Koja je vaša najdublja istina, oslobađanje stisnute energije, vježba
Ako smo unutar sebe spojeni sa svojom istinom / istinama, ako ih osjećamo za taj trenutak, onda je bitno shvatiti od kuda idu, tada možemo shvatiti koje vibracije vladaju nama u tom trenutku.
Događaj koji može i ne mora uključivati druge osobe, pogotovo ako je ljubavan i/ili seksualan u vama može trigerirati puno vaših vlastitih istina. Što bi vaš um želio u tom trenutku? Što bi vaše srce željelo u tom trenutku? Što bi vaša druga čakra kao seksualnost i kreativnost željeli u tom trenutku? Koji strahovi vladaju vašim nogama tada? Kakvo je energetsko stanje vašeg kičmenog stupa? I to sada može zvučati jako konfuzno, u smislu kako bi vi trebali znati što se dešava u tom trenutku s vama? Vjerojatno nikako, u tom trenutku to ne možete znati, ali možete obratiti pozornost na to kako se osjećate, kako bi se kasnije mogli prisjetiti što se dešavalo, kako ste se osjećali. Ako uspijete sebi priznati u potpunosti kako ste se osjećali dok je taj događaj trajao, tada ćete osjetiti na čemu trebate raditi i u kojem smjeru trebate pokrenuti svoje tretmane.
Zamislite simbolično da postoji jako puno dubina i istina i da postoji ona najdublja istina koja vlada vama. Najveći izazov može biti strah da ako pogledate toj najdubljoj istini u oči, da ćete se raspasti ili da će se događaji oko vas raspasti ili će se ljudi oko vas raspasti.
Međutim to nije istina. Ništa što mi donesemo kao izazov u ovaj život ne može biti tako teško i izazovno da mi to ne možemo riješiti. Ono u što mi možemo upasti je osjećaj nemoći i osjećaj drame, osjećaj da se utapamo, osjećaj da nas to preplavljuje ili osjećaj da bi nas moglo preplaviti. To je još gore, zato jer se ništa ne dešava, ali vi osjećate da bi se nešto moglo desiti i diže vam se potpuna panika od toga. I zapravo tada se najviše blokirate i tada se uključuje istina uma koja je najizazovnija istina, koja uvijek ima nešto pametno za reći, uvijek ima analizu, uvijek će nešto objašnjavati, uvijek će vodu na svoj mlin natjerati. I ako ste se odlučili ne ići preduboko unutar sebe nego ostati na površini, istina uma će napraviti savršenu analizu. Vi ćete reći da, da, to je to, to je moja istina, a duboko u vama ostat će pulsirati nešto što je samo pitanje vremena kada će ponovno izaći na površinu.
Svaki put kada pometete svoju najdublju istinu pod tepih vi ju otežavate jer radite famu oko toga. Niste se usudili dotaknuti nešto, niste se usudili vidjeti nešto jer vas je zapravo strah u to pogledati. I kako se kaže u strahu su velike oči i tada vam se čini da je to sve grozno, da vi to ne možete. Možda uopće nije bilo tako grozno, ali
nakon što to napravite 20-30 puta, nakon što to godinama radite, jedan dio vas razmišlja „nikako, nikako ne gledaj u tom smjeru“. Napravili ste zapravo lažni strah na pravom strahu.
Osim ako vam se u ovom životu nisu desile nekakve velike tragedije, ali sada pričamo stvarno o izuzetno velikim tragedijama, ti najdublji strahovi su doneseni. Uglavnom se tiču preživljavanja, trenutaka kada vam je na bilo koji način oduzeta sloboda. Bez obzira da li sloboda govora, fizička sloboda, emotivna sloboda da smijete, odnosno ne smijete imati emocije kakve imate. Trenutak oduzimanja slobode mogao je biti popraćen i sa oduzimanjem fizičkog tijela na način da ste umrli pritom ili da ste prije toga patili na bilo koji način pa umrli. Trenuci kada se toliko stisnete jer se stvarno strašne stvari dešavaju. Nalazite se usred rata, bitke, na stratištu, na lomači, na mučilištu, u automobilskoj nesreći u novije vrijeme. Znači nešto se izuzetno traumatično dešava vama i eventualno ljudima oko vas. Tada se energija jako stisne i ako ne znate odreagirati na to i ako u tom trenutku izgubite život, s tom stisnutošću prelazite dalje. I onda u novom tijelu, recimo kao što je ovo koje sada imate, može postojati ta stisnuta energija i ona sama po sebi nosi težinu. Kada bi vas netko vratio natrag u te trenutke i kada bi vi ponovno mogli to proživjeti, vidjeli biste da je to tada bilo izuzetno naporno, strašno i pogubno za vas i mnoge oko vas.
