Bol bilo koje vrste
Osim što u ovom predavanju i tretmanu idemo na dublji nivo boli, maknut ćemo bol od bilo koje priče. Bez obzira da li ste imali nekakvu nesreću ili operacije ili bilo što slično vezano za fizičko tijelo i proživljavate vrlo snažnu fizičku bol ili ste imali recimo jedan izuzetno stresan emotivni događaj ili gubitak i proživljavate emotivnu bol, nakon nekog vremena doći ćete na isto. Fizička bol koja traje neko vrijeme počinje toliko grčiti vaš energetski sustav da proizvodi i emotivnu bol kao posljedicu toga. I obrnuto, emotivna bol koja traje neko vrijeme i počne grčiti vaš energetski sustav počinje proizvoditi fizičku bol u vašem tijelu. Gdje se onda postavlja pitanje zašto vam se dešavaju stvari koje vam se dešavaju, ako vam se dešavaju? Zašto se susrećete s određenim stvarima unutar sebe, ako se susrećete? I onda dolazimo do onoga što stalno napominjemo, da smo mi posljedica vlastitih akcija iz ovog života i prošlosti i ono što smo radili u prošlom videu, da prihvaćamo odgovornost kroz stoljeća. I kada sve na taj način pogledamo, da smo posljedica, da prihvaćamo odgovornost, da smo se s nečim susreli trenutno, bez obzira da li je to vanjski događaj koji nas je trigerirao ili unutarnji osjećaj koji se naizgled sam od sebe trigeririrao, mi se u nekom trenutku susrećemo s boli.
U tretmanu ćemo raditi nešto što morate izvježbati, pogotovo ako osjećate da prolazite kroz neku bol i želite se podržati. U tretmanu kao da ćemo micati slojeve uma, osjećaja, svega i doći do onog čistog „elektriciteta boli“ i nećemo ga ni pitati, to što ćemo sada tako opisati „elektricitet boli“, nećemo ga ni pitati od kud ti i zašto ti? Samo ćemo ga prihvatiti, jer znamo činjenicu da je tu s nekim razlogom.
Ako vam se spontano pojavljuju slike, ako vam spontano dolaze neka sjećanja iz ovog života ili iz prošlosti, vi to pogledajte ali nemojte ulaziti u to. Oni kažu ovako, zamislite situaciju koja skoro da nije moguća ali zamislite osoba doživi neku fizičku nezgodu, bez obzira da li je neka nesreća, operacija itd. Iskustvo te inkarnacije, te osobnosti u tom trenutku je da samo prođe kroz tu bol. I recimo da se osobi ne podignu nikakve vibracije uz to, zato oni kažu da je to ne moguće ali vam žele na tom izoliranom primjeru objasniti poantu. Osoba proživljava bol, ta bol recimo traje pet dana jer se fizičko tijelo mora oporaviti poslije neke nesreće ili operacije. I ta bol traje pet dana ali istovremeno osobi se ne podižu emocije. I u tom slučaju osoba bi mogla prirodno puno lakše napraviti ovo što ćemo mi sada raditi u tretmanu, a to je ući u bol, biti s boli, disati bol, priznati bol i preživjeti tih 5 dana u boli. I tada se tih pet dana ne razvlači nego bude stvarno tih pet dana. Međutim oni kažu da je to izmišljeni primjer koji skoro pa ne postoji, jer ako više nemate vibracije koje vas trigeriraju nećete onda niti privući takvu situaciju, samo su rekli kao primjer.
Ono što se dešava kada je prisutna fizička bol, u vama kuhaju zapravo vibracije koje su privukle taj događaj, u vama se podižu nekakve stare emocije. I kada vas sve to preplavi, ta bol i te emocije najčešće upadnete u nekakav bezdan unutarnjeg samosažaljenja, očaja, osjećaj da vi to ne možete i više nemate dovoljno snage koncentrirat se samo na bol. I zato oni uvijek kažu radite na sebi prije nego što vas život natjera, jer kada vas život natjera onda je puno teže. Ja sam stvarno puno puta čula na individualnim tretmanima da mi ljudi govore joj da me sada nešto natjera, onda bi morala ili morao i onda bi mi bilo lakše. Ali isto tako sam radila s ljudima koji su imali bolest i u međuvremenu umrli i vjerujte nije lakše. Kada vas život natjera na način da vas stisne, pogotovo kroz bolest ili neku tešku životnu situaciju, neki gubitak, neku dramu, nije lakše. To što vas je život natjerao samo otežava još više ono što niste htjeli sami.
