Oprost u prihvaćanje
Tema nam je oprost i pretvaranje oprosta u prihvaćanje. Oni kažu da je to jedna vrlo bitna tema zato što se riječ oprost koristi u većini učenja i religija na ovoj planeti. Riječ oprost isprostituirana je na sve moguće načine i uz nju se vežu ugodni osjećaji, odnosno osjećaji koji hrane ego. U to oni kažu ne ulazi svaki oprost, postoji mogućnost da unutar sebe nesvjesno prihvatite događaj i onda oprostite. I tu ne pričamo o takvoj vrsti oprosta, to ste razriješili.
Pričamo o onoj vrsti oprosta kada ste oprostili u glavi, kada ste zapravo odigrali tu predstavu unutar sebe o kojoj ćemo sada pričati. Ali niste stvari razriješili, samo ste nahranili svoj ego.
Oni pokazuju primjer dvoje djece koji se igraju i počnu se svađati, recimo jedno dijete lupi drugo dijete, ništa strašno ali se posvađaju. Zatim dođu roditelji i kažu onome koji je lupio moraš se ispričati, a drugome kažu ti moraš oprostiti. Tu već možete vidjeti u velikom broju slučajeva neistinu. Jer djeca samo ponavljaju ono što im roditelji govore, a roditelji pritom najčešće iz vlastitog ne shvaćanja ne usmjere djecu na vlastite osjećaje, u smislu da im pomognu da djeca osjete svoje istinske osjećaje. Što se zapravo desilo? Zašto je jedan lupio drugoga i kako se ovaj drugi osjeća i zašto mora „oprostiti“?
I tu se već od malena stvara obrazac da je oprost nešto što je izuzetno cijenjeno, velikodušno i što otvara vaše srce, što vas povezuje s ljubavlju. Postoje slučajevi kada se to dešava ali o tome sada ne pričamo, pričamo o onim situacijama kada vama nije jasno što biste vi trebali oprostiti. Ako ste još mali onda vas prisile da oprostite, odnosno da to kažete. Ako ste već odrasli, možda vam se čini da će vam biti lakše ako oprostite, možda jednostavno dovoljno puta na internetu ili u knjigama pročitate da biste trebali tako napraviti, oprostiti i krenuti dalje. I prilikom toga vi se toliko puta usmjerite na tu riječ oprost da na neki način zaboravite što se dešava duboko unutar vas.
Sada ne govorimo o nekim dramatičnim povredama, govorimo o možda svakodnevnim povredama, nekim svađama, zamjeranjima. Recimo posvađali ste se s nekom bliskom osobom, ta bliska osoba vas je povrijedila, gledajući sa zemaljskoga gledišta. I vi se trudite shvatiti, trudite se prihvatiti. Razgovarate sa svojim drugim prijateljima, razgovarate sa ženama, muževima, braćom, sestrama, analizirate taj događaj i cijelo vrijeme u sebi kuhate, cijelo vrijeme podižete ljutnju. Osjećate se povrijeđeno i izdano i u nekim žešćim slučajevima ne možete kontrolirati svoje emocije, imate napade bijesa, ljutnje ili plača, tuge, izdaje itd.
Ukoliko krenete zbog savjeta druge osobe ili knjige u oprost, vrlo često se dešava oni kažu slijedeća situacija. To što se vama desilo podiglo je nerazriješene stvari moguće iz ovog života, ali definitivno iz prošlih života. Zato što se ne možete s tim nositi ne suočavate se s tim, u potrebi da se spasite krećete u opraštanje jer je to „velikodušan čin“. U situacijama oprosta osoba koja oprašta uvijek je u nadređenom položaju, osoba koja se osjeća krivom jer je nešto napravila i čeka oprost uvijek je u podređenom položaju. I uvijek ostane to nešto nerazriješeno, uvijek ostane taj nesvjesni osjećaj nadmoći. Jer „ja sam ti oprostila / oprostio, jer sam toliko širokog srca i toliko velikodušna / velikodušan, ali samim tim što sam ti oprostila / oprostio ja ti zapravo naglašavam da si ti nešto krivo napravila / napravio“.