Međutim u ovom trenutku to je samo odjek, osjećaj tih vibracija može vam podizati vibracijsko sjećanje koje onda uznemiruje emocije, nečega zastrašujućeg iz prošlosti, ali i dalje je to nešto što se već desilo i dalje je to prošlost. Vi ste sada i ovdje, samo sa sjećanjem na to.
Svatko može znati koliko je duboko uronio unutar sebe, svatko, osim ako nemate psihozu, shizofreniju ili neku kemijsku promjenu u mozgu. Ako to nemate i ako ste iskreni sa sobom, ne morate nikome reći, sami sa sobom uvijek ćete znati da li ste otišli najdublje što možete unutar sebe. Vi možete sebi naći tisuću opravdanja zašto niste otišli najdublje što možete, ali uvijek možete osjetiti da li ste otišli ili ne.
Ako niste otišli i um vam priča da niste spremni, pronalazi gomilu razloga zašto niste, uvijek se podsjetite - Ti moji najdublji strahovi su posljedica nečega što se već desilo. Čak i da vam se desilo u ovom životu, ne dešava vam se sada, u ovom trenutku, dok čitate ovaj tekst, desilo se, jako je bitno posložiti to u glavi. Jer ako jedan dio uma iskoristite za to da u tom trenutku sami sebi objasnite o čemu se tu zapravo radi, smanjili ste količinu te neke tvrdoglavosti koja se pojavi u umu i koja će vas uvjeriti u bilo što samo da ne idete u vlastite dubine.
Zamislite da stojite na vrhu stepenica koje se spuštaju u mrak. Vi ste već bili dolje, to je recimo podrum koji vam je poznat i zapravo podrum je jako zgodno uređen, ali je trenutno mrak, vi znate u što ćete se spustiti, ali vas hvata jeza. Zamislite da stojite na vrhu tih stepenica, zatražili ste tretman i spustite se jednu stepenicu niže. I kažete ok je, stepenicu sam bliže svojoj najdubljoj istini. Malo dišete. Zamislite da se spustite još jednu stepenicu niže. Ok je, bliže sam svojoj istini. Zamislite da se spustite još jednu stepenicu niže i tako sve niže, niže i niže, sve dok ne shvatite da kako vi idete prema dolje stepenice se osvjetljavaju. Znate zašto? Vi ste svjetlo! Vi ste vaša vlastita istina, vi ste svijest! Nema toga što vi ne možete i sav taj mrak u koji gledate samo je projekcija vašeg uma. I kada shvatite na 25-toj recimo stepenici da je i dalje oko vas svijetlo, da vi gledate u neki duboki mrak ali da je i dalje oko vas svjetlo, polagano ćete shvatiti da ispred vas nema mraka. Ispred vas postojite samo vi, sa svim onim što ste donijeli u ovaj život i zapravo se vi suočavate sa sobom. Ako uspijete doći do tih najdubljih dijelova sebe, vidjet ćete što vam oni govore. Ti dijelovi znaju tu vašu najdublju istinu. I onda kad tražite tretmane tražite da se radi na svim tim vibracijama o kojima govore ti dijelovi. Nekada ćete baš osjetiti slike, čuti nešto, nekada ćete samo osjetiti nekakvu jezu. To što osjetite, to je najbitnije - znači nešto unutar mene postoji nerazriješeno, idem prema tamo, idem to razrješavati.
Dok ne osjetite sebe kako svijetlite na tim stepenicama, što god sretnete ne može biti tako teško kao život u kojem okrećete glavu od svoje istine i dopuštate da vas um zapričava. Zato što vi ste svjetlosna bića koja su došla ovdje po iskustva. Vi toga možete i ne morate biti svjesni, ali čim vi čitate ovakvu vrstu teksta i bavite se ovim stvarima znači da negdje unutar vas postoji želja za dubljim shvaćanjem. I ta vas želja zapravo stalno iznutra bodri - možeš ti to, možeš ti to. I onda kada dopustite umu da vas zapriča i posloži priču onako kako on misli da treba, kako bi vas zaštitio, samo je pitanje trenutka kada će ta želja ući i sve rasturiti. Kao da imate dva cimera, jedan je upravo pospremio sobu, drugi je ušao i napravio kaos unutra i onda ovaj prvi koji je spremao se mora suočiti sa svojim emocijama.
