Kada se djetetu vršnjaci rugaju u školi
Dok čitate pitanje koje je ispod probajte osjetiti energiju iza pitanja, da li rezonira s vama? Nemojte gledati formu pitanja u smislu da li se točno ta situacija vama dešava. Mnoge situacije koje su naizgled potpuno različite mogu biti identične energetski, probajte osjećati i pitanje i nakon toga odgovor.
Pitanje: Što reći i kako reagirati kad se djetetu vršnjaci rugaju u školi. Danas mi je kćer došla iz škole uzrujana i to je u meni pokrenulo neke emocije. Sjetila sam se kad su se meni rugali u školi zbog izgleda i drugačije odjeće. Zapravo razlog čak i nije bitan, djeca kao da osjete slabost. Godinama nakon toga mi je bitno kako izgledam i kako sam obučena. Zašto nas ruganje tako posramljuje i blokira. Imam osjećaj da su neki emocionalni dijelovi mene još uvijek u osnovnoj školi. Posebno je to onaj osjećaj kad si jako ponosna na sebe zbog nečeg i onda te nečiji komentar spusti na zemlju. Kao da ti neko iščupa krila. Kasnije se na to nadovezuju neki drugi osjećaji, ali taj osjećaj da nisam dovoljno lijepa i prikladno obučena je baš ostao u meni. Godinama nakon sam se trudila i trudila, a sad mi je puna kapa truda i toga da žena treba biti lijepa i seksi itd. Uglavnom, sad je to odraz jakih žena, jake žene su lijepe seksi kraljice i boginje i to je sve kao jako duhovno, a meni stvara zbrku u glavi i ide mi na živce. Želim biti ponekad ružna i neraspoložena i da se ne osjećam loše zbog toga.
Ovo je zapravo jako bitno pitanje i iako će odgovor biti za određenu osobu uključit ćemo nešto što je globalno.
Svi smo živjeli prošle živote i u nama je ostao osjećaj preživljavanja. Prije ste morali preživjeti na način da imate materijalno ili imate titulu, nekakav status. Ili imate možda dobar izgled ili nekakvu vještinu ali preživljavanje je ponekad značilo život ili smrt. Danas se to odnosi na vrlo sličan osjećaj koji dosta rano djeca imaju, probajte si zamisliti da ste sada tako mladi i da vidite taj svijet oko vas koji je ogroman, prepun ljudi ali za razliku od prije povezan, umrežen, što znači da u svakom trenutku vi možete znati što se dešava bilo gdje na svijetu i zapravo imate energetski podsvjesno osjećaj kao da živite u jednoj velikoj zajednici. Samo to je jako velika zajednica koja vas stalno bombardira s različitim informacijama, što bi vi trebali, što ne bi trebali, na koji način možete uspjeti, što vodi u neuspjeh.
Zatim se na to nadovezuju sva očekivanja koja vaši roditelji svjesno ili nesvjesno i obitelj općenito stave na vas iz vlastitih nekakvih vibracija i strahova i konstrukcija. I taj osjećaj da vas sve to zatrpava i da se od vas nešto očekuje može aktivirati vibracije preživljava ako ih imate, a puno ljudi ih ima - ja moram ovo preživjeti.
Dok ste tako mladi i nesvjesni i još nedefinirani kao osoba vrlo često nemate definirane neke iskrene želje. Postoje naravno oni mladi ljudi koji znaju šta žele ali većina je mladih ljudi u tim godinama pogubljena. I kada vam se aktiviraju vibracije preživljavanja one mogu biti toliko zastrašujuće da vi kao mlada osoba izgubite percepciju što je realno, a što nije realno.
Recimo da imate jednu osobu koju duplicirate i pustite u dvije situacije. Osoba dolazi u školu. Djeca joj se rugaju na bilo koji način, u toj mladoj osobi se počinje aktivirati i taj strah da neće preživjeti ali ona ga ne prepoznaje i u njoj to stvara veliku paniku. Ona počinje taj strah odašiljati, a ljudi su jako slični kao i životinje i kad se nanjuši strah, ako imate nesvjesne osobe one mogu reagirati na to s napadom. Zbog toga postoji toliko puno bulinga među mladim ljudima, kada se krdo usmjeri na jednu osobu, uglavnom predvođeni jednim ili više vođa. To je kao kad životinje nanjuše krv. Teško je to opisati ali to je taj opet nekakav dio preživljavanja. Pitanje je i što se tim drugim osobama dešava ali sada govorimo o primjeru „žrtve“. I to je trenutak kada osoba pada unutar sebe u tu svoju vibraciju, ne zna da su se uključile te vibracije. Tada se uključe još razno razne priče koje svatko od nas ima unutar sebe i kreće samo-maltretiranje, ostali to mogu osjetiti i kreću još više maltretirati.
