Manifestacija kroz balans 4 tijela (fizičko, mentalno, emotivno i energetsko)

Govorit ćemo o manifestiranju kroz simbolično balans, posviještenost i harmoniju četiri tijela kroz dan. Ovo je jako simbolično kako bi naši umovi to lakše shvatili i kako bi mogli to primjenjivati u svakodnevici. Ta mala vježbica koju ako ćete raditi, osjetiti duboko u sebi i početi primjenjivati kroz svakodnevicu, zajedno s fokusom koji smo radili, zajedno s rađanjem i umiranjem kroz dan, donijet će nešto poput dobro uigranog mehanizma koji će vam pomoći da još dublje uđete u svjesnost. I kao takav dobro uigrani mehanizam lakše ćete uočavati po svom putu koje još vibracije trebate rješavati i lakše će vam biti suočavati se sa emocijama i svemu ostalom na čemu radimo.  

Simbolično ćemo podijeliti da mi ovdje imamo fizičko tijelo, mentalno tijelo, emotivno tijelo i energetsko tijelo. Što znači manifestacija? Na izraz manifestacija ljudi obično počnu razmišljati o nekim velikim stvarima, što bi htjeli manifestirati bez obzira da li su to stvari, emocije ili nekakvi događaji u vašem životu. Kada bi vas netko pitao što biste htjeli manifestirati vaš um bi već možda imao pripremljene stvari, možda bi počeo razmišljati o nekim velikim epohalnim stvarima, međutim na pitanje što biste htjeli manifestirati danas ili što biste htjeli manifestirati u ovom trenutku vjerojatno ne biste imali nekakav konkretan odgovor. Danas ćemo govoriti o toj vježbi svakodnevne manifestacije, ako nju uspijete „savladati“, onda ćete shvatiti na koji način se manifestiraju velike stvari.  Ako niste čitali fokus i umiranje i rađanje kroz dan, svakako to pročitajte kako bi vam neke stvari bile jasnije. Kada krene dan, kada se vi rodite pa sve do vaše smrti navečer vaš dan može sadržavati puno toga, može biti jako aktivan. Može imati puno ljudi unutar sebe, događaja, nekakvih velikih emocija. Ili može biti izuzetno dosadan, usamljen, bez nekih velikih emocija. Ovo se odnosi na bilo koji dan, bez obzira u kakvom ste raspoloženju. Ako se osjećate „depresivno“ taj dan i nije vam do ničega i najradije bi ste se pokrili poplunom preko glave pokušajte možda to ne napraviti nego sebi reći ok danas je teži dan, što mogu iz njega naučiti, ne na van nego iznutra. I onda možda pročitajte ovako nešto da se podsjetite što znači manifestacija.  

Manifestacija je zapravo svaka naša provedena sekunda, ako znate manifestirati vi znate upravljati sa svojim danom. Pričat ćemo o trenucima kada se vaša tijela razlete i kada su centrirana, napomena još jednom da pričamo simbolično. Kada su vaša četiri tijela u balansu, mogli bi to opisati kao da su tijela poravnata, što najčešće nije slučaj, tada ste centrirani. Radit ćemo vježbu u kojoj ćete vježbati centriranje tijela i promatranje jesu li centrirana. Bitno je samo da možete to vizualizirati, u trenutku kada vi počnete vježbom dolaziti do centriranja tada vam više vizualizacija neće trebati i vrlo jasno ćete znati trenutak kada ste centrirani i trenutak kad ste se razletjeli. Znači ako su vaša tijela centrirana vi ste u unutarnjem miru. Iz tog unutarnjeg mira vi imate otvoren spoj sa svojom intuicijom i spoj sa svojom dušom, s onim dijelom vas koji je svjetlosno biće i znate točno koji koraci za vas su najbolji. U danu postoje oni dosadni i beznačajni koraci kako bi vaš um to opisao. Što ćete jesti recimo, kada ćete jesti, što ćete po redu obavljati, rutina koju možda morate odraditi, a znate ju napamet, neke stvari koje vaš um smatra beznačajnima. To može zvučati beznačajno, ali nije, svaki vaš korak, svaki vaš pokret izaziva pokretanje jednog od ta četiri tijela. I ako ste napravili nešto što nije u skladu s vama i u tom trenutku izbacite jedno tijelo iz ravnoteže, vaša tijela više nisu centrirana.