To je trenutak oni kažu kada možete zamisliti kao da gledate film i kao da ste u tom trenutku „oprosta“ stisnuli pauzu, zamrznuli taj kadar. Film ide dalje ali taj kadar uvijek ostaje zamrznut, to je „zamrznuta energija“. I onda je samo pitanje da li je u pitanju neka mala stvar između to dvoje ljudi, pa je kao otišla u zaborav ali nekad se spomene u smislu „onda kad sam ja tebi oprostila / oprostio ili ja sam tebi pa možeš i ti meni“. U nekim krajnjim slučajevima daje dozvolu da i vi napravite nešto jer ste oprostili, jer onda imate bonus za nešto, to su krajnji slučajevi.
Ako se taj igrokaz dešava učestalo, jedna osoba stalno nešto napravi drugoj osobi, a druga osoba stalno oprašta, tada radite oni kažu simboličnim rječnikom „novu karmu“. Ne suočavate se sa stvarima, vječito opraštate, sada govorimo iz pozicije osobe koja oprašta, a ne iz pozicije one osobe kojoj se oprašta. Niste se u stanju zapravo susresti sa svojim stvarima, kako bi vidjeli zašto se vama to uopće dešava?
Oni kažu da se riječ karma može nazvati „akcija reakcija“, napravili ste neku akciju, možete očekivati reakciju i pošto su vremena brza, vjerojatno ćete doživjeti tu reakciju u ovom životu. To što ste unutar sebe potisnuli negdje će se raspetljati i pokazati. Ako se neće raspetljati kroz neki događaj može se raspetljati u nekakvom fizičkom problemu ili bilo kakvom problemu koji će vas zaustaviti i natjerati da pogledate u sebe. Ako ne, onda ćete imati materijala za neki novi život.
Oni kažu da bi ovako izgledao iskreni oprost. Osoba koja je u poziciji opraštanja kaže drugoj osobi "Ja u potpunosti prihvaćam događaj koji se desio kao moju lekciju. Nemam ti što oprostiti jer osjećam iscjeljenje unutar sebe. Na neki način osjećam duboku zahvalnost za tu situaciju koja se desila i jedino sada mogu odlučiti želim li dalje ili ne biti s tobom u kontaktu / surađivati / družiti se / biti u braku". To je trenutak kada ste se vi susreli sa sobom, kada ste se zapitali zašto se meni to desilo? Što je to unutar mene što je privuklo tu osobu i tu situaciju i te događaje? Što ja moram iz toga naučiti? Radili ste na vibracijama ispod toga. Pritom vam se ne mora sviđati taj događaj, to je možda bilo nešto jako ružno što je ta osoba napravila, ne morate podržavati taj događaj. Možete reći ja apsolutno ne vidim nikakve zemaljske ljepote u tom događaju, mislim da je bolan, brutalan, mislim da nije ugodan, da je lažan ili bilo što slično ali prvenstveno moram vidjeti šta je to unutar mene što me dovelo u tu situaciju. I radom na sebi osjetit ćete odgovor, čim se zapitate počet ćete osjećati. Pitanje je samo da li želite čuti odgovor, čim se zapitate počet ćete osjećati zašto vam se to desilo. I tada se usmjeravate na sebe i uporno radite na vibracijama ispod toga. I onda u trenutku dok osjetite da ste napravili koliko je moguće za taj trenutak unutar sebe prvo kažete "prihvaćam". Prihvaćam ovaj događaj koji se desio, ne sviđa mi se taj događaj jer me povrijedio, jer nije lijepo, uvijek ću ga pamtiti kao nekakav težak događaj. Možda je uzrokovao raspad prijateljstva, braka, bilo kojeg odnosa, ali prihvaćam i samim tim nemam što oprostiti zato jer prihvaćam.
