili nesvjesno..

‍>>> Kutak je najdivnije mjesto s kojim sam se susrela na ovoj planeti. Za Maju ne nalazim riječi kojima bih sročila njenu Ljubav, potporu i asistenciju. Kutak je Doma. Znate ona bliskost, poput zagrljaja najdraže ti osobe. Prepun je iskrenosti, alata koji nam služe kako bismo evoluirali kao Svijest i nadvladali svoje traume. Na Kutku postoji sve što mi treba. Pregršt predavanja koja mi bude sjećanja i pomažu. Ovdje ne postoji nametanje, samo ljubav i potpora. Prepun je aktivnog rada što mi je super jer uz svu dobivenu asistenciju, moramo uložiti i naše vrijeme i trud i to je za mene ispravan put. Dugo sam bila usamljena ovdje „dolje“ i onda sam pronašla Kutak i svoju obitelj. One koji razumiju. Čije su namjere čiste. Rad za dobrobit svih, a samim time i ovog Univerzuma. Iskustvo koje dobivam kroz rad na Kutku je neprocjenjivo. Toliko sam zahvalna na postojanju ovog malenog, a ipak toliko bezgraničnog skrovišta, potpore.
Kutak je jedino mjesto kojeg bi preporučila svima.
Najbolje mjesto za raditi na sebi. Radujem se i zahvalna sam što mogu biti dio Kutka.

‍

‍>>> Ovo pismo sam više puta htjela napisati, nekad u znak zahvalnosti Maji na trudu, podršci i toplini, nekad da podrzim ovo mjesto i ljude koji su na istom putu. I ne bi to bilo pogrešno. Sad pišem vođena tim motivima ali i zahvalnošću koju osjećam prema sebi jer sam ustrajala. Pišem iz neke novoprobuđene ljubavi prema sebi. Kako mi je to bilo nepoznato prije par godina, u stvari, cijeli život, "ljubav prema sebi", samo fraza, meni bez dubljeg značenja. Sad vidim da je to i prihvaćanje i podrška, i suosjećanje i priznanje sebe sebi oslobođeno ega..Kad bih nekome trebala, željela opisati Kutak rekla bih da je to u najdoslovnijem smislu PORTAL. Prolaz koji nas vodi od života u magli i stisnutosti prema osunčanom mjestu. Ili preciznije, iz pozicije u kojoj si žrtva okolnosti, drugih ljudi, lišen pažnje i ljubavi, grub i prekritičan prema sebi do mjesta gdje vidis sve ono lijepo i veliko u sebi ali i ono što bi volio promijeniti ali sa nježnošću i to prihvaćaš, hrabriš se dok osvjetljavaš vibracije ispod toga. Vidiš i snagu, raste i samopouzdanje jer se mijenjaš kao osobnost otkrivajući ljepotu i snagu iza ove osobnosti i ovog tijela. Kutak je i ŠKOLA, uči nas srpljenju, povjerenju, ustrajnosti. Ovdje sam nekoliko godina, došla izmorena sobom, svojim ovisnostima, strahovima, nesigurnostima, umorna od raznih tehnika, učitelja, praksi sa kojima bih samo na kratko "uhvatila malo zraka" za dalje. Ne kažem da je išta od toga bilo suvišno ili pogrešno (ponešto od tog "asortimana" tehnika nikad nisam isprobala jer mi je intuicija jasno rekla - ne idi, koliko god je bilo hvaljeno i popularno u nekom periodu)..sve je to bilo na putu do Kutka. Kutak je moje mjesto, moj početak dana, promotrim svoje misli, opipam emocije, odaberem tretman i krenem u dan. Još uvijek, i sve više :), čudim se, zahvaljujem na ovoj prebogatoj riznici, ovom blagu koje nam je dano da se spoznamo. Polako se oslobađam i potrebe da umom sve shvatim, proanaliziram, smjestim u ladice. I na kraju, nema tih riječi da se opiše ovo "mjesto", da li je moguće dovoljno zahvaliti na prilici da u jednom životu duhovnu dimenziju, svoju energiju, svoju svijest s najviše razine osjetiš svim svojim tijelima! Stvarni, živi osjećaj! Hvala Maji i hvala svima zaslužnim za Kutak❤

‍

‍>>> Kutak je jedan moćan i praktičan alat koji mi pomaže da otkrijem tko sam, koja je moja svrha i da vlastiti život s poštovanjem i suosjećanjem uzmem u svoje ruke. Kutak nije moj prvi rad na sebi, počela sam s autogenim treningom, theta healingom, anđeoskim radionicama, hodala na Majine individualne i grupne tretmane i meditacije i bavila se još koje čime. Iako sam sada već drugu godinu na KUTKU i iako još ne razumijem (NE u cijelosti) kako funkcionira energija, što je vibracija, što je moje sfera postojanja, blagodati Kutka osjećam sve više. Za početak, ovo je prva godina da se nisam razboljela od koje kakvih virusnih infekcija (gripe, corone, hripavca i sl.), iako su svi oko mene kašljali, dolazili na posao s temperaturom, šmrcali, nisu me uspjeli zaraziti. Ranijih godina, obično bi me nešto „snašlo“, bila sam zadovoljna, ako bih prošla samo s virozom bez temperature. Ali, zato svako jutro prije posla obavezno odradim neke tretmane i meditacije (naročito sunce i čišćenje mog prostora), koji su očito dovoljno moćni da su me sačuvali od bolesti. Prve godine mog boravka na Kutku nisam intenzivno radila tretmane, odradila bih nešto, onda bi mi taj tretman očito podigao moje unutarnje smeće i bilo bi mi loše. Nisam shvaćala da baš onda treba što intenzivnije raditi da se to smeće onda i očisti. Nadalje, počela sam u potpunosti slušati svoju intuiciju (iako od malih nogu imam dobru intuiciju, okolina u kojoj sam odrastala (roditelji, crkva, prijatelji) svim silama su se trudili da me „ubiju“ u pojam i da mi daju do znanja da je to bez veze. Nedavno sam se prisjetila dva svoja osobna i vrlo upečatljiva iskustva koja su me utvrdila u vjeri da intuiciju treba slušati. Prvo sam osvijestila iskustvo od prije tri godine kada su nas prisiljavali na cijepljenje protiv corone. Intuicija mi je tada rekla:“Ako dozvoliš da te bocnu, neće te više biti“. Svaki put kada bih preispitivala tu odluku, glas NE je bio toliko jak i snažan da mi se i od same pomisli da pripravak ubacim u sebe, cijelo tijelo grčilo. Nisam se cijepila, iako je bilo izazovno nositi se u radnom okruženju s tom odlukom. Nas nekolicina koja nije pokleknula pritiscima, bili smo u manjini. Drugo iskustvo je od prije nekoliko tjedana, kada me šefica pozvala u svoj ured i nudila mi da preuzmem neku funkciju, koja je čak bila i primamljiva i omogućavala je brojne beneficije, kako što manje raditi, što „obični smrtnici“ nemaju. Iako mi je intuicija odmah rekla:“Reci NE“, zbog njezinog uvjeravanja, pristala sam razmisliti par dana. Kroz tih par dana prolazila sam agoniju. Intuicija je bila sve jača i vrištila je NE, NE i NE, gušilo me u grlu, srce me probadalo, imala sam osjećaj da mi se cijeli lumbalni dio kralježnice iskrivio, odlučila sam reći NE. Na dan kada je trebalo obznaniti moju odluku, zamolila sam moje duhovno vodstvo i moju svjetlosnu obitelj da mi daju mir i snagu i da budu sa mnom u trenutku kada budem rekla NE i da se ne dam nagovoriti na išta i uspjela sam. Slijedeći dan sam se jedva digla iz kreveta koliko su me boljeli kukovi i koljeno (mislim da mi je izlazio van sav strah i užas koji sam proživljavala dok sam vagala odluku koju trebam donijeti i obznaniti). Da bih uopće mogla doći na posao morala sam si odraditi par tretmana, a onda sam uzela taxi do posla. Po povratku s posla opet sam poslušala intuiciju da siđem s busa stanicu ranije i prošećem to kuće i koliko god mi je bilo teško, cijelo tijelo me boljelo, uz odmaranja, uspjela sam. Nakon toga do danas osjećam neki čudan mir u sebi i zadovoljstvo i definitivno znam da sam donijela ispravnu odluku. Inače, rad na Kutku tj. rad na sebi kroz Kutak nije nimalo lak i jednostavan. Svaki put kada odradim neki tretman, koji mi podigne neko moje unutarnje smeće, bude mi loše. Otkrila sam da tada obavezno moram odraditi sve tretmane s čakrama da bi se uravnotežila. Onda neko vrijeme radim samo omiljene tretmane i meditacije, dok se stanje ne stabilizira, pa onda neko vrijeme uživam u miru i zadovoljstvu, dok mi neki novi tretman koji „upiknem“ ne podigne novo smeće. Iako sam već drugu godinu na Kutku, mislim da sam odradila jedva trećinu tretmana, smatram se početnicom. Tretmane odrađujem kako mi „zazvoni“, malo s Kutka 1, nešto više s Kutka 3, meditacije s Kutka 4 sam sve odslušala, a sada imam i radim omiljene (sunce, čarobno drvo, bijele čarobnice). Što sam više fokusirana, otkrila sam da, kada mi netko pošalje SMS, mogu osjetiti da li je ono što je napisano iskreno ili je pisano sa zadrškom, sa namjerom da se na mene utječe i da mi se nešto sugerira, a sugovornik je uvjeren da kada bi to izravno tražio od mene da bih odbila ili ne želi otkriti svoje prave namjere. Prvo sam mislila da fantaziram, a onda sam odlučila provjeriti, nazvala pošiljatelja SMS-a i direktno rekla da mislim da poruka nije iskrena i da želi zapravo nešto drugo. Gotovo da sam mogla „čuti“ kako je osoba s druge strane progutala knedlu. Dakle, Kutak je predivan alat i nadam se da će mi pomoći, da se maknem iz „matrice“ vlastitog života i napokon počnem raditi ono što me vuče, ali me i plaši, zbog čega još uvijek stojim na mjestu. Hvala Maji na strpljenju i poticajima, svim dragim suradnicima Kutka s viših razina i mojoj ekipi (mojem duhovnom vodstvu i mojoj svjetlosnoj obitelji). Nekad sam ih zvala anđeli i još ih ponekad tako zovem.
‍