Ovo je primjer za koji bi rekli da je bezazlen ali nije. I napomena da ako vam je ovo sve novo možda nećete odmah moći na ovaj način osjećati stvari, sve je stvar prakse i vježbe. U gostima ste i pred vas je stavljena hrana, vaš um kaže naravno da to moraš pojesti, međutim vaše fizičko tijelo pokazuje sa svim svojim znakovima da to ne želi. Kada smo centrirani to je kao da imamo pogled 360 stupnjeva, ali ne fizički nego energetski, na neki način osjećamo svoju blisku budućnost. Često se radi o vrlo kratkom periodu, možda sekundama, minutama ali mi znamo iznutra. Nekada kada su posljedice veće možemo predosjećati i duži period, recimo ako će nam biti loše nakon hrane koja je ispred nas, naše fizičko tijelo može se početi buniti. To bunjenje je jako zanimljiva stvar. Recimo da su centrirana sva tijela za taj trenutak jer možete ispadati i spajati se tijekom dana, ali u tom trenutku vi ste centrirani, stavlja se to jelo pred vas, super miriši, sastojci su kvalitetni, znate tko je kuhao, volite to jelo i um kaže odlično, to mi se jede, uvijek volim to jesti. Ali ako ste centrirani i postoji nekakav razlog zašto vi ne biste trebali jesti to jelo, razlog može biti potpuno bezazlen, vi možda nikada nećete shvatiti razlog, počet ćete osjećati neku vrstu otpora iznutra. Možda imate recimo u ovom trenutku preopterećenu jetru, želudac, crijeva, nešto se događa u vašem sistemu, što nije možda snažno izraženo na van, ali vaš sistem prepoznaje disbalans u fizičkom tijelu i isto tako vaš sistem prepoznaje da se podižu neke vibracije, nakon ručka imat ćete i razgovor s dotičnom osobom koja je kuhala koji će možda eskalirati u neku raspravu. Znači postoji puno malih sitnih stvarčica. Vi možda nećete to prepoznati fizički na način da će jelo doći pred vas i vama će se dići želudac. Ali sva vaša tijela koja rade u tom trenutku u skladu će vrlo jasno pokazati - ne, to nije sad dobro za vaš sistem.

I tu je zapravo najveći problem jer kako ćete reći da vi to ne želite pojesti. Ukoliko uspijete to reći pa možda čak biti iskreni i reći ovo je moje najdraže jelo i uvijek volim kad mi se to skuha, ali u ovom trenutku osjećam neki unutarnji otpor da to trenutno pojedem, ispričavam se ali neću sada jesti. To je najiskreniji odgovor koji možda nećete se usuditi u svakoj prilici reći, ali recimo da je idealna prilika i vi ste to rekli. U tom trenutku vaš sistem se smiruje i što se dešava, pojeli ste možda nešto lagano, možda niste ništa pojeli. Možda vam jednostavno organizam u ovom trenutku ne treba hranu jer se transformira, balansira, čisti iznutra, možda tih sat vremena vam ne treba hrana. Stiže taj razgovor koji prerasta u svađu i vi reagirate drugačije, zato jer ste u balansu, niste ispali. To su male sitne stvari koje pokazuju da li u danu hodate korak po korak koji vas vodi najboljim mogućim stazama ili ispadate van. Nije eskaliralo možda u svađu ili ste se uspjeli možda ljepše izraziti. Da ste pojeli bilo bi vam zlo, u tom trenutku niste sigurni što vam se dešava, počinjete osjećati nervozu unutar tijela, jedan organ šalje jedne vibracije, drugi organ šalje druge vibracije. Negdje podsvjesno znate da niste trebali jesti i to vas čini još više nervoznim. Sve skupa nastaje kaos koji na van možda uopće nije vidljiv, ni vama možda nije vidljiv, ali vi shvaćate da se nešto kuha. Onda još taj razgovor koji preraste u svađu, a vi ste samo došli na ručak. I sve odlazi u smjeru toga da odlazite s tog mjesta potpuno ne centrirani. I onda nakon toga još možda imate fizičke manifestacije zbog hrane. Nema idealnog slučaja. Puno puta ćete napraviti tako nešto. Baš na tim naizgled sitnim primjerima. Recimo trebate obaviti šoping, otići po hranu, ne da vam se ali morate ići po hranu. Kada ćete ići u taj šoping? Da li stvarno morate ići u šoping ili možete nešto smisliti doma? U koju ćete trgovinu ići? Da li ćete bezglavo juriti unutra ili ćete možda napraviti ciljano popis prije nego odete? To su sve male sitnice. Nema idealnog dana ni idealnih koraka, ni idealnih situacija, niti u jednom danu. Ali ako svaki korak uspijete napraviti što svjesnije, uspijete poslušati znakove, tada ćete učiti na najbolji mogući način.