Vi možete i ako niste sada u boli, ako trenutno ne prolaziti kroz nikakvu fizičku ili emotivnu bol, vi možete probati napraviti tretman i uči u svoju bol. Jer dokle god ste ovdje i niste se probudili kako oni kažu, znači niste otvorili oči i vidjeli zapravo tko ste, vi prolazite kroz nekakav i dalje inkarnacijski ciklus. I možete vidjeti kako je to kada si istrigerirate bol, kada kroz taj tretman bez priče, bez puno mudrovanja, bez analize i opisa samo prizovete najdublju bol koja je u vama i svjesno ju otpuštate, to je ono što ćemo raditi u tretmanu. Ulazit ćemo u bol, spajati se s boli ali ne fizičkom boli i ne emotivnom boli nego s tim kako oni to opisuju kao elektricitetom iznutra. Kada imate osjećaj kao da vas struja trese i ne možete izaći iz tog kruga.
Ti trigeri mogu dolaziti iznutra, bez vanjskih događanja. Što ste vi više spremni pogledati unutar sebe, to je kao da imate lift koji na jednom počinje imati još gumbića za koje niste znali da postoje, još nižih katova. I zapravo kako se spuštate dolje tako vam više ni ne trebaju toliko vanjski trigeri, vi se suočavate s tim čistim elektricitetom boli, s tom čistom boli. Kroz nju ovisno koliko ste otvoreni možete osjetiti dašak neke prošlosti, nekog drugog vremena ili čak drugih dimenzija gdje ste ostali na neki način zgrčeni sa svojom boli. Ali ta čistoća susreta s boli donosi i njezino izuzetno veliko oslobađanje.
Nije jednostavno odlučiti susrest se sa svojom boli, a onda pri tom još ne raditi analizu i onda još izdržati i proći kroz to. Međutim osjećaj oslobođenja koji dolazi nakon toga je kao u valovima koji vas zahvate, nevjerojatno velik. Plus taj cijeli proces vam onda pomaže pri tome što zovemo buđenje, što znači da dok ste inkarnirani u ovom tijelu se sjetite tko ste, što ste i zašto ste ovdje. To je usporedni proces. Rad na sebi, transformacija vibracija i buđenje ide istovremeno i zapravo je jako naporno za psihu i za tijelo. Zato je bitno potpuno preuzeti odgovornost za sebe, ne raditi nikakve priče, već reći ok, ovo je moja čista bol i susrećem se s njom.
Ispod svega se nalazi strah i ispod straha se nalazi bol. Zapravo da netko dođe i „izbriše“ taj elektricitet kako su ga oni nazvali, vi više ne bi ste imali nikakav problem.
I nešto još bitno oni kažu, a to je da to što su oni nazvali elektricitetom boli unutar vas su zapravo vaša vrata za nesvjesno. Što znači da što više imate unutar sebe te boli otvarate se prema nesvjesnom. Jer vas to može povući u vlastito nesvjesno i onda nemate kontrolu nad sobom, ispadate iz sebe, ulazite u dramu, u samosažaljenje te se otvarate nesvjesnom oko vas koje zapravo na neki način utječe na vas, a da vi to niti ne znate. Tako da ako bi rekli koja je najbolja zaštita za bivanje u ovom prostoru prilikom buđenja, a da vidite pritom što se oko vas stvarno dešava i da budete zaštićeni, to je zapravo susretanje s vlastitom boli, razrješavanje vlastite boli kako bi zatvorili sva ta vrata koja bol otvara s tom bukom i žestokom energijom unutar vas, kako bi onda imali pod navodnicima kontrolu nad sobom, kako bi bili svijest koja biva svjesna u ovoj trenutnoj inkarnaciji.
