Sloboda ili granice, ima li razlike?

Pričat ćemo o tome ima li razlike i koja je razlika između slobode i granica koje si dozvoljavate ili namećete i u videu s tretmanom radit ćemo na svim vibracijama koje vas zapravo stavljaju u taj osjećaj slobode ili granica. Kada mi odredimo određenu granicu, kada mi odredimo granicu naše slobode, kada mi kažemo ja ću sada raditi nešto iz vlastite slobode, mi i dalje to radimo iz vlastitih granica i to je zapravo poanta tretmana, jer kada radimo iz slobode ne razmišljamo o tome. Trenuci kada djelujete iz slobode, trenuci kada djelujete iz svog vlastitog unutarnjeg prostora slobode su trenuci kada ne razmišljate o svom djelovanju, to vam je normalno, netko može doći i reći kako ste to super odradili i vi ćete zastati i shvatiti da uopće niste razmišljali, da vam je to bilo normalno. To je ona istinska sloboda. 

Kada mi pokušavamo iscijeliti vlastite granice otvarajući se prema slobodi, bez obzira da li se otvaramo samo kroz unutarnji osjećaj i kroz rad na vibracijama ili vučemo određene poteze u životu nastojeći ih povući iz slobode, mi i dalje djelujemo unutar svojih granica. Trenutak kada si to priznamo je trenutak početka dubljeg iscjeljenja. Kada ne osuđujemo, kada pogledamo granicu koju si namećemo i kada shvatimo da ona ide iz boli. Naše djelovanje na nivou duše je slobodno, protočno, kada smo u kontaktu sa svojim duhovnim vodstvom, kada smo u kontaktu svjesno ili nesvjesno sa svojim ne inkarniranim dijelom, mi smo sloboda. Kada smo inkarnirani, kada sebe osjećamo kao inkarnaciju, mi smo vlastita bol. 
Ono što nije bol to su ti trenuci kada ne razmišljamo, kada živimo i djelujemo, sve ostalo je bol. Dok počnete osuđivati sami sebe za određene poteze koje možete ili ne možete napraviti, a voljeli biste je trenutak kada osuđujete vlastitu bol, a nijedna bol se ne može iscijeliti bez ljubavi. Bol se ne može iscijeliti kroz osuđivanje. Kao da imate malo dijete koje padne i umjesto da ga zagrlite i utješite i kažete da je sve ok, da treba vježbati i dalje hodati i da će u jednom trenutku normalno hodati bez padanja, vi ga osudite zato što je pao i kažete mu da je nespretan. I to je ono što mi radimo sebi i zato s ovakvim načinom rada ili bilo kojim sličnim načinom rada koji ulazi dublje u vibraciju mi dolazimo svjesno ili nesvjesno sve više u kontakt sa svojim ne inkarniranim dijelom, odnosno otvaramo se sve više za podršku i ljubav tog ne inkarniranog dijela, tog svjesnog dijela prema ovom inkarniranom dijelu. To je trenutak kada prepoznajemo sebe kroz svijest. I taj trenutak kada prepoznajemo sebe kroz svijest i kada iz svijesti pogledamo sebe kao još uvijek ograničene osobe unutar sebe, kako mi sebe doživljavamo sa svojim ograničenostima u ovim inkarnacijama, mi sebe vidimo kao bol. Međutim kada sjedimo u inkarnaciji mi se nesvjesno počinjemo osuđivati za sve što radimo, za sve što nije dobro ispalo, za sve što je ispalo dobro ali smo mi htjeli drugačije. Apsolutno za sve. 

