Mama mi podiže bijes i ljutnju
Dok čitate pitanje koje je ispod probajte osjetiti energiju iza pitanja, da li rezonira s vama? Nemojte gledati formu pitanja u smislu da li se točno ta situacija vama dešava. Mnoge situacije koje su naizgled potpuno različite mogu biti identične energetski, probajte osjećati i pitanje i nakon toga odgovor.
Pitanje:
Cijeli život imam izazove s mamom. Od djetinjstva se trudim privući njenu pozornost na sebe i “zavrijediti” njenu pažnju. Koliko god dobra i uspješna bila, ostavlja mi dojam da nisam dobra, da me ne vidi. Zadnje gotovo četiri godine je nepokretna. Izgleda kao da je tako odlučila jer “na van” se nije desila nikakva bolest ili stanje koji bi ju prikovali za krevet (osim 20godišnje depresije kojoj se prepuštala). Odbijala je fizikalnu terapiju i tijelo je sada sve slabije i slabije. Osjećam odgovornost dolaziti joj često u posjete i paziti na nju što mi stvara dosadu i napor. Došlo mi je i da ju izvadim iz stacionara i njegujem kod sebe doma. Pomislila sam da mogu na taj način prekinuti to neko “prokletstvo” čekanja nečega u koji je upala. Da ću time razriješiti očito dugotrajan odnos s njom (imam osjećaj iz bezbroj života da ga nosim).Ne znam što čeka. Ne zna niti ona. Čini mi se da takvo stanje može trajati još jako dugo. Moje osvještavanje ljutnje na nju počelo je prije desetak godina. Mislila sam da sam prihvatila nju i njenu ulogu u mom životu. No nisam. Jučer me opet obuzeo bijes, ogroman, koji sam joj i pokazala. Bijes na njene izbore za koje ja smatram da su je doveli do toga da hibernira u prostoru i vremenu istovremeno stavljajući mene u poziciju zatvorenika koji se trudi biti dobar prema nekome koga ne voli zapravo (tako se osjećam). Podiglo mi se i zamjeranje i optuživanje za njenu sebičnost. Svjesna sam da nisam prihvatila ništa u vezi s njom. Kolikogod mi se činilo da jesam.
Roditelji su većini jako velika lekcija. Bez obzira da li su još uvijek prisutni, živi u ovim tijelima ili nisu. Ono što se osjeća kod tebe je jako veliki osjećaj nemoći. I on ide iz područja zdjelice, područja kreacije, stvaranja kada smo u ženkom tijelu, ženskog principa mudrosti, spoja sa zemljom koju često zovemo Majka Zemlja, znači spoja s tom nekom majčinskom mudrosti. Ti si izabrala takvu mamu, to znači izabrala si u ovom tijelu rasti bez te neke fizičke prisutne zemaljske mudrosti. Tebi mama nikad nije davala tu neku mudrost da ti pomogne da se ostvariš u zrelu ženu. Nemaš niti ti, oni sad kažu pod navodnicima kvalitetan spoj s majkom zemljom na kojoj živiš. Što znači da nemaš dobar spoj sa svojim korijenjem. Što znači da automatski se osjećaš nestabilnom unutar svog tijela. Ti podsvjesno osjećaš tu nestabilnost i pokušavaš ju prividno stvoriti, bez obzira da li smatraš da se trebaš osjećati fizički stabilno u tijelu ili da stvari oko tebe trebaju biti posložene. Međutim ti nemaš problem s tom vanjskom materijalnom fizičkom stabilnošću. Koliko god se to tebi može na trenutak činiti. Ti imaš problem s korijenjem. Nisi se posadila u mudrost. Fizički si se posadila naravno jer živiš u ovom tijelu ali nisi se posadila u mudrost majke zemlje.
Kako bi izgledala mudrost majke zemlje? Zamisli oko vatre skupinu žena od 5 do 105 godina. U toj skupini zamisli da ima mudrih žena koje su se posadile i onih koje nisu. Ove mudre kada te pogledaju daju ti nešto u tom pogledu što ne vidiš kod ovih koje nisu posađene. Ti si svaka ta žena. Ti si negdje na tom putu između 5 i 105 i polagano se posađuješ iznutra.
