Prošli životi, drugi dio
Sada ćemo raditi drugi dio, ulazak u prošle živote i u trećem ćemo raditi spajanje tog unutarnjeg dubokog vrlo često nesvjesnog shvaćanja, tog nesvjesnog aha momenta s trenucima u kojima živimo sada. Pričali smo prošli put i dotaknut ćemo se toga ponovno jer je to izuzetno bitno. Ne bavimo se prošlim životima radi zabave, ne radimo od toga cirkusku predstavu zato jer ako ćete u tom smjeru krenuti, sva energija će vam otići u glavu i nećete imati od toga apsolutno nikakve koristi. Osim što ćete imati u umu nekakve scene kakve imate nakon što pročitate knjigu ili pogledate film koji vam ostanu upečatljivi. Ali zašto to ponavljamo? Zato jer koliko god vam to može biti jasno svjesno, kada to krene, umu je to samo priča. Vi pokušavate kroz osobnost koju trenutno živite ući u neke prošle osobnosti. A energija kaže da mi kada uđemo u inkarnaciju živimo trenutnu osobnost, kada izlazimo iz inkarnacije ostavljamo tu osobnost koju živimo i sa sobom nosimo reakciju na događaje. Znači ne nosimo sa sobom sjećanja na događaje nego reakciju na događaje. I ako su bolni i stresni upravljaju s našim slijedećim životom i mi na ovaj način pokušavamo shvatiti koliko je to moguće dok smo inkarnirani, što nam se to desilo da je uzrokovalo tu bol i stisnutost, kako bi lakše otpustili.
Mi zapravo kroz ovu trenutnu osobnost pa kroz svoju vlastitu energiju dolazimo koliko je moguće do zapisa svega što se desilo i pokušavamo pročitati taj zapis. Zamislite simbolično da je taj zapis napisan na nama potpuno nepoznatom jeziku i naš um ima tristo upitnika kada to vidi. Ali taj zapis nas zapljusne sa sjećanjem u obliku energije koja se poveže s tom boli i stisnutosti recimo koja je unutar nas. A naš um, ova osobnost to sve promatra i pokušava na neki način prevesti što se dešava i stvara sliku. S obzirom da mi znamo neku zapisanu povijest koliko god je ona točna ili nije, pa smo čitali knjige, gledali filmove, znači stvorili smo tijekom odrastanja nekakvu sliku kako je svijet prije izgledao. Kako je to bilo živjeti u 17. stoljeću na primjer, kako smo se oblačili, što smo jeli, što smo radili itd. I onda naš um kroz te parametre koje on zna stvori sliku, zato mnogi ljudi misle da su bili Napoleon ili kraljice itd. To je način na koji se vaš um pokušava nositi s tim informacijama, a razlog zašto se on nosi je sljedeći. Kada vi radom na sebi dođete do svoje boli i onda kažete ja sada idem još dublje u svoju bol, mene zanima od kuda je nastala ta bol. I onda jer ste zatražili pomoć i otvorili ste se energetski još više se otvorite prema toj energiji, tom zapisu. Vi toliko jako uzburkate svoje vibracije da vaš um nema nikakvog drugog izbora nego ih dešifrirati. Jer da to nije tako slikovito pokazano on bi gledao u to zbunjeno, rekao bi ja uopće ne kužim što ovdje piše i otišao bi dalje, ne bi pokazivao nikakav interes. A s druge strane jako je teško ga zaustaviti da dešifrira.
Idealna situacija vašeg spajanja s nekim događajem iz prošlosti bi bila isključiti um. Vi osjetite da živite trenutno ili cijeli život s nekom vrstom stisnutosti, osjećate kroz rad na sebi da je to posljedica, da se nešto u ovom životu dešavalo što je dodatno utjecalo na tu stisnutost ali je bazično ona posljedica. Odlučite ste se spojiti s tom prošlošću samo zato da biste lakše ovo razriješili. Tražite tretman, osjetite da se spajate s tim, um je isključen, nema slike, nema tona, nema ništa, samo osjećaj, osjećaj boli ili osjećaj da se nešto desilo, osjećaj nekakvog velikog straha, nekakav osjećaj. Završava tretman i vi dopuštate da vam se u narednom periodu kroz par sati, kroz par dana desi taj aha moment još dublje koji kaže vidiš ta bol i stisnutost s kojom ti živiš je posljedica. I zbog toga možda nađete nešto više hrabrosti da se uputite u neko djelovanje jer shvaćate da morate nadići to nekakvo iskustvo od prošli put, morate nadići to djelovanjem. S obzirom da ste isključili um u toj izmišljenoj situaciji, um vas ne zapričava nego ostajete u svojim osjećajima. To bi bila idealna situacija. I možda bi ovo moglo biti utješno za one koji ništa ne vide i ne čuju, da je to nekada i bolje.
