Umiranje i rađanje tijekom dana, strah od smrti, nestajanja, vježba
Pričat ćemo o rođenju i smrti kroz živote ali i o rođenju i smrti kroz trenutak, kroz dan, kroz svakodnevicu. S naglaskom na strah od nestajanja, iako svaki dan nestajemo. Svaki trenutak koji prođe je neka vrsta našeg nestajanja. Svako naše spavanje je naše nestajanje. A onda kada to preoblikujemo u drugu riječ - smrt - poprima teže značenje. Kada smo inkarnirani smrt za nas znači gubitak. Nećemo se doticati gubitka drugih, nego ćemo se doticati smrti kao vlastitog nestajanje, vlastite smrti, probajte osjećati dok čitate.
Kažu da ako u trenutku dok pomislite na vlastitu smrt možete osjetiti duboko iznutra mir to znači da ste na svom najboljem putu. To može ovako zvučati malo pretenciozno našem umu i egu, idemo sad malo dublje u to. Oni kažu da je to zato jer mi na nivou duše ne poznajemo smrt, kada ulazimo u inkarnaciju znamo da je to samo privremeno. Tada odemo u zaborav i dok smo inkarnirani poznajemo smrt kao gubitak bližnjih, općenito gubitak, nestajanje.
Kada biste probali osjetiti čega vas je najviše strah dok pomislite na vlastitu smrt možda biste otkrili puno toga. Mogli bismo sad to razdvajati na onaj prirodni strah gubitka sebe jer imamo instinkt preživljavanja, zatim strah od nepoznatog u smislu što vas stvarno čeka nakon smrti. Do onog osjećaja na koji bi se oni danas najviše usmjerili, a to je osjećaj da niste napravili sve što ste mogli.
Postoje dani koje provedete na nekom svom automatskom pilotu, postoje dani kada se osjećate recimo lijeno, zatim dani kada se osjećate nabrijano ili koje provedete u strahu, ali sve te dane imate osjećaj i nadu da će doći neki novi dan, neki novi period koji može „popraviti“ sve ono što vi niste napravili za taj dan ili taj period, a željeli ste. I zapravo vrlo često se javlja odgađanje. Kada bi vam netko došao i rekao imate još tri sata, tri dana, tri mjeseca ili tri godine vaš život bi se potpuno promijenio. Više ne biste kako kažemo gubili vrijeme, cijenili bi svaku minutu svog života, najviše zato da napravite sve što je još moguće. Negdje u pozadini bilo bi vas strah vašeg odlaska ali vi biste se fokusirali razmišljajući što još možete napraviti, kako možete najbolje iskoristiti preostalo vrijeme.
Ako uspijete shvatiti vezano za fokus što smo pisali u prošlom tekstu bit će vam puno lakše shvatiti ovo. Ako niste shvatili ponavljajte jedan i drugi dok vam iznutra ne sjedne. Kada se nalazite u tom životnom fokusu, kada ste svjesni, živite u ovdje i sada, priznajete sebe, vi počinjete prirodno unutar sebe osjećati i priznavati cikluse. Počevši od vašeg najvećeg ciklusa gdje je početak vaše rođenje, a kraj smrt vašeg tijela, odnosno odlazak iz ove inkarnacije. Pa do životnih ciklusa kao što su recimo škola koju morate završiti, neki projekt na kojem radite, ako ste upravo dobili dijete pa znate da vas čeka nekoliko godina pelena i hranjenja, ako se spremate na nekakvu ekspediciju i znate što vas tamo čeka, ako ste se dogovorili sa sobom da ćete napraviti neku promjenu u životu pa znate da vas čeka taj trud.
I onda ciklusi koji zapravo označavaju dan. I to je nešto što ćemo sada najviše pokušati osjetiti, ciklus vezano za dan. Više manje sve ostale cikluse možete prirodno osjetiti i ako osjetite ciklus dana lakše će vam biti osjetiti i ove ostale cikluse.
Kakav god vaš dan bio, pun obaveza ili prazan od svih obaveza, tužan ili veseo, on je ciklus. On je vaše rođenje u tom danu i vaše umiranje u tom danu. Kada poremetite dan, a pogotovo ako poremetite dane ili period, nemate rutinu spavanja, nedovoljno spavate, jednostavno niste u skladu s prirodnim ciklusima, tada se prvo vaše tijelo buni. Ako to radite godinama, recimo radite u smjenama i tako radite godinama, vaše tijelo se prilagodi, vaše fizičko tijelo se može prilagoditi, do kada vam tako nešto kao iskustvo treba to ćete znati samo vi.
Ako imate bilo kakve trenutne životne izazove, situaciju zbog kojih ne možete imati ritam spavanja, onda jednostavno dopustite da se vaše tijelo prilagodi tome, a poslušajte što ćemo sada reći vezano za emociju i za mental. Međutim ako nemate životne izazove, a dopuštate sebi takav poremećaj spavanja, malo spavate, malo ne spavate, pitajte se da li je to stvarno potrebno? Da li se jednostavno ne možete prisiliti na ritam i stvarate raznorazna opravdanja sebi zašto ne možete imati ritam? Bilo bi super da imate ritam, ali ono što ćemo sada govoriti je prihvaćanje ciklusa.
Dan je rođenje i smrt. I ako hodate kroz taj dan svjesno vi ćete točno osjećati kako se mijenja energija tog dana, znat ćete kako se mijenja vaša energija. Osjećat ćete trenutak kada je vrijeme za smirenje i trenutak kada je vrijeme za smrt tog dana. Ako uspijete uhvatiti taj val i priznati sebi tu malu smrt na kraju dana, odlazak na spavanje, moći će te s puno većom otvorenošću i intuicijom prihvatiti rođenje idući dan.