‍>>> Često se može pročitati ono klišejsko intervju pitanje „bez čega ne bi mogao na pustom otoku“? Ja u ovoj životnoj fazi ne bih mogla bez Kutka. Dok se nisam spojila na Kutak nisam znala što je istina niti u što ja zapravo vjerujem. A najmanje sam znala svoju svrhu. Slušajući predavanja na Kutku čujem i osjetim istinu, jednostavno osjetim da je to što Maja priča ta istina o svijetu oko nas, o svemu što postoji i u konačnici o meni samoj kao dijelu Izvora. Nije to vjerovanje, to jednostavno unutar sebe osjetim kao istinu..
U svakom predavanju, meditaciji i tretmanu ja čujem istinu, aha momente, odgovore, objašnjenja i spoznajem samu sebe i svijet oko sebe.
Ono što mi je posebno bitno i zbog čega imam toliko povjerenje i poštovanje u energiju Kutka je to što nema guruizma, ega, učitelja, rituala, simbola, brojeva,
tehnika niti ičeg vanjskog što je potrebno da se osobi pomogne. Na Kutku se svaki pojedinac budi, iscjeljuje i spaja s višim razinama svojim ritmom, onako kako njemu treba i u potpunoj slobodi uz Majinu pomoć, razumijevanje i zaštitu.
Slušajući materijale na Kutku ja ih jednostavno unutar sebe osjetim i razumijem i lagano se povežem sa svojom svjetlosnom obitelji. U kratkom vremenu dobila sam puno odgovora, veliku transformaciju i pronašla taj mir i oazu koja mi je trenutno potrebna, a tek sam na početku…

‍

‍>>> Dijelim svoje iskustvo u nadi da vi koji ovo čitate to već znate i živite svjesno jer je toliko bazično i prirodno da mi je teško povjerovati da to ranije tijekom života nisam osvijestila.
Svi težimo otvaranjima, buđenju i spajanju s višim razinama postojanja i rješavamo svoje teme i vibracije kroz šestu i sedmu čakru meditacijama, tretmanima i
putovanjima sviješću. I to je predivno. Meni je nedostajao jedan kotačić koji bi upotpunio moj rad na sebi i moje buđenje a to je – uzemljenje. Uzemljenje dodirom zemlje, sijanjem biljaka i njihovom njegom.
Posijala sam svoj vrt i od njega u dva mjeseca naučila više nego od brojnih pročitanih knjiga, videa i dr. ( ne računam Kutak i Maju jer bez njih u startu ne bih ni posijala vrt niti ga doživjela na ovaj način na koji opisujem)
Kako su biljke povezane sa ženskom mudrošću i plodnošću, kako liječe ženu u energiji i kakve veze vrt ima sa začećem, tema je koja se u meni gradi u jednu
cjelovitu, prelijepu sliku. Iz dana u dan vrt mi preda jednu kockicu koja složena u meni čini dijelove moje teme iscjeljenja druge čakre, onim ritmom i onako kako to meni treba…
Maternica je kreacija, ovulacija je kreacija…stvaranje…sve se rađa iz istog mjesta, i vrt i ideja i projekt i knjiga i novi život..sve se rađa iz energije maternice čija
stvaralačka energija je toliko duboko povezana sa Zemljom koja ju hrani, iscjeljuje i predaje mudrost…i najveći učitelj i iscjelitelj moje druge čakre Zemlja..
Maja na Kutku priča o ovome u temama maternice, kreacije, druge čakre i brojnim drugim, ali meni je, da bih to razumjela, nedostajao ovaj iskustveni dio fizičkog dodira zemlje. Nedostajala mi je jedna stepenica na putu buđenja svijesti, nedostajalo mi je povezivanje s planetom Zemljom i trenutno na toj stepenici, u tom putovanju uživam i upoznajem sve svoje dijelove…
Posijte vrt! Žene, posijte vrt!
…pustite da vas rastvara…da budi vašu žensku mudrost..vaša znanja..stara znanja skrivena duboko unutar vas…biljke su lijek za žene…rastu iz planete Zemlje…ženske energije i znanja cjelokupnog postojanja na Planeti..
I gledam te biljke kao dijelove sebe..sjeme kreacije negdje u meni koje žudi za manifestacijom..za rastom i tako mu malo treba..prepoznavanje i oslobođenje..Kao ženi od 36 godina koja ima energetskih problema s drugom čakrom, vrt je lijek. Sjesti na zemlju, bosim nogama hodati između redova i rukama saditi, lijek. Osjetim ugodu, svoje niske vibracije straha i boli predam zemlji, ne svjesno.
..zemlja sama preuzme i bol i strah i nesigurnost..jednostavno ih upije i pri tom preda svoju mudrost..svaki dodir s njom u svijesti i prisutnosti donosi malo iscjeljenje..i nije potrebno razumijevanje što se događa…jednostavno u energiji raspetlja ono što može biti raspetljano u tom trenutku..
Posijte vrt, kalić na balkonu, cvijet u stanu..