Oprost i prihvaćanje slično je ali potpuno različito energetski. Probajte se sjetiti nekog događaja u kojem ste bili povrijeđeni na bilo koji način. Nešto što se još možda nije smirilo unutar vas. I probajte osjetiti kakav vam je osjećaj iznutra ako se usmjerite na to da oprostite toj osobi. Ako taj događaj još nije isprocesuiran prilikom „opraštanja“ energija će biti stisnuta. Zašto? Zato jer se trudite mentalno oprostiti toj osobi, a iznutra ste ljuti i unutar vas dolazi do sudara. Ako ne možete oprostiti jer je ljutnja ili povrijeđenost toliko snažna, onda se možda osjećate krivima. U smislu kakvi ste vi to kad ne možete oprostiti, a sve vjere, knjige kažu da treba oprostiti. I s tim unutar sebe napravite totalni kuršlus.
Ako ne pokušate oprostiti nego kažete „ja prihvaćam taj događaj“, a zapravo niste u stanju još prihvatiti, energija će vam se isto na neki način blokirati, ponovno ćete to napraviti iz glave, međutim to će se ticati samo vas, tu je razlika. Ako kažete „ja prihvaćam događaj“, to se tiče samo vas, ali „ja ti opraštam“, tiče se i druge osobe. I tu je osnovna razlika oni kažu, jer to je vaš događaj. To je događaj i za tu drugu osobu, ali s tim će se baviti ta osoba, hoće li ili ne učiti iz toga. Ali ako vi kažete „ja prihvaćam“ sve ostaje unutar vas.
Taj proces „ja prihvaćam“ će trajati možda pedeset godina i možda taj događaj nećete uopće do kraja života prihvatiti jer će vam toliko biti traumatičan i kada god pomislite na to podizat će vam se neprocesuirane vibracije koje će izazivati valove ljutnje ili nemoći. Neki novi događaji kroz život mogu podizati ponovno emocije vezane za taj događaj, to će biti vaša priča. Ljudi se oko vas mogu mijenjati, mjesta se oko vas mogu mijenjati, sve se može mijenjati, ali vi ćete iznutra i dalje pokušavati reći „ja prihvaćam taj događaj“, zatim shvatiti da ga još ne prihvaćate i vratiti se unutar sebe.
Ili ćete radom na sebi i transformacijom vibracija uspjeti prihvatiti u nekom trenutku i tada ćete osjetiti da ste napravili taj klik „ja prihvaćam taj događaj“, tada ćete osjetiti da nemate potrebu se više raspravljat s tom osobom ili premotavati taj događaj u mislima.
Oni kažu da je energija „oprosta“ pikava, da bi ju mogli zamisliti kao ježa. Jež je jako slatki kad se okrene na leđa, onda ga možete dragati po trbuhu. Ali je zapravo pikav. Takva je energija oni kažu oprosta. Kada razmišljate o njoj jako je smislena ali je pikava, zato jer vas odvaja od onog što je bitno unutar vas. Usmjerava vas na drugu osobu, radi konflikt u glavi. Zatim stvara nove priče, „ja sam oprostila svojim roditeljima“, „ja sam oprostio svojoj ženi“ itd. Ta pikava energija vas na neki način potpuno razdvaja i od sebe i od drugih i stavlja u osjećaj da ste dobri jer ste oprostili.
Nije poanta biti dobar, poanta je biti svjestan, kada ste svjesni onda ste dobri, svjesna osoba ne radi svjesno bolne stvari drugim ljudima, zato jer drugačije osjeća i druge i sebe. Možete nesvjesno povrijediti druge ljude ili na neki način biti njihova lekcija ali svjesna osoba neće svjesno povrijediti drugu osobu. Ako želite biti dobri budite svjesni, kažu oni.