Vjerojatno ste i sami primijetili da vaše raspoloženje kada krenete spavati i kada se probudite ujutro ne mora biti isto. Krenete spavati u jednom raspoloženju, probudite se u potpuno drugom. To je zato što samo vaše fizičko tijelo spava, vaša energija nikada ne spava. I u ovom velikom globalnom ciklusu promjene vrlo često svi koji smo trenutno inkarnirani, a došli smo ovdje djelovati možemo na neki način asistirati toj promjeni, pa vrlo često i asistiramo s energijom po noći. I kada vi smjestite svoje fizičko tijelo spavati, vaša energija kreće u akciju. Vrlo često ta akcija pokreće vibracijski proces unutar vas i kada se ujutro probudite vi ne morate biti u istom raspoloženju. I ako taj dan gledate kao rođenje nećete onda pomisliti ako se osjećate ujutro drugačije što se desilo nego ćete pozdraviti svoje rođenje kao bilo koje drugo rođenje. I pitat ćete rođenje što mi donosiš, kako započinjem ovaj dan?
Probajte ući u rutinu da pozdravite svoje rođenje ujutro i postavite unutarnje pitanje što mi donosi ovo rođenje, u kojim emocijama se rađam, što osjećam unutar sebe, kako se trenutno osjećam? Maknite onu još uspavanost koja može biti nakon buđenja i pitajte se što osjećate ispod? Da li osjećate možda neku tugu koju ne možete s ničim povezati? Ili nekakav strah, anksioznost ali ne znate zbog čega? Ili osjećate ljubav i sreću, a nemate pojma zašto? Nemojte dugo to analizirati.
Dan možete započeti tako da zatražite brzinsko čišćenje sebe i stana. I u tom tretmanu koji može trajati par minuta samo dišite, usmjerite se na disanje, pozdravite svoje novo rođenje i zapitajte se što osjećam, što mi donosi ovo rođenje, s čim se rađam u ovaj ciklus dana? To je već prvi korak u ovdje i sada, svjesno započinjete svoj dan.
Ako vam to postane rutina vrlo brzo ćete i bez postavljanja pitanja imati cijelu analizu kako se osjećate. Nakon toga nemojte analizirati zašto se tako osjećate, tek ste se rodili i dopustite neka vam se pokaže. Ako se osjećate izuzetno turbulentno stavite u tretmanu namjeru da idete dublje unutar sebe i krenite dalje u dan. Ako imate slobodno jutro opustite se, napravite duži tretman kako bi si dozvolili ulazak i otpuštanje. Ako imate obaveze dopustite da taj tretman za to vrijeme traje unutar vas, s potpunom namjerom da prihvaćate sebe u tom trenutku, kakvi god da jeste zato jer ste se upravo rodili. Na taj način vaše rođenje će biti kao neko ispaljivanje i to svjesno ispaljivanje. I onda kreće dan. Onda kreće dan sa svim svojim usponima i padovima, sa svim akcijama ili nekakvom rutinom ili dosadom. Kreće dan i vi znate da taj dan ima kraj. I tu je poanta. Vi ne pristupate tom danu kao samo jednom od niza dana u vašem životu o kojem vi uopće ni ne razmišljate, to je dan koji ima kraj jer ste se vi svjesno rodili i svjesno ćete umrijeti na kraju dana. Simbolično naravno. Jednom ćete umrijeti i fizički ali ovdje pričamo simbolično o smrti kao kraju bilo kojeg ciklusa.
Možete to zamišljati kao igru, kako god vam je lakše ali zapravo vi svjesno koračate u svom fokusu, vi svjesno koračate u ovdje i sada i znate da ste se rodili. Uzet ćemo taj primjer ujutro i navečer, ako vaš raspored nije takav onda je za vas ujutro trenutak kada se probudite, a navečer je trenutak kada idete spavati.
Sada pričamo o klasičnom primjeru, vi znate da ste se ujutro rodili, dočekali ste se, vi znate da je pred vama dan i da je na kraju smrt tog ciklusa. Vidjet ćete ako vam to uđe u rutinu da ćete potpuno drugačije pristupati tom danu. Počet ćete se pitati što ja mogu napraviti u ovom danu? Ako postoje neke obaveze koje odgađate onda je pitanje hoćete li postojati nakon vaše smrti da napravite te obaveze, ne u smislu hoćete li umrijeti, to smo rekli da je potpuno nešto drugo i da o tome nećemo pričati. Nego vi ste sad takvi, rođeni, u nekakvim svojim aktivnostima i upravo ste shvatili da nešto morate napraviti. Ali vam se ne da, kažete si sutra ćete, preksutra, za vikend, stignete. Sutra nećete biti isti, za vikend nećete biti isti i pitanje je hoće li vam se uopće to dati. Um sada može reći ma nije bitno, a možda je baš bitno ali to ne shvaćate. Jako simbolično i dalje pričamo, ako postoje obaveze, nešto vam padne na pamet i pomislite kako bi to bilo dobro napraviti. To mogu biti sitnice i velike stvari i to možete sada napraviti, onda to napravite u ovom trenutnom ciklusu, od jutra do mraka, od rođenja do smrti. Zato jer ako vam je ta ideja došla, to je ideja za taj trenutak, iskoristite to, naravno ako je to moguće napraviti u tom trenutku.
Nakon par dana ako ste uhvatili ritam i naviku takvog ciklusa dana i noći možete ići na još jedan dublji nivo. To morate intuitivno osjetiti želite li jer vam može pokrenuti dosta burnu unutarnju transformaciju, morate osjetiti da ste spremni. A to je da ujutro kada pozdravite svoje rođenje i kada ste svjesni da živite ciklus koji se prekida navečer, da si pomislite što ako je to posljednji dan u ovom mom životnom ciklusu? Što kada bi to bio posljednji dan? Što ako večeras legnem i nikada više u ovom životu, u ovom tijelu se ne probudim? To ne stavljate kao nekakvu veliku značajnu izjavu i onda krenete taj dan zvati sve bližnje i opraštati se s njima, shvaćate da je to vaša igra koja vam može pomoći da zaronite još dublje unutar sebe. Zato svatko mora odlučiti da li je spreman za to. Ako se izuzetno bojite smrti, ako je to tema koja vam je toliko teška da jedva sada ovo čitate, onda se nemojte igrati s tim, ako se ne bojite smrti, ako ste spremni malo dublje zaroniti, igrajte se s tim. Poanta je u tome da se pitate kada bi znali da je ovo posljednji dan u ovom vašem tijelu i kada zanemarite neke velike stvari koje bi napravili ili opraštanja, to sve zanemarite, da li postoji neka sitnica u vašim emocijama koju još stignete preraditi? Da li postoji nešto što skrivate unutar sebe i ne usudite se pogledati? Da li postoji neki osjećaj koji ne izražavate, a koji biste mogli taj dan probati izraziti? Nađite male sitnice, ne radite dramu i kazalište od toga što vam je to posljednji dan nego iznutra osjećajte i promatrajte te male sitnice. S takvom pomisli vi si pomažete trigerirati određene vibracije kako bi vidjeli što ste još pospremili ispod tepiha i niste se usudili pogledati, a baš s tom pomisli izvući ćete to van. To radite samo ako niste u paničnom strahu od smrti.