Jer recimo na primjeru koji je eskalirao u svađu, najbolje učenje je ako ostajete centrirani, u miru i shvatite da je izbila svađa i pričate iz sebe, govorite svoju istinu, možda odmah osjećate unutar sebe koje vibracije su se trigerirale i radite na njima kasnije. To je najbolji korak u tom trenutku u situaciji koja nije našem umu idealna jer ju nismo možda željeli. Lošiji korak je ako ispadnete potpuno iz sebe, izgovorite što možda niste htjeli, to izaziva lančanu reakciju, druga osoba izgovara svašta. Kasnije vam je teško jer vam nije dobro pa imate fizičke reakcije od hrane. Teško se izvučete iz tog stanja u koji ste upali i to danima traje. Na kraju vi možda uspijete sebe smiriti i doći do istog zaključka na kojim vibracijama još trebate raditi i zagladiti recimo taj odnos, ali ste se potrošili kroz tih par dana i dalje sve ima akciju i reakciju.  

Ukoliko uspijete duži vremenski period održavat te mini manifestacije tokom dana, znači najboljih mogućih vaših koraka, kada što radite i kada djelujete i iz toga izvučete najbolje, onda vam može biti puno jasnije vezano za velike manifestacije. Moram se vratiti na nešto prije nego što nastavimo s tim velikim manifestacijama. Postoje trenuci u danu kada vi morate nešto napraviti, kada bi vi mogli reći evo sad mi tijela daju znakove da ne želim ići na posao, ali moram ići na posao. To je možda najteže shvatiti vašem umu. Recimo da se desi takva situacija i vi u 9 sati osjetite da ne biste išli na taj posao, ali morate. Ono što je pitanje je da li ćete dopustiti sebi osjećaj žrtve jer ste vi jadni i nemate izbora i morate ići na taj posao. Ili ćete svaki put kada idete na posao vidjeti da su vam tijela u disbalansu i da vam to pokazuje da nešto tu nije izbalansirano s tim odlaskom na posao. To na prvi pogled može biti sam posao gdje će vaš um i ego reći ja ne volim taj posao. Ali nije uvijek sve tako čisto, nekada su naš život i naša iskustva bolna i teška i vode nas u situacije u kojima mi ne bi željeli biti ali budemo jer nas ona nečemu uče. Ako odete na posao jadni i kao žrtva niste baš ništa naučili od te situacije. Ako posvijestite da vam se stalno dešava da u određeno vrijeme kada idete na posao sva vaša tijela polude i vi osjetite da niste centrirani tada priznajte sebi dublje vibracije. To da vam se ne ide na posao, to je vanjska okolnost. Ali zašto se vi nalazite u toj situaciji? Ne na površini tipa nema drugog posla, kriza je, nema u mojoj struci posla. Nego zašto vi radite posao na koji vam se ne ide? Onda će um krenuti pričati ne sviđa mi se prostorija, ne sviđaju mi se ljudi koji tamo rade, razne razloge će navesti. Opet to maknete sa strane. Sve to što vam um servira maknete sa strane. Onda krenite s analizom. Koje emocije meni pobuđuje odlazak na posao? Koje emocije meni pobuđuje bivanje na poslu i koje emocije u meni pobuđuje odlazak s posla? Onda nakon toga idite još dublje. Ta pitanja radite danima i trudite se i bavite se sa sobom. Da li postoji još neka dublja emocija od one koju ste recimo prekjučer osjetili, zatim da li postoji još neka dublje ispod, sve dok ne osjetite da ste pokrenuli vibracije koje su vas zapravo „vezale“. Ne na mjesto koje vi ne volite, nego na mjesto koje vam može pomoći da se spoznate.  Vi i vaš posao spojili ste se iz nekog razloga, otpojit ćete se onda kada vaša škola bude gotova, ona će biti gotova kada transformirate vibraciju koja vas je spojila. Sva vaša tijela su izuzetno inteligentna i napredna, isto tako i mentalno tijelo u kojem je sastavni dio simbolično naš „ego“, koji jednostavno ima funkciju preživljavanja. I koliko god vi radili na sebi ego će tražiti nekog krivca bilo u obliku osobe ili situacije, a vi ste ti koji trebate svojom energijom i svojom sviješću se smiriti i reći ok posao je takav kakav je (ovo je primjer posla, može biti bilo što drugo), u meni pobuđuje to i to, idem dublje, što još pobuđuje? Koje vibracije su me zalijepile za taj posao? Ako se stvarno želite maknuti s tog posla, morate razriješiti te vibracije. Pritom će vam um uvijek pričati o tome zašto je to nemoguće, taj dio preskočite i idete uvijek ispod.