Tema nam je oprost i pretvaranje oprosta u prihvaćanje. Oni kažu da je to jedna vrlo bitna tema zato što se riječ oprost koristi u većini učenja i religija na ovoj planeti. Riječ oprost isprostituirana je na sve moguće načine i uz nju se vežu ugodni osjećaji, odnosno osjećaji koji hrane ego. U to oni kažu ne ulazi svaki oprost, postoji mogućnost da unutar sebe nesvjesno prihvatite događaj i onda oprostite. I tu ne pričamo o takvoj vrsti oprosta, to ste razriješili.
Pričamo o onoj vrsti oprosta kada ste oprostili u glavi, kada ste zapravo odigrali tu predstavu unutar sebe o kojoj ćemo sada pričati. Ali niste stvari razriješili, samo ste nahranili svoj ego.
Oni pokazuju primjer dvoje djece koji se igraju i počnu se svađati, recimo jedno dijete lupi drugo dijete, ništa strašno ali se posvađaju. Zatim dođu roditelji i kažu onome koji je lupio moraš se ispričati, a drugome kažu ti moraš oprostiti. Tu već možete vidjeti u velikom broju slučajeva neistinu. Jer djeca samo ponavljaju ono što im roditelji govore, a roditelji pritom najčešće iz vlastitog ne shvaćanja ne usmjere djecu na vlastite osjećaje, u smislu da im pomognu da djeca osjete svoje istinske osjećaje. Što se zapravo desilo? Zašto je jedan lupio drugoga i kako se ovaj drugi osjeća i zašto mora „oprostiti“?
I tu se već od malena stvara obrazac da je oprost nešto što je izuzetno cijenjeno, velikodušno i što otvara vaše srce, što vas povezuje s ljubavlju. Postoje slučajevi kada se to dešava ali o tome sada ne pričamo, pričamo o onim situacijama kada vama nije jasno što biste vi trebali oprostiti. Ako ste još mali onda vas prisile da oprostite, odnosno da to kažete. Ako ste već odrasli, možda vam se čini da će vam biti lakše ako oprostite, možda jednostavno dovoljno puta na internetu ili u knjigama pročitate da biste trebali tako napraviti, oprostiti i krenuti dalje. I prilikom toga vi se toliko puta usmjerite na tu riječ oprost da na neki način zaboravite što se dešava duboko unutar vas.
Sada ne govorimo o nekim dramatičnim povredama, govorimo o možda svakodnevnim povredama, nekim svađama, zamjeranjima. Recimo posvađali ste se s nekom bliskom osobom, ta bliska osoba vas je povrijedila, gledajući sa zemaljskoga gledišta. I vi se trudite shvatiti, trudite se prihvatiti. Razgovarate sa svojim drugim prijateljima, razgovarate sa ženama, muževima, braćom, sestrama, analizirate taj događaj i cijelo vrijeme u sebi kuhate, cijelo vrijeme podižete ljutnju. Osjećate se povrijeđeno i izdano i u nekim žešćim slučajevima ne možete kontrolirati svoje emocije, imate napade bijesa, ljutnje ili plača, tuge, izdaje itd.
Ukoliko krenete zbog savjeta druge osobe ili knjige u oprost, vrlo često se dešava oni kažu slijedeća situacija. To što se vama desilo podiglo je nerazriješene stvari moguće iz ovog života, ali definitivno iz prošlih života. Zato što se ne možete s tim nositi ne suočavate se s tim, u potrebi da se spasite krećete u opraštanje jer je to „velikodušan čin“. U situacijama oprosta osoba koja oprašta uvijek je u nadređenom položaju, osoba koja se osjeća krivom jer je nešto napravila i čeka oprost uvijek je u podređenom položaju. I uvijek ostane to nešto nerazriješeno, uvijek ostane taj nesvjesni osjećaj nadmoći. Jer „ja sam ti oprostila / oprostio, jer sam toliko širokog srca i toliko velikodušna / velikodušan, ali samim tim što sam ti oprostila / oprostio ja ti zapravo naglašavam da si ti nešto krivo napravila / napravio“.