I onda polagano taj ciklus dolazi svom kraju. I ako budete u ovdje i sada, vidjet ćete da ćete i večer početi drugačije doživljavati. Bez obzira što radili počet ćete osjećati taj lagani smiraj, počet ćete osjećati da se približavate kraju ciklusa. Sada još nešto nadodaju pa ćemo se vratiti na sam kraj ciklusa, a to su izlasci. Izlasci su drugačiji ovisno koliko imate godina, vaše stanje u glavi je drugačije, sve je drugačije, ali ćemo i tome pristupiti iz ovdje i sada. Recimo srijeda je i vi razmišljate o izlasku u subotu. Jako zapravo komplicirano ako gledate iz energije, vi nemate pojma kako ćete se osjećati u subotu pa samim tim ne znate ni da li će vam se izlaziti ili ne. I tu se stvara tehnički problem ako morate unaprijed kupiti karte. Naravno ako je to neki događaj kojeg ste čekali pola života i sada recimo dolazi koncert za kojeg ste vi maštali već deset godina da će doći, vjerojatno će vam se i dalje ići van u subotu. Znači ne govorimo o nekim ekstremnim izlascima ili idete van na vjenčanje prijatelja ili nešto se vanredno dešava. Govorimo o balansu iznutra, probajte osjetiti. Govorimo o tulumima, izlascima, kafićima, nekim koncertima koji možda nisu bitni, kavama, šetnjama itd. Probajte sebe prilagoditi / naučiti / dresirati, a to je da ostanete otvoreni prema sebi da ne znate kako ćete se osjećati kroz par dana. I ako dogovarate izlazak ostanite otvoreni da ćete to staviti kao mogućnost, da ćete taj dan odlučiti s obzirom kakav vam bude taj ciklus, kakva bude vaša energija, kako ćete osjećati sebe kao svijest, hoćete li ili ne izaći i raditi to što ste planirali. Recimo u srijedu dogovorite nešto za subotu, a u subotu ste već potpuno „netko drugi“ i dolazi popodne i vi osjećate da niti jedan atom vašeg tijela ne želi izaći van. Ali vi ste obećali i nije pristojno odbiti, potpuno uvjetovan stav iz bontona koji je napisan iz ega i nije prirodan. Znači potpuno vam se ne da ići van, svaka vaša stanica se buni, ali vi iz glave izađete. Tada ste otvoreni da vam se dese neke ne baš ugodne situacije, bez obzira na koji način jer um i ego hodaju, a „energija za to vrijeme sjedi iznutra i buni se ja ne želim ići nikuda“ :) i onda vam se desi nekakva glupost. I onda dođete doma i zaključite da ste znali da će biti tako, da niste trebali izaći van.
Ako vam se i ne desi neka nelagodna situacija definitivno ćete snositi posljedice takvog izlaska nekoliko dana nakon toga. Prvo zato jer ćete cijelo vrijeme iznutra imati borbu prema tome zašto se niste poslušali i jedan dio vas će vrtjeti iznutra tu priču. Jedan dio će reći ali obećali smo, morali smo to napraviti, drugi dio vas će reći ne, zašto se nismo poslušali. I zbog toga nećete biti u ovdje i sada i zbog toga što nećete biti u ovdje i sada niste niti prisutni niti zaštićeni, niti imate previše koristi odnosno ljepote od tog izlaska, niti ste zapravo previše na korist tom društvu jer ste ako se smješkate površno nasmiješeni, a zapravo zamišljate kako doma sjedite i recimo čitate knjigu i gledate film, spavate ili što god vam se u tom trenutku čini kao opuštanje. Ili ste možda htjeli biti na nekom drugom mjestu. I vaša energija se počinje urušavati. To je opasno pogotovo ako se nalazite vani među puno ljudi, recimo na koncertu ili bilo kakvom većem okupljanju gdje treba stvarno biti svjestan i zaštićen. Morate biti svjesni kako biste bili zaštićeni, kako biste bili svoji.
Doći ćete doma s tri kile tereta na sebi i onda ćete takvi premoreni, iscrpljeni na sve načine zaspati kao klada i ujutro se probuditi. Ako ste možda još konzumirali alkohol, bit ćete mamurni, sve će vam ići na živce. I tako počinje energetsko spuštanje, a onda ako niste svjesni počet ćete tražiti krivca, mora vam netko biti kriv za to kako se vi osjećate. Zatim stiže ponedjeljak pa vam je muka od toga što morate ići na posao, svi su vam krivi. Pa onda u ponedjeljak sve to prepričate svojim prijateljima, što vam se desilo i tako sve to ide u krug. Možda ste imali takvo ili slično iskustvo pa vam je ovo poznato o čemu pričamo, samo niste tada toga bili svjesni ili ste bili svjesni ali ste si našli gomilu opravdanja zašto vi to ipak morate napraviti.
Ako se radi o nekim bitnim situacijama onda ste se za njih i pripremili pa ćete ići tamo drugačije energije. Ako se radi o klasičnim izlascima izvježbajte sebe i svoje prijatelje oko sebe da ćete se tako ponašati, a to je da dopuštate sebi osjetiti taj dan kako ćete se osjećati i pritom donijeti odluku želite li ili ne izaći van? Ako gledate rođenje kao buđenje i onda idete kroz dan i večer kao završetak ciklusa i lagano smirenje onda izlazak gdje skačete i ludujete i tijelo vam je već umorno i tako umorni legnete spavati, nije kao zalazak sunca i prirodni završetak ciklusa nego kao da je netko uzeo sunce i protresao prije zalaska. I definitivno na taj način vaša smrt neće biti jednaka kao možda ostalih dana i vi ćete snositi „posljedice“.