Zamislite slijedeću situaciju, da mlada osoba dolazi u školu, dešava se ista situacija, pokušavaju je maltretirati, pokušavaju joj reći što misle o njoj, nešto loše joj govore. Međutim ta mlada osoba ostaje potpuno smirena. Nju se to uopće ne tiče. Ona je samosvjesna i sigurna. Ona zna da oni to rade zapravo iz svojih strahova, svoje nesigurnosti, smatraju da moraju vladati da bi preživjeli. Nikakve vibracije joj se ne aktiviraju jer je recimo takve vibracije razriješila, ima neke druge stvari za odraditi u životu. Nakon što oni to kažu ona slegne ramenima, kaže ja poštujem vaše mišljenje ali meni se baš sviđa šta sam ja obukla. I u potpunom miru nastavi školski dan. Ta ista ekipa potpuno gubi zanimanje, nema napada, plus osjećaju ako gledamo u tom životinjskom smislu dominaciju, kao u životinjskom svijetu kad imate krdo životinja i dolazi jači alfa i istisne starog alfu. Jednostavno to je taj način preživljavanja. A to imamo i u ljudskim tijelima. Koliko god bi ljudi htjeli biti drugačiji od životinja na nekom nivou smo potpuno isti.
Vi možete mladoj osobi reći neka odglumi tako nešto ali će ta vibracija iz nje i dalje slati signal da je slabija i kao takva podatna da ju se napadne. Ali ono što možete je vlastitim primjerom pokazati što znači rad na sebi. Ako ste u odnosu gdje možete otvoreno razgovarati, ovo govorimo općenito jer je ovo tema koja bi mogla biti interesantna bilo kome tko ima odnos s nekom mladom osobom. Ne morate im sve ispričati na način kako ovdje pričamo. Prvo morate vidjeti kakva je ta mlada osoba. Da li je spremna čuti tako nešto, da li ima otpore prema tako nečemu. Recimo ako imate mladu osobu koja je potpuno otvorena i želi o tome pričati ona je već korak prema onom drugom načinu, smirenom reagiranju i onda ćete otvoreno pričati. Ako ne, možete to zakamuflirati na razno razne načine da ne spominjete riječ energija, nego da objasnite toj osobi da samopouzdanje ide iz mira iznutra, znači iz osjećaja balansa. I tada nas je teže izbaciti iz takta. Manje reagiramo, manje smo osjetljivi.
Umjesto da razmišlja o tom događaju i vrti priče tko je kome šta rekao, zašto je život takav i plače i dramatizira ili bijesni može raditi jednostavnu vježbu. Objasniti da je to vizualizacija ali da je vizualizacija vrlo moćan alat koji zapravo utječe na svijest i na podsvijest. Ne morate upotrebljavati termine energija, vibracije. Ako ta mlada osoba nije spremna na taj način razgovarati sve formulirate na način neke igre. I kažete da proba kada je doma sama u miru vratiti tu situaciju natrag, pustiti neka njezine emocije se ponovno uzburkaju kao tada. I onda osjećati kako kroz nju prolazi svjetlosna zraka. Nemojte ići iz Izvora svega što postoji u planetu. Sada govorimo o mladoj osobi koja neće to htjeti saslušati. Puno je takvih. Bez obzira što danas dolazi sve više i više otvorene djece, puno je i onih koji nisu otvoreni ali i puno otvorene djece u prvom periodu života iz raznih razloga su zatvoreni. Znate kako ćete pričati sa otvorenom djecom, sada se više baziramo na djecu, mlade koji nisu spremni čuti. Znači zamisli da kroz nju prolazi svjetlosna zraka. Može se sjetiti kako izgleda svjetlosni mač iz Star Wars-a, nije samo da svijetli nego ima i energiju unutar sebe. Jedan dio vizualizacije je da osjeti kako ju to centrira unutar sebe, a drugi je kako ta energija upija sve one teške emocije koje se toj osobi stvaraju dok pomisli na taj događaj koji se desio ili na neki sličan događaj koji bi se mogao desiti. I onda kažete koliko god uspiješ biti u toj vizualizaciji, može i minuta ali radi je što češće sve dok ne počneš osjećati promjenu iznutra, da si stabilnija sa sobom, radi to što češće. Ako vidiš da se sprema takva situacija ili se ona počela dešavati samo se iznutra sjeti svog svjetlećeg mača koji upija sve tvoje tuge, strahove, sram, nelagodu ili bilo što drugo. Istovremeno ti dajući centriranje iznutra.