‍>>> Draga Majo, pišem ti jer želim podijeliti s tobom jedno iskustvo, a i kao podsjetnik samoj sebi da se pažljivije slušam. Jučer sam listajući tretmane, otvorila njih masu, dio odslušala, dio zatvorila, a sve u potrazi za onim što mi treba. Epilog cijele priče je bio taj da si nisam ništa našla.
Jutros sam radila prošle živote, a nako tretmana sam izvukla ‘slučajnu’ karticu, koja se zove otvaranje prema vlastitom potencijalu. Ta me kartica odvela do predavanja rađanje i umiranje tjekom dana, a to predavanje me odvelo do održavanja fokusa. Na ta dva tretmana sam naravno jučer naišla, ali kao nisu za mene. Najgora sam ignorantica ?
Uglavnom, poslušala sa oba predavanja i da, definitivno su za mene u ovom trenutku.
Htjedoh ti zahvaliti na karticama i na tom direktnom usmjeravanju.

‍>>> Ovo je moj drugi osvrt na kutak, prvi je bio onako – prvi dojmovi, a ovaj je nakon više mjeseci intenzivnog (sve intenzivnijeg) rada. Prije otprilike šest mjeseci sam se prvi put prijavila i počela svakodnevno slušati predavanja i raditi tretmane. Nakon prvih mjesec-dva, iako sam osjećala da mi pomažu, nisam baš imala neku ideju koji mi zaista u tom trenutku trebaju – htjela sam ih probati što više, pa sam birala po interesu, instinktu, znatiželji. Bilo je tema koje su me dosta privlačile, dok su mi druge onako, na prvu, po naslovu zvučale kao da uopće nisu za mene. Koja zabluda! Trebala sam baš te otvoriti odmah koji su zvučali kao da uopće nisu “moji”. Ono što bih definitivno htjela preporučiti svakome tko se odlučio za avanturu zvanu kutak je – poslušajte što više predavanja, jer ćete možda na prvu, čitajući samo naslov i interpretirajući ga logikom uma – vrlo lako dobiti vrlo površnu i možda skroz pogrešnu ideju o tome što ta tema i tretman zapravo rade. Ja sam nakon tek više mjeseci počela slušati sva predavanja po redu, i to odozdo, kako Maja preporuča, i otkrila čuda, ukratko – vrlo vjerojatno ćete se pronaći u gotovo svakoj temi. Samo za nekoliko njih sam zaključila da mi možda trenutno nisu aktualne, uglavnom zato jer imam “preča posla”, ali sve, baš sve teme su mi u nekom dijelu života bile jako aktualne, a recimo 90% ih je super aktualno i sada. Tak da opet imam problem, šta odabrati prvo :). Majine mjesečne privatne snimke su mi u tome najviše pomogle, da se usmjerim – i to bih isto htjela istaknuti svima koji su ovdje ili razmišljaju o tome da se uključe – iskoristite snimke, i slušajte ih – više puta. Prvi put ćete čuti… ono što želite čuti :), što godi vašem egu, a onda, poslušajte opet, i opet i slušajte ono što vam zaista poručuju. Ja sam od onih koji su stalno “u glavi” i neprestano radim analize i smišljam rješenja i mogu se zapričavati do besvjesti. Trebalo mi je dosta vremena da zaista počnem slušati – kako predavanja, tako i snimke, i da prestanem tražiti rješenja koja gode mom egu i hiperaktivnom umu. Svi mi želimo biti dobro, želimo da nam se život posloži što prije i što bolje, da budemo mršavi, zaljubljeni, na idealnom poslu i u harmoniji sa svijetom, i to nam je (uglavnom) prva i najveća motivacija da se bavimo sobom. Kutak može pomoći u tome, ali on je puno puno više od toga, i ide puno dublje od toga kako da si što bolje posložimo život. Zato je moguće da će vas, ako krenete zaista raditi i uronite u njega, kutak prvo dobro protresti i poljuljati vam sve životne temelje, ideju o sebi, kako se vidite, kako vidite svoje odnose, svoju svrhu… ma sve po redu. A onda će vas krenuti preslagivati na neki novi, potpuno neočekivani način. Može vam se dogoditi da zapnete – kao ja, negdje nakon prvih par mjeseci, jer se “ništa ne događa”, ne vidite velike promjene u životu ili unutar sebe. Javi se frustracija i nezadovoljstvo, nestrpljenje – kad će već ta promjena na bolje? Kad će se nešto “vidljivo” dogoditi? Tu sam se opet zapetljala u um i ego, koji bi stalno neki rezultat, nešto čemu mogu pridodati kvačicu uspjeha i pokazati je cijelom svijetu… pa nisam ni primijetila da se rezultati pojavljuju svakodnevno, u interakcijama, u osjećajima, u mislima – promjena je tu, itekako vidljiva, ali se događa suptilno i neprestano – i tek kad sam počela obraćati pažnju na te svakodnevne znakove, shvatila sam koliko sam zaista napravila, i koliko sam dublje ušla u sebe, povezala se, i zaista počela razumijevati značenje svega o čemu Maja priča – a najviše, koliko u meni ima tih dubokih, “zapelih” vibracija i koliko me one svakodnevno muče. I kolko tu još ima posla :). Tako da… nastavljam s kutkom, s nešto manje očekivanja i nešto više strpljenja :D, i sve više se veselim novim otkrićima u sebi i o sebi.