Namjerno nisi izabrala mamu koja će ti dati tu neku životnu i žensku mudrost jer si to htjela unutar sebe pronaći. Htjela si da taj dio izraste unutar tebe i zacijeli kao prvo nekakva prošla iskustva u ženskim tijelima kada si bila povrijeđena, kao drugo velikog ratnika kojeg imaš unutar sebe, osjećaj velikog ratnika koji mora dominirati, koji mora spašavati, koji mora pokazati svoju snagu. I da si izabrala recimo mudru mamu koja će te voditi možda bi se pretvorila u neku dominantnu feminističku ratnicu u ovom životu, recimo.
Prvo je potrebno shvatiti da ti nemaš problem s mamom. Koliko god to može umu zvučati čudno. Kada ti pogledaš stanje u kojem je ona sada ti ju gledaš očima kćeri koja je nezadovoljna, zbog toga što mama nije bila onakva mama kakvu je kćer željela. Mama je naručena od strane tebe prije rođenja da bude baš takva vrsta mame koja ti je trebala, negdje ti to znaš. Ali postoji taj dio koji i dalje nije iscijeljen i koji očekuje i zamjera. To je prva stvar.
Drugo, zbog tog ratnika i te neke akcije koju imaš unutar sebe ti bi voljela naći rješenje. Imamo problem i idemo naći rješenje i to je zapravo ego i arogancija fizičkog tijela. Zato što vi nemate problem. Imate situaciju. Imate iskustvo, ona ima svoje iskustvo, ti imaš svoje iskustvo. Ona je nepokretna starija osoba koja leži u krevetu. To je činjenica, to traje godinama. Ti si njoj koliko si mogla iz tog nekog tehničkog dijela dala rješenje. Međutim taj tvoj iznutra ratnički dio bi želio razriješiti tu situaciju. I to je ta razlika. Kada mi imamo fizičko tijelo, kada nas ono skroz obuzme, mi imamo taj fizički materijalni svijet koji vidimo oko sebe i mi kroz njega djelujemo, ali ovakvim radom mi pokušavamo u to svoje fizičko tijelo dovući svoju svijest koja je bila prije i bit će poslije ovog tijela i ta tvoja svijest ne vidi u krevetu nepokretnu mamu. Ta tvoja svijest vidi svoju blisku dušu s kojom je živjela puna života i s kojom će živjeti još života, međusobno ste si asistirale i u ovom životu trigerirajući si što vam je trebalo. Tvoja svijest kada pogleda mamu u krevetu kaže ja poštujem tvoje odluke. Poštujem tvoje izbore. Kako ti mogu asistirati? S obzirom da si napravila sve što je u tvojoj moći jedino kako joj dalje možeš asistirati je svojim dolascima, onoliko koliko intuitivno osjetiš da je potrebno.
Tvoja osobnost može reći ide mi na živce što moram dolaziti, to mi je dosadno. Zašto? Zato što budi nemoć i budi ti sve tvoje vibracije unutar tebe. Zato što kad pogledaš recimo na nekakav partnerski odnos ili nešto slično, onda s obzirom na znanje koje imaš kažeš ovaj partnerski odnos u meni nešto budi i pomaže mi da se s nečim suočim, a ovo je nešto dosadno, ovo je mama koja leži u krevetu i maltretira me. Ne, to je ista stvar, svaka situacija izvana u nama nešto budi, pomaže nam nešto napraviti. Svaka situacija, partnerski odnos, izazov s djecom, poslom, bilo šta budi u tebi nešto. I onda tvoja svijest dođe i kaže ja sad idem posjetiti svoju mamu, tehnički sam napravila sve što sam mogla, znači smjestila sam je u mjesto na kojem brinu o takvim ljudima. I ja sad ću odvojiti xy minuta vremena za posjet mami. Tehnički moje tijelo ide sjest u auto, odvest se i sjediti kraj njezinog tijela, to je ono što se tehnički dešava. Ali zapravo moja duša koja je trenutno u ovoj inkarnaciji ide posjetiti njezinu dušu koja je trenutno u tom tijelu. I pritom ne razmišljaš šta smo mi sve jedna drugoj radile i misliš si vjerojatno me ona već kroz puno života maltretira, to ne mora biti tako, možda si ti nju baš jako izmaltretirala u prošlom životu. To nikad ne znaš. Ali čim jedna drugoj podižete tako snažno vibracije, a podižete, znači da već imate iskustva u međusobnim životima, lijepim, teškim, nije bitno.