Ali postoji razlika. Došla je subota i vi osjećate da želite izaći van, nije bitno zašto, uopće nije bitan razlog, vi samo osjećate unutar sebe da vi želite izaći van. Takav način izlaska bez obzira kako vam je bilo, dobro ili loše potpuno je energetski drugačiji jer ste vi izašli s tom namjerom i negdje ste svjesno ili nesvjesno shvatili zašto ste izašli. Možda ste trebali nekoga sresti, nešto čuti, nešto napraviti. I došli ste doma, umorni ste, idete spavati i iako je osjećaj kao da je netko protresao sunce prije nego ga je spremio, to je imalo nekakav dublji smisao. Da li će on vama odmah biti jasan u trenutku dok ste vani, dok se nešto dešava ili u trenutku dok idete spavati ili kroz pet dana, nije bitno. Ali to je drugačije od onoga kada tijelo i um navlače energiju da bi zapravo izašli van.
Sada ćemo pričati o svim onim danima kada ne izlazite van i kada dolazi večer gdje vi već polagano počinjete osjećati zamor. Može biti fizički, ali može biti i mentalni i emotivni i energetski. I tu je bitan trenutak. Puno ljudi radi slijedeće, osjeti zamor i kada bi ih u tom trenutku netko pitao reci mi iskreno što bi ti sada prije spavanja? Jedan dio njih bi rekao recimo toplu kupku, knjigu, tišinu, laganu muziku i spavanje. Ali to je moguće osjetiti ako živite svjesno ciklus ovdje i sada, ako ga ne živite može vam se i vjerojatno vam je to poznata situacija desiti slijedeće. Dolazi večer, vi ste umorni na svim nivoima ali ste izuzetno nezadovoljni tim danom, osjećate se iscrpljeni, premoreni i želite svojih pet minuta, odnosno vaš um želi svojih pet minuta. Vaš um ne shvaća da je njegov bio cijeli dan, on je ljut i nezadovoljan s cijelim danom i on sada želi svojih pet minuta. I to što intuicija kaže treba nam odmor, trebamo se smiriti, ne, um će sada smisliti zabavu. Zabava može biti od surfanja internetom gdje se napunite s gomilom nepotrebnih informacija do gledanja televizije gdje se od raznoraznih emisija opet napunite s gomilom nepotrebnih reklama koje vam šalju podsvjesno razno razne informacije. Vrlo vjerojatno završite na elektronici jer um želi zabavu i od te elektronike počinjete jako vibrirati i puno je teže zaspati. To je zapravo isto kao kada izađe van, a niste htjeli, na isti način vam reagira energija. I onda zbog svega toga ne možete zaspati smireno jer si niste dopustili smirenje. Imate tešku noć, s energijom tko zna što radite i ujutro kreće puno teže rođenje. Ovo što pričamo je jednostavno i simpatično za ispričati ali u praksi je nevjerojatno zahtjevno i izazovno jer od vas traži konstantu. Kad spojite sve što smo do sada govorili imate pune ruke posla.
Da biste mogli svjesno prolaziti kroz to i osjećati gdje ste potreban je ovdje i sada trenutak i svjesno umiranje i svjesno rađanje. Istina je da onaj dio vas koji će se najviše osjećati zakinut u tome svemu je vaš um jer ako vi poslušate svoju intuiciju i nakon tog cijelog dana gdje vaš um kaže „ja trebam tih pet minuta“ vi ipak shvatite da se vrtite u krug i da jedino što trebate je tišina, mir i nešto lagano bez elektronike i uspijete se poslušati, umrijet ćete u tom danu na smireni način, zaokružit ćete cjelinu. Iako će um i dalje negdje pričati u pozadini vi ćete osjećati da zaokružujete cjelinu. Vi ćete puno smirenije završiti taj dan, ne smirenije u smislu da ćete se smiriti jer možda ste uznemireni od nečega ali vaša energija će se smiriti. Dovoljno da vaše tijelo koliko god je moguće tu noć provede spavajući, kako bi ste si dopustili što svjesnije rođenje ujutro.
Ako bi gledali to po važnosti, kako bi zemaljski to nazvali, da je nešto važnije od drugoga, onda bi rekli da je stanje vaše energije važnije od stanja vašeg uma. Jer prvo postoji vibracija, vibracija potiče osjećaje, osjećaji potiču misli. Ako gledamo posudu u kojoj se nešto kuha, misli su na vrhu kao poklopac koji se stalno trese, vatra bi bila vibracija, a to što se kuha su osjećaji. I kažu da ako želite da to sve funkcionira, za vas je najvažnije obratiti pozornost na vatru. Da li gori? Da li se ugasila, da li gori prejako? Da li gori preslabo? Što se dešava? Tako da rad na sebi kroz svjesnost donosi dosta zemaljskog odricanja što su mnogi od vas već primijetili, mnogi kažu da im je teško biti u gužvi, da im je teško biti na nekim mjestima. To je istina, što ste čišći s energijom, što ste svjesniji sebe, što ste svjesniji u ovdje i sada manje će vam odgovarati mjesta i ljudi i događaji koji su nesvjesni. Ali ćete imati puno toga što je neprocjenjivo i ono zbog čega ste došli, a to je unutarnja promjena, dešavat će se.
Ovakav način svjesnog umiranja i rađanja kroz dan može vam pomoći da svjesnije prođete dan, budete u ovdje i sada kako bi si pomogli lakše shvatiti koje su to vibracije unutar vas s kojima se trebate nositi i kako bi lakše i radili na tim vibracijama. To nije nešto što možete naučiti preko noći ali ako ćete pokušati, ako ćete dati maksimum od sebe da to primjenjujete, po putu ćete na svoj način iznutra početi shvaćati zašto to radite i što s tim dobivate i to će vam biti dodatni motiv za dalje.
Uvijek gledajte da tu krajnju motivaciju unutar sebe primijenite kroz praksu, jer sve što nije u praksi nema neku veliku vrijednost, morate imati praksu da biste u toj praksi vidjeli rezultate. Tako da taj prošli tekst s fokusom i ovaj su nešto što možete svako toliko pročitati kako biste se prisjetili, kako biste si dozvolili osjetiti sebe, kako biste se ponovno vratili u svoj centar ako ste ispali.