‍>>> Već šest godina redovito radim tretmane kod Maje i na Kutku. Kako ih opisati? Lakše mi je reći što ovi tretmani nisu, nego što zapravo jesu.
Nisu tehnika, nisu nešto što naučite pa ponavljate kao papige, nisu religija, nisu obaveza, nisu dogma, nisu skup pravila koje morate slijediti ako želite nešto dobiti, nisu način razmišljanja koji moramo usvojiti. Nije nešto što ćete završiti pa dobiti neki papir ili certifikat da ste učitelj prvog ili sedmog stupnja.
Ja bi ih opisala kao otvaranje vrata za susret sa sobom. Onim dijelom sebe koji smo tražili od rođenja. Onim dijelom koji je autentican i iskren i stalno prisutan, a tretmani nam ga jos vise priblizuju.
Ovaj način rada je nešto što ne mogu usporediti ni sa čim. Čišćenje vibracija koje su u nama već jako dugo je kao čišćenje stare lampe koja ne može svijetliti ako je mutna. Tretmanima čistimo stare vibracije i lampa svijetli sve jače i jače. Uz svaki tretman dolazi i predavanje koje nam objašnjava o čemu se radi u tretmanu, odnosno koje vibracije tretman iscjeljuje.
Predavanja su kao ponovno otkrivanje svoje vlastite istine. Nešto što znamo, što je u nama, ali čega se ne možemo uvijek sjetiti i sad to ponovno čujemo. Ta istina živi u meni i predavanja i tretmani joj samo pomažu da izađe van.
Jako je praktično i jednostavno slušati tretmane. Mogu raditi bilo šta, kuhati, voziti biciklu, raditi yogu, slikati, odmarati se ili spavati. Samo stavim slusalice, ukljucim tretman na mobitelu i to je to. Ne moram se koncentrirati, tretman odradi svoje, dakle idealan je i za lijencine kao ja.
Nakon tretmana često imam potrebu pisati. O sebi, svojim osjećajima i nekim spoznajama.
Tretmani su mi otvorili vrata moje unutarnje snage za koju nisam ni znala da je imam. Prvi put u životu sam prihvatila bol i tugu i sve emocije koje se nalaze ispod određenih vibracija i kroz to sam počela dolaziti do vlastite slobode. Mijenjajući sebe promijenila sam i puno toga u svom životu. Odnosi su mi dobili jednu drugu, puno dublju dimeziju. Mogla bi pisati kako mi se popravio brak i odnos sa djetetom, situacija na poslu i odnos sa roditeljima, kao sam prihvatila smrt bliskih ljudi i neke situacije koje ne mogu promijeniti, ali ono što je najvažnije je da je uz pomoć ovih predavanja i tretmana moj život i sve što osjećam postalo užasno zanimljivo. Svaka emocija, svaka suza, svaki bolan trenutak je postao kao nebruseni dijamant koji me vodi dalje prema sebi. Kod ovakvog rada na sebi nema bijega, nema samozavaravanja niti ufuravanja u neke svemirske spike. Samo ja i moje vibracije. I to je fantasticno. Nema osjecaja da nisam dovoljno dobra niti da se moram truditi da bi jedan dan dan bila napokon zadovoljna sama sa sobom. Ja sam to što jesam i to je predivno i prihvaćam samu sebe u potpunosti i spremna sam se pogledati bez straha, bez krivnje i stida i iscijeliti svaku emociju i svaku vibraciju koja je u meni. Nema furke, nema ega, nema patetike, nema utabanog puta. Jedini put je prema unutra. Iskreno bi htjela da što više ljudi ovo isproba i otkrije.
Najveće istine su uvijek najjednostavnije.

‍>>> Na Kutak sam ušla od samog njegovog pokretanja. Kako sve manje mogu popratit dane, godine i vremenske udaljenosti od nekog događaja neću niti pokušat napisati koliko je to sad vremena. Čini mi se kao cijela vječnost i dobro je da je tako. Sad smo već On i ja kao životni partneri. „Pozdravljamo“ se ranom zorom, podružimo se tijekom dana barem na kratko i „zagrlimo“ se za laku noć. Ne mogu zamisliti dan bez da uđem u njega.
U rad s Majom uključila sam se 2016. Najprije s utorcima pa s radionicama pa s individualnim tretmanima. Sjećam se svoje upornosti ali i Majine sa mnom. Sjećam se kako je svaka na tom putu doživljavala svoje transformacije. Iz perspektive vremenskog odmaka osjećam i vidim od kuda sam započela a gdje sam sada. Evo baš danas nakon odrađenog tretmana Aktivacije gornjih centara mi je napokon sjelo da sam na putu. Stalnom putu. I napokon sam u tome počela uživati. U putu. Ne priželjkujući neki cilj, postizanje nekog rezultata, penjanje na neki vrh. Osjećam valove koji se izmjenjuju tijekom dana, tijekom vremenskim perioda koji mogu biti minuta, sati ili dijelovi dana…sada sve rjeđe me neki val preklopi pa da upadnem u žrtvu i samosažaljenje koji traju i traju i traju…dođu, poklope me, otresem se i puno brže prođu.
Kada je nastao Kutak bila sam skeptična. Nisam vjerovala u rad na sebi i sa sobom kroz neku „spravu“, rad „online“, u samoći. Nisam neki laptop tip. Kolikogod provodim (previše) vremena listajući društvene mreže, toliko sam staromodna i vjerovala sam da se energetski pomaci mogu dogoditi samo u dodiru s čovjekom. Jer sam im svjedočila. Bilo na radionicama bilo na individualnim tretmanima.
No učlanila sam se. Isprva s mišlju da radim podršku Maji jer podrška koju je ona meni nesebično davala i ulagala energije u rad sa mnom je nemjerljiva. Htjela sam barem mrvicu toga uzvratiti.
A onda kad sam već unutra idem poslušat prvo predavanje, pa drugo, pa prvi tretman, pa ponavljanje tog tretmana, pa praćenje uputa u predavanjima i tako je krenulo Počela sam osjećati energiju u tretmanima i u predavanjima. Ako ih i kada nisam osjetila čvrsto i jako sam vjerovala u zapise u utjecaj koji imaju na moju energiju, na moje vibracije. Čak sam otvorila wifi na drugom, privatnom mobitelu da mogu „trošiti“ mrežu koliko hoću. I slušala sam dok sam se vozila u autu. Na putu za posao, na bilo kojoj vožnji autom. Osjećala sam pomake i uporno radila. Zaglavila bih, naravno. Došla u škripac sama sa sobom i zvala Maju upomoć, pitala ju da dođem na individualni. Maja bi mi asistirala u krizi, vježbala sam i vježbala, snimila bi mi individualizirani tretman koji sam slušala do beskraja, kombinirala bi ih s tretmanima s Kutka i izvlačila se iz vala koji bi me poklopio. Ta činjenica da mogu raditi tretmane kad god osjetim potrebu, da svaki od njih, bez obzira koju temu nosi, pokreće moju temu kakogod se zvala, da svaki put u tretmanu osjetim i čujem nešto novo bez obzira što moj um zna govoriti „a daaaj, ovo si već sto puta radila, ovo je dosadnooo“. Tada prodišem i s još većom upornosti krenem raditi. Kutak je mjesto mog susreta sa mnom. Kutak je mjesto gdje dobijem asistenciju. Kutak je mjesto koje me podsjeća da budem uporna i da samo slijedim poriv da vježbam, vježbam i vježbam.
Od 2011. radim na sebi ili sa sobom. Razni ljudi su mi asistirali u tome. U tom procesu svaki put bih se više oslanjala na tog drugog čovjeka nego na sebe. Svaki puta bih više vjerovala nekom drugom više nego sebi. Uz Kutak sam posvijestila da sam na svome putu sama, da sam sama odgovorna za sebe. Ali da nisam usamljena. Uz Kutak sve više preuzimam odgovornost za sebe, a sve manje se sažalijevam. Često se vraćam prvim snimkama na Kutku osvještavajući njihovu snagu i dobrobit za mene. Kutak mi je nepresušni izvor podrške individualizirane za mene. Zahvalna sam Maji što je iskreirala Kutak ali i sebi što radom uz Kutak pobjeđujem svoju tvrdoglavost i što kročim korak po korak i učim se strpljivosti.

‍>>> Recimo da je rad na sebi kao neko stvaranje prostora iznutra. Kada smo zakrčeni nekim svojim temama, nije se lako izdići iznad toga i vidjeti širu sliku. Ta “zakrčenost” može biti prisutna ili na način da nas vanjski događaji konstantno intenzivno trigeriraju te da od silnog intenziteta i drame ne možemo vidjeti ništa mimo toga ili na način da guramo stvari pod tepih, blokiramo emocije, pa ni tada nemamo baš puno prostora i protočnosti iznutra.