I onog trenutka kada ti kao svijest koristeći ovo tijelo odeš u tu prostoriju, sjedneš na stolicu u posjetu drugoj svijesti koja koristi trenutno tijelo koje leži, osjetit ćeš ljubav koja vas veže, koja nema veze s ovim tijelima i ono što je najvažnije, osjetit ćeš sve svoje ne razriješene stvari. I kada ćeš se vraćati od nje možeš osjetiti zahvalnost što ti je pomogla i popikala točno one stvari na kojima možeš još raditi. Usmjeri se na osjećaj bespomoćnosti, on je jako izražen kod tebe. Iako ti u ovom pitanju spominješ bijes, spominješ da ne osjećaš ljubav prema njoj itd. ali usmjeri se na osjećaj bespomoćnosti i nemoći i probaj napraviti jednu vizualizaciju, a to je da s obzirom da svi više manje znamo kako nam je otprilike izgledalo odrastanje naših roditelja, probaj se vratiti kao da gledaš nekakav film i vidiš da se rađa jedna curica.
I onda pratiš njezino odrastanje ali ju gledaš kao curicu, ne kao svoju mamu i što se njoj sve dešavalo i kako se ona osjećala, sve do ovog trenutka kada leži u krevetu. I što ćeš više gledati taj film shvatit ćeš da je ona došla u ovaj život zbog sebe, kao što si ti došla u ovaj život zbog sebe. Da ste si međusobno odlučile asistirati ali i dalje živite svoje živote zbog sebe. I da to što je ona u dvadeset godišnjoj depresiji i to što to tvojoj osobnosti nije jasno je opet neka vrsta arogancije. Zašto? Mi kada gledamo druge ljude ili kada gledamo sebe, gledamo samo iz osobnosti. Tada nam puno stvari neće biti jasno ni kod sebe ni kod drugih. Zašto nešto ne naprave? Zašto mi nismo nešto napravili? Kada se spojimo sa svojom svijesti onda ćemo možda vidjeti da nismo nešto napravili ili da nisu drugi nešto napravili, iako su možda podsvjesno znali da to trebaju, zato jer sa sobom nose toliko velike traume da nisu bili u stanju, jednostavno nisu izabrali trenutak rođenja da se susretnu recimo s radom na sebi, s pojmom vibracije, tretmanima. I da ih to čeka u nekom drugom životu. Kad na taj način počneš gledati mamu počet ćeš više osjećati ljubav prema njoj, ne kao osobi nego kao duši, kao svijesti.
Možda nikada kao osoba nećeš osjetiti istinsku ljubav prema njoj i ne moraš se niti truditi doći do toga. Nije poanta da mi moramo biti dobri i voljeti sve ljude oko sebe, možda imamo nekakve stvari koje ćemo još pet života rješavati i ne moramo se truditi, ali postoji ta jedna mala razlika. Kada vježbom i radom i vraćanjem na ovdje i sada možete osjetiti sebe kao trenutno biće koje se osjeća tako kako se osjeća i svijest koja je u miru i komunicira s tim drugim svijestima i koja kaže sve je ok, igramo međusobno uloge, ok je kako se osjećamo, sve je ok.
Znači usmjeriš se na osjećaj bespomoćnosti, a ne osjećaj bijesa. Vizualiziraš kako se spajaš s mudrosti, sa zemljinom mudrosti, s tom majčinskom mudrosti zemlje. Iz te mudrosti raste drveće. Iz te mudrosti raste hrana koju jedemo. To je ta univerzalna ženska mudrost ove planete. Radiš tu vizualizaciju za mamu ako treba sto puta samo da shvatiš da je ona živo biće koja je isto imala svoju životnu priču i da nije kao ti došla do ovakvog videa i ne razmišlja o tome nego se bori. Ona ne razmišlja da nju čeka neki drugi život. Ona se bori sad sa preživljavanjem, preživljavanje je izuzetno gumenast osjećaj kojeg se ne rješavamo tako lagano.
I probaj svaki put kad ideš k njoj u posjetu, a ideš očigledno često, svaki put kad sjedneš u auto zatvori oči na trenutak i reci - Ja sam svjetlosno biće koje koristi ovo tijelo koje će me odvesti trenutno do tijela koje koristi drugo svjetlosno biće koje ja znam i dopustit ću da taj susret u meni probudi sve ono što treba probuditi, sa zahvalnošću na toj lekciji.
