Održavanje fokusa

Tema nam je održavanje fokusa, što je zapravo i velikima i malima u ovim tijelima izuzetno teško, pričat ćemo na koje načine možemo držati fokus, oni su to razdvojili na dva dijela i pokazat će sliku, probajte osjećati dok slušate ili čitate. 
Kažu da kad pokušavamo držati fokus iz uma zato što smatramo da nešto trebamo napraviti, zato što smo se dogovorili sa sobom ili nekim drugim da ćemo nešto napraviti, pogotovo ako se moramo tjerati na taj fokus, ako moramo uložiti veliki trud u to da održavamo fokus, onda oni opisuju da je to kao da razvučete žicu između dva visoka nebodera i krenete hodati po toj žici. Bit ćete potpuno fokusirani, cijelo tijelo će vam biti zgrčeno, napeto, kada bi vam se netko i obratio u tom trenutku vi ili ne biste ni čuli da vam se netko obraća ili ne biste obraćali pozornost. Imali biste samo jedan jedini cilj, a to je doći do kraja. I naravno u tom slučaju visokih nebodera preživjeti. 
Oni kažu da upravo takvu energiju preživljavanja stvaramo kada smo u fokusu, iz želje za realizacijom koju smo stvorili iz uma i za koju se držimo, pogotovo ako smo si zadali da ćemo nešto napraviti pod bilo koju cijenu. Za takav fokus morate se jako nabrijati u glavi, jako koncentrirati i hodati po toj žici, po mogućnosti ne pasti i doći do kraja. 
Koliko ćete zadovoljstva imati nakon toga, to je već druga priča, zato jer ponekad ti zadaci iz uma koje si stavimo nisu možda najidealniji zadaci koji su bili za nas, ali zasigurno ćete imati zadovoljstvo barem na početku jer ste nešto odradili do kraja. Ukoliko je taj zadatak bio samo iz uma vrlo brzo nakon tog zadovoljstva počet ćete osjećati prazninu, pogotovo ako je to bio veliki projekt koji vas je potpuno okupirao, a bio je iz glave, izdržali ste do kraja i nakon što je projekt gotov počinjete osjećati prazninu, možda nekakvo beznađe. To su trenuci uspona i padova kao i cijelo naše putovanje, tako da o tom fokusu nemamo što puno pričati. Ako vam je potreban na njega se možete ili ne usmjeriti u glavi, koliko ste u stanju držati.
 
Onaj fokus o kojem sada pričamo je zapravo sposobnost u bivanju ovdje i sada, u trenutku u kojem živite. Kada bi se to opisivalo slikom, onda bi opet povukli tu žicu između dva visoka nebodera i opet biste morali prijeći s jednog nebodera na drugi. Ali razlika je slijedeća, u prvoj slici hodate svjesni svog fizičkog tijela i hodate svjesni svoje smrtnosti. Tada to simbolizira taj grč koji um i tijelo stvaraju pri naporu da do nečeg dođu, na neki način se zatvarajući možda za nekakve informacije sa strane koje bi im možda sugerirale da stanu ili razmisle. 
U drugoj slici vi ste svjesna energija koja hoda u trenutnom fizičkom tijelu. Kada bi to bile dvije stvarne slike, kada biste mogli isprobati prvu i drugu, u prvoj biste stvarno bili u smrtnoj opasnosti jer biste bili svjesni samo fizičkog tijela. U drugoj slici kao probuđena energija, znači kao svjesna energija koja koristi fizičko tijelo, mogli biste manipulirati vremenom, mjestom, energijom. Mogli biste hodati po toj žici na raznorazne načine, odozgora, sa strane, odozdola, simbolično ne bi za vas vrijedilo zemaljsko pravilo gravitacije. I upravo iz te zaigranosti i opuštenosti, iz tog osjećaja lakoće hodali biste na onaj način po toj žici koji bi za vas bio najbolji u tom trenutku. Što znači da biste možda prošli tri koraka, pa biste malo zastali, malo se okrenuli lijevo ili desno, malo zarotirali oko žice jer ste upravo dobili nekakvu informaciju koja vas je na trenutak zaustavila. Možda biste malo odplahutali lijevo ili desno, nešto istražili pa se vratili natrag, shvatili da morate žicu pomaknuti malo lijevo ili desno. Ne biste svoju energiju stavili na fokus, na cilj koji je pred vama i na korake da ne padnete, nego biste svoju energiju imali u kreaciji i stvaranju, to bi vam bio fokus. Fokus bi vam bilo stvaranje, sam proces u kojem se nalazite i samim tim bili biste otvoreni za raznorazne informacije koje bi se po putu dešavale. 
Kada uspoređujemo ta dva fokusa, prvi je preživljavanje, drugi je život i jako je velika razlika u energiji, što se tiče stisnutosti u prvom dijelu i što se tiče otvorenosti u drugom dijelu.  