Svaki tretman služi da bi asistirao na transformaciji vibracija. Ali kada bi se samo sa tretmanima vibracije mogle rješavati, ne bi se nikada inkarnirali. Sjedili bi u energiji, razrješavali svoje vibracije, radili na njima. To bi sve bilo puno, puno jednostavnije.
Kako oni kažu, 80 posto nas je pod utjecajem naše svijesti, 20 posto nas je pod navodnicima pušteno s lanca, odnosno pod utjecajem ove osobnosti. Mi možemo ubrzati i stopirati vlastiti razvoj i zato je izuzetno bitno da osim tretmana koje radite, sebi priznate kako ste i nakon toga posvetite se tim temama, ponovno kroz tretmane, meditacije i dopuštanje unutarnjeg shvaćanja kroz svakodnevicu. Zato što u svijetu oko sebe možete vidjeti vlastitu refleksiju i kada gledate u vlastitu istinu i kada gledate u svijet oko sebe, vi gledate opet samo u sebe. I onda se možete pitati da li to što radite kroz svoju svakodnevicu vama radi ugodu? Ako vam ne radi ugodu, a ipak se nalazite u tim situacijama i na tim mjestima, zašto je to tako? Koji vas je to unutarnji disbalans doveo u taj događaj ili na to mjesto? Ili gledate u partnera ili partnericu i pitate se da li rastete uz tu osobu? Ne da li vam radi ugodu jer svaki odnos ima pluseve i minuse, zbog toga i možete rasti kroz odnos, nego da li osjećate da rastete kroz taj odnos? Možda ne konstantno, ali sve zajedno kada se zbroji. Ako je odgovor ne i odgovor je već duže vrijeme ne, onda se pitate koji vas to unutarnji disbalans drži u tom odnosu?
Uvijek krećete od sebe, koji to disbalans unutar mene se reflektira uokolo mene? I onda kada ste se to pitali i osjetite nekakav disbalans pitate se je li to najdublje što mogu osjetiti o sebi, je li to stvarno najdublja emocija? Postoji li nešto više što ja zapravo ne želim osjetiti? I onda se možete s tim stepenicama spuštati dolje.
Uvijek tražite tretman zato što ste na taj način zaštićeni.
Ako smo unutar sebe spojeni sa svojom istinom / istinama, ako ih osjećamo za taj trenutak, onda je bitno shvatiti od kuda idu, tada možemo shvatiti koje vibracije vladaju nama u tom trenutku.
Događaj koji može i ne mora uključivati druge osobe, pogotovo ako je ljubavan i/ili seksualan u vama može trigerirati puno vaših vlastitih istina. Što bi vaš um želio u tom trenutku? Što bi vaše srce željelo u tom trenutku? Što bi vaša druga čakra kao seksualnost i kreativnost željeli u tom trenutku? Koji strahovi vladaju vašim nogama tada? Kakvo je energetsko stanje vašeg kičmenog stupa? I to sada može zvučati jako konfuzno, u smislu kako bi vi trebali znati što se dešava u tom trenutku s vama? Vjerojatno nikako, u tom trenutku to ne možete znati, ali možete obratiti pozornost na to kako se osjećate, kako bi se kasnije mogli prisjetiti što se dešavalo, kako ste se osjećali. Ako uspijete sebi priznati u potpunosti kako ste se osjećali dok je taj događaj trajao, tada ćete osjetiti na čemu trebate raditi i u kojem smjeru trebate pokrenuti svoje tretmane.
Zamislite simbolično da postoji jako puno dubina i istina i da postoji ona najdublja istina koja vlada vama. Najveći izazov može biti strah da ako pogledate toj najdubljoj istini u oči, da ćete se raspasti ili da će se događaji oko vas raspasti ili će se ljudi oko vas raspasti.
Međutim to nije istina. Ništa što mi donesemo kao izazov u ovaj život ne može biti tako teško i izazovno da mi to ne možemo riješiti. Ono u što mi možemo upasti je osjećaj nemoći i osjećaj drame, osjećaj da se utapamo, osjećaj da nas to preplavljuje ili osjećaj da bi nas moglo preplaviti. To je još gore, zato jer se ništa ne dešava, ali vi osjećate da bi se nešto moglo desiti i diže vam se potpuna panika od toga. I zapravo tada se najviše blokirate i tada se uključuje istina uma koja je najizazovnija istina, koja uvijek ima nešto pametno za reći, uvijek ima analizu, uvijek će nešto objašnjavati, uvijek će vodu na svoj mlin natjerati. I ako ste se odlučili ne ići preduboko unutar sebe nego ostati na površini, istina uma će napraviti savršenu analizu. Vi ćete reći da, da, to je to, to je moja istina, a duboko u vama ostat će pulsirati nešto što je samo pitanje vremena kada će ponovno izaći na površinu.