Međutim nemoguće je zatvoriti um, moguće je radom na sebi toliko jako podići svoju svjesnost da ona prekrije um na neki način. Ali tu je stvarno potrebno jako puno truda i rada na sebi i naravno što više radite na sebi, što dublje radite na sebi, iscjeljuju se te duboke boli pa onda i vaš sistem ne brblja toliko, nije toliko u stresu pa se i um smiri. Ali s obzirom da ne postoji neka sklopka s kojom možemo isključiti um onda je jako bitno da znate dvije stvari. Prvo je da kada vam se počnu podizati „slike i sjećanja“, da ne idete dublje u tu analizu jer druga stvar sjetite se da je vaš um trenutno najmanje pametan u toj cijeloj priči jer je on tu samo promatrač i misli si što je ovo i pokušava vam servirati neke slike. Jer on nije sudjelovao u tim događajima, on nije bio dio te prošle osobnosti, a prošla osobnost je mrtva i negdje je u zemlji možda stoljećima. A vibracija kao posljedica je vječna, ostaje kao dio vas i zapravo ako možete kroz neku bol proći, a da ne ulazite u te unutarnje zapise, super, nemojte onda ovo ni raditi. Ali ako imate osjećaj da vam treba pomoć, da trebate uroniti još dublje, da osjećate iznutra potrebu da se otvorite još dublje tome, onda ovo radite. Zato jer s ovim otvarate poklopac i još više izlaze stvari. Morate prvo biti spremni na to i onda ne pričati priče.
Kroz prvi tretman smo se pripremali na vibraciju, kako bi se lakše otvorili. Sad u drugom ćemo se otvarati prema tim vibracijama i stavit ćemo namjeru da nam se otvore sve one vibracije koje nas u ovom trenutku života sputavaju na djelovanje i na shvaćanje. Naime možda postoje unutar vas još neke dublje, zapetljanije vibracije. Međutim vi ne možete se maknuti iz ovog trenutka, vi živite ovaj trenutak, ne možete iz ovog trenutka reći sada ću ja rješavati svoju desetu godinu. Uvijek kroz ovaj trenutak prolazite, čak i kada vam dođe ta vaša deseta godina vi to morate spojiti s ovim sada, vi se možete sjećati desete godine i recimo traume ali se morate pitati kako ja sada osjećam tu traumu. Da li ta trauma i dalje upravlja sa mnom, kako upravlja sa mnom ovdje i sada, jer živimo u ovdje i sada. U ovom drugom tretmanu zatražit ćemo da se otvorimo prema svim vibracijama koje nas sputavaju na djelovanje u ovdje i sada, u ovom životu.
Kako počnete raspetljavati više u ovdje i sada, pošto je sve povezano raspetljava se i ta dubina i onda vam se može u nekom trenutku na tom primjeru pokazati i ta deseta godina, ali se uvijek sjetite da sve ne razriješene vibracije koje i u ovom životu ste stvorili, a niste razriješili, da se one samo slažu na te donesene vibracije i da upravljaju vama u ovdje i sada, uvijek krećete iz ovdje i sada.
Bit će tretman, bit će vođena meditacija i nakon toga zapišite. Ako su vas preplavile slike vi to zapišite, nemojte negirati i zapišite. Ali onda nakon tog zapisivanja probajte maknuti sliku i pitajte se kakvi su moji osjećaji naspram toga, gdje ja mogu prepoznati to u ovom trenutku. Ako prođete i niste ništa vidjeli ni osjetili, vaš um je razmišljao što će kuhati poslije ili koga mora nazvati, nemojte misliti da se ništa nije dešavalo. Nije moguće u tretmanu da se ništa ne dešava. To znači da niste skloni vizualno vidjeti stvari, odnosno primati informacije na taj način, odnosno da vaš um prevodi te stvari, simbolično niste vizualan tip. Međutim u svakom tretmanu, apsolutno svakom ako je namjera tu, a čim to radite namjera je tu stvari se dešavaju i može vam se desiti da za tri dana imate nekakvo shvaćanje i da uopće nećete povezati da je to vezano za ono što ste radili. Nije ni bitno da povežete ali uvijek znajte da kada radite tretman uvijek se nešto dešava, uvijek. Znači kao da hvatamo nekakvu srednju liniju. Oni koji ništa ne osjete ne bi trebali zadramiti i misliti da se ništa ne dešava, nego doći u centar i reći sve se dešava unutar mene, kroz moje duboko shvaćanje, duboko nesvjesno shvaćanje, a ja kako se centriran i spajam sa svojim osjećajima dozvoljavam sebi što veći ulazak u dubinu. A ovi koji odu u ekstrem i svašta vide i svašta čuju, trebali bi se ne vrtjeti u tim kino projekcijama, nego vratiti ponovno u centar i isto to reći, znači unutar mene je duboko shvaćanje i ja pristajem na to, pristajem na to shvaćanje. Kako bi se pokrenula i oslobodila energija, kako bi se razriješila energija i kako bi mogli krenuti dalje i vidjeti koje vas dalje lekcije vode.