To je nešto što možete raditi već s malom djecom. Dok su mala, djeca su pogotovo pogodna vizualizaciji. Kad krenu u školu zapravo i krenu takvi problemi. Još u vrtiću je lakše, rijetko kada se dešava nekakav buling u vrtiću ili toj manjoj dobi, ali već kad krenu u prvi razred, tu se uključuju onda i nagrade poput ocjena, tko je bolji, tko ima kakvu odjeću itd. I tu već možete krenuti sa vizualizacijom.
Ja imam iskustvo slične vizualizacije koju sam dala sinu u prvom razredu i definitivno je funkcioniralo. Ono što je najbitnije dok to prenosite je da vi stanete u stabilnost, osjetite da je ispred vas malo tijelo, da ste vi veliko tijelo ali da iza tog malog tijela je duša koja je možda puno zrelija i starija nego vaša, samo je trenutno u malom tijelu. Nemojte se nadmoćno postavljati niti dijeliti savjete i biti pametni u tom trenutku. Vi samo asistirate tom malom tijelu da lakše odraste. I ako uspijete na taj način pričati s tim malim tijelima, počet ćete vi rasti iznutra i shvatit ćete, odnosno više ćete osjetiti da ste i vi energija i da je ta osoba energija, bez obzira u koliko malom tijelu se nalazi.
Što se tiče tebe koja si postavila pitanje obrati pozornost na područje druge čakre, zdjelice i nemanifestiranu, neizraženu kreativnost. Ima jedna jako bitna stvar. Kada smo mi centrirani unutar sebe, kada smo mi u svom djelovanju, bez obzira kakvo je to djelovanje, nije bitno ali je naše djelovanje, kada mi živimo svoju puninu. Tada ako gledamo vizualizaciju mača, on je vrlo jak, vrlo snažan i vrlo centriran. Kada mi živimo svoju kreaciju, ne mora biti samo kreacija u umjetničkom smislu, kreacija u bilo kojem smislu, od kreacije života do kreacije kuhanja ručka, kada mi živimo svoju kreaciju, kada osjećamo sa svakom stanicom svog bića da živimo naš put, on može biti težak, lagan, ali mi osjećamo da smo na njemu. Osjećamo da dajemo sebe na tom putu koliko god možemo, trudimo se. Tada smo zaštićeniji, budniji, svjesniji u ovdje i sada i tada u takvim situacijama kao što je ruganje druge djece, tada nas to ne dira, jer smo mi u tom zenu. To smo mi. Mi priznajemo sebe, mi smo mi. Nas nije briga što druge osobe misle. U ovom trenutku s obzirom da ti nisi razriješila sve svoje vibracije, s obzirom na to što se tvojoj kćerci desilo, to te podsjeća i vraća na te tvoje nerazriješene stvari. Tvoja kćer i ti izabrale ste se s razlogom. Kada ona dođe doma i ispriča što se desilo i ti osjetiš da je to tebi podiglo buru svega iznutra kažeš ok, razgovarat ćemo o tome ali idem prvu u meditaciju, idem se spojiti sa sobom, idem se smiriti. Na taj način njoj pokazuješ primjerom kako se suočiti sa izazovima u životu. Ako razgovor pričeka malo ništa se neće desiti. Ali joj ti kažeš da to što se njoj desilo je tebe isto jako uzdrmalo. Zato jer te podsjetilo na neke tvoje stvari iz djetinjstva. Ali danas si odrasla i puno radiš na razno razne načine na sebi i želiš sada ovom razgovoru pristupiti svjesno i zato se želiš prvo smirit.