Rad na sebi kao da stvara neki dodatni prostor. Kao da se nalazimo u nekoj sobi u kojoj je hrpa stvari, nereda, prekrivenog namještaja, vrlo nam je neudobno tu boraviti, ne možemo se kretati po njoj, pronaći što nam treba i ne vidimo ništa osim tog nereda. A onda odlučimo npr. ispeglati hrpu odjeće, pospremiti je u ormar i otkrijemo da je ta hrpa skrivala predivnu fotelju u kojoj nam je baš udobno sjediti. :)

Tako i rad na sebi daje više tog nekog “manevarskog prostora” i daje nam mogućnost da sagledamo stvari bez da nas te iste stvari totalno progutaju. To ne znači da će nam nakon nekoliko dana, tjedana, pa čak ni mjeseci rada na sebi postati sve super, divno i krasno, da ćemo razriješiti sve svoje teme i da nas više ništa neće trigerirati. Ali moći ćemo lakše to sagledati iz neke druge perspektive i samim tim neki događaji će izgubiti na intenzitetu.

Mi smo ti koji trebamo prvo prepoznati da se nalazimo u neurednoj sobi i odlučiti da želimo nešto poduzeti po tom pitanju. Isto tako, mi smo ti koji trebamo uzeti peglu u ruke, ispeglati tu hrpu odjeće i složiti u ormar. To je naša hrpa, mi smo nosili tu odjeću, pa tako je isključivo i naša odgovornost da odlučimo što ćemo učiniti s njom. Naravno, ako je hrpa ogromna, u peglanju nam može netko i asistirati, taj dio ne moramo skroz sami :)

Tu je meni recimo svakako od koristi bio Kutak. Kada biram predavanje/tretman, prvenstveno koristim intuiciju da vidim koji me video vuče u tom trenutku. Nekad su me znala vući predavanja za koja mom umu nije bilo baš jasno zašto baš to. Ali nakon nekog vremena prestala sam se time zamarati jer bi mi nakon predavanja i tretmana svaki put iznutra bilo jasno zašto me baš taj video vukao. A pogotovo ako bi mi se javili otpori prema nečemu, to mi bio je znak da je u pitanju “vruća tema” :)

Ali ako smo u nekom području previše “zakrčeni”, nešto nam je previše bolno i zablokirali smo se bez da smo toga uopće svjesni, može se dogoditi da nam je teško čuti taj glas iznutra. Onda je korisno da nam i tu netko malo asistira. Tako da mi i Majine asistencije na forumu i u mjesečnoj privatnoj snimci svakako pomažu da vidim na što bih se trebala usmjeriti u tom trenutku. Tako da, odgovornost za rad na sebi je na nama, ali to ne znači da nam netko ne može biti doprinos u tom procesu :)

>>> Moj rad s Majom započeo je prije nekoliko godina online sastancima i tretmanima. U tom periodu osjetila sam da mi je potreban neki novi, dublji način istraživanja i rješavanja onoga što me mučilo. Maja je dosla po preporuci i u pravi trenutak. Otvorila mi je mnoge nove perspektive i pomogla da bolje upoznam sebe, svoje potisnute strahove i blokade, te osvijestim područja na koja se trebam fokusirati kako bih dalje rasla. Nakon otprilike godinu dana, osjetila sam da dalje mogu sama. Povremeno bih se javljala Maji i odradile smo još nekoliko pojedinačnih tretmana kroz sljedećih par godina, i sporadično sam radila samostalne energetske tretmane po njenim uputama, ili bih se prikljucila utorkom.Nedavno sam se prijavila na online kutak i počela istraživati ponuđene tretmane. Do sada sam možda isprobala 10-15 različitih tretmana i poslušala nešto više predavanja. Radim, gotovo svakodnevno, one tretmane koji mi zvuče zanimljivo ili su teme u kojima znam da imam slabosti ili bih ih željela dublje istražiti. Predavanja mi pomažu u razumijevanju zašto je neka tema bitna (općenito ili za mene), a tretmani mi jako pašu, pomažu mi da krenem dublje u sebe, osjećam ih energetski vrlo snažno – kad sam u tretmanu kao da me ponese energija, osjećam je fizički u svom tijelu i oko njega. Često mi se javlja osjet u tijelu, najviše u energetskim centrima, ponekad u svima istovremeno, ponekad samo nekima. Ne znam točno što tretmani rade ali imam potpuno povjerenje da će odraditi i pokrenuti one promjene koje mi trenutno trebaju. Mislim da je ovaj način rada na sebi odličan ako ste do sada radili “u glavi”, promišljali i svjesno mijenjali sebe i svoj život, ali ste zapeli u tome i osjećate da vam je potrebno nešto više ili dublje. To je bila moja priča, radim na sebi već dugo, i nekad prije vjerojatno mi Majin način ne bi odgovarao i ne bi me privukao. Majini tretmani mogu zahvatiti duboko i suočiti nas sa duboko potisnutim povredama i strahovima, čije rješavanje može pokrenuti velike promjene i u nama i u našim životnim situacijama. Sada osjećam da sam spremna s povjerenjem prihvatiti sve promjene, jer znam da će mi donijeti rast i veću svjesnost.

>>> Na Kutku sam od početka njegovog postojanja. Tijekom istraživanja vlastitih dubina, jama, spilja, blata, i voda, bio mi je nepoznat i nov pristup “rad na vibracijama”. Trebalo mi je neko vrijeme da usvojim i da mi u umu postane prihvatljivo stavljati namjeru npr. da se radi na svim vibracijama koje se nalaze ispod neke emocije ili nekog događaja, odnosa.Ne mogu reći da mi je sada sve jasno, ali to nije niti bitno. Nudim svoje viđenje. Ovakav rad na Kutku kroz predavanja, a onda i rada u obliku energetskog tretmana nudi upoznavanje sebe. Istinsko upoznavanje sebe koje dolazi kroz preuzimanje odgovornosti. I takav rad je zahtjevan. I moguće je da iako potreban svima, možda nije za svakog. Jer upoznavanje sa svojom sjenom nije baš jednostavno. A sjene još k tome imaju slojeve. Kutak je mjesto za svjestan, snažan i odgovoran rad na sebi u smislu vraćanja svoje snage i vođenja smislenijeg, punijeg i radosnijeg života koji se posljedično širi i na zajednicu. I ono najvažnije, u ovom radu nitko nije ostavljen bez pomoći i/ili podrške Maje koja bdije kao plamteće srce za sve na Kutku.

‍>>> Prvi put sam se susreo s Majinim radom prije nekoliko godina kada sam se prijavio za besplatne tretmane utorkom. Tada mi je rad s energijama i vibracijama bio potpuno nepoznat, i u mom umu javljala se sumnja da li takve grupne meditacije na daljinu uopće djeluju, i da li je moguće stupiti u kontakt s duhovnim vodstvom jednostavnim izgovaranjem rečenice na početku. No vrlo brzo sam se iskustveno uvjerio da je taj proces itekako stvaran. Osjećao sam puno jače senzacije nego kada bi meditirao sam, i puno dublje sam uspjevao upasti u sebe. Počeo sam se konačno otvarati prema sebi, svijetu vibracija i energije i komunikaciji s duhovnim vodstvom. Dodatnu asistenciju dobio sam od Maje na individualnim susretima i radionicama, gdje je sve to skupa postalo još intenzivnije. A tada se pojavio i ONLINE KUTAK. Ponovno je moj um propitivao da li je moguće raditi na sebi tako konkretno bez direktnog kontakta s Majom, samo preko video snimke. I ponovno sam se iskustveno uvjerio da je itekako moguće i da nema nikakve razlike između tretmana uz video “na daljinu” i individualnog susreta s Majom. Mom umu i dalje nije jasno kako točno to sve funkcionira, ali ne pokušavam više doći do takvih odgovora, samo puštam da me vodi cijeli proces i da budem prisutan i osjećam što je više moguće. Sada, nakon više od dvije godine rada na ONLINE KUTKU vidim koliko mi je pomogao u osobnoj transformaciji i evoluciji. Rad sa svjesnosti i vibracijama zahtijeva predanost, fokus i strpljenje, a Kutak u sebi sadrži jedan vrlo precizan i temeljit sustav rada na sebi, koji djeluje na sve razine našeg bića – tjelesnu, emocionalnu, misaonu, energetsku, duševnu. Svaki video nam otvara jedan novi djelić sebe i pomaže nam da osvjetlimo sve ono što je u nama i da se usmjerimo prema svjesnosti. Kutak je neiscrpan izvor, jer se svakom videu možemo vraćati iznova i iznova, uz tretmane uvijek možemo riješavati vibracije na sve dubljim i dubljim razinama, a predavanja se također mogu slušati iznova i iznova jer nam uvijek otkriju nešto novo, otključaju neka nova vrata, daju neki novi uvid. Rad na Kutku postao je moja svakodnevna praksa, dragocjena pomoć na putu samospoznaje, koji često nije ni lak ni ugodan, ali koji me vodi do sve veće otvorenosti prema svijetu, ljubavi prema sebi i kontaktu sa svojom istinskom snagom i ljepotom.