Zatim, odlazite na posao u određeno vrijeme, morali ste se ustati prije toga. Kako ste proveli večer? Kada ste išli spavati? Što ste jeli ujutro, kada ste se ustali? Što ste napravili s tim jutrom dok ste doma? Da li ste uspjeli svoja tijela donekle staviti u balans? Ako ste u miru i centrirani sa svojim tijelima u tom trenutku, ipak idete na posao svaki dan pa se nećete zbog te ideje da idete na posao potpuno razletjeti, malo ćete se možda uznemiriti ali onda ćete se sjetiti ja imam vibracije unutar sebe na kojima trebam raditi, idem iskoristiti trenutak vožnje prema poslu, hodanja, vožnje biciklom, zatražit ću tretman unutar sebe da se radi na svim tim vibracijama koje me drže zalijepljene za taj posao. Nema idealnog dana, nema idealnih situacija, postoji namjera da imate što više trenutaka u kojima su vaša tijela centrirana i općenito posvještavanja da vi manifestirate taj dan. Ako vam je popodne nelagodno na bilo koji način, vratite se unatrag i pogledajte da li ste se stvarno poslušali. U nekim stavkama možda niste mogli, morali ste ići na posao, ali recimo da li ste došli na posao iznervirani, onda je došla pauza pa ste utrpali u sebe razno razne gluposti, sami sebi ste rekli da time hranite emocije ali da nemate izbora. Uvijek imate izbora. Ako razmislite o tome što bi ste jeli možete nositi i hranu sa sobom. To zahtijeva trud. Onda će vaš um reći da vi nemate vremena pripremati doma hranu za posao. I tu se vrtimo u krug. Ako ćete slušati svoj um, on će uvijek biti taj koji pokušava objasniti da je to nemoguće u okolnostima u kojima vi živite. Recimo na primjeru pripreme hrane za posao kada um kaže da nemate vremena za to. Ako biste mogli pogledati kao iz daljine sebe u primjeru da ste to napravili centrirani, onda ćete vidjeti da tih možda 15-20 minuta priprema vaše hrane u centriranosti je bila zapravo mala mini meditacija i taj mir koji ste unijeli u pripremu hrane, pa makar ste se digli pola sata ranije, a možda ste išli spavati ranije jer ste tako osjetili, donijet će vam u toj pauzi mali mini mir jer će vas vratiti dok jedete na taj trenutak mira.

Uvijek vas um može zapričati, da li ćete si dopustiti ta zapričavanja ili ćete shvatiti da od njih nemate apsolutno nikakvu korist i svaki put kada vas um krene zapričavati zaustavit se i pitat se što mogu u ovom trenutku napravite da balansiram i centriram svoja tijela. Ukoliko budete na taj način izvježbali svoja čula, počet ćete jako dobro osjećati koji su to trenuci kada ste centrirani, koji su to trenuci kada niste. Tada ćete moći i velike manifestacije zemaljskim rječnikom rečeno manifestirati, ponovno na isti način u smislu što je za vas potrebno. Ako ležite u krevetu, bolesni ili sa strganom nogom ili nešto slično i ne uspije vam manifestacija da se u petak odete penjati na brdo, onda možete preležati u krevetu jadni jer vi ne možete u ovome trenutku ništa ili se možete pitati zašto ste bolesni ili zašto vam se desila neka nezgoda i raditi na sebi. Ovo je možda jasan primjer ali postoje oni ne očiti primjeri. Od odnosa, poslova, materijalnih stvari, putovanja, želja. Što biste vi željeli? I sada ćemo to razdvojiti na dvije situacije. Jedno je kad vas nedostatak manifestiranja te želje spusti u vlastite dubine. I drugo je kada vas mogućnost ostvarivanja te želje digne u vlastite visine. Kada nisu vaša tijela centrirana, nema manifestacije, bez obzira da li je u pitanju prvi ili drugi primjer.