A onda se prvo spojiš sa sobom i sjetiš da nisu ta djeca kriva, da nije svijet kriv, da nitko nije kriv, da nisu krive ni vibracije, da je to jednostavno iskustvo. I samo je pitanje što ćeš sada s tim iskustvom i onda se vraćaš i smiruješ koliko god treba. Osjećaš da se spajaš sa sobom, da si u centru kako bi mogla onda raditi tretmane na svemu tome što se tebi podiglo, a kako bi recimo svojoj kćerci mogla pokazati tu vizualizaciju i pomoći joj razgovorom i smirenjem da ona dođe u svoj mir.
Ako joj to nije poznato ili prihvatljivo nećeš joj pričati o vibracijama i kako nitko nije kriv, ali nećeš ni optuživati druge. Samo ćeš njoj reći svijet je takav kakav je, ti još ne znaš što te sve čeka u životu, mogu biti usponi i padovi, život je turbulentan ali jedino što je bitno je kako ćeš se ti nositi s tim. Što ćeš ti napraviti sa svojim izazovima? I potakneš ju vlastitim primjerom i kroz razgovor da uđe u mir i da se centrira. Ako to sve nju bude počelo više zanimati, pogotovo nakon što se više bude centrirala, pogotovo ako proba tu vizualizaciju, ona će doći i pitat te, razgovori o tome će se početi otvarati, a ako ne već i ovo je velika stvar. Najgore što možeš napraviti je da ona dođe doma, to ti sve ispriča i ti onda podivljaš. I onda počnete pričati protiv drugih, zapravo ste samo upali u nesvjesno. Naravno da ćeš reći da to nije lijepo ponašanje, to nije ok ali život je takav, ako ne možeš funkcionirati na taj način s njima, pogotovo ako se to uzastopno ponavlja, pokušaj se vratiti unutar sebe što češće i vidjeti s kim zaista funkcioniraš i s kim zaista želiš biti prijatelj.
S obzirom da sam imala priliku raditi s mladima, osnovna škola i srednja škola, a imam i vlastito dijete, puno puta sam uspjela u tome da im prenesem koliko sve ide iz njih i stvarno je super vidjeti njihov aha moment. Kad prvo misle joj glupost ali uspiju to napraviti jer nemaju druge opcije i onda vide rezultat i onda vide aha stvarno sve ide iz mene, stvarno manifestiram ja, stvarno dizajniram ja, ok to mi se desilo, zašto mi se to desilo i šta ja mogu sada s tim? I uostalom zašto ta druga osoba to radi? Što se toj osobi dešava? Definitivno ta osoba nije u miru i centriranosti sa sobom.
To je ta neka empatija i suosjećanje, to je nešto divno vidjeti, taj klik kada se kod njih desi. Ali treba puno rada i truda oko svega toga. Naravno da sve ide iz nas i ako nama to nije jasno, ako mi to ne možemo, ne možemo prenijeti niti njima, tako da probajte osjećati ovo sve. Ako imate kontakt s nekom mladom osobom probajte na taj način mladim osobama to objasniti, ako nemate objasnite to sebi.
Ako vam je snažno sjećanje na takve stvari iz djetinjstva možete se čak poigrati s vizualizacijom. Vratite tu sliku i probajte iskonstruirati kako je to bilo. I zamislite da ste vi tada bili u tom centru i s tim mačem. Probajte se poigrati baš s tim mačem i onda nakon nekog vremena osjetite kako ste sada odrasla osoba i taj mač proširite gore prema Izvoru svega što postoji, dolje u centar planete i osjetite kako ste zahvalni za sva iskustva koja su vam pomogla u ovom životu da izgradite sebe u osobu koja uopće razmišlja o ovim stvarima. U ovom svijetu ima toliko ljudi koji o ničemu ne razmišljaju. Budite prema sebi nježni, budite zahvalni za to što uopće promišljate o ovim stvarima, jer shvaćanje gdje se nalazite je već pedeset posto pomaka, ostalo je trud.
I nemojte razmišljati koliko vi sada imate godina i zašto vi niste to riješili tokom života. Možda je to velika trauma gdje se to preživljavanje ponavljalo nekoliko puta kroz nekoliko života. Budite sretni da to uopće možete prepoznati i da možete raditi s vibracijama koje se ispod toga nalaze. Koliko ćete ih riješiti tokom ovog života nije bitno. Samo se stavljajte u ovdje i sada, centrirajte i budite vrijedni.