Jedan dio te osude može nas dovesti do rješenja u smislu da vam nešto klikne, ali ako ostanete u toj osudi ne možete doći do iscjeljenja. I taj dio gdje mi shvatimo u nekom trenutku dok smo inkarnirani, mi shvatimo da živimo u određenim granicama i te granice možemo vidjeti kroz posao koji radimo, kroz ljubavne odnose, kroz prijateljstvo, djecu, roditelje, susjede nije bitno. Mi u jednom trenutku vidimo da mi ne živimo slobodno. I ako taj život bez slobode traje već neko duže vrijeme, može doći trenutak propucavanja kada se jedno jutro ustanemo i kažemo ok, sada ćemo nešto drugačije napraviti, danas ćemo povući drugačije poteze. I od tog trenutka se trudimo povući drugačije poteze. Trudimo se biti slobodni i kažemo ja ću sada živjeti iz slobode, ja ću donositi odluke iz slobode itd. Zapravo, energija kaže da u tom trenutku osoba samo malo proširi granice, do onuda do kuda može. I to je isto dobar korak. To nije loše, to je novi korak naspram onoga gdje je osoba bila. Ali to nije sloboda, sve dok i dalje razmišljate o potezu koji ste povukli. To nije sloboda. Vi ste ga kontrolirano povukli osjećajući ga kao pomak, kao slobodu naspram onoga gdje ste bili ali i dalje u kontroliranim uvjetima, jer i dalje pratite do kuda on ide. 
Ponavljamo taj korak je svakako bolji nego ni jedan korak ali je bitno osvijestiti da tu nije kraj, da to nije sloboda, da su to pomaknute granice koje vam mogu u tom trenutku još intenzivnije i bolje pokazati vibraciju zbog kojih imate u samom startu nekakve granice. Ali nemojte to zvati slobodom, to nazovite pomakom, novim korakom, novim pogledom na stvari. 

I onda kada počnete razmišljati, da ako vi to imate, imaju i svi ostali, jer svi koji smo tu inkarnirani došli smo s određenim vibracijama koje moramo razriješiti. I kada to pogledate u određenim odnosima koji su vam najbliži u svakodnevnici, onda ćete vidjeti da svatko se trudi pomicati do maksimalne svjesne ili nesvjesne granice i nećete više očekivati od ljudi ono što bi oni trebali. Tu naglašavamo posebno ljubavne odnose jer oni se znaju najviše zakomplicirati. Zato jer u ljubavnom odnosu vi želite da ta druga osoba bude vaš cijeli svijet, da bude sve, da bude spasitelj itd. Zapravo vaša vlastita očekivanja počnu tražiti ljubavni odnos, umjesto da vaša unutarnja istina počne tražiti ljubavni odnos. Ne zato što je ona istina kao jedina istina i dobra istina, već zato što je to vaša istina i pokazuje istinski ono što trebate, a što ne trebate. Što trebate naučiti ili ne trebate naučiti. Tako da ovo pomicanje granica iz osjećaja da radite slobodu je isto tako pomicanje iz očekivanja, znači ponovno počnete očekivati od sebe nešto, počnete očekivati pomak. 