Ako svoj život gledate kao jedno veliko putovanje onda niti jedan dio tog života neće biti važniji od nekog drugog. Shvaćat ćete da svaki sitni segment vašeg života je tu s nekim razlogom i da neki veliki, na van značajni događaji ne bi se niti desili da nije bilo puno malih, sitnih, na prvi pogled ne vidljivih događaja. I kada po svom životu počnete hodati na taj svjestan način, kao energija koja koristi trenutno fizičko tijelo, koja je u svakom trenutku otvorena za bilo kakvu informaciju izvana i iznutra, koja je u svakom trenutku otvorena za promjenu svog fokusa, za promjenu smjera. Koja je otvorena da intuicija kaže nešto što će možda za 180 stupnjeva promijeniti stvari od prije pola sata. Ako na taj način hodate, počet ćete hodati život, počet ćete hodati kreaciju, tu stvaralačku energiju. Možda ćete osjetiti ograničenja tijela, možda ćete poslušati tijelo kada vam nešto govori, ali u vama će bujati život, vi ćete biti život koji hoda, vi ćete biti život koji u tom trenutku da ga netko pita koji je cilj tvog hodanja, kuda ideš, vi biste rekli hodanje, to je svrha.
 
U tom dugačkom hodanju kroz vaš život prolazit će puno sitnih malih fokusa i puno nekih sitnih malih zadataka, od jedne točke do druge točke na koje ćete biti u tom trenutku više fokusirani, ali u svakom trenutku moći ćete se izdići iznad te slike unutar sebe kroz osjećaj i moći ćete osjetiti da sve što radite u tom trenutku je samo dio cjeline, vas kao cjeline i vas kao vašeg putovanja. Možda ćete imati više odgovornosti prema sebi, više odgovornosti prema drugima, veću osviještenost prema svojim emocijama. Zato jer će vam vrlo često upravo te emocije pokazivati gdje ste, što se trenutno dešava oko vas. 
I kada hodate po toj žici kao energija koja koristi fizičko tijelo i može manipulirati prostorom i vremenom, to hodanje također može biti bolno i napeto u nekim trenucima. To ne znači da ste vi prosvijetljeni i sada hodate i točno znate gdje treba stati. To znači da ponekad ćete baš stati na težak zadatak i težak korak koji će vas kroz bol i možda patnju naučiti nečemu, ali kada vratite memoriju unazad vidjet ćete da vas koraci nisu doveli do tog trenutka ne biste nešto naučili i ne biste nešto shvatili. Kada hodate u fokusu kroz tijelo i mental, tijelo uvijek ima obrambeni sistem, osobnost će uvijek tražiti lakši put, jednostavniji put, tražit će rješenja. Dok energija koja je svjesna i koristi fizičko tijelo ne traži rješenja, zato jer nema pitanja. Postoji samo putovanje, postoji samo život. 