Pričat ćemo o rođenju i smrti kroz živote ali i o rođenju i smrti kroz trenutak, kroz dan, kroz svakodnevicu. S naglaskom na strah od nestajanja, iako svaki dan nestajemo. Svaki trenutak koji prođe je neka vrsta našeg nestajanja. Svako naše spavanje je naše nestajanje. A onda kada to preoblikujemo u drugu riječ - smrt - poprima teže značenje. Kada smo inkarnirani smrt za nas znači gubitak. Nećemo se doticati gubitka drugih, nego ćemo se doticati smrti kao vlastitog nestajanje, vlastite smrti, probajte osjećati dok čitate.
Kažu da ako u trenutku dok pomislite na vlastitu smrt možete osjetiti duboko iznutra mir to znači da ste na svom najboljem putu. To može ovako zvučati malo pretenciozno našem umu i egu, idemo sad malo dublje u to. Oni kažu da je to zato jer mi na nivou duše ne poznajemo smrt, kada ulazimo u inkarnaciju znamo da je to samo privremeno. Tada odemo u zaborav i dok smo inkarnirani poznajemo smrt kao gubitak bližnjih, općenito gubitak, nestajanje.
Kada biste probali osjetiti čega vas je najviše strah dok pomislite na vlastitu smrt možda biste otkrili puno toga. Mogli bismo sad to razdvajati na onaj prirodni strah gubitka sebe jer imamo instinkt preživljavanja, zatim strah od nepoznatog u smislu što vas stvarno čeka nakon smrti. Do onog osjećaja na koji bi se oni danas najviše usmjerili, a to je osjećaj da niste napravili sve što ste mogli.
Postoje dani koje provedete na nekom svom automatskom pilotu, postoje dani kada se osjećate recimo lijeno, zatim dani kada se osjećate nabrijano ili koje provedete u strahu, ali sve te dane imate osjećaj i nadu da će doći neki novi dan, neki novi period koji može „popraviti“ sve ono što vi niste napravili za taj dan ili taj period, a željeli ste. I zapravo vrlo često se javlja odgađanje. Kada bi vam netko došao i rekao imate još tri sata, tri dana, tri mjeseca ili tri godine vaš život bi se potpuno promijenio. Više ne biste kako kažemo gubili vrijeme, cijenili bi svaku minutu svog života, najviše zato da napravite sve što je još moguće. Negdje u pozadini bilo bi vas strah vašeg odlaska ali vi biste se fokusirali razmišljajući što još možete napraviti, kako možete najbolje iskoristiti preostalo vrijeme.
Ako uspijete shvatiti vezano za fokus što smo pisali u prošlom tekstu bit će vam puno lakše shvatiti ovo. Ako niste shvatili ponavljajte jedan i drugi dok vam iznutra ne sjedne. Kada se nalazite u tom životnom fokusu, kada ste svjesni, živite u ovdje i sada, priznajete sebe, vi počinjete prirodno unutar sebe osjećati i priznavati cikluse. Počevši od vašeg najvećeg ciklusa gdje je početak vaše rođenje, a kraj smrt vašeg tijela, odnosno odlazak iz ove inkarnacije. Pa do životnih ciklusa kao što su recimo škola koju morate završiti, neki projekt na kojem radite, ako ste upravo dobili dijete pa znate da vas čeka nekoliko godina pelena i hranjenja, ako se spremate na nekakvu ekspediciju i znate što vas tamo čeka, ako ste se dogovorili sa sobom da ćete napraviti neku promjenu u životu pa znate da vas čeka taj trud.
I onda ciklusi koji zapravo označavaju dan. I to je nešto što ćemo sada najviše pokušati osjetiti, ciklus vezano za dan. Više manje sve ostale cikluse možete prirodno osjetiti i ako osjetite ciklus dana lakše će vam biti osjetiti i ove ostale cikluse.
Kakav god vaš dan bio, pun obaveza ili prazan od svih obaveza, tužan ili veseo, on je ciklus. On je vaše rođenje u tom danu i vaše umiranje u tom danu. Kada poremetite dan, a pogotovo ako poremetite dane ili period, nemate rutinu spavanja, nedovoljno spavate, jednostavno niste u skladu s prirodnim ciklusima, tada se prvo vaše tijelo buni. Ako to radite godinama, recimo radite u smjenama i tako radite godinama, vaše tijelo se prilagodi, vaše fizičko tijelo se može prilagoditi, do kada vam tako nešto kao iskustvo treba to ćete znati samo vi.
Ako imate bilo kakve trenutne životne izazove, situaciju zbog kojih ne možete imati ritam spavanja, onda jednostavno dopustite da se vaše tijelo prilagodi tome, a poslušajte što ćemo sada reći vezano za emociju i za mental. Međutim ako nemate životne izazove, a dopuštate sebi takav poremećaj spavanja, malo spavate, malo ne spavate, pitajte se da li je to stvarno potrebno? Da li se jednostavno ne možete prisiliti na ritam i stvarate raznorazna opravdanja sebi zašto ne možete imati ritam? Bilo bi super da imate ritam, ali ono što ćemo sada govoriti je prihvaćanje ciklusa.
Dan je rođenje i smrt. I ako hodate kroz taj dan svjesno vi ćete točno osjećati kako se mijenja energija tog dana, znat ćete kako se mijenja vaša energija. Osjećat ćete trenutak kada je vrijeme za smirenje i trenutak kada je vrijeme za smrt tog dana. Ako uspijete uhvatiti taj val i priznati sebi tu malu smrt na kraju dana, odlazak na spavanje, moći će te s puno većom otvorenošću i intuicijom prihvatiti rođenje idući dan.
Vjerojatno ste i sami primijetili da vaše raspoloženje kada krenete spavati i kada se probudite ujutro ne mora biti isto. Krenete spavati u jednom raspoloženju, probudite se u potpuno drugom. To je zato što samo vaše fizičko tijelo spava, vaša energija nikada ne spava. I u ovom velikom globalnom ciklusu promjene vrlo često svi koji smo trenutno inkarnirani, a došli smo ovdje djelovati možemo na neki način asistirati toj promjeni, pa vrlo često i asistiramo s energijom po noći. I kada vi smjestite svoje fizičko tijelo spavati, vaša energija kreće u akciju. Vrlo često ta akcija pokreće vibracijski proces unutar vas i kada se ujutro probudite vi ne morate biti u istom raspoloženju. I ako taj dan gledate kao rođenje nećete onda pomisliti ako se osjećate ujutro drugačije što se desilo nego ćete pozdraviti svoje rođenje kao bilo koje drugo rođenje. I pitat ćete rođenje što mi donosiš, kako započinjem ovaj dan?