Mnogi ljudi koji rade na sebi očekivanja koja su imali u zemaljskom smislu prebace kao očekivanja u tom duhovnom, spiritualnom smislu, to je isto jedan veliki uteg koji probajte ne raditi. Mi koji smo inkarnirani ovdje možemo komunicirati sa svojim ne inkarniranim dijelom. Mi možemo komunicirati s duhovnim vodstvom, raznim svjetlosnim bićima. Mi možemo dobiti razno razne odgovore i informacije koje nam mogu kao recimo Kutak asistirati na našem putovanju. Ali mi ne možemo shvatiti krajnji cilj, to je van naših mogućnosti. Zato jer mi živimo u tijelu koje vrijeme shvaća linearno, koje se pomiče po tom pravcu i koje očekuje da dođe od točke A do točke B. Onog trenutka kada ćemo izlaziti iz ovih tijela u trenutku smrti, znači dok ćemo napuštati posljednji put ovo tijelo i ovu osobnost, nećemo sa sobom kao zapise nositi sjećanja na sve što smo postigli, bez obzira bilo to u duhovnom ili zemaljskom smislu. Nosit ćemo reakcije transformacije, zapise onoga gdje smo se mi unutar sebe pomakli, a to nije mjerljivo u zemaljskom smislu kroz stvari koje možete izgraditi i stvoriti, niti kroz osjećaje koje vi možete osjetiti. U smislu da kažete ja radim na sebi toliko godina i sada se osjećam puno, puno bolje i to je poanta da ste se negdje pomakli. Vi to ne možete znati. Vi ne možete znati točan plan vaše duše. Možete ga nazirati kroz rad na sebi, možete vidjeti otprilike kuda to ide i to što vidite vam onda pomaže da se krećete po tom pravcu, ali ne možete znati da li ste uistinu dotakli ono najdublje što ste mogli dotaknuti, da li ste to transformirali i oslobodili, to ćemo znati onog trenutka kada ćemo napuštati tijelo. I upravo zbog toga ne bi trebalo imati nikakva očekivanja, nametati nikakve standarde pa niti u tom duhovnom rastu unutar sebe, već raditi, suočavati se s vibracijama, bez plana, suočavati se s onim što osjećate u tom trenutku unutar sebe, s vibracijom koja onda podiže određene osjećaje unutar vas, onda se suočavate s raznim mislima. To su stvari koje vam se nude iznutra, stvari koje vam pokazuju na što trebate obratiti pozornost u tretmanima, meditacijama i zatim se centrirati i usmjeriti unutar sebe. Vi možete nazrijeti prema kuda idete i kako biste se vi otprilike mogli osjećati nakon što koliko možete oslobodite te vibracije iznutra, ali uvijek se sjetite da ne možete znati krajnju točku i ne možete znati da li ste uistinu došli do najdublje točke. Tako da probajte ne imati očekivanja jer čim imate očekivanja to znači da nema nikakve šanse da ih ispunite i da ćete uvijek u nekom trenutku biti razočarani i na neki način preskočit ćete istinski vidjeti bol koja vama upravlja.  

Idemo ponoviti, to je izuzetno bitno. Mi svi dolazimo u ovu inkarnaciju iz izuzetno brutalne povijesti. Svatko od nas ima barem jedan jako, jako bolan život i to nije potez olovkom koji možete izbrisati. To nije neko sjećanje koje vi možete pretvoriti u svjetlosnu kuglu i baciti izvan sebe. To ste vi. Svaki vaš pokret u ovom životu, svaki vaš pogled u ovom životu, svako vaše pričanje, svaki vaš odnos, sve što napravite ide iz te bolne strukture. Jer one strukture koje nisu bolne, živjeli smo i one živote koji nisu naravno bolni, one su prirodne, o njima ne razmišljate, njih samo radite. To je ta istinska sloboda. Ali svaki put kada vas život na bilo koji način stisne, a živimo u jako turbulentnom trenutno vremenu gdje na jednoj planeti je jako puno ljudi, gdje imamo tehnološku revoluciju, gdje je cijela planeta povezana što znači da još više u energiji kada se nešto desi na jednoj strani planete svi to zapravo osjete, pa onda još i dobe izvještaj preko svih mogućih socijalnih mreža i vijesti. Živimo u jako turbulentnom vremenu koje ubrzava stvari. Od jutra kada se ustanete počnu vas pritiskati obaveze, do navečer. Rijetko koji pojedinac trenutno živi u potpunom miru i nekakvoj izolaciji. Ljudi koji žive u gradovima susreću se s jednom vrstom turbulentne vibracije oko sebe koja ih počne tresti iznutra. Ljudi koji žive na selu u miru možda nemaju takvu buku oko sebe, ali se možda suočavaju s preživljavanjem jer nemaju toliko mogućnosti kao ljudi u gradovima. Sve što imate unutar sebe ide s vama, da odete na sjeverni pol sve to ide unutar vas s vama, ne možete pobjeći od vlastite vibracije. I kada smo izvana okruženi s tom 24 satnom turbulencijom, a unutar sebe nosimo bol koju nismo iscijelili ili smo relativno iscijelili, u svakom slučaju nismo skroz iscijelili, mi djelujemo iz te boli. Jer podsvjesno onog trenutka kada uđete u umor i zamor, a to može biti već nakon par sati u tom danu, vi ulazite u taj osjećaj samoobrane, preživljavanja. Zapravo se iznutra počinjete nesvjesno osjećati napadnuto. Imate se potrebu braniti kroz taj osjećaj boli i vi vučete svoje poteze iz boli. I zato je jako, jako bitno da nemate nikakva očekivanja od sebe, niti zemaljska niti duhovna, u smislu koji bi to bio pokazatelj vanjski ili unutarnji da ste se negdje pomaknuli, nego isključivo stalno biti centrirani koliko god možete, pa kada ispadnete vratite se natrag. Usmjereni na to da ste vi svjetlosno biće koje trenutno živi i koristi ovu inkarnaciju, da unutar vas postoji određena bol koja vama može ili ne biti razumljiva i da ste spremni u potpunosti svaku sekundu koju provedete svjesno u ovom svijetu, u ovom tijelu, da ste spremni s namjerom dopuštati da se ta vibracija pokazuje i iscjeljuje.