Naravno da su ovo simbolične riječi i zato su dane ove dvije slike i ideja kako se osjećate u prvoj slici, kako se osjećate u drugoj slici, kako biste se uopće mogli okrenuti prema tom načinu razmišljanja. Što znači biti svjestan, što znači reći ja sam ovo fizičko tijelo i osjećam negdje da sam ja duša, a što znači reći ja sam energija, ja sam duša, ja sam svjetlosno biće koje trenutno koristi ovo tijelo. I što ćete se više usmjeriti prema tome više ćete početi osjećati to kroz sebe zato jer je to prirodno i prirodnije nego ovo prvo, ono što je prirodno samo se počinje rastvarati unutar vas.

U trenutku dok počnete svakodnevno i kroz svaku situaciju podsjećati sebe da ste energija koja trenutno koristi ovo fizičko tijelo i kada se počnete podsjećati da držanje fokusa ne znači slijepo hodanje i vojnički koraci dok ne dođete do cilja. Da držanje fokusa iz svijesti znači biti potpuno prisutan u svakom trenutku, biti prisutan ovdje i sada, tada zapravo na neki način kao da svaki dan radite reviziju onoga što se dešava u vašem životu. Znači da ste osjetili svoje sljedeće korake, osjetili ste taj impuls prema tim koracima i onda ste samim tim što ste se otvorili prema tim koracima potaknuli transformaciju unutar sebe. Možda se ona desila vrlo brzo i za jedno par dana vi počnete osjećati da se vaša putanja počinje mijenjati. Hodajući na onaj prvi način vi nećete dopustiti tu promjenu jer vi imate cilj i tada ako se pomakne putovanje niste više u tom cilju i onda um ima tisuću pitanja. Ali ako hodate na ovaj drugi način, svjesni svoje energije koja koristi trenutno fizičko tijelo vi automatski u sebi znate zašto se putanja mijenja i prema kuda sada idete, znajući da nema nikakvog cilja, da je svaki korak vaš cilj, ali imate pred sobom putanju po kojoj hodate. I na taj način možete sa sigurnošću, kako bi to zemaljski rekli, znati da svaki vaš korak ide upravo u vašem smjeru koji je za taj trenutak. 

Um može imati tada puno pitanja za vas i reći pa dobro što radiš? Zar se nismo dogovorili drugačije? Zašto sad mijenjaš smjer? To ti nije dobro. Treba biti postojan i ustrajan. Ali vaša intuicija će reći vašem umu „ne znam zašto mijenjam smjer, samo osjećam da tako treba, osjećam da trebam promijeniti smjer“. I to je jako teško ako ste puno više usmjereni na svoje fizičko tijelo, um će vam prevladati i stvorit će vam puno priče u glavi. Sami sebe ćete zapričati, jako teško će se biti tada opustiti. Kada um vlada vašim tijelom i intuicija kaže osjećam da trebamo mijenjati smjer, um kaže ne, ne, hodamo sad tu, moramo otići do kraja pa ćemo vidjeti što ćemo onda. Zbog toga se probajte što više prisjećati, stalno stavljati namjeru da se želite prisjetiti, da ste spremni se prisjetiti da ste energija koja koristi fizičko tijelo. To ne znači da više nećete imati nijedan fokus, cilj ili da će vam ovo biti isprika da ne dođete do svog cilja, jako pazite iznutra. Najveći izazovi se nalaze u nama i ako nas itko može zapričati to smo mi sami. Naš um može smisliti nevjerojatno puno razloga i može ispričati jako, jako puno priča. Ali ako vidite da vam je nešto čudno unutar vas, uvijek se pitajte da li se zapričavate i vratite se u tretman, vratite se u meditaciju i probajte osjetiti što vaša intuicija govori.  

