intergalaktički razgovori

Pitao bih vas što su odnosi? Prvo što vam dođe kao odgovor.
Vjerujem da su odgovori različiti.
Zatim bih vas pitao kakav je to odnos koji imate sa sobom? Je li on vidljiv na van? Možete li ga opipati? Možete li imati odnos sa sobom koji će vas u potpunosti ispuniti?
Ponovno vjerujem da su odgovori različiti.

Zatim bih vas pozvao da na trenutak zatvorite oči i osjetite svoj odnos sa sobom. Vaš um sada će pitati kako ćete to osjetiti. Tako što ćete unutar sebe postaviti namjeru – želim osjetiti svoj odnos sa sobom. Nakon toga zatvorit ćete oči i osjećati ono prvo što vam dolazi. To može biti osjećaj stisnutosti ili možda protočnosti, možda osjećaj zarobljenosti, možda potreba za ljubavlju i osjećaj da unutar sebe nemate dovoljno ljubavi.

Zatim vas želim pitati, što mislite od kuda dolazi vaš unutarnji osjećaj ljubavi? Stvara li se on sam od sebe bez razloga ili ga nešto izvana mora potaknuti?
Vjerujem da ponovno postoji jako puno odgovora.
Svi vi većinom poznajete razne vrste osjećaja koji se pokrenu nakon što ih nešto izvana potakne, to može biti osoba, pojava, stvar, događaj, životinja. Zatim postoje osjećaji koji se potaknu nakon što vam prođe neka misao umom. Sjećanja također mogu potaknuti vaše osjećaje. Zbog toga vaš um može zaključiti da su osjećaji reakcija na nešto, prolaznost koja dođe i prođe.
Ljubav je također osjećaj, stoga vaš um može zaključiti da je ljubav kao prolaznost također potaknuta nečim ili nekim. Po tom principu, ljubav prema sebi, ako nema nešto što će ju potaknuti da se pojavi zapravo ne postoji. Ili postoji ali čeka biti otkrivena s vaše strane, jer vrlo često vi sami sa sobom niste u potpunosti zadovoljni, samim tim nemate dovoljno motivacije kako bi se osjećaj unutarnje ljubavi prema sebi potaknuo. Zbog takvih svjesnih ili nesvjesnih zaključaka vi svoju pažnju usmjeravate na nešto ili nekoga van vas očekujući ili se nadajući da će to biti dovoljno motivirajuće kako bi vi nakon nekog vremena osjećali ljubav unutar sebe.

Ta ljubav najčešće je usmjerena prema nekome ili nečemu. Možda stvorite obitelj pa vam djeca postanu centar svijeta. Nakon dugog niza godina vi ste naviknuti vjerovati jer se u praksi tako pokazalo da su osjećaji samo reakcija na događaje i da ako su vašem umu događaji oko vas dovoljno ispunjavajući i zadovoljavajući vaši osjećaji se slobodno rašire unutar vas, kako bi voljeli druge. Kroz tu ljubav i/ili povratnu ljubav koju dobijete vi imate osjećaj da dovoljno volite sebe, možda ne sasvim dovoljno ali dovoljno da biste mogli vjerovati da je život koji živite dobar za vas.
Ako vas život i svi događaji u njemu razočaraju vi tražite krivca i smatrate da ste možda donijeli krive odluke ili da su se drugi promijenili ili da jednostavno nemate sreće. Tada ste u potrazi za rješenjima koja će vam pomoći popraviti novonastale situacije ili za vratima koja će se otvoriti pružajući vam nove mogućnosti.
Cijelo to vrijeme jedino što primjećujete je život uokolo vas i ljudi koji vas kroz život okružuju. Stvari su vam više ili manje bitne, shvaćate da je sreća koju stvari donose prolazna ali ipak od ljudi očekujete više.