Što se dešava nakon toga svjedočit ćete tome dan po dan, znajući da nakon tog dana ide slijedeći dan i iduća lekcija. Vezano za tretman koji će biti vođen moram dati jednu napomenu, da vam bude lakše dok ćemo raditi, da se onda ne pitate. Samo ću vam opisno reći koji je plan. Plan je da se dođe do onih vibracija koje možete dotaknuti u tom trenutku, koje su vas negdje na nekom nivou zablokirale. Npr. imate toliko jaku bol da ste se djelomično s njom suočili ali zapravo imate osjećaj da je to toliko strašno da nesvjesno i ne dolazite duboko do nje. Međutim želite to prevazići i onda se svjesno trudite živjeti svoju slobodu, što smo rekli opet neke nevidljive granice. U tretmanu želimo doći do te vibracije koja čini te nevidljive granice. Bit će vođeno, prvo ćemo posvijestiti te vidljive granice, a onda ćemo staviti namjeru da posvijestimo nevidljive granice koje imamo kada stavimo namjeru da živimo slobodu. Ukoliko vam se u tretmanu počnu pokazivati slike, sjećanja iz ovog života, možda iz prošlog života samo svjedočite, poslije zapišete. Ako ćete nekoliko dana za redom ili svakih par dana napraviti ovaj tretman, svaki put zapišite i onda pogledajte što vam se dešava. Ovdje radimo s našim nesvjesnim dijelom. Moguće da će vam doći neka slika, neko sjećanje i onda ćete pomisliti kakve veze ovo ima s bilo čim ali zapišite. Moguće da ima veze s tim nevidljivim granicama, odnosno s vašim osjećajem slobode i s onim što vi smatrate da na tome ne trebate raditi jer to je sloboda, a sada to želimo vidjeti kao granicu. 

Budite jako otvoreni da će vam se možda um buniti u smislu ovo je moja sloboda, što sad imam s tim raditi? Pogotovo ako ćete raditi tretman nekoliko puta i ako vam se vraća neka situacija, neki događaj i neka osoba, nemojte onda pobjeći od toga, nemojte to osuditi i reći to nema veze s ničim. Jer tu radimo s nevidljivim granicama i one su nevidljive ili jako teško vidljive i želite sami sebe na neki način prevazići, da biste ako ćete biti istinoljubivi možda shvatili da ste od nečega napravili priču. Znači da postoji neki dio vašeg života, možda segment, možda odnos koji vas zapravo jako stišće, jako sputava, jako vam ruši energiju ali vi uopće ne razmišljate o tome jer kada bi vas netko pitao vi bi rekli ne, ne, pa s tim nemam nikakvih problema, tu se osjećam potpuno slobodno, a možda nije tako. Tako da idemo se poigrati s tim što ćemo vidjeti, za to vrijeme radit ćemo tretman i ići jako, jako duboko. Ako ćete imati podizanje emocija samo prođite kroz njih, propustite.

‍