Osim što u ovom predavanju i tretmanu idemo na dublji nivo boli, maknut ćemo bol od bilo koje priče. Bez obzira da li ste imali nekakvu nesreću ili operacije ili bilo što slično vezano za fizičko tijelo i proživljavate vrlo snažnu fizičku bol ili ste imali recimo jedan izuzetno stresan emotivni događaj ili gubitak i proživljavate emotivnu bol, nakon nekog vremena doći ćete na isto. Fizička bol koja traje neko vrijeme počinje toliko grčiti vaš energetski sustav da proizvodi i emotivnu bol kao posljedicu toga. I obrnuto, emotivna bol koja traje neko vrijeme i počne grčiti vaš energetski sustav počinje proizvoditi fizičku bol u vašem tijelu. Gdje se onda postavlja pitanje zašto vam se dešavaju stvari koje vam se dešavaju, ako vam se dešavaju? Zašto se susrećete s određenim stvarima unutar sebe, ako se susrećete? I onda dolazimo do onoga što stalno napominjemo, da smo mi posljedica vlastitih akcija iz ovog života i prošlosti i ono što smo radili u prošlom videu, da prihvaćamo odgovornost kroz stoljeća. I kada sve na taj način pogledamo, da smo posljedica, da prihvaćamo odgovornost, da smo se s nečim susreli trenutno, bez obzira da li je to vanjski događaj koji nas je trigerirao ili unutarnji osjećaj koji se naizgled sam od sebe trigeririrao, mi se u nekom trenutku susrećemo s boli.
U tretmanu ćemo raditi nešto što morate izvježbati, pogotovo ako osjećate da prolazite kroz neku bol i želite se podržati. U tretmanu kao da ćemo micati slojeve uma, osjećaja, svega i doći do onog čistog „elektriciteta boli“ i nećemo ga ni pitati, to što ćemo sada tako opisati „elektricitet boli“, nećemo ga ni pitati od kud ti i zašto ti? Samo ćemo ga prihvatiti, jer znamo činjenicu da je tu s nekim razlogom.
Ako vam se spontano pojavljuju slike, ako vam spontano dolaze neka sjećanja iz ovog života ili iz prošlosti, vi to pogledajte ali nemojte ulaziti u to. Oni kažu ovako, zamislite situaciju koja skoro da nije moguća ali zamislite osoba doživi neku fizičku nezgodu, bez obzira da li je neka nesreća, operacija itd. Iskustvo te inkarnacije, te osobnosti u tom trenutku je da samo prođe kroz tu bol. I recimo da se osobi ne podignu nikakve vibracije uz to, zato oni kažu da je to ne moguće ali vam žele na tom izoliranom primjeru objasniti poantu. Osoba proživljava bol, ta bol recimo traje pet dana jer se fizičko tijelo mora oporaviti poslije neke nesreće ili operacije. I ta bol traje pet dana ali istovremeno osobi se ne podižu emocije. I u tom slučaju osoba bi mogla prirodno puno lakše napraviti ovo što ćemo mi sada raditi u tretmanu, a to je ući u bol, biti s boli, disati bol, priznati bol i preživjeti tih 5 dana u boli. I tada se tih pet dana ne razvlači nego bude stvarno tih pet dana. Međutim oni kažu da je to izmišljeni primjer koji skoro pa ne postoji, jer ako više nemate vibracije koje vas trigeriraju nećete onda niti privući takvu situaciju, samo su rekli kao primjer.
Ono što se dešava kada je prisutna fizička bol, u vama kuhaju zapravo vibracije koje su privukle taj događaj, u vama se podižu nekakve stare emocije. I kada vas sve to preplavi, ta bol i te emocije najčešće upadnete u nekakav bezdan unutarnjeg samosažaljenja, očaja, osjećaj da vi to ne možete i više nemate dovoljno snage koncentrirat se samo na bol. I zato oni uvijek kažu radite na sebi prije nego što vas život natjera, jer kada vas život natjera onda je puno teže. Ja sam stvarno puno puta čula na individualnim tretmanima da mi ljudi govore joj da me sada nešto natjera, onda bi morala ili morao i onda bi mi bilo lakše. Ali isto tako sam radila s ljudima koji su imali bolest i u međuvremenu umrli i vjerujte nije lakše. Kada vas život natjera na način da vas stisne, pogotovo kroz bolest ili neku tešku životnu situaciju, neki gubitak, neku dramu, nije lakše. To što vas je život natjerao samo otežava još više ono što niste htjeli sami.