Ja kada to promatram osjećam zamor. Jer ne doživljavam život kao vi, ne vidim ga kao linearnu putanju koja je jednom krenula i jednom će završiti i na kojoj ja moram postići maksimum uokolo mene, zanemarujući pritom ono što je unutar mene.
Međutim vi niste mogli drugačije, život na ovoj planeti dizajniran je kako bi vas držao u stalnom pritisku traženja života uokolo vas i vi se trudite odraditi to na najbolji mogući način. Ja vam na tome čestitam.
Ali vas isto tako pozivam da na trenutak ponovno zatvorite oči i probate osjetiti, kada ne bi bilo ničega uokolo vas osim recimo šume i livade, kada ne bi bilo vaše obitelji, prijatelja, partnera, partnerica, kada bi bili sami i kada bi u toj samoći promatrali život, mislite li da bi mogli pronaći unutar sebe ljubav prema sebi?

Probajte par trenutaka osjećati odgovor, nemojte analizirati, samo osjećajte.

I bez obzira kakav je odgovor zapamtite ga, ako ćete krenuti na put prema dubljim unutarnjim spoznajama moći ćete na tom putu prepoznati unutarnju transformaciju i jasnoća svakog koraka na kojem se nalazite pomoći će vam u prepoznavanju onih idućih. Stoga stanje u kojem se sada nalazite savršeno je za vas i dobra startna točka za dalje.

Umirite se, osjetite dah, udah, izdah. Svi vam govorimo te riječi zato jer je to bitno, mogućnost da puno puta u svojoj svakodnevici zastanete na par trenutaka, dišete osjećajući svoj dah, velika je i važna disciplina koju većina zanemaruje, a donosi buđenje. To je trenutak u kojem vi priznajete sebe, priznajući svoj dah priznajete život, priznajući život prepoznajete sebe kao svijest koja koristi ovo tijelo, zatim prepoznajete Izvor svega što postoji unutar sebe i nakon toga se prepuštate. Zamislite koliko snage dobivate kada tokom dana zastanete puno puta. Nakon toga počinjete osjećati unutarnji poziv za tim, potrebu da na trenutak budete sa sobom.

Vratimo se na odnose. Odnos sa sobom najvažniji je odnos, o njemu ovisi kakvi će biti vaši odnosi s drugima. O njemu ovisi općenito kvaliteta vašeg života. I pritom ne mislim na ono što vam je poznato u smislu koliko vi sebe poznajete, koliko se prepoznajete, znate li koje su vaše slabe, a koje snažne strane, prepoznajete li svoje osjećaje, želje, sviđate li se kao takvi sebi ili ne, možete li osjetiti ljubav prema sebi ili ne. To sve vam je vjerujem jasno da je potrebno. Sada govorim o nečemu drugom, a to je koliko vi sebe osjećate. Ponovit ću, koliko vi sebe o s j e ć a t e.

Ne mislim na to koliko su vam poznati vaši osjećaji.
Nego koliko vi sebe o s j e ć a t e.

Kako se osjećate dok čitate ova raširena slova?

Koliko vi sebe o s j e ć a t e.

Probajte ponovno na trenutak udahnuti, izdahnuti i osjećati svoj dah.

Ja ću vam ponoviti, sada ne govorim o onom što vi osjećate iako bi želio da osjetite ono što sada osjećate. Ali ta raširena slova predstavljaju nešto drugo. Koliko vi sebe o s j e ć a t e.

Sada ću vam to predstaviti simbolično. Zamislite da se nalazite pored malog djeteta, upravo se spotaknulo, palo i sada ima bol u ruci.
Vi primate ruku djeteta u svoju, vidite da nije ništa ozbiljno, dijete se više uplašilo i želite ga utješiti. Počinjete nježno dragati djetetovu ruku. Vrlo nježno i sporo, pritom mu možda nešto utješno govorite ili pjevušite. Dijete se smiruje.