Još jedna napomena kaže energija, promjena energije na planeti se desila relativno nedavno, svatko od nas može biti sretan koliko god napravi u ovom životu tog dubokog urona i shvaćanja jer nas čekaju novi životi. Dolaze nova djeca pa ćemo i mi biti nova djeca, ta nova otvorena djeca i u interesu nam je što više napraviti buđenja u ovom životu kako bi onda izlazak iz ovog života bio ulazak u novi život, kako bi bili što budnija djeca, na korist i sebi i svijetu. Tako da nemojte ovo gledati kao da ste program, živjeli ste neke živote i programirali ste se i sada se morate ponovo reprogramirati i sve je ok. Probajte biti zahvalni za svaki pomak unutar sebe bez očekivanja što bi se dalje trebalo dešavati i apsolutno bez očekivanja koliko ćete toga riješiti do kraja života. Ako je vaša namjera uranjanja unutar sebe jasna i čista, ako ju živite kroz dan, ako ju dišete kroz dan, vi se pomičete svaku vašu sekundu života. Nekada je to vidljivo, nekada nije, nekada je to vidljivo tek kasnije, ali ta stalna unutarnja promjena ne mora biti popraćena s vanjskom promjenom. Vaše unutarnje shvaćanje da ste drugačiji kako prolaze godine je zapravo ono na čemu radimo cijelo vrijeme.
Sada ćemo raditi drugi dio, ulazak u prošle živote i u trećem ćemo raditi spajanje tog unutarnjeg dubokog vrlo često nesvjesnog shvaćanja, tog nesvjesnog aha momenta s trenucima u kojima živimo sada. Pričali smo prošli put i dotaknut ćemo se toga ponovno jer je to izuzetno bitno. Ne bavimo se prošlim životima radi zabave, ne radimo od toga cirkusku predstavu zato jer ako ćete u tom smjeru krenuti, sva energija će vam otići u glavu i nećete imati od toga apsolutno nikakve koristi. Osim što ćete imati u umu nekakve scene kakve imate nakon što pročitate knjigu ili pogledate film koji vam ostanu upečatljivi. Ali zašto to ponavljamo? Zato jer koliko god vam to može biti jasno svjesno, kada to krene, umu je to samo priča. Vi pokušavate kroz osobnost koju trenutno živite ući u neke prošle osobnosti. A energija kaže da mi kada uđemo u inkarnaciju živimo trenutnu osobnost, kada izlazimo iz inkarnacije ostavljamo tu osobnost koju živimo i sa sobom nosimo reakciju na događaje. Znači ne nosimo sa sobom sjećanja na događaje nego reakciju na događaje. I ako su bolni i stresni upravljaju s našim slijedećim životom i mi na ovaj način pokušavamo shvatiti koliko je to moguće dok smo inkarnirani, što nam se to desilo da je uzrokovalo tu bol i stisnutost, kako bi lakše otpustili.