To je trenutak oni kažu kada možete zamisliti kao da gledate film i kao da ste u tom trenutku „oprosta“ stisnuli pauzu, zamrznuli taj kadar. Film ide dalje ali taj kadar uvijek ostaje zamrznut, to je „zamrznuta energija“. I onda je samo pitanje da li je u pitanju neka mala stvar između to dvoje ljudi, pa je kao otišla u zaborav ali nekad se spomene u smislu „onda kad sam ja tebi oprostila / oprostio ili ja sam tebi pa možeš i ti meni“. U nekim krajnjim slučajevima daje dozvolu da i vi napravite nešto jer ste oprostili, jer onda imate bonus za nešto, to su krajnji slučajevi.
Ako se taj igrokaz dešava učestalo, jedna osoba stalno nešto napravi drugoj osobi, a druga osoba stalno oprašta, tada radite oni kažu simboličnim rječnikom „novu karmu“. Ne suočavate se sa stvarima, vječito opraštate, sada govorimo iz pozicije osobe koja oprašta, a ne iz pozicije one osobe kojoj se oprašta. Niste se u stanju zapravo susresti sa svojim stvarima, kako bi vidjeli zašto se vama to uopće dešava?
Oni kažu da se riječ karma može nazvati „akcija reakcija“, napravili ste neku akciju, možete očekivati reakciju i pošto su vremena brza, vjerojatno ćete doživjeti tu reakciju u ovom životu. To što ste unutar sebe potisnuli negdje će se raspetljati i pokazati. Ako se neće raspetljati kroz neki događaj može se raspetljati u nekakvom fizičkom problemu ili bilo kakvom problemu koji će vas zaustaviti i natjerati da pogledate u sebe. Ako ne, onda ćete imati materijala za neki novi život.
Oni kažu da bi ovako izgledao iskreni oprost. Osoba koja je u poziciji opraštanja kaže drugoj osobi "Ja u potpunosti prihvaćam događaj koji se desio kao moju lekciju. Nemam ti što oprostiti jer osjećam iscjeljenje unutar sebe. Na neki način osjećam duboku zahvalnost za tu situaciju koja se desila i jedino sada mogu odlučiti želim li dalje ili ne biti s tobom u kontaktu / surađivati / družiti se / biti u braku". To je trenutak kada ste se vi susreli sa sobom, kada ste se zapitali zašto se meni to desilo? Što je to unutar mene što je privuklo tu osobu i tu situaciju i te događaje? Što ja moram iz toga naučiti? Radili ste na vibracijama ispod toga. Pritom vam se ne mora sviđati taj događaj, to je možda bilo nešto jako ružno što je ta osoba napravila, ne morate podržavati taj događaj. Možete reći ja apsolutno ne vidim nikakve zemaljske ljepote u tom događaju, mislim da je bolan, brutalan, mislim da nije ugodan, da je lažan ili bilo što slično ali prvenstveno moram vidjeti šta je to unutar mene što me dovelo u tu situaciju. I radom na sebi osjetit ćete odgovor, čim se zapitate počet ćete osjećati. Pitanje je samo da li želite čuti odgovor, čim se zapitate počet ćete osjećati zašto vam se to desilo. I tada se usmjeravate na sebe i uporno radite na vibracijama ispod toga. I onda u trenutku dok osjetite da ste napravili koliko je moguće za taj trenutak unutar sebe prvo kažete "prihvaćam". Prihvaćam ovaj događaj koji se desio, ne sviđa mi se taj događaj jer me povrijedio, jer nije lijepo, uvijek ću ga pamtiti kao nekakav težak događaj. Možda je uzrokovao raspad prijateljstva, braka, bilo kojeg odnosa, ali prihvaćam i samim tim nemam što oprostiti zato jer prihvaćam.