Dok čitate pitanje koje je ispod probajte osjetiti energiju iza pitanja, da li rezonira s vama? Nemojte gledati formu pitanja u smislu da li se točno ta situacija vama dešava. Mnoge situacije koje su naizgled potpuno različite mogu biti identične energetski, probajte osjećati i pitanje i nakon toga odgovor.
Pitanje: Što reći i kako reagirati kad se djetetu vršnjaci rugaju u školi. Danas mi je kćer došla iz škole uzrujana i to je u meni pokrenulo neke emocije. Sjetila sam se kad su se meni rugali u školi zbog izgleda i drugačije odjeće. Zapravo razlog čak i nije bitan, djeca kao da osjete slabost. Godinama nakon toga mi je bitno kako izgledam i kako sam obučena. Zašto nas ruganje tako posramljuje i blokira. Imam osjećaj da su neki emocionalni dijelovi mene još uvijek u osnovnoj školi. Posebno je to onaj osjećaj kad si jako ponosna na sebe zbog nečeg i onda te nečiji komentar spusti na zemlju. Kao da ti neko iščupa krila. Kasnije se na to nadovezuju neki drugi osjećaji, ali taj osjećaj da nisam dovoljno lijepa i prikladno obučena je baš ostao u meni. Godinama nakon sam se trudila i trudila, a sad mi je puna kapa truda i toga da žena treba biti lijepa i seksi itd. Uglavnom, sad je to odraz jakih žena, jake žene su lijepe seksi kraljice i boginje i to je sve kao jako duhovno, a meni stvara zbrku u glavi i ide mi na živce. Želim biti ponekad ružna i neraspoložena i da se ne osjećam loše zbog toga.
Ovo je zapravo jako bitno pitanje i iako će odgovor biti za određenu osobu uključit ćemo nešto što je globalno.
Svi smo živjeli prošle živote i u nama je ostao osjećaj preživljavanja. Prije ste morali preživjeti na način da imate materijalno ili imate titulu, nekakav status. Ili imate možda dobar izgled ili nekakvu vještinu ali preživljavanje je ponekad značilo život ili smrt. Danas se to odnosi na vrlo sličan osjećaj koji dosta rano djeca imaju, probajte si zamisliti da ste sada tako mladi i da vidite taj svijet oko vas koji je ogroman, prepun ljudi ali za razliku od prije povezan, umrežen, što znači da u svakom trenutku vi možete znati što se dešava bilo gdje na svijetu i zapravo imate energetski podsvjesno osjećaj kao da živite u jednoj velikoj zajednici. Samo to je jako velika zajednica koja vas stalno bombardira s različitim informacijama, što bi vi trebali, što ne bi trebali, na koji način možete uspjeti, što vodi u neuspjeh.
Zatim se na to nadovezuju sva očekivanja koja vaši roditelji svjesno ili nesvjesno i obitelj općenito stave na vas iz vlastitih nekakvih vibracija i strahova i konstrukcija. I taj osjećaj da vas sve to zatrpava i da se od vas nešto očekuje može aktivirati vibracije preživljava ako ih imate, a puno ljudi ih ima - ja moram ovo preživjeti.
Dok ste tako mladi i nesvjesni i još nedefinirani kao osoba vrlo često nemate definirane neke iskrene želje. Postoje naravno oni mladi ljudi koji znaju šta žele ali većina je mladih ljudi u tim godinama pogubljena. I kada vam se aktiviraju vibracije preživljavanja one mogu biti toliko zastrašujuće da vi kao mlada osoba izgubite percepciju što je realno, a što nije realno.
Recimo da imate jednu osobu koju duplicirate i pustite u dvije situacije. Osoba dolazi u školu. Djeca joj se rugaju na bilo koji način, u toj mladoj osobi se počinje aktivirati i taj strah da neće preživjeti ali ona ga ne prepoznaje i u njoj to stvara veliku paniku. Ona počinje taj strah odašiljati, a ljudi su jako slični kao i životinje i kad se nanjuši strah, ako imate nesvjesne osobe one mogu reagirati na to s napadom. Zbog toga postoji toliko puno bulinga među mladim ljudima, kada se krdo usmjeri na jednu osobu, uglavnom predvođeni jednim ili više vođa. To je kao kad životinje nanjuše krv. Teško je to opisati ali to je taj opet nekakav dio preživljavanja. Pitanje je i što se tim drugim osobama dešava ali sada govorimo o primjeru „žrtve“. I to je trenutak kada osoba pada unutar sebe u tu svoju vibraciju, ne zna da su se uključile te vibracije. Tada se uključe još razno razne priče koje svatko od nas ima unutar sebe i kreće samo-maltretiranje, ostali to mogu osjetiti i kreću još više maltretirati.