Mi zapravo kroz ovu trenutnu osobnost pa kroz svoju vlastitu energiju dolazimo koliko je moguće do zapisa svega što se desilo i pokušavamo pročitati taj zapis. Zamislite simbolično da je taj zapis napisan na nama potpuno nepoznatom jeziku i naš um ima tristo upitnika kada to vidi. Ali taj zapis nas zapljusne sa sjećanjem u obliku energije koja se poveže s tom boli i stisnutosti recimo koja je unutar nas. A naš um, ova osobnost to sve promatra i pokušava na neki način prevesti što se dešava i stvara sliku. S obzirom da mi znamo neku zapisanu povijest koliko god je ona točna ili nije, pa smo čitali knjige, gledali filmove, znači stvorili smo tijekom odrastanja nekakvu sliku kako je svijet prije izgledao. Kako je to bilo živjeti u 17. stoljeću na primjer, kako smo se oblačili, što smo jeli, što smo radili itd. I onda naš um kroz te parametre koje on zna stvori sliku, zato mnogi ljudi misle da su bili Napoleon ili kraljice itd. To je način na koji se vaš um pokušava nositi s tim informacijama, a razlog zašto se on nosi je sljedeći. Kada vi radom na sebi dođete do svoje boli i onda kažete ja sada idem još dublje u svoju bol, mene zanima od kuda je nastala ta bol. I onda jer ste zatražili pomoć i otvorili ste se energetski još više se otvorite prema toj energiji, tom zapisu. Vi toliko jako uzburkate svoje vibracije da vaš um nema nikakvog drugog izbora nego ih dešifrirati. Jer da to nije tako slikovito pokazano on bi gledao u to zbunjeno, rekao bi ja uopće ne kužim što ovdje piše i otišao bi dalje, ne bi pokazivao nikakav interes. A s druge strane jako je teško ga zaustaviti da dešifrira.
Idealna situacija vašeg spajanja s nekim događajem iz prošlosti bi bila isključiti um. Vi osjetite da živite trenutno ili cijeli život s nekom vrstom stisnutosti, osjećate kroz rad na sebi da je to posljedica, da se nešto u ovom životu dešavalo što je dodatno utjecalo na tu stisnutost ali je bazično ona posljedica. Odlučite ste se spojiti s tom prošlošću samo zato da biste lakše ovo razriješili. Tražite tretman, osjetite da se spajate s tim, um je isključen, nema slike, nema tona, nema ništa, samo osjećaj, osjećaj boli ili osjećaj da se nešto desilo, osjećaj nekakvog velikog straha, nekakav osjećaj. Završava tretman i vi dopuštate da vam se u narednom periodu kroz par sati, kroz par dana desi taj aha moment još dublje koji kaže vidiš ta bol i stisnutost s kojom ti živiš je posljedica. I zbog toga možda nađete nešto više hrabrosti da se uputite u neko djelovanje jer shvaćate da morate nadići to nekakvo iskustvo od prošli put, morate nadići to djelovanjem. S obzirom da ste isključili um u toj izmišljenoj situaciji, um vas ne zapričava nego ostajete u svojim osjećajima. To bi bila idealna situacija. I možda bi ovo moglo biti utješno za one koji ništa ne vide i ne čuju, da je to nekada i bolje.
Međutim nemoguće je zatvoriti um, moguće je radom na sebi toliko jako podići svoju svjesnost da ona prekrije um na neki način. Ali tu je stvarno potrebno jako puno truda i rada na sebi i naravno što više radite na sebi, što dublje radite na sebi, iscjeljuju se te duboke boli pa onda i vaš sistem ne brblja toliko, nije toliko u stresu pa se i um smiri. Ali s obzirom da ne postoji neka sklopka s kojom možemo isključiti um onda je jako bitno da znate dvije stvari. Prvo je da kada vam se počnu podizati „slike i sjećanja“, da ne idete dublje u tu analizu jer druga stvar sjetite se da je vaš um trenutno najmanje pametan u toj cijeloj priči jer je on tu samo promatrač i misli si što je ovo i pokušava vam servirati neke slike. Jer on nije sudjelovao u tim događajima, on nije bio dio te prošle osobnosti, a prošla osobnost je mrtva i negdje je u zemlji možda stoljećima. A vibracija kao posljedica je vječna, ostaje kao dio vas i zapravo ako možete kroz neku bol proći, a da ne ulazite u te unutarnje zapise, super, nemojte onda ovo ni raditi. Ali ako imate osjećaj da vam treba pomoć, da trebate uroniti još dublje, da osjećate iznutra potrebu da se otvorite još dublje tome, onda ovo radite. Zato jer s ovim otvarate poklopac i još više izlaze stvari. Morate prvo biti spremni na to i onda ne pričati priče.