Ovo što smo sada rekli ne znači da vi nikad više nećete doći od točke A do točke B zbog toga što se mora nešto promijeniti po putu. Postojat će puno trenutaka kada ćete imati osjećaj da trebate doći do nekakvog cilja i doći ćete do tog cilja i onda će vam se otvoriti nova putanja. Ali je jako bitno shvatiti da u tom putovanju postoji mogućnost da na pola putovanja počnete osjećati nešto drugo i tada je potreban trenutak zaustavljanja. Tada je potreban trenutak prisjećanja da ste energija, prisjećanje da ako se nešto u vama počelo paliti, nekakve lampice crvene, žute, zelene, nekakvi znakovi su se počeli paliti unutar vas, nešto iznutra sebi govorite ili se zapričavate, možda vam je teško po putu pa stvarate razloge zašto bi trebali stati. Ali ako sebi dozvolite trenutak gdje ćete zastati, staviti pauzu na to sve, zamišljenu pauzu, sjest u tretmane i meditacije i otvorit se toj ideji da se možda ništa nije promijenilo, a možda se promijenilo, tada ćete biti puno više otvoreni i energetski prema sebi i prema tome da vidite zapravo gdje ste, što se nalazi trenutno oko vas. Tada možete puno lakše čuti upute od svog duhovnog vodstva, od obitelji, oni vrlo često pričaju s vama. Ako ste skloni čuti to može biti da čujete da vam pričaju, nekada vam govore kroz knjige, kroz filmove, kroz slučajan susret, kroz slučajne komentare, pjesme. Međutim ako ste vi u jednom fokusu, ništa ne čujete i ne vidite i onda dođete do cilja izgrebeni, izranjavani, lupite u taj cilj i shvatite da ste negdje malo si otežali i pitate zašto mi nitko nije pomogao, a svi su pomagali, svi su vam govorili sa strane, ali vi ste stavili prste u uši i hodali.  

Um treba osjećaj nagrade. Kada je došao do nekog cilja za kojeg on smatra da je cilj, mora imati nagradu, um pita što sam dobio sada kada sam došao do tog cilja? Intuicija ne treba nagradu, intuicija ne vidi ni početak ni kraj, intuicija je dio vas, dio vaše energije koja je bila prije ovog tijela i koja će biti nakon ovog tijela. Intuicija gleda to kao mali komadićak koji je puzzla u vašem velikom postojanju i veseli se svakoj toj fazi i veseli se cijelom vašem postojanju. 

Ono što je još bitno je osjećaj kroz tijelo. Recimo da vas čeka jedan naporan i težak i bolan korak, ali morate ga odraditi i tijelo vam se počne grčiti, sve vam se počinje grčiti, imate osjećaj da vam se podiže strah, panika, da se počinje nešto dešavati. Nema načina kako će vam netko izvana reći da li ste na dobrom putu ili ne. U tom trenutku kada se tako zgrčite nema ni načina da dobro čujete svoje duhovno vodstvo. Ali tada je jako bitno pojačati tretmane, kada vam je teško, kada vam se podignu otpori, kada vam je dosta svega, tada ako treba satima sjedite u tretmanima i meditacijama. Jer svako mentalno razmišljanje i razglabanje o tome grči vas još više u energiji. Sve što vas opušta, to može biti tretman u ležećem ili sjedećem položaju, može biti hodanje kroz šumu, može biti topla kupka, dobra knjiga, film, nije bitno, ali da vi osjećate da oslobađate um i dozvoljavate mekoći rastvaranje unutar vas. Zatim vam u takvim opuštenim trenucima može uletjeti neka informacija, osjećaj slijedećeg koraka. I taj slijedeći korak može upravo pokazivati da ste na dobrom putu ali se podiglo puno vibracija unutar vas, morate odraditi taj događaj izvana zbog kojeg vam se stvorio grč. Možda na njega nemate nikakav utjecaj, uključeni su neki drugi ljudi, morate ga odraditi, ali sa shvaćanjem da ste vi energija koja trenutno koristi fizičko tijelo, da su ovo sve vaša iskustva, da je izazovno, ali da vi to možete čim su to vaša iskustva i da ćete svjesno u svakom trenutku ovdje i sada hodati korak po korak. Ako treba oko žice, sa strane, vratiti se malo natrag, ali korak po korak osjećajući ako vam se podigne bol, tuga, patnja, osjećajući emociju unutar sebe i stalno u tretmanu tražeći da se radi na svim vibracijama ispod tih emocija. 
Kada prođete kroz taj period života tako svjesno, tada ćete i dok traje, a pogotovo čim završi, moći vrlo jasno osjetiti koliko je taj životni period bio za vas dragocjen i koliko ste ga morali odraditi jer jednostavno to je bila lekcija koja vas je čekala. Morali ste proći kroz to da biste nešto naučili. 
To je slučaj kada je ispred vas teška lekcija koju morate proći, kada vam se tijelo grči ali vi dovoljno sebi date prostora i u svakodnevnici za tretmane. Ne morate sjediti pola sata i raditi tretman, možete raditi bilo što, možete biti na poslu i tražiti tretman, svjesno dišete i dopuštate koliko god je moguće iznutra mekoću, tada ćete točno osjećati unutar sebe da se nešto dešava, da vam je teško, ali i da se nešto otpušta. 