>>> moj sinonim za online kutak je na dohvat, 24 sata prisutno, nema vise izgovora, naći vrijeme, dobit tretman, kako ću platit …
moram priznat na početku sam bio skeptičan, pojavio se iz niotkud, na jedanput, osjećaj mi je govorio … budi obavezan dio online kutka. Moje povjerenje u rad s Majom, u povjerenje u energiju, znao sam da je to dobar put. evo danas kad promatram početak, a bio sam prisutan od početka i nisam propustio niti jedno predavanje ili tretman .. cesto sam imao osjećaj kao da netko osluškuje kaj bi mi trebalo i Maji sapne i ona dobije input energije … online kutak me je pratio u vrijeme zaljubljenosti i nesigurnosti, objasnio mi je toliko različitih tema koje sam se pitao, a da nisam to niti znao .. dobio sam veliki uvid u “ono nepoznato” ono s “s druge strane” .. toliko objašnjenja koja sam htio saznati, kako bih digao svoju glavu iz rupe i oprezno se odvagnuti vidjeti zvijezde, a onda su to tretmani odlučujuće poradili zajedno sa mnom na mojim vibracijama … ono kad si na podu, kad osjećaš duboku bol, ti znaš da nisi sam, ne treba ti neki prijatelj koji će te još dublje zakopati u lekciju i odmoći ti .. upravo tretmani, koji su nosili olakšanje i transformaciju .. jel sam to bio u Portugalu, sjedio u zračnoj luci, bio na plazi, ja i moj online kutak smo nerazdvojni … također od velike važnosti je i mogućnost u bilo koje doba poslat Maji mail i opisat joj kaj se događa i gdje sam zapeo, ta kombinacija je dobitna za mene .. 365 dana … nije mi vise teško ustati ranije i odradit vođeni tretman .. osvijestiti i dopustiti transformaciju .. danas sam netko drugi, meni puno svjesniji, probuđeniji ..moja okolina to vidi .. jako sam sretan da je energija odlučila dati nam takav alat, ja si ne mogu zamisliti dan bez online kutka, tu nalazim mir, utjehu, odgovor, čim primijetim kako se energija počinje grčiti, ja se spojim na online kutak i odradim tretman koji intuitivno osjetim .. Sjećam se i isčekivanja predavanja i tretmana u početcima Covid-19 epidemije .. kad smo svi gubili glavu , kako mi je upravo online kutak pružio rad na sebi pod tim uvjetima … kao da sam našao ručnu bateriju u mrklome mraku. Teško mi je opisat riječima što ću još otkriti i osvijestiti zahvaljujući mom online kutku. Hvala Maja na svem trudu, potpori, tvom vremenu i naravno energiji.

>>> Meni je tesko napisati nesto suvislo jer se meni taj rad na sebi otvarao malo po malo godinama. Stalno sam osjecala da ima nesto jos, ali nisam mogla to na odgovarajuci nacin oblikovati svojem umu. Tako da kad sam prvo dosla do tebe, a onda i do kutka vec sam bila na odredjenoj razini svjesnosti i znala sam da u potpunosti sve sto sam radila s tobom rezonira u meni. Samo je trebalo malo po malo prolaziti kroz nove i dublje vibracije. Malo se sve pojacalo, otvorilo i diglo na visu razinu. Tako da ja nisam imalo puno potrebu propitivati proces, nego je vise bio izazov prolaziti kroz njega. Nevjerojatno je koliki sam sloj s tobom ogulila i koliko je toga napokon sjelo na mjesto. Ne znam, tesko se izrazavam oko svega ovoga. Mislim da je to proces kroz koji se prolazi bez previse objasnjavanja drugima jer je toliko velik i unikatan da se gubi njegova individualna poruka kada ga se pokusa verbalizirati. Moj jedini savjet je probati i upustiti se u proces i pustati intuiciji da nas vodi. Raditi koliko i kada nam pase. Nekad je to vise nekad manje. Nema drugog nacina. Kada se negdje zapne ti si tu za podrsku i malu navigaciju, ali ostatak je na osobi. Svi mi zelimo znati u sto se upustamo. Medjutim ako pogledamo iskustvo to tako ne ide. Moramo krenuti korak po korak i vjerovati sebi. Jer moje tijelo i intuicija su uvijek vristali kada nesto nije bilo kako treba. A onda je na meni bilo da ili odmah djelujem ili odgadjam do onog trenutka kada vise ne ide dalje, pa se opet moram sabrati i djelovati kako je to i isprva trebalo biti.

‍‍‍>>> Maju sam prvi put upoznala prije 10ak godina, kada sam ‘slucajno’ zalutala na stranicu jednostavnost.com. Citala sam tekstove i imali su mi puno dublji smisao u odnosu na sve druge knjige i clanke koje sam do tada citala.
Predavanja i tretmani na Kutku su tocno takvi,jednostavni ,razumljivi, duboki. Pomazu vam da postajete svjesniji sebe, da razumijete i posvjestite di ste zapeli i da to priznate sebi. I da kada vidite di se popikavate da se ne osudujete zbog toga, nego da pocnete shvacati i prihvacati. Nekako ti pomaze da na drugaciji nacin shvatis stvari koje se desavaju,kako se desavaju, zasto se desavaju, pomazuci ti da se osjecas bolje jer shvacas, a ne zato jer si se programirao da mislis ‘ja sam super, sve je super’, a ti u nekoj situaciji koja ti je bas teska…
Svaki mjesec (ako zatrazite-samo posaljete mail), Maja vam prenosi poruku iz energije. Ja sam na taj nacin pocela osvjestavat koje je moje podrucje rada i posvecenosti! I iako iz Kutak svaki mjesec dobivate poruke, ja je npr zadnja dva mjeseca uopce nisam zatrazila upravo zato sto na Kutku ima toliko tema,predavanja i tretmana da nekako odgovore dobijem kroz predavanja, i nisam imal potrebu za nekom dodatnom porukom.
Dokle god ste na Kutku,Maja vam je na raspolaganju ili mailom, ili zelenom ikonicom di je kontaktirate na wapp, i pomaze vam u bilo kakvoj nedoumici.
Ono sto mi se jos svida kod Kutka i u ovom nacinu rada je taj sto ovo nije tehnika, nema kopiranja, ovo je nekako autenticno. Sjecam se kako me odmah zaintrigiralo kada sam prije 10g na stranici jednostavnost.com pod rubrikom ‘O meni’ saznala kako je Maja dosla do ovoga sto danas radi. I interesantno mi je bilo upravo zato sto to nije naucena tehnika koju Maja prenosi, ovo je nesto dugacije.. al nemojte misliti da ako vam ona prenese u cemu je stvar kod vas, da ste gotovi, da je to to. O ne, onda tek pocinjete!! I malo ce se toga desavati ako ne odlucite raditi tretmane, jer to nitko ne moze odraditi umjesto vas. A kad krenete, onda krenu promjene, priznavanja, spoznaje. I nije sve lako, al je lakse :))