Dok čitate pitanje koje je ispod probajte osjetiti energiju iza pitanja, da li rezonira s vama? Nemojte gledati formu pitanja u smislu da li se točno ta situacija vama dešava. Mnoge situacije koje su naizgled potpuno različite mogu biti identične energetski, probajte osjećati i pitanje i nakon toga odgovor.
Pitanje:
Cijeli život imam izazove s mamom. Od djetinjstva se trudim privući njenu pozornost na sebe i “zavrijediti” njenu pažnju. Koliko god dobra i uspješna bila, ostavlja mi dojam da nisam dobra, da me ne vidi. Zadnje gotovo četiri godine je nepokretna. Izgleda kao da je tako odlučila jer “na van” se nije desila nikakva bolest ili stanje koji bi ju prikovali za krevet (osim 20godišnje depresije kojoj se prepuštala). Odbijala je fizikalnu terapiju i tijelo je sada sve slabije i slabije. Osjećam odgovornost dolaziti joj često u posjete i paziti na nju što mi stvara dosadu i napor. Došlo mi je i da ju izvadim iz stacionara i njegujem kod sebe doma. Pomislila sam da mogu na taj način prekinuti to neko “prokletstvo” čekanja nečega u koji je upala. Da ću time razriješiti očito dugotrajan odnos s njom (imam osjećaj iz bezbroj života da ga nosim).Ne znam što čeka. Ne zna niti ona. Čini mi se da takvo stanje može trajati još jako dugo. Moje osvještavanje ljutnje na nju počelo je prije desetak godina. Mislila sam da sam prihvatila nju i njenu ulogu u mom životu. No nisam. Jučer me opet obuzeo bijes, ogroman, koji sam joj i pokazala. Bijes na njene izbore za koje ja smatram da su je doveli do toga da hibernira u prostoru i vremenu istovremeno stavljajući mene u poziciju zatvorenika koji se trudi biti dobar prema nekome koga ne voli zapravo (tako se osjećam). Podiglo mi se i zamjeranje i optuživanje za njenu sebičnost. Svjesna sam da nisam prihvatila ništa u vezi s njom. Kolikogod mi se činilo da jesam.
Roditelji su većini jako velika lekcija. Bez obzira da li su još uvijek prisutni, živi u ovim tijelima ili nisu. Ono što se osjeća kod tebe je jako veliki osjećaj nemoći. I on ide iz područja zdjelice, područja kreacije, stvaranja kada smo u ženkom tijelu, ženskog principa mudrosti, spoja sa zemljom koju često zovemo Majka Zemlja, znači spoja s tom nekom majčinskom mudrosti. Ti si izabrala takvu mamu, to znači izabrala si u ovom tijelu rasti bez te neke fizičke prisutne zemaljske mudrosti. Tebi mama nikad nije davala tu neku mudrost da ti pomogne da se ostvariš u zrelu ženu. Nemaš niti ti, oni sad kažu pod navodnicima kvalitetan spoj s majkom zemljom na kojoj živiš. Što znači da nemaš dobar spoj sa svojim korijenjem. Što znači da automatski se osjećaš nestabilnom unutar svog tijela. Ti podsvjesno osjećaš tu nestabilnost i pokušavaš ju prividno stvoriti, bez obzira da li smatraš da se trebaš osjećati fizički stabilno u tijelu ili da stvari oko tebe trebaju biti posložene. Međutim ti nemaš problem s tom vanjskom materijalnom fizičkom stabilnošću. Koliko god se to tebi može na trenutak činiti. Ti imaš problem s korijenjem. Nisi se posadila u mudrost. Fizički si se posadila naravno jer živiš u ovom tijelu ali nisi se posadila u mudrost majke zemlje.
Kako bi izgledala mudrost majke zemlje? Zamisli oko vatre skupinu žena od 5 do 105 godina. U toj skupini zamisli da ima mudrih žena koje su se posadile i onih koje nisu. Ove mudre kada te pogledaju daju ti nešto u tom pogledu što ne vidiš kod ovih koje nisu posađene. Ti si svaka ta žena. Ti si negdje na tom putu između 5 i 105 i polagano se posađuješ iznutra.