Svaki put kada pometete svoju najdublju istinu pod tepih vi ju otežavate jer radite famu oko toga. Niste se usudili dotaknuti nešto, niste se usudili vidjeti nešto jer vas je zapravo strah u to pogledati. I kako se kaže u strahu su velike oči i tada vam se čini da je to sve grozno, da vi to ne možete. Možda uopće nije bilo tako grozno, ali
nakon što to napravite 20-30 puta, nakon što to godinama radite, jedan dio vas razmišlja „nikako, nikako ne gledaj u tom smjeru“. Napravili ste zapravo lažni strah na pravom strahu.
Osim ako vam se u ovom životu nisu desile nekakve velike tragedije, ali sada pričamo stvarno o izuzetno velikim tragedijama, ti najdublji strahovi su doneseni. Uglavnom se tiču preživljavanja, trenutaka kada vam je na bilo koji način oduzeta sloboda. Bez obzira da li sloboda govora, fizička sloboda, emotivna sloboda da smijete, odnosno ne smijete imati emocije kakve imate. Trenutak oduzimanja slobode mogao je biti popraćen i sa oduzimanjem fizičkog tijela na način da ste umrli pritom ili da ste prije toga patili na bilo koji način pa umrli. Trenuci kada se toliko stisnete jer se stvarno strašne stvari dešavaju. Nalazite se usred rata, bitke, na stratištu, na lomači, na mučilištu, u automobilskoj nesreći u novije vrijeme. Znači nešto se izuzetno traumatično dešava vama i eventualno ljudima oko vas. Tada se energija jako stisne i ako ne znate odreagirati na to i ako u tom trenutku izgubite život, s tom stisnutošću prelazite dalje. I onda u novom tijelu, recimo kao što je ovo koje sada imate, može postojati ta stisnuta energija i ona sama po sebi nosi težinu. Kada bi vas netko vratio natrag u te trenutke i kada bi vi ponovno mogli to proživjeti, vidjeli biste da je to tada bilo izuzetno naporno, strašno i pogubno za vas i mnoge oko vas.
Međutim u ovom trenutku to je samo odjek, osjećaj tih vibracija može vam podizati vibracijsko sjećanje koje onda uznemiruje emocije, nečega zastrašujućeg iz prošlosti, ali i dalje je to nešto što se već desilo i dalje je to prošlost. Vi ste sada i ovdje, samo sa sjećanjem na to.
Svatko može znati koliko je duboko uronio unutar sebe, svatko, osim ako nemate psihozu, shizofreniju ili neku kemijsku promjenu u mozgu. Ako to nemate i ako ste iskreni sa sobom, ne morate nikome reći, sami sa sobom uvijek ćete znati da li ste otišli najdublje što možete unutar sebe. Vi možete sebi naći tisuću opravdanja zašto niste otišli najdublje što možete, ali uvijek možete osjetiti da li ste otišli ili ne.
Ako niste otišli i um vam priča da niste spremni, pronalazi gomilu razloga zašto niste, uvijek se podsjetite - Ti moji najdublji strahovi su posljedica nečega što se već desilo. Čak i da vam se desilo u ovom životu, ne dešava vam se sada, u ovom trenutku, dok čitate ovaj tekst, desilo se, jako je bitno posložiti to u glavi. Jer ako jedan dio uma iskoristite za to da u tom trenutku sami sebi objasnite o čemu se tu zapravo radi, smanjili ste količinu te neke tvrdoglavosti koja se pojavi u umu i koja će vas uvjeriti u bilo što samo da ne idete u vlastite dubine.