Zamislite slijedeću situaciju, da mlada osoba dolazi u školu, dešava se ista situacija, pokušavaju je maltretirati, pokušavaju joj reći što misle o njoj, nešto loše joj govore. Međutim ta mlada osoba ostaje potpuno smirena. Nju se to uopće ne tiče. Ona je samosvjesna i sigurna. Ona zna da oni to rade zapravo iz svojih strahova, svoje nesigurnosti, smatraju da moraju vladati da bi preživjeli. Nikakve vibracije joj se ne aktiviraju jer je recimo takve vibracije razriješila, ima neke druge stvari za odraditi u životu. Nakon što oni to kažu ona slegne ramenima, kaže ja poštujem vaše mišljenje ali meni se baš sviđa šta sam ja obukla. I u potpunom miru nastavi školski dan. Ta ista ekipa potpuno gubi zanimanje, nema napada, plus osjećaju ako gledamo u tom životinjskom smislu dominaciju, kao u životinjskom svijetu kad imate krdo životinja i dolazi jači alfa i istisne starog alfu. Jednostavno to je taj način preživljavanja. A to imamo i u ljudskim tijelima. Koliko god bi ljudi htjeli biti drugačiji od životinja na nekom nivou smo potpuno isti.
Vi možete mladoj osobi reći neka odglumi tako nešto ali će ta vibracija iz nje i dalje slati signal da je slabija i kao takva podatna da ju se napadne. Ali ono što možete je vlastitim primjerom pokazati što znači rad na sebi. Ako ste u odnosu gdje možete otvoreno razgovarati, ovo govorimo općenito jer je ovo tema koja bi mogla biti interesantna bilo kome tko ima odnos s nekom mladom osobom. Ne morate im sve ispričati na način kako ovdje pričamo. Prvo morate vidjeti kakva je ta mlada osoba. Da li je spremna čuti tako nešto, da li ima otpore prema tako nečemu. Recimo ako imate mladu osobu koja je potpuno otvorena i želi o tome pričati ona je već korak prema onom drugom načinu, smirenom reagiranju i onda ćete otvoreno pričati. Ako ne, možete to zakamuflirati na razno razne načine da ne spominjete riječ energija, nego da objasnite toj osobi da samopouzdanje ide iz mira iznutra, znači iz osjećaja balansa. I tada nas je teže izbaciti iz takta. Manje reagiramo, manje smo osjetljivi.
Umjesto da razmišlja o tom događaju i vrti priče tko je kome šta rekao, zašto je život takav i plače i dramatizira ili bijesni može raditi jednostavnu vježbu. Objasniti da je to vizualizacija ali da je vizualizacija vrlo moćan alat koji zapravo utječe na svijest i na podsvijest. Ne morate upotrebljavati termine energija, vibracije. Ako ta mlada osoba nije spremna na taj način razgovarati sve formulirate na način neke igre. I kažete da proba kada je doma sama u miru vratiti tu situaciju natrag, pustiti neka njezine emocije se ponovno uzburkaju kao tada. I onda osjećati kako kroz nju prolazi svjetlosna zraka. Nemojte ići iz Izvora svega što postoji u planetu. Sada govorimo o mladoj osobi koja neće to htjeti saslušati. Puno je takvih. Bez obzira što danas dolazi sve više i više otvorene djece, puno je i onih koji nisu otvoreni ali i puno otvorene djece u prvom periodu života iz raznih razloga su zatvoreni. Znate kako ćete pričati sa otvorenom djecom, sada se više baziramo na djecu, mlade koji nisu spremni čuti. Znači zamisli da kroz nju prolazi svjetlosna zraka. Može se sjetiti kako izgleda svjetlosni mač iz Star Wars-a, nije samo da svijetli nego ima i energiju unutar sebe. Jedan dio vizualizacije je da osjeti kako ju to centrira unutar sebe, a drugi je kako ta energija upija sve one teške emocije koje se toj osobi stvaraju dok pomisli na taj događaj koji se desio ili na neki sličan događaj koji bi se mogao desiti. I onda kažete koliko god uspiješ biti u toj vizualizaciji, može i minuta ali radi je što češće sve dok ne počneš osjećati promjenu iznutra, da si stabilnija sa sobom, radi to što češće. Ako vidiš da se sprema takva situacija ili se ona počela dešavati samo se iznutra sjeti svog svjetlećeg mača koji upija sve tvoje tuge, strahove, sram, nelagodu ili bilo što drugo. Istovremeno ti dajući centriranje iznutra.