‍‍>>> Imam uskoro 48 godina. Otkad znam za sebe, u sebi nosim neku težinu, tugu, osjetljivost, hipersenzibilnost, osjećaj manje vrijednosti, iskompleksiranost. Osjećaj da ne vrijedim dovoljno, da nisam dovoljno lijepa, pametna, zanimljiva…da ne zaslužujem ono što priželjkujem. Da se ne uklapam, da ne pripadam.
A najviše od svega sam oduvijek priželjkivala prihvaćanje i ljubav drugih ljudi. Uvijek ta doslovno čežnja, goruća potreba za nekim tko će me razumjeti, prihvaćati, bezuvjetno voljeti…zadovoljavati sve moje potrebe. Zbog toga sam uvijek bila poslušna i pažljiva, ugađala ljudima i pokušavala im se svidjeti, reći im ono što žele čuti, umiliti im se.
Sa 4 godine sam sa roditeljima otišla u jednu stranu zemlju sa potpuno drukčijom kulturom. Moji su roditelji po cijele dane radili, a mene su čuvale neke nepoznate žene ili sam išla u vrtić gdje sam se osjećala ustrašeno, usamljeno i pod stalnim stresom.
Kao dijete sam taj osjećaj praznine i usamljenosti, nedostatka roditeljske ljubavi, zatrpavala hranom. Najviše sam voljela čitati ili gledati tv i uz to nešto jesti. Tada sam bila najsretnija. Naravno da je to dovelo do debljanja i do začaranoga kruga koji je dovodio do daljnjeg prejedanja i debljanja.
Nisam objektivno trebala imati nisko samopouzdanje, jer sam bila jako načitana i emocionalno zrela djevojčica, ali u školi nisam baš briljirala (pogotovo ne iz matematike i ostalih prirodoznanstvenih predmeta) jer su mi testovi, a pogotovo usmeno odgovaranje predstavljali ogroman stres. Znala sam čak i ne moći spavati prije testa, buditi se noću, i da – opet jesti kako bi se smirila. Jako su me uvijek pogađale tuđe sudbine, razmišljala sam uvijek puno o prošlim vremenima i kako su ljudi tada živjeli, kako su se nosili s nedaćama i bolestima. Šokirali su me grubost i nasilje ljudi jednih prema drugima, nisam nikad shvaćala zašto se ljudi dijele u grupe prema vjeri, boji kože i slično i bez ikakvog promišljanja o tuđim osjećajima međusobno ubijaju, kolju, siluju zbog takvih površnih različitosti. Veliki mi je šok bio i rat na našem području 90-tih, jer sam iz miješane obitelji i iskreno sam kao dijete vjerovala u ideju bratstva i jedinstva, da se mi svi volimo i poštujemo. Šok mi je bio da se ljudi koji su do nedavno bili susjedi i prijatelji sada mrze i ubijaju. Nisam to mogla razumjeti.
Roditelji su mi bili intelektualci i pružili su mi iznadprosječne (za to doba) životne uvjete. Majku sam obožavala, a i ona mene. Bila mi je uvijek utočište, jako me je zaštićivala od svega i opravdavala moje strahove, pisala ispričnice kad ja ne bi otišla u školu iz straha od odgovaranja, nije me slala na školske izlete za slučaj da se tamo ne snađem i da mi bude grozno. Otac je bio distanciran i nezainteresiran, činilo mi se uvijek da me nije dovoljno volio i da sam mu bila na neki način razočaranje. Nisam bila niti lijepa niti pametna djevojčica. Sa 9 godina doživjela sam spolno zlostavljanje od vlastitog ujaka, ali to tad nisam shvaćala kao takvo jer me nije boljelo. Priznavši to majci, godinama me je proganjao ogroman osjećaj krivnje.
Roditelji su mi bili ateisti, tj. možda bolje rečeno agnostici, ostavljali su mogućnost da Bog postoji, ali nisu išli u crkvu. Usprkos tome, mene su oduvijek zanimale teme sa područja duhovnosti i misterija, ali odbijao me je bilo kakav oblik institucionalizirane religije, vjerskog vođe, dogmi, slijepog vjerovanja. Tragam za dubljim životnim istinama otkad sam naučila čitati. Čitala sam naravno i puno self-help literature, ezoteriju, filozofiju, psihologiju, alternativne metode liječenja…) pokušavala sam shvatiti zašto u meni čuči neka bol i tuga koju nisam mogla objasniti svojim životnim okolnostima. U životu sam pročitala valjda sva izdanja Planetopije i Dvostruke Duge.
Sa 19 godina sam prošla inicijaciju u Reiki i nije mi stran rad s energijama na daljinu tako da mi je bilo lako prihvatiti da je učinak Majinog tretmana preko video snimke podjednako učinkovit kao i onaj u stvarnom vremenu ili na blizinu…
U mladosti sam željela putovati svijetom kao nomad i volontirati u raznim rezervatima za divlje životinje „češkati slonove po leđima“, živjeti jedan alternativan životni stil. Na kraju sam se ipak prilagodila, završila fakultet (8 godina mi je trebalo), zaposlila se u struci i udala.
Od partnera sam uvijek birala neke „drukčije od drugih“, „otkačenjake“ i „umjetnike“ za koje bi se ispostavilo da su psihički bolesnici neke vrste ili ovisnici ili emocionalno hladni. Suprug me je nakon godina velike „ljubavi“ počeo varati i iskorištavati, ugnjetavati psihički, emocionalno, pa i fizički. Jedva sam ga uspjela ostaviti jer za to nisam imala dovoljno energije. Oboljela sam od hipotireoze (Hashimoto) i depresije i to me je iscrpilo, pogotovo nakon poroda. Mislim da me nitko od mojih dosadašnjih partnera nije zaista volio.
Shvatila sam da ne želim doživotno uzimati antidepresive i lijekove za štitnjaču, pa sam intenzivirala svoju duhovnu potragu. Išla sam na tretmane kod raznih iscjelitelja, prošla mnogobrojne tečajeve, radionice, seminare i povlačenja, rebirthing, kristale, akupunkturu, čajeve, eterična ulja, zvukoterapiju, gong kupke, isprobala sam sve moguće vrste joge (Ashtanga, Vinyasa, Yin, Kundalini), bila vegetarijanka pa onda prešla na razne dijete sa mesom tj. proteinima, istraživala sam i isprobala sve duhovne trendove. Količina tog mojeg traganja je nevjerojatna sad kad ju stavim na papir. Tu su još bila i predavanja u Budističkom centru, Tai-Chi, Tantra, Do-In, Tarot, astrologija (Jyotish i zapadna), transcendentalna meditacija, Theta healing, Adrian Predrag Kezele, Tomislav Budak, Vladimir Ivanov, pročitala sam još hrpu „duhovnih“ knjiga i teorija kao što su „Tajna“, Zakon privlačenja, Anita Moorjani, David Icke, Carl Sagan, Erich von Daeniken…zanimam se za permakulturu, pasivne kuće, mogućnost stanovanja u samoodrživim zajednicama – you name it.
No ništa mi od toga nije pomagalo, život mi je postao još kompliciraniji, na poslu kojeg mrzim doživljavam mobbing od šefice, brak mi se raspada, muž me je uvalio u dugove, dala sam otkaz, godinama sam jedva spajala kraj s krajem, dijete mi je prolazilo razne bolesti i razvojne poteškoće…