Namjerno nisi izabrala mamu koja će ti dati tu neku životnu i žensku mudrost jer si to htjela unutar sebe pronaći. Htjela si da taj dio izraste unutar tebe i zacijeli kao prvo nekakva prošla iskustva u ženskim tijelima kada si bila povrijeđena, kao drugo velikog ratnika kojeg imaš unutar sebe, osjećaj velikog ratnika koji mora dominirati, koji mora spašavati, koji mora pokazati svoju snagu. I da si izabrala recimo mudru mamu koja će te voditi možda bi se pretvorila u neku dominantnu feminističku ratnicu u ovom životu, recimo.
Prvo je potrebno shvatiti da ti nemaš problem s mamom. Koliko god to može umu zvučati čudno. Kada ti pogledaš stanje u kojem je ona sada ti ju gledaš očima kćeri koja je nezadovoljna, zbog toga što mama nije bila onakva mama kakvu je kćer željela. Mama je naručena od strane tebe prije rođenja da bude baš takva vrsta mame koja ti je trebala, negdje ti to znaš. Ali postoji taj dio koji i dalje nije iscijeljen i koji očekuje i zamjera. To je prva stvar.
Drugo, zbog tog ratnika i te neke akcije koju imaš unutar sebe ti bi voljela naći rješenje. Imamo problem i idemo naći rješenje i to je zapravo ego i arogancija fizičkog tijela. Zato što vi nemate problem. Imate situaciju. Imate iskustvo, ona ima svoje iskustvo, ti imaš svoje iskustvo. Ona je nepokretna starija osoba koja leži u krevetu. To je činjenica, to traje godinama. Ti si njoj koliko si mogla iz tog nekog tehničkog dijela dala rješenje. Međutim taj tvoj iznutra ratnički dio bi želio razriješiti tu situaciju. I to je ta razlika. Kada mi imamo fizičko tijelo, kada nas ono skroz obuzme, mi imamo taj fizički materijalni svijet koji vidimo oko sebe i mi kroz njega djelujemo, ali ovakvim radom mi pokušavamo u to svoje fizičko tijelo dovući svoju svijest koja je bila prije i bit će poslije ovog tijela i ta tvoja svijest ne vidi u krevetu nepokretnu mamu. Ta tvoja svijest vidi svoju blisku dušu s kojom je živjela puna života i s kojom će živjeti još života, međusobno ste si asistirale i u ovom životu trigerirajući si što vam je trebalo. Tvoja svijest kada pogleda mamu u krevetu kaže ja poštujem tvoje odluke. Poštujem tvoje izbore. Kako ti mogu asistirati? S obzirom da si napravila sve što je u tvojoj moći jedino kako joj dalje možeš asistirati je svojim dolascima, onoliko koliko intuitivno osjetiš da je potrebno.
Tvoja osobnost može reći ide mi na živce što moram dolaziti, to mi je dosadno. Zašto? Zato što budi nemoć i budi ti sve tvoje vibracije unutar tebe. Zato što kad pogledaš recimo na nekakav partnerski odnos ili nešto slično, onda s obzirom na znanje koje imaš kažeš ovaj partnerski odnos u meni nešto budi i pomaže mi da se s nečim suočim, a ovo je nešto dosadno, ovo je mama koja leži u krevetu i maltretira me. Ne, to je ista stvar, svaka situacija izvana u nama nešto budi, pomaže nam nešto napraviti. Svaka situacija, partnerski odnos, izazov s djecom, poslom, bilo šta budi u tebi nešto. I onda tvoja svijest dođe i kaže ja sad idem posjetiti svoju mamu, tehnički sam napravila sve što sam mogla, znači smjestila sam je u mjesto na kojem brinu o takvim ljudima. I ja sad ću odvojiti xy minuta vremena za posjet mami. Tehnički moje tijelo ide sjest u auto, odvest se i sjediti kraj njezinog tijela, to je ono što se tehnički dešava. Ali zapravo moja duša koja je trenutno u ovoj inkarnaciji ide posjetiti njezinu dušu koja je trenutno u tom tijelu. I pritom ne razmišljaš šta smo mi sve jedna drugoj radile i misliš si vjerojatno me ona već kroz puno života maltretira, to ne mora biti tako, možda si ti nju baš jako izmaltretirala u prošlom životu. To nikad ne znaš. Ali čim jedna drugoj podižete tako snažno vibracije, a podižete, znači da već imate iskustva u međusobnim životima, lijepim, teškim, nije bitno.