Zamislite da stojite na vrhu stepenica koje se spuštaju u mrak. Vi ste već bili dolje, to je recimo podrum koji vam je poznat i zapravo podrum je jako zgodno uređen, ali je trenutno mrak, vi znate u što ćete se spustiti, ali vas hvata jeza. Zamislite da stojite na vrhu tih stepenica, zatražili ste tretman i spustite se jednu stepenicu niže. I kažete ok je, stepenicu sam bliže svojoj najdubljoj istini. Malo dišete. Zamislite da se spustite još jednu stepenicu niže. Ok je, bliže sam svojoj istini. Zamislite da se spustite još jednu stepenicu niže i tako sve niže, niže i niže, sve dok ne shvatite da kako vi idete prema dolje stepenice se osvjetljavaju. Znate zašto? Vi ste svjetlo! Vi ste vaša vlastita istina, vi ste svijest! Nema toga što vi ne možete i sav taj mrak u koji gledate samo je projekcija vašeg uma. I kada shvatite na 25-toj recimo stepenici da je i dalje oko vas svijetlo, da vi gledate u neki duboki mrak ali da je i dalje oko vas svjetlo, polagano ćete shvatiti da ispred vas nema mraka. Ispred vas postojite samo vi, sa svim onim što ste donijeli u ovaj život i zapravo se vi suočavate sa sobom. Ako uspijete doći do tih najdubljih dijelova sebe, vidjet ćete što vam oni govore. Ti dijelovi znaju tu vašu najdublju istinu. I onda kad tražite tretmane tražite da se radi na svim tim vibracijama o kojima govore ti dijelovi. Nekada ćete baš osjetiti slike, čuti nešto, nekada ćete samo osjetiti nekakvu jezu. To što osjetite, to je najbitnije - znači nešto unutar mene postoji nerazriješeno, idem prema tamo, idem to razrješavati.
Dok ne osjetite sebe kako svijetlite na tim stepenicama, što god sretnete ne može biti tako teško kao život u kojem okrećete glavu od svoje istine i dopuštate da vas um zapričava. Zato što vi ste svjetlosna bića koja su došla ovdje po iskustva. Vi toga možete i ne morate biti svjesni, ali čim vi čitate ovakvu vrstu teksta i bavite se ovim stvarima znači da negdje unutar vas postoji želja za dubljim shvaćanjem. I ta vas želja zapravo stalno iznutra bodri - možeš ti to, možeš ti to. I onda kada dopustite umu da vas zapriča i posloži priču onako kako on misli da treba, kako bi vas zaštitio, samo je pitanje trenutka kada će ta želja ući i sve rasturiti. Kao da imate dva cimera, jedan je upravo pospremio sobu, drugi je ušao i napravio kaos unutra i onda ovaj prvi koji je spremao se mora suočiti sa svojim emocijama.
Svaki tretman služi da bi asistirao na transformaciji vibracija. Ali kada bi se samo sa tretmanima vibracije mogle rješavati, ne bi se nikada inkarnirali. Sjedili bi u energiji, razrješavali svoje vibracije, radili na njima. To bi sve bilo puno, puno jednostavnije.
Kako oni kažu, 80 posto nas je pod utjecajem naše svijesti, 20 posto nas je pod navodnicima pušteno s lanca, odnosno pod utjecajem ove osobnosti. Mi možemo ubrzati i stopirati vlastiti razvoj i zato je izuzetno bitno da osim tretmana koje radite, sebi priznate kako ste i nakon toga posvetite se tim temama, ponovno kroz tretmane, meditacije i dopuštanje unutarnjeg shvaćanja kroz svakodnevicu. Zato što u svijetu oko sebe možete vidjeti vlastitu refleksiju i kada gledate u vlastitu istinu i kada gledate u svijet oko sebe, vi gledate opet samo u sebe. I onda se možete pitati da li to što radite kroz svoju svakodnevicu vama radi ugodu? Ako vam ne radi ugodu, a ipak se nalazite u tim situacijama i na tim mjestima, zašto je to tako? Koji vas je to unutarnji disbalans doveo u taj događaj ili na to mjesto? Ili gledate u partnera ili partnericu i pitate se da li rastete uz tu osobu? Ne da li vam radi ugodu jer svaki odnos ima pluseve i minuse, zbog toga i možete rasti kroz odnos, nego da li osjećate da rastete kroz taj odnos? Možda ne konstantno, ali sve zajedno kada se zbroji. Ako je odgovor ne i odgovor je već duže vrijeme ne, onda se pitate koji vas to unutarnji disbalans drži u tom odnosu?
Uvijek krećete od sebe, koji to disbalans unutar mene se reflektira uokolo mene? I onda kada ste se to pitali i osjetite nekakav disbalans pitate se je li to najdublje što mogu osjetiti o sebi, je li to stvarno najdublja emocija? Postoji li nešto više što ja zapravo ne želim osjetiti? I onda se možete s tim stepenicama spuštati dolje.
Uvijek tražite tretman zato što ste na taj način zaštićeni.