To je nešto što možete raditi već s malom djecom. Dok su mala, djeca su pogotovo pogodna vizualizaciji. Kad krenu u školu zapravo i krenu takvi problemi. Još u vrtiću je lakše, rijetko kada se dešava nekakav buling u vrtiću ili toj manjoj dobi, ali već kad krenu u prvi razred, tu se uključuju onda i nagrade poput ocjena, tko je bolji, tko ima kakvu odjeću itd. I tu već možete krenuti sa vizualizacijom.
Ja imam iskustvo slične vizualizacije koju sam dala sinu u prvom razredu i definitivno je funkcioniralo. Ono što je najbitnije dok to prenosite je da vi stanete u stabilnost, osjetite da je ispred vas malo tijelo, da ste vi veliko tijelo ali da iza tog malog tijela je duša koja je možda puno zrelija i starija nego vaša, samo je trenutno u malom tijelu. Nemojte se nadmoćno postavljati niti dijeliti savjete i biti pametni u tom trenutku. Vi samo asistirate tom malom tijelu da lakše odraste. I ako uspijete na taj način pričati s tim malim tijelima, počet ćete vi rasti iznutra i shvatit ćete, odnosno više ćete osjetiti da ste i vi energija i da je ta osoba energija, bez obzira u koliko malom tijelu se nalazi.
Što se tiče tebe koja si postavila pitanje obrati pozornost na područje druge čakre, zdjelice i nemanifestiranu, neizraženu kreativnost. Ima jedna jako bitna stvar. Kada smo mi centrirani unutar sebe, kada smo mi u svom djelovanju, bez obzira kakvo je to djelovanje, nije bitno ali je naše djelovanje, kada mi živimo svoju puninu. Tada ako gledamo vizualizaciju mača, on je vrlo jak, vrlo snažan i vrlo centriran. Kada mi živimo svoju kreaciju, ne mora biti samo kreacija u umjetničkom smislu, kreacija u bilo kojem smislu, od kreacije života do kreacije kuhanja ručka, kada mi živimo svoju kreaciju, kada osjećamo sa svakom stanicom svog bića da živimo naš put, on može biti težak, lagan, ali mi osjećamo da smo na njemu. Osjećamo da dajemo sebe na tom putu koliko god možemo, trudimo se. Tada smo zaštićeniji, budniji, svjesniji u ovdje i sada i tada u takvim situacijama kao što je ruganje druge djece, tada nas to ne dira, jer smo mi u tom zenu. To smo mi. Mi priznajemo sebe, mi smo mi. Nas nije briga što druge osobe misle. U ovom trenutku s obzirom da ti nisi razriješila sve svoje vibracije, s obzirom na to što se tvojoj kćerci desilo, to te podsjeća i vraća na te tvoje nerazriješene stvari. Tvoja kćer i ti izabrale ste se s razlogom. Kada ona dođe doma i ispriča što se desilo i ti osjetiš da je to tebi podiglo buru svega iznutra kažeš ok, razgovarat ćemo o tome ali idem prvu u meditaciju, idem se spojiti sa sobom, idem se smiriti. Na taj način njoj pokazuješ primjerom kako se suočiti sa izazovima u životu. Ako razgovor pričeka malo ništa se neće desiti. Ali joj ti kažeš da to što se njoj desilo je tebe isto jako uzdrmalo. Zato jer te podsjetilo na neke tvoje stvari iz djetinjstva. Ali danas si odrasla i puno radiš na razno razne načine na sebi i želiš sada ovom razgovoru pristupiti svjesno i zato se želiš prvo smirit.