Kroz prvi tretman smo se pripremali na vibraciju, kako bi se lakše otvorili. Sad u drugom ćemo se otvarati prema tim vibracijama i stavit ćemo namjeru da nam se otvore sve one vibracije koje nas u ovom trenutku života sputavaju na djelovanje i na shvaćanje. Naime možda postoje unutar vas još neke dublje, zapetljanije vibracije. Međutim vi ne možete se maknuti iz ovog trenutka, vi živite ovaj trenutak, ne možete iz ovog trenutka reći sada ću ja rješavati svoju desetu godinu. Uvijek kroz ovaj trenutak prolazite, čak i kada vam dođe ta vaša deseta godina vi to morate spojiti s ovim sada, vi se možete sjećati desete godine i recimo traume ali se morate pitati kako ja sada osjećam tu traumu. Da li ta trauma i dalje upravlja sa mnom, kako upravlja sa mnom ovdje i sada, jer živimo u ovdje i sada. U ovom drugom tretmanu zatražit ćemo da se otvorimo prema svim vibracijama koje nas sputavaju na djelovanje u ovdje i sada, u ovom životu.
Kako počnete raspetljavati više u ovdje i sada, pošto je sve povezano raspetljava se i ta dubina i onda vam se može u nekom trenutku na tom primjeru pokazati i ta deseta godina, ali se uvijek sjetite da sve ne razriješene vibracije koje i u ovom životu ste stvorili, a niste razriješili, da se one samo slažu na te donesene vibracije i da upravljaju vama u ovdje i sada, uvijek krećete iz ovdje i sada.
Bit će tretman, bit će vođena meditacija i nakon toga zapišite. Ako su vas preplavile slike vi to zapišite, nemojte negirati i zapišite. Ali onda nakon tog zapisivanja probajte maknuti sliku i pitajte se kakvi su moji osjećaji naspram toga, gdje ja mogu prepoznati to u ovom trenutku. Ako prođete i niste ništa vidjeli ni osjetili, vaš um je razmišljao što će kuhati poslije ili koga mora nazvati, nemojte misliti da se ništa nije dešavalo. Nije moguće u tretmanu da se ništa ne dešava. To znači da niste skloni vizualno vidjeti stvari, odnosno primati informacije na taj način, odnosno da vaš um prevodi te stvari, simbolično niste vizualan tip. Međutim u svakom tretmanu, apsolutno svakom ako je namjera tu, a čim to radite namjera je tu stvari se dešavaju i može vam se desiti da za tri dana imate nekakvo shvaćanje i da uopće nećete povezati da je to vezano za ono što ste radili. Nije ni bitno da povežete ali uvijek znajte da kada radite tretman uvijek se nešto dešava, uvijek. Znači kao da hvatamo nekakvu srednju liniju. Oni koji ništa ne osjete ne bi trebali zadramiti i misliti da se ništa ne dešava, nego doći u centar i reći sve se dešava unutar mene, kroz moje duboko shvaćanje, duboko nesvjesno shvaćanje, a ja kako se centriran i spajam sa svojim osjećajima dozvoljavam sebi što veći ulazak u dubinu. A ovi koji odu u ekstrem i svašta vide i svašta čuju, trebali bi se ne vrtjeti u tim kino projekcijama, nego vratiti ponovno u centar i isto to reći, znači unutar mene je duboko shvaćanje i ja pristajem na to, pristajem na to shvaćanje. Kako bi se pokrenula i oslobodila energija, kako bi se razriješila energija i kako bi mogli krenuti dalje i vidjeti koje vas dalje lekcije vode.
Još jedna napomena kaže energija, promjena energije na planeti se desila relativno nedavno, svatko od nas može biti sretan koliko god napravi u ovom životu tog dubokog urona i shvaćanja jer nas čekaju novi životi. Dolaze nova djeca pa ćemo i mi biti nova djeca, ta nova otvorena djeca i u interesu nam je što više napraviti buđenja u ovom životu kako bi onda izlazak iz ovog života bio ulazak u novi život, kako bi bili što budnija djeca, na korist i sebi i svijetu. Tako da nemojte ovo gledati kao da ste program, živjeli ste neke živote i programirali ste se i sada se morate ponovo reprogramirati i sve je ok. Probajte biti zahvalni za svaki pomak unutar sebe bez očekivanja što bi se dalje trebalo dešavati i apsolutno bez očekivanja koliko ćete toga riješiti do kraja života. Ako je vaša namjera uranjanja unutar sebe jasna i čista, ako ju živite kroz dan, ako ju dišete kroz dan, vi se pomičete svaku vašu sekundu života. Nekada je to vidljivo, nekada nije, nekada je to vidljivo tek kasnije, ali ta stalna unutarnja promjena ne mora biti popraćena s vanjskom promjenom. Vaše unutarnje shvaćanje da ste drugačiji kako prolaze godine je zapravo ono na čemu radimo cijelo vrijeme.