S druge strane, recimo da vas je povukao jako mental, ego, želja za tim nekim ciljem i želja za tom nekom nagradom. I recimo da niste čuli svoju intuiciju u nekom trenutku koja vam govori stani, ne mora biti taj put, može biti lakši put ili stani ovaj put izgleda super ali u jednom trenutku će se sve slomiti, bit će ti jako teško. Ali vi ne slušate, vi hodate, vi ste u fokusu, vi rušite sve ispred sebe, vaš um je u potpunoj fiksaciji na nagradi koja ga čeka na kraju. 
Ukoliko svaki dan prakticirate ovdje i sada, ukoliko se svaki dan podsjećate, a pogotovo ako ste u takvom periodu gdje znate da vaš um ima nekakav cilj pred sobom, ukoliko se podsjećate i prakticirate da je fokus zapravo bivanje u ovdje i sada i da iz toga dobivate sve odgovore kroz intuiciju. Tada ponovno osjećate grčenje energije, ponovno radite sve ono što smo rekli, tretmane, pojačavate meditacije, što god radili kroz dan svjesno dišete, unutar sebe tražite tretmane, svjesno ste u tome. Prilikom toga imate shvaćanje da je moguće, to je možda najveći trik u tom trenutku, da je moguće ako pojačate tretmane da će vam vaša intuicija pokazati da ste se zgrčili iz uma i da ćete osjetiti da je bolje odustati. Tada se može podići tvrdoglavost unutar vas koja kaže nemam ja sada vremena za meditaciju i tretmane, ne mogu se niti skoncentrirati, ja točno znam da je ovo sada moj put, ja ću to sve odraditi, a onda ću sjesti i vidjeti što dalje. Ako se uhvatite u takvom razmišljanju odmah znajte stopostotno da ste se zapleli, zato jer ste vi energija koja koristi fizičko tijelo i energiji jedino što je prirodno je da uvijek bude u spoju sa sobom. 
To znači kada unutar sebe čujete vlastite riječi koje kažu ja nemam vremena za rad na sebi, to vam je odmah znak da vas je preuzeo um koji se zapravo boji da bi intuicija mogla reći ej možda nam to nije najbolji put. I onda će on morati od svoje nagrade odustati. Probajte to zapamtiti, zato jer kad vas uhvati um, ego teško se sjetiti ovoga o čemu sada pričamo, moguće da vam niti ne padne na pamet upaliti ovaj video ili pročitati ovaj tekst. Fenomenalna je zapravo ta igra unutar nas koja se dešava i zato oni kažu da nas nitko ne može tako zapričati kao mi sami sebe, odnosno taj dio uma i ega. 