A onda se prvo spojiš sa sobom i sjetiš da nisu ta djeca kriva, da nije svijet kriv, da nitko nije kriv, da nisu krive ni vibracije, da je to jednostavno iskustvo. I samo je pitanje što ćeš sada s tim iskustvom i onda se vraćaš i smiruješ koliko god treba. Osjećaš da se spajaš sa sobom, da si u centru kako bi mogla onda raditi tretmane na svemu tome što se tebi podiglo, a kako bi recimo svojoj kćerci mogla pokazati tu vizualizaciju i pomoći joj razgovorom i smirenjem da ona dođe u svoj mir.
Ako joj to nije poznato ili prihvatljivo nećeš joj pričati o vibracijama i kako nitko nije kriv, ali nećeš ni optuživati druge. Samo ćeš njoj reći svijet je takav kakav je, ti još ne znaš što te sve čeka u životu, mogu biti usponi i padovi, život je turbulentan ali jedino što je bitno je kako ćeš se ti nositi s tim. Što ćeš ti napraviti sa svojim izazovima? I potakneš ju vlastitim primjerom i kroz razgovor da uđe u mir i da se centrira. Ako to sve nju bude počelo više zanimati, pogotovo nakon što se više bude centrirala, pogotovo ako proba tu vizualizaciju, ona će doći i pitat te, razgovori o tome će se početi otvarati, a ako ne već i ovo je velika stvar. Najgore što možeš napraviti je da ona dođe doma, to ti sve ispriča i ti onda podivljaš. I onda počnete pričati protiv drugih, zapravo ste samo upali u nesvjesno. Naravno da ćeš reći da to nije lijepo ponašanje, to nije ok ali život je takav, ako ne možeš funkcionirati na taj način s njima, pogotovo ako se to uzastopno ponavlja, pokušaj se vratiti unutar sebe što češće i vidjeti s kim zaista funkcioniraš i s kim zaista želiš biti prijatelj.
S obzirom da sam imala priliku raditi s mladima, osnovna škola i srednja škola, a imam i vlastito dijete, puno puta sam uspjela u tome da im prenesem koliko sve ide iz njih i stvarno je super vidjeti njihov aha moment. Kad prvo misle joj glupost ali uspiju to napraviti jer nemaju druge opcije i onda vide rezultat i onda vide aha stvarno sve ide iz mene, stvarno manifestiram ja, stvarno dizajniram ja, ok to mi se desilo, zašto mi se to desilo i šta ja mogu sada s tim? I uostalom zašto ta druga osoba to radi? Što se toj osobi dešava? Definitivno ta osoba nije u miru i centriranosti sa sobom.
To je ta neka empatija i suosjećanje, to je nešto divno vidjeti, taj klik kada se kod njih desi. Ali treba puno rada i truda oko svega toga. Naravno da sve ide iz nas i ako nama to nije jasno, ako mi to ne možemo, ne možemo prenijeti niti njima, tako da probajte osjećati ovo sve. Ako imate kontakt s nekom mladom osobom probajte na taj način mladim osobama to objasniti, ako nemate objasnite to sebi.
Ako vam je snažno sjećanje na takve stvari iz djetinjstva možete se čak poigrati s vizualizacijom. Vratite tu sliku i probajte iskonstruirati kako je to bilo. I zamislite da ste vi tada bili u tom centru i s tim mačem. Probajte se poigrati baš s tim mačem i onda nakon nekog vremena osjetite kako ste sada odrasla osoba i taj mač proširite gore prema Izvoru svega što postoji, dolje u centar planete i osjetite kako ste zahvalni za sva iskustva koja su vam pomogla u ovom životu da izgradite sebe u osobu koja uopće razmišlja o ovim stvarima. U ovom svijetu ima toliko ljudi koji o ničemu ne razmišljaju. Budite prema sebi nježni, budite zahvalni za to što uopće promišljate o ovim stvarima, jer shvaćanje gdje se nalazite je već pedeset posto pomaka, ostalo je trud.
I nemojte razmišljati koliko vi sada imate godina i zašto vi niste to riješili tokom života. Možda je to velika trauma gdje se to preživljavanje ponavljalo nekoliko puta kroz nekoliko života. Budite sretni da to uopće možete prepoznati i da možete raditi s vibracijama koje se ispod toga nalaze. Koliko ćete ih riješiti tokom ovog života nije bitno. Samo se stavljajte u ovdje i sada, centrirajte i budite vrijedni.