Probajte ući u rutinu da pozdravite svoje rođenje ujutro i postavite unutarnje pitanje što mi donosi ovo rođenje, u kojim emocijama se rađam, što osjećam unutar sebe, kako se trenutno osjećam? Maknite onu još uspavanost koja može biti nakon buđenja i pitajte se što osjećate ispod? Da li osjećate možda neku tugu koju ne možete s ničim povezati? Ili nekakav strah, anksioznost ali ne znate zbog čega? Ili osjećate ljubav i sreću, a nemate pojma zašto? Nemojte dugo to analizirati.
Dan možete započeti tako da zatražite brzinsko čišćenje sebe i stana. I u tom tretmanu koji može trajati par minuta samo dišite, usmjerite se na disanje, pozdravite svoje novo rođenje i zapitajte se što osjećam, što mi donosi ovo rođenje, s čim se rađam u ovaj ciklus dana? To je već prvi korak u ovdje i sada, svjesno započinjete svoj dan.
Ako vam to postane rutina vrlo brzo ćete i bez postavljanja pitanja imati cijelu analizu kako se osjećate. Nakon toga nemojte analizirati zašto se tako osjećate, tek ste se rodili i dopustite neka vam se pokaže. Ako se osjećate izuzetno turbulentno stavite u tretmanu namjeru da idete dublje unutar sebe i krenite dalje u dan. Ako imate slobodno jutro opustite se, napravite duži tretman kako bi si dozvolili ulazak i otpuštanje. Ako imate obaveze dopustite da taj tretman za to vrijeme traje unutar vas, s potpunom namjerom da prihvaćate sebe u tom trenutku, kakvi god da jeste zato jer ste se upravo rodili. Na taj način vaše rođenje će biti kao neko ispaljivanje i to svjesno ispaljivanje. I onda kreće dan. Onda kreće dan sa svim svojim usponima i padovima, sa svim akcijama ili nekakvom rutinom ili dosadom. Kreće dan i vi znate da taj dan ima kraj. I tu je poanta. Vi ne pristupate tom danu kao samo jednom od niza dana u vašem životu o kojem vi uopće ni ne razmišljate, to je dan koji ima kraj jer ste se vi svjesno rodili i svjesno ćete umrijeti na kraju dana. Simbolično naravno. Jednom ćete umrijeti i fizički ali ovdje pričamo simbolično o smrti kao kraju bilo kojeg ciklusa.
Možete to zamišljati kao igru, kako god vam je lakše ali zapravo vi svjesno koračate u svom fokusu, vi svjesno koračate u ovdje i sada i znate da ste se rodili. Uzet ćemo taj primjer ujutro i navečer, ako vaš raspored nije takav onda je za vas ujutro trenutak kada se probudite, a navečer je trenutak kada idete spavati.
Sada pričamo o klasičnom primjeru, vi znate da ste se ujutro rodili, dočekali ste se, vi znate da je pred vama dan i da je na kraju smrt tog ciklusa. Vidjet ćete ako vam to uđe u rutinu da ćete potpuno drugačije pristupati tom danu. Počet ćete se pitati što ja mogu napraviti u ovom danu? Ako postoje neke obaveze koje odgađate onda je pitanje hoćete li postojati nakon vaše smrti da napravite te obaveze, ne u smislu hoćete li umrijeti, to smo rekli da je potpuno nešto drugo i da o tome nećemo pričati. Nego vi ste sad takvi, rođeni, u nekakvim svojim aktivnostima i upravo ste shvatili da nešto morate napraviti. Ali vam se ne da, kažete si sutra ćete, preksutra, za vikend, stignete. Sutra nećete biti isti, za vikend nećete biti isti i pitanje je hoće li vam se uopće to dati. Um sada može reći ma nije bitno, a možda je baš bitno ali to ne shvaćate. Jako simbolično i dalje pričamo, ako postoje obaveze, nešto vam padne na pamet i pomislite kako bi to bilo dobro napraviti. To mogu biti sitnice i velike stvari i to možete sada napraviti, onda to napravite u ovom trenutnom ciklusu, od jutra do mraka, od rođenja do smrti. Zato jer ako vam je ta ideja došla, to je ideja za taj trenutak, iskoristite to, naravno ako je to moguće napraviti u tom trenutku.
Nakon par dana ako ste uhvatili ritam i naviku takvog ciklusa dana i noći možete ići na još jedan dublji nivo. To morate intuitivno osjetiti želite li jer vam može pokrenuti dosta burnu unutarnju transformaciju, morate osjetiti da ste spremni. A to je da ujutro kada pozdravite svoje rođenje i kada ste svjesni da živite ciklus koji se prekida navečer, da si pomislite što ako je to posljednji dan u ovom mom životnom ciklusu? Što kada bi to bio posljednji dan? Što ako večeras legnem i nikada više u ovom životu, u ovom tijelu se ne probudim? To ne stavljate kao nekakvu veliku značajnu izjavu i onda krenete taj dan zvati sve bližnje i opraštati se s njima, shvaćate da je to vaša igra koja vam može pomoći da zaronite još dublje unutar sebe. Zato svatko mora odlučiti da li je spreman za to. Ako se izuzetno bojite smrti, ako je to tema koja vam je toliko teška da jedva sada ovo čitate, onda se nemojte igrati s tim, ako se ne bojite smrti, ako ste spremni malo dublje zaroniti, igrajte se s tim. Poanta je u tome da se pitate kada bi znali da je ovo posljednji dan u ovom vašem tijelu i kada zanemarite neke velike stvari koje bi napravili ili opraštanja, to sve zanemarite, da li postoji neka sitnica u vašim emocijama koju još stignete preraditi? Da li postoji nešto što skrivate unutar sebe i ne usudite se pogledati? Da li postoji neki osjećaj koji ne izražavate, a koji biste mogli taj dan probati izraziti? Nađite male sitnice, ne radite dramu i kazalište od toga što vam je to posljednji dan nego iznutra osjećajte i promatrajte te male sitnice. S takvom pomisli vi si pomažete trigerirati određene vibracije kako bi vidjeli što ste još pospremili ispod tepiha i niste se usudili pogledati, a baš s tom pomisli izvući ćete to van. To radite samo ako niste u paničnom strahu od smrti.