Ako stalno radite na sebi, ako ste u životnom fokusu, to je poanta ovog svega što oni žele reći. Ako ste u životnom fokusu, u ovdje i sada, kao energija koja trenutno koristi ovo fizičko tijelo, onda ne treba ni pojačavati ni smanjivati prisutnost, vi ste stalno u fokusu. Ali ako osjetite u nekom trenutku da ste se zgrčili, to je onda trenutak gdje pojačavate tretmane, meditacije kako bi vam se pokazalo da li je to stvarno korak u životu koji morate proći, bit će bolan i nemate drugog izbora i učit ćete nešto svjesno prolazeći kroz taj korak ili vas je preuzeo um i ego. Jer ako uspijete nagovoriti sebe u tom trenutku iako nemate vremena da skroz jako pojačajte meditaciju, da 24 sata dnevno unutar sebe osjećate namjeru da ste spremni vrlo jasno osjetiti jeste li se zablokirali i zapričali ili vas je strah, nije važno gdje ste i što radite u tom trenutku, unutar sebe osjećajte taj fokus, osjećajte kako ste stalno u tretmanu, tada će se taj grč smanjiti ili nestati i shvatit ćete da ste možda krenuli u nekakvo nabrijavanje prema nekom cilju, da ste krenuli u smjeru koji bi vas možda mogao na kraju puno više koštati boli i patnje nego neki koji nije tako zanimljiv ili koji je na prvi pogled teži, a zapravo se na kraju pokaže da je lakši. 

Oni kažu da što su dublje lekcije, što su dublje vibracije koje moramo učiti, vrlo često putevi nisu onakvi kakvi izgledaju na prvi pogled i vrlo često nema nikakvog načina da bi svjesno vidjeli početak puta i da bi znali gdje nas iza ugla čeka skretanje, a iza tog skretanja neka lekcija. Zato nikada nemojte životne puteve suditi po tim prvim ulazima jer oni vrlo često kriju nekakve zamke. 
Ako ste samo fizičko tijelo, vi jedino kao fizičko tijelo možete gledati te puteve i možete zamišljati što se nalazi iza prvog ugla, zamka ili ne. Ako ste energija koja koristi fizičko tijelo onda se vi možete uzdići iznad puta. Vi ste energija, kroz meditaciju i kroz tretman, kroz intuiciju vi vrlo jasno možete osjetiti koji put vam više vibrira. Recimo morate se odlučiti za dvije solucije, jedna izgleda savršeno, druga ne izgleda baš savršeno. I vaš um kaže dobro, ovu soluciju ću izabrati, ali nešto u vama nije baš stopostotno sigurno. Um kaže meni ovo izgleda super, ali nešto u vama nije sigurno. Tada ne odlučujete iz glave, tada pojačate meditaciju i tretman, pokušavate se sjetiti koliko možete u tom trenutku da ste vi energija koja koristi fizičko tijelo. Ako pojačate meditaciju, ako pojačate tretmane, vi ćete iznutra zapravo nesvjesno vidjeti te puteve i osjetit ćete da vas možda vuče na taj drugi put koji nije tako divan i nije tako zanimljiv i nije tako bajkovit na prvi pogled, ali iza kojeg se kriju lekcije koje su za vas bitne. 

Probajte živjeti svaki dan razmišljajući o tom danu kao jednom dijelu vašeg života koji je jednako bitan kao i bilo koji drugi dio, kao i o ovom životu koji je jednako bitan kao bilo koji drugi život. Bez obzira što se vi ne sjećate tih života vi živite sada kao njihova posljedica, jednog dana ćete živjeti kao posljedica ovog života. Želite napraviti najbolje moguće lekcije, napraviti najbolju moguću transformaciju unutar sebe kako bi vam naslijeđe samima sebi bilo kvalitetnije, ne bolje i lakše nego kvalitetnije za sve ono što dalje trebate proći. 
Ako uspijete doći do toga da vam fokus bude na ovdje i sada, kao jedinoj točki koja postoji i koja gradi dalje cijeli vaš put, tada ćete vrlo brzo početi osjećati kroz svaki trenutak da ste svjetlosno biće koje trenutno koristi ovo fizičko tijelo i kao takvo svjetlosno biće znat ćete u svakom trenutku vaš najbolji mogući potez za vašu najbolju moguću lekciju. 

‍