Vi možete i ako niste sada u boli, ako trenutno ne prolaziti kroz nikakvu fizičku ili emotivnu bol, vi možete probati napraviti tretman i uči u svoju bol. Jer dokle god ste ovdje i niste se probudili kako oni kažu, znači niste otvorili oči i vidjeli zapravo tko ste, vi prolazite kroz nekakav i dalje inkarnacijski ciklus. I možete vidjeti kako je to kada si istrigerirate bol, kada kroz taj tretman bez priče, bez puno mudrovanja, bez analize i opisa samo prizovete najdublju bol koja je u vama i svjesno ju otpuštate, to je ono što ćemo raditi u tretmanu. Ulazit ćemo u bol, spajati se s boli ali ne fizičkom boli i ne emotivnom boli nego s tim kako oni to opisuju kao elektricitetom iznutra. Kada imate osjećaj kao da vas struja trese i ne možete izaći iz tog kruga.
Ti trigeri mogu dolaziti iznutra, bez vanjskih događanja. Što ste vi više spremni pogledati unutar sebe, to je kao da imate lift koji na jednom počinje imati još gumbića za koje niste znali da postoje, još nižih katova. I zapravo kako se spuštate dolje tako vam više ni ne trebaju toliko vanjski trigeri, vi se suočavate s tim čistim elektricitetom boli, s tom čistom boli. Kroz nju ovisno koliko ste otvoreni možete osjetiti dašak neke prošlosti, nekog drugog vremena ili čak drugih dimenzija gdje ste ostali na neki način zgrčeni sa svojom boli. Ali ta čistoća susreta s boli donosi i njezino izuzetno veliko oslobađanje.
Nije jednostavno odlučiti susrest se sa svojom boli, a onda pri tom još ne raditi analizu i onda još izdržati i proći kroz to. Međutim osjećaj oslobođenja koji dolazi nakon toga je kao u valovima koji vas zahvate, nevjerojatno velik. Plus taj cijeli proces vam onda pomaže pri tome što zovemo buđenje, što znači da dok ste inkarnirani u ovom tijelu se sjetite tko ste, što ste i zašto ste ovdje. To je usporedni proces. Rad na sebi, transformacija vibracija i buđenje ide istovremeno i zapravo je jako naporno za psihu i za tijelo. Zato je bitno potpuno preuzeti odgovornost za sebe, ne raditi nikakve priče, već reći ok, ovo je moja čista bol i susrećem se s njom.
Ispod svega se nalazi strah i ispod straha se nalazi bol. Zapravo da netko dođe i „izbriše“ taj elektricitet kako su ga oni nazvali, vi više ne bi ste imali nikakav problem.
I nešto još bitno oni kažu, a to je da to što su oni nazvali elektricitetom boli unutar vas su zapravo vaša vrata za nesvjesno. Što znači da što više imate unutar sebe te boli otvarate se prema nesvjesnom. Jer vas to može povući u vlastito nesvjesno i onda nemate kontrolu nad sobom, ispadate iz sebe, ulazite u dramu, u samosažaljenje te se otvarate nesvjesnom oko vas koje zapravo na neki način utječe na vas, a da vi to niti ne znate. Tako da ako bi rekli koja je najbolja zaštita za bivanje u ovom prostoru prilikom buđenja, a da vidite pritom što se oko vas stvarno dešava i da budete zaštićeni, to je zapravo susretanje s vlastitom boli, razrješavanje vlastite boli kako bi zatvorili sva ta vrata koja bol otvara s tom bukom i žestokom energijom unutar vas, kako bi onda imali pod navodnicima kontrolu nad sobom, kako bi bili svijest koja biva svjesna u ovoj trenutnoj inkarnaciji.