Pokušavala sam se izvući iz te situacije tako što ću pronaći „spasitelja“ dok sam još relativno mlada i privlačna, no sve te veze dovele su me do još više boli, razočaranja, slomljenog srca i napuštanja.
Kod Maje sam krenula na individualne tretmane u siječnju 2019. godine. U ovih (samo) godinu i pol imam osjećaj da sam napravila više pomaka nego u cijelom svom dosadašnjem traganju.
Jako su mi puno značili individualni tretmani, ali često bih poslije shvatila da nisam shvatila sve u potpunosti ili bi nešto krivo provukla kroz svoj „filter“ uma i uopće ne bih shvatila. Osim toga, zaboravila bih brzo sve o čemu smo pričale, samo bi isparilo. Ne znam je li to do mene i do mojeg lošeg pamćenja ili činjenice da smo svi toliko uvjetovani svojim utabanim načinom razmišljanja i djelovanja, a ovo je nešto potpuno drukčije.
Kako se povećavao broj videa na stranici tako sam sve više te videa gledala doma i slušala predavanja, iz dana u dan. Dok sam prala suđe, peglala, prije spavanja…ne znam što i kako se promijenilo, ali nešto je u meni napokon sjelo na svoje mjesto. Napokon se ne osjećam kao žrtva u vlastitom životu. Nemam logičnog objašnjenja kako ti tretmani mogu djelovati tako duboko, ali to se ionako ne može shvatiti umom.
Svaki dan imam potrebu odslušati barem jedno predavanje i jedan tretman. Nikad mi to nije teško niti dosadno. Ponovnim preslušavanjem svaki put otkrijem nešto novo, neku novu istinu, neko novo razumijevanje „zazvoni“ u meni, otvore se neke nove razine razumijevanja. Često i „zaspim“ tj. već na pola predavanja uđem u theta stanje, kao u meditaciji, pa onda niti ne čujem to o čemu Maja priča nego samo „downloadam“ informacije.
Teorija reinkarnacije mi je oduvijek bila bliska i nekako samorazumljiva, a način na koji ju Maja objašnjava je svjež i nov. Promatram sad sebe samo kao jednu laticu prekrasnog cvijeta ili jedan biser dugačke biserne ogrlice, ne smatram više toliko bitnim ovaj svoj život i ne muči me toliko strah od propuštanja (FOMO), osjećaj da je svima drugima bolje, da je drugdje trava zelenija. Ne moram ispuniti sve svoje ambicije, želje i htijenja, doživjeti sve što bih htjela u životu, jer bilo je i bit će i drugih života, a očito sam sada odabrala roditi se ovdje i u ovim uvjetima kako bih nešto iskusila i nadrasla. Naravno da ima dana kad mi je to kristalno jasno, a onda ima i dana kada opet odem „dva koraka unazad“ i osjetim zavist što se nekome drugome sve „bolje posložilo u životu“ i „ima više sreće od mene“. Unatoč tome, osjećam da se prepuštam lakše životu/duši da me vodi i da živim iz trenutka u trenutak, izvlačeći maksimum iz svega što mi je dano.
Pokušala sam umom shvatiti koja je lekcija mojeg života, koja je to tema koja se provlači cijelo vrijeme i koju moram nadrasti, ali kao što Priručnik kaže – to ne možemo iz ove perspektive.
Iz ove sužene perspektive mislim da je kod mene to uloga žrtve, manjak samopoštovanja i samopouzdanja, oslanjanje na druge da ispune moje snove, potreba da me svi vole, izbjegavanje suočavanja s životom, bijeg u fantaziju i tjelesne ugode, jedna općenita slabost karaktera i preosjetljivost. Tu je i lekcija neuklapanja u radnu sredinu, funkcioniranja i „plivanja“ među ljudima s potpuno drukčijim životnim vrijednostima od mojih. Naravno da nisam svaki dan podjednako jaka, još uvijek se ne mogu osloboditi ovisnosti o slatkom, tako se smirujem i tješim kad god mi je teško ili se osjećam tužnom ili usamljenom.
Otkad ne propuštam niti jedan dan slušati Majina predavanja i tretmane ili čitati Priručnik, dogodile su se i neke konkretne promjene u mojem životu. Nakon tri godine natezanja na sudu, napokon sam se rastala. Smanjile su se moje tenzije i mržnja prema bivšem suprugu. Promatram ga kao jednu lekciju koju sam savladala, jednu epizodu u mojem životu. Toksičnu kolegicu s kojom sam dijelila ured uspjela sam nekim čudesnim putem „napustiti“, tj. dobila sam na korištenje prekrasan ured u kojem radim sama. Ovo mi je prvi posao u životu koji mi nije u toj mjeri naporan i stresan kao što su bili svi prethodni. Ostavila sam posljednjeg partnera koji je bio „dobar“, tj. nije me povrjeđivao ni na koji način, ali nije bio dovoljno investiran u vezu, nije ulagao dovoljno osjećaja, znakova pažnje i bio za mene tu kad sam ga trebala. Shvatila sam da to nije dovoljno dobra veza za mene, usprkos strahu od starenja i samoće. Ponovno sam se počela baviti hobijima za koje nisam imala vremena i energije skoro 18 godina. Posadila sam vlastiti vrt na balkonu, jer sam shvatila da se nikad neću „dobro udati“ i imati kuću i komad zemlje za vrt.
Naravno, nije sve bilo med i mlijeko, morala sam na operaciju trbušnog mišića koji je neočekivano puknuo i oko njega se stvorio kalcifikat. Shvatila sam da mi je taj donji dio trbuha ispod pupka (2. čakra) već tri puta operiran (jednom zbog bruha/kile, drugi put zbog carskog reza, treći put zbog tog kalcificiranog mišića) – kao da sam tri puta morala proživjeti rez na mjestu koje inače prezirem na svojem tijelu zbog naslaga sala i stalno ga nesvjesno uvlačim. Jesam li to morala proživjeti kako bih shvatila koliko je moje tijelo dragocjeno? I koliko moram biti zahvalna kad je zdravo i čitavo…
Puno toga je gotovo neprimjetno zacijelilo unutar mene, a prije svega ta goruća potreba da me drugi vole i prihvaćaju. Sve više tu ljubav i sve što mi je „potrebno“ izvana pronalazim iznutra i uviđam da ne postoji ta osoba koja će me usrećiti, spasiti, popuniti sve moje praznine i zadovoljiti sve moje potrebe. Imam veću samosvijest, snagu, prihvaćam sebe takvom kakva jesam, lakše odbacujem perfekcionizam prema sebi kad se uhvatim kritizirati svoj vanjski izgled.
Shvatila sam napokon da u životu sve moram sama, da od karata koje su mi dodijeljene u ovom životu moram odigrati igru najbolje što mogu i da je to u redu. Ne osjećam se više slabom i žrtvom životnih okolnosti. Svakim samostalnim suočavanjem sa životom sve više i više imam vjere u vlastitu snagu, pamet i snalažljivost.