I onda polagano taj ciklus dolazi svom kraju. I ako budete u ovdje i sada, vidjet ćete da ćete i večer početi drugačije doživljavati. Bez obzira što radili počet ćete osjećati taj lagani smiraj, počet ćete osjećati da se približavate kraju ciklusa. Sada još nešto nadodaju pa ćemo se vratiti na sam kraj ciklusa, a to su izlasci. Izlasci su drugačiji ovisno koliko imate godina, vaše stanje u glavi je drugačije, sve je drugačije, ali ćemo i tome pristupiti iz ovdje i sada. Recimo srijeda je i vi razmišljate o izlasku u subotu. Jako zapravo komplicirano ako gledate iz energije, vi nemate pojma kako ćete se osjećati u subotu pa samim tim ne znate ni da li će vam se izlaziti ili ne. I tu se stvara tehnički problem ako morate unaprijed kupiti karte. Naravno ako je to neki događaj kojeg ste čekali pola života i sada recimo dolazi koncert za kojeg ste vi maštali već deset godina da će doći, vjerojatno će vam se i dalje ići van u subotu. Znači ne govorimo o nekim ekstremnim izlascima ili idete van na vjenčanje prijatelja ili nešto se vanredno dešava. Govorimo o balansu iznutra, probajte osjetiti. Govorimo o tulumima, izlascima, kafićima, nekim koncertima koji možda nisu bitni, kavama, šetnjama itd. Probajte sebe prilagoditi / naučiti / dresirati, a to je da ostanete otvoreni prema sebi da ne znate kako ćete se osjećati kroz par dana. I ako dogovarate izlazak ostanite otvoreni da ćete to staviti kao mogućnost, da ćete taj dan odlučiti s obzirom kakav vam bude taj ciklus, kakva bude vaša energija, kako ćete osjećati sebe kao svijest, hoćete li ili ne izaći i raditi to što ste planirali. Recimo u srijedu dogovorite nešto za subotu, a u subotu ste već potpuno „netko drugi“ i dolazi popodne i vi osjećate da niti jedan atom vašeg tijela ne želi izaći van. Ali vi ste obećali i nije pristojno odbiti, potpuno uvjetovan stav iz bontona koji je napisan iz ega i nije prirodan. Znači potpuno vam se ne da ići van, svaka vaša stanica se buni, ali vi iz glave izađete. Tada ste otvoreni da vam se dese neke ne baš ugodne situacije, bez obzira na koji način jer um i ego hodaju, a „energija za to vrijeme sjedi iznutra i buni se ja ne želim ići nikuda“ :) i onda vam se desi nekakva glupost. I onda dođete doma i zaključite da ste znali da će biti tako, da niste trebali izaći van.
Ako vam se i ne desi neka nelagodna situacija definitivno ćete snositi posljedice takvog izlaska nekoliko dana nakon toga. Prvo zato jer ćete cijelo vrijeme iznutra imati borbu prema tome zašto se niste poslušali i jedan dio vas će vrtjeti iznutra tu priču. Jedan dio će reći ali obećali smo, morali smo to napraviti, drugi dio vas će reći ne, zašto se nismo poslušali. I zbog toga nećete biti u ovdje i sada i zbog toga što nećete biti u ovdje i sada niste niti prisutni niti zaštićeni, niti imate previše koristi odnosno ljepote od tog izlaska, niti ste zapravo previše na korist tom društvu jer ste ako se smješkate površno nasmiješeni, a zapravo zamišljate kako doma sjedite i recimo čitate knjigu i gledate film, spavate ili što god vam se u tom trenutku čini kao opuštanje. Ili ste možda htjeli biti na nekom drugom mjestu. I vaša energija se počinje urušavati. To je opasno pogotovo ako se nalazite vani među puno ljudi, recimo na koncertu ili bilo kakvom većem okupljanju gdje treba stvarno biti svjestan i zaštićen. Morate biti svjesni kako biste bili zaštićeni, kako biste bili svoji.
Doći ćete doma s tri kile tereta na sebi i onda ćete takvi premoreni, iscrpljeni na sve načine zaspati kao klada i ujutro se probuditi. Ako ste možda još konzumirali alkohol, bit ćete mamurni, sve će vam ići na živce. I tako počinje energetsko spuštanje, a onda ako niste svjesni počet ćete tražiti krivca, mora vam netko biti kriv za to kako se vi osjećate. Zatim stiže ponedjeljak pa vam je muka od toga što morate ići na posao, svi su vam krivi. Pa onda u ponedjeljak sve to prepričate svojim prijateljima, što vam se desilo i tako sve to ide u krug. Možda ste imali takvo ili slično iskustvo pa vam je ovo poznato o čemu pričamo, samo niste tada toga bili svjesni ili ste bili svjesni ali ste si našli gomilu opravdanja zašto vi to ipak morate napraviti.
Ako se radi o nekim bitnim situacijama onda ste se za njih i pripremili pa ćete ići tamo drugačije energije. Ako se radi o klasičnim izlascima izvježbajte sebe i svoje prijatelje oko sebe da ćete se tako ponašati, a to je da dopuštate sebi osjetiti taj dan kako ćete se osjećati i pritom donijeti odluku želite li ili ne izaći van? Ako gledate rođenje kao buđenje i onda idete kroz dan i večer kao završetak ciklusa i lagano smirenje onda izlazak gdje skačete i ludujete i tijelo vam je već umorno i tako umorni legnete spavati, nije kao zalazak sunca i prirodni završetak ciklusa nego kao da je netko uzeo sunce i protresao prije zalaska. I definitivno na taj način vaša smrt neće biti jednaka kao možda ostalih dana i vi ćete snositi „posljedice“.