Oprost i prihvaćanje slično je ali potpuno različito energetski. Probajte se sjetiti nekog događaja u kojem ste bili povrijeđeni na bilo koji način. Nešto što se još možda nije smirilo unutar vas. I probajte osjetiti kakav vam je osjećaj iznutra ako se usmjerite na to da oprostite toj osobi. Ako taj događaj još nije isprocesuiran prilikom „opraštanja“ energija će biti stisnuta. Zašto? Zato jer se trudite mentalno oprostiti toj osobi, a iznutra ste ljuti i unutar vas dolazi do sudara. Ako ne možete oprostiti jer je ljutnja ili povrijeđenost toliko snažna, onda se možda osjećate krivima. U smislu kakvi ste vi to kad ne možete oprostiti, a sve vjere, knjige kažu da treba oprostiti. I s tim unutar sebe napravite totalni kuršlus.
Ako ne pokušate oprostiti nego kažete „ja prihvaćam taj događaj“, a zapravo niste u stanju još prihvatiti, energija će vam se isto na neki način blokirati, ponovno ćete to napraviti iz glave, međutim to će se ticati samo vas, tu je razlika. Ako kažete „ja prihvaćam događaj“, to se tiče samo vas, ali „ja ti opraštam“, tiče se i druge osobe. I tu je osnovna razlika oni kažu, jer to je vaš događaj. To je događaj i za tu drugu osobu, ali s tim će se baviti ta osoba, hoće li ili ne učiti iz toga. Ali ako vi kažete „ja prihvaćam“ sve ostaje unutar vas.
Taj proces „ja prihvaćam“ će trajati možda pedeset godina i možda taj događaj nećete uopće do kraja života prihvatiti jer će vam toliko biti traumatičan i kada god pomislite na to podizat će vam se neprocesuirane vibracije koje će izazivati valove ljutnje ili nemoći. Neki novi događaji kroz život mogu podizati ponovno emocije vezane za taj događaj, to će biti vaša priča. Ljudi se oko vas mogu mijenjati, mjesta se oko vas mogu mijenjati, sve se može mijenjati, ali vi ćete iznutra i dalje pokušavati reći „ja prihvaćam taj događaj“, zatim shvatiti da ga još ne prihvaćate i vratiti se unutar sebe.
Ili ćete radom na sebi i transformacijom vibracija uspjeti prihvatiti u nekom trenutku i tada ćete osjetiti da ste napravili taj klik „ja prihvaćam taj događaj“, tada ćete osjetiti da nemate potrebu se više raspravljat s tom osobom ili premotavati taj događaj u mislima.
Oni kažu da je energija „oprosta“ pikava, da bi ju mogli zamisliti kao ježa. Jež je jako slatki kad se okrene na leđa, onda ga možete dragati po trbuhu. Ali je zapravo pikav. Takva je energija oni kažu oprosta. Kada razmišljate o njoj jako je smislena ali je pikava, zato jer vas odvaja od onog što je bitno unutar vas. Usmjerava vas na drugu osobu, radi konflikt u glavi. Zatim stvara nove priče, „ja sam oprostila svojim roditeljima“, „ja sam oprostio svojoj ženi“ itd. Ta pikava energija vas na neki način potpuno razdvaja i od sebe i od drugih i stavlja u osjećaj da ste dobri jer ste oprostili.
Nije poanta biti dobar, poanta je biti svjestan, kada ste svjesni onda ste dobri, svjesna osoba ne radi svjesno bolne stvari drugim ljudima, zato jer drugačije osjeća i druge i sebe. Možete nesvjesno povrijediti druge ljude ili na neki način biti njihova lekcija ali svjesna osoba neće svjesno povrijediti drugu osobu. Ako želite biti dobri budite svjesni, kažu oni.