I onog trenutka kada ti kao svijest koristeći ovo tijelo odeš u tu prostoriju, sjedneš na stolicu u posjetu drugoj svijesti koja koristi trenutno tijelo koje leži, osjetit ćeš ljubav koja vas veže, koja nema veze s ovim tijelima i ono što je najvažnije, osjetit ćeš sve svoje ne razriješene stvari. I kada ćeš se vraćati od nje možeš osjetiti zahvalnost što ti je pomogla i popikala točno one stvari na kojima možeš još raditi. Usmjeri se na osjećaj bespomoćnosti, on je jako izražen kod tebe. Iako ti u ovom pitanju spominješ bijes, spominješ da ne osjećaš ljubav prema njoj itd. ali usmjeri se na osjećaj bespomoćnosti i nemoći i probaj napraviti jednu vizualizaciju, a to je da s obzirom da svi više manje znamo kako nam je otprilike izgledalo odrastanje naših roditelja, probaj se vratiti kao da gledaš nekakav film i vidiš da se rađa jedna curica.
I onda pratiš njezino odrastanje ali ju gledaš kao curicu, ne kao svoju mamu i što se njoj sve dešavalo i kako se ona osjećala, sve do ovog trenutka kada leži u krevetu. I što ćeš više gledati taj film shvatit ćeš da je ona došla u ovaj život zbog sebe, kao što si ti došla u ovaj život zbog sebe. Da ste si međusobno odlučile asistirati ali i dalje živite svoje živote zbog sebe. I da to što je ona u dvadeset godišnjoj depresiji i to što to tvojoj osobnosti nije jasno je opet neka vrsta arogancije. Zašto? Mi kada gledamo druge ljude ili kada gledamo sebe, gledamo samo iz osobnosti. Tada nam puno stvari neće biti jasno ni kod sebe ni kod drugih. Zašto nešto ne naprave? Zašto mi nismo nešto napravili? Kada se spojimo sa svojom svijesti onda ćemo možda vidjeti da nismo nešto napravili ili da nisu drugi nešto napravili, iako su možda podsvjesno znali da to trebaju, zato jer sa sobom nose toliko velike traume da nisu bili u stanju, jednostavno nisu izabrali trenutak rođenja da se susretnu recimo s radom na sebi, s pojmom vibracije, tretmanima. I da ih to čeka u nekom drugom životu. Kad na taj način počneš gledati mamu počet ćeš više osjećati ljubav prema njoj, ne kao osobi nego kao duši, kao svijesti.
Možda nikada kao osoba nećeš osjetiti istinsku ljubav prema njoj i ne moraš se niti truditi doći do toga. Nije poanta da mi moramo biti dobri i voljeti sve ljude oko sebe, možda imamo nekakve stvari koje ćemo još pet života rješavati i ne moramo se truditi, ali postoji ta jedna mala razlika. Kada vježbom i radom i vraćanjem na ovdje i sada možete osjetiti sebe kao trenutno biće koje se osjeća tako kako se osjeća i svijest koja je u miru i komunicira s tim drugim svijestima i koja kaže sve je ok, igramo međusobno uloge, ok je kako se osjećamo, sve je ok.
Znači usmjeriš se na osjećaj bespomoćnosti, a ne osjećaj bijesa. Vizualiziraš kako se spajaš s mudrosti, sa zemljinom mudrosti, s tom majčinskom mudrosti zemlje. Iz te mudrosti raste drveće. Iz te mudrosti raste hrana koju jedemo. To je ta univerzalna ženska mudrost ove planete. Radiš tu vizualizaciju za mamu ako treba sto puta samo da shvatiš da je ona živo biće koja je isto imala svoju životnu priču i da nije kao ti došla do ovakvog videa i ne razmišlja o tome nego se bori. Ona ne razmišlja da nju čeka neki drugi život. Ona se bori sad sa preživljavanjem, preživljavanje je izuzetno gumenast osjećaj kojeg se ne rješavamo tako lagano.
I probaj svaki put kad ideš k njoj u posjetu, a ideš očigledno često, svaki put kad sjedneš u auto zatvori oči na trenutak i reci - Ja sam svjetlosno biće koje koristi ovo tijelo koje će me odvesti trenutno do tijela koje koristi drugo svjetlosno biće koje ja znam i dopustit ću da taj susret u meni probudi sve ono što treba probuditi, sa zahvalnošću na toj lekciji.