Ako je prvi primjer gdje vaša želja nije manifestirana i vi počinjete tonuti, tada vam se cijeli sustav urušava i vi zapravo ne možete „jasno“ vidjeti zašto se to ne manifestira. Ako se ne manifestira, postoji određeni razlog. Možda je razlog očit jer ste željeli dobiti na lotu milijun eura pa niste, možda ne trebate dobiti, ali možda se radi o nekim većim mogućnostima kroz dan, kroz vaš život, kroz period života i to se ne dešava. Ako uspijete sebe izvući iz te depresije lakše ćete centrirati svoja tijela u svakodnevnici, lakše ćete osjetiti koje su to vibracije unutar vas još uvijek zapletene, nisu transformirane i zapravo ne dozvoljavaju da se spojite s tim što vi želite kako bi učili iz toga. Jer vam možda treba neka druga škola, neko drugo učenje. To je poanta, znači kad naš um nešto želi, kada naše mentalno tijelo nešto želi, ono vrlo često reagira na parametre ove zemaljske ravnine u kojoj mi trenutno jesmo. Pitajte svoje mentalno tijelo zašto to želi, a to se ne dešava? I onda se centrirajte i probajte osjećati sada kada ste centrirati da li i dalje želite to istim intenzitetom? Ili vam se negdje počinje pojavljivati neki osjećaj kad pomislite na to? Možda straha, ne straha da to nećete izmanifestirati nego se zapravo bojite toga što želite ali si to nikad ne biste priznali ili se nikad niste bavili s time da se zapravo bojite toga. Recimo želite ljubavan odnos ali se zapravo bojite toga. Bojite se da ćete biti ostavljeni, izdani, povrijeđeni, jadni nakon toga. Pa onda jedan dio vas misli bolje da ni nemate partnerstvo, ali vaš um kaže da, da, vi bi to strašno željeli. Ili postoji nekakva blokada unutar vas zbog koje se to ne dešava. Ako se centrirate i nastavite dalje raditi na sebi, vaši koraci u svakodnevnici pokazivat će vam zašto se te velike stvari ne manifestiraju.

Drugi primjer je kada osjetite da bi se određena manifestacija koju ste željeli ili koja vam je tek pala na pamet mogla manifestirati. I onda odete u trenutak potpune eksplozije unutar sebe. Zapravo koliko god to može izgledati na van pozitivno, puni ste adrenalina, dobre volje, nabrijani na to, na taj način vi sebi napravite disbalans svojih tijela. I vi na kraju napravite to ali možda je moglo drugačije, možda je moglo bolje, lakše. Vama je sva energija otišla u glavu. Svaka krajnost nije dobra. Kada osjetite da vas „lupa“ taj nalet adrenalina, nekakva vrsta uzbuđenja jer ste na pragu da se ostvari nešto što ste željeli ili vam je tek palo na pamet nešto pa ste zbog te mogućnosti jako uzbuđeni, uvijek se smirite i centrirajte. To može izgledati čudno vašem umu koji će reći pa zar ja ne bi trebao biti sad nabrijan da ostvarim to? Ne. Zašto? Ako je ta mogućnost vaš najbolji način za učenje, ta mogućnost neće nestati. Zato ste ju i privukli. Ali ono što vi želite je da se to desi na najbolji mogući način. Zato je bitno smiriti se unutar sebe, centrirati svoja tijela da bi sa sigurnošću mogli napraviti korake. To ne znači da nećete biti sretni, uzbuđeni itd. Moguće da to nećete moći ni kontrolirati ali ipak ta namjera da se centrirate, da sagledate, osjetite će vam pomoći napraviti najbolje korake za vas u tom trenutku.

Uvijek se sjetite da što god se dešava u vašem životu dešava se zbog vaših iskustava. Nema razlike između toga da li se nešto tužno desilo pa ćete onda reći to je iskustvo na kojem učim ili se desilo nešto fenomenalno, snažno, lijepo, smiješno i tu isto učite. Nema toga u vašem životu na čemu vi ne učite i onda s koliko pažnje pristupate tome da učite u tužnim i kriznim situacijama s toliko pažnje pristupite da učite u tim veselim i lijepim situacijama kako biste bili sigurni da svaki vaš korak ide iz vaše manifestacije i centriranosti svih tijela. U tretmanu radit ćemo na svim onim vibracijama koje vas mogu sprječavati na bilo koji način da dođete do što svjesnijeg centriranja svih vaših tijela.