Ali postoji razlika. Došla je subota i vi osjećate da želite izaći van, nije bitno zašto, uopće nije bitan razlog, vi samo osjećate unutar sebe da vi želite izaći van. Takav način izlaska bez obzira kako vam je bilo, dobro ili loše potpuno je energetski drugačiji jer ste vi izašli s tom namjerom i negdje ste svjesno ili nesvjesno shvatili zašto ste izašli. Možda ste trebali nekoga sresti, nešto čuti, nešto napraviti. I došli ste doma, umorni ste, idete spavati i iako je osjećaj kao da je netko protresao sunce prije nego ga je spremio, to je imalo nekakav dublji smisao. Da li će on vama odmah biti jasan u trenutku dok ste vani, dok se nešto dešava ili u trenutku dok idete spavati ili kroz pet dana, nije bitno. Ali to je drugačije od onoga kada tijelo i um navlače energiju da bi zapravo izašli van.
Sada ćemo pričati o svim onim danima kada ne izlazite van i kada dolazi večer gdje vi već polagano počinjete osjećati zamor. Može biti fizički, ali može biti i mentalni i emotivni i energetski. I tu je bitan trenutak. Puno ljudi radi slijedeće, osjeti zamor i kada bi ih u tom trenutku netko pitao reci mi iskreno što bi ti sada prije spavanja? Jedan dio njih bi rekao recimo toplu kupku, knjigu, tišinu, laganu muziku i spavanje. Ali to je moguće osjetiti ako živite svjesno ciklus ovdje i sada, ako ga ne živite može vam se i vjerojatno vam je to poznata situacija desiti slijedeće. Dolazi večer, vi ste umorni na svim nivoima ali ste izuzetno nezadovoljni tim danom, osjećate se iscrpljeni, premoreni i želite svojih pet minuta, odnosno vaš um želi svojih pet minuta. Vaš um ne shvaća da je njegov bio cijeli dan, on je ljut i nezadovoljan s cijelim danom i on sada želi svojih pet minuta. I to što intuicija kaže treba nam odmor, trebamo se smiriti, ne, um će sada smisliti zabavu. Zabava može biti od surfanja internetom gdje se napunite s gomilom nepotrebnih informacija do gledanja televizije gdje se od raznoraznih emisija opet napunite s gomilom nepotrebnih reklama koje vam šalju podsvjesno razno razne informacije. Vrlo vjerojatno završite na elektronici jer um želi zabavu i od te elektronike počinjete jako vibrirati i puno je teže zaspati. To je zapravo isto kao kada izađe van, a niste htjeli, na isti način vam reagira energija. I onda zbog svega toga ne možete zaspati smireno jer si niste dopustili smirenje. Imate tešku noć, s energijom tko zna što radite i ujutro kreće puno teže rođenje. Ovo što pričamo je jednostavno i simpatično za ispričati ali u praksi je nevjerojatno zahtjevno i izazovno jer od vas traži konstantu. Kad spojite sve što smo do sada govorili imate pune ruke posla.
Da biste mogli svjesno prolaziti kroz to i osjećati gdje ste potreban je ovdje i sada trenutak i svjesno umiranje i svjesno rađanje. Istina je da onaj dio vas koji će se najviše osjećati zakinut u tome svemu je vaš um jer ako vi poslušate svoju intuiciju i nakon tog cijelog dana gdje vaš um kaže „ja trebam tih pet minuta“ vi ipak shvatite da se vrtite u krug i da jedino što trebate je tišina, mir i nešto lagano bez elektronike i uspijete se poslušati, umrijet ćete u tom danu na smireni način, zaokružit ćete cjelinu. Iako će um i dalje negdje pričati u pozadini vi ćete osjećati da zaokružujete cjelinu. Vi ćete puno smirenije završiti taj dan, ne smirenije u smislu da ćete se smiriti jer možda ste uznemireni od nečega ali vaša energija će se smiriti. Dovoljno da vaše tijelo koliko god je moguće tu noć provede spavajući, kako bi ste si dopustili što svjesnije rođenje ujutro.
Ako bi gledali to po važnosti, kako bi zemaljski to nazvali, da je nešto važnije od drugoga, onda bi rekli da je stanje vaše energije važnije od stanja vašeg uma. Jer prvo postoji vibracija, vibracija potiče osjećaje, osjećaji potiču misli. Ako gledamo posudu u kojoj se nešto kuha, misli su na vrhu kao poklopac koji se stalno trese, vatra bi bila vibracija, a to što se kuha su osjećaji. I kažu da ako želite da to sve funkcionira, za vas je najvažnije obratiti pozornost na vatru. Da li gori? Da li se ugasila, da li gori prejako? Da li gori preslabo? Što se dešava? Tako da rad na sebi kroz svjesnost donosi dosta zemaljskog odricanja što su mnogi od vas već primijetili, mnogi kažu da im je teško biti u gužvi, da im je teško biti na nekim mjestima. To je istina, što ste čišći s energijom, što ste svjesniji sebe, što ste svjesniji u ovdje i sada manje će vam odgovarati mjesta i ljudi i događaji koji su nesvjesni. Ali ćete imati puno toga što je neprocjenjivo i ono zbog čega ste došli, a to je unutarnja promjena, dešavat će se.
Ovakav način svjesnog umiranja i rađanja kroz dan može vam pomoći da svjesnije prođete dan, budete u ovdje i sada kako bi si pomogli lakše shvatiti koje su to vibracije unutar vas s kojima se trebate nositi i kako bi lakše i radili na tim vibracijama. To nije nešto što možete naučiti preko noći ali ako ćete pokušati, ako ćete dati maksimum od sebe da to primjenjujete, po putu ćete na svoj način iznutra početi shvaćati zašto to radite i što s tim dobivate i to će vam biti dodatni motiv za dalje.
Uvijek gledajte da tu krajnju motivaciju unutar sebe primijenite kroz praksu, jer sve što nije u praksi nema neku veliku vrijednost, morate imati praksu da biste u toj praksi vidjeli rezultate. Tako da taj prošli tekst s fokusom i ovaj su nešto što možete svako toliko pročitati kako biste se prisjetili, kako biste si dozvolili osjetiti sebe, kako biste se ponovno vratili u svoj centar ako ste ispali.