Idemo se vratiti u trenutak kada ste počeli dragati djetetovu ruku, probajte zamisliti kako to radite.
Kako to radite?
Na način da vrlo brzo radite poteze preko djetetove ruke?
Ili vrlo lagano i nježno prelazite po djetetovoj ruci?
Pretpostavljam da ste zamislili ovu drugu opciju, nježno, sporo i lagano prolazite po djetetovoj ruci.
Ako bi sada zaustavili taj trenutak i maknuli fokus s djeteta i maknuli fokus s toga da vi usput nešto govorite ili pjevušite kako bi utješili dijete. Ako bi se na trenutak zaustavili samo na fizičkom pokretu, pitao bih vas, osjećate li vi djetetovu ruku pod svojom? Vjerujem da je odgovor da.
Onda bih vas pitao zašto ste se odlučili lagano, nježno i sporo dragati djetetovu ruku? Vjerojatno zato jer ste intuitivno osjetili da djetetu treba utjeha, osjetili ste da će vaša prisutnost i nježnost i lakoća dodira djetetu skrenuti pozornost s boli i možda straha koji se podigao, djetetova pozornost vratit će se na osjećaj života, prisutnosti u tijelu i osjećaj da je sve uredu.

Ako bi sada rekli da ste u toj priči vi to dijete koje predstavlja vašu užurbanu osobnost koja živi svoju svakodnevicu ispunjenu obavezama, željama, veseljem, nadanjima, strahovima, ljubavlju, ispunjenu osjećajima. Onda bi mogli reći da dio vas koji se budi je poput te druge osobe koja daje utjehu, koja djetetovu pažnju vraća na prisutnost života unutar njega. Dodir koji vi pritom radite je o s j e ć a j, osjećaj sebe.

Ako još ne možete shvatiti razliku probajte zamisliti sebe kako sjedite i osjećate svoj strah ili osjećate svoju ljubav koju imate prema nekome ili osjećate sreću jer ste upravo dobili novi posao.

I sebe koji sjedite i samo o s j e ć a t e sebe, kao prisutnost, kao tijelo, kao svijest, kao život.

Pritom to radite vrlo nježno, prisutno, kao da dragate svoju ruku.
O s j e ć a t e sebe, kako postojite u ovom tijelu, kako postojite u ovom trenutku, kako ste predstavnik života koji koristi ovo tijelo. Znajući da je upravo ovo prilika koje ćete se jednom sjećati, sjećati ćete se kakav je to bio osjećaj koristiti ovo tijelo, kako je to bilo osjećati dodir drveta, trave, kako je to bilo vidjeti pticu, kako je to bilo podržati život unutar sebe. Dopuštajući pritom da svoju vlastitu prisutnost vrlo lagano, nježno, sporo, poput utješnog dodira o s j e ć a t e.

Ovo što sam vam upravo dao kao ideju teško je shvatiti umom, zbog toga ako ćete se vraćati na ovo što je sada napisano i nastojati što više primjenjivati u praksi, nevezano koliko mislite da shvaćate ili ne, nakon nekog vremena počet ćete osjećati razliku kada samo sjedite ili stojite i kažete ok, ovo sam ja, ovo je moje tijelo, to sam ja i kada o s j e ć a t e sebe i svoje postojanje, poput laganog dodira koji je utješan.
Iako taj dodir ne postoji fizički, on je samo simboličan, nakon nekog vremena možete početi osjećati da kada na taj način o s j e ć a t e sebe, da se to može usporediti poput utješnog dodira.

Dopustite si svaki dan osjećati sebe, u smislu usmjeravajte svoju pažnju što više na ono kako se osjećate, što želite, što ne želite, na koji način možete postati sebi još više važni. Ali onda barem jednom na dan zastanite i o s j e ć a j t e život unutar sebe i vidjet ćete da nakon nekog vremena sama pomisao o tome usporit će vaš ritam i instinktivno vas povući da zastanete i par trenutaka o s j e ć a t e život unutar sebe.

Iz toga se rađa ljubav prema sebi. Onog trenutka kada počnete živjeti život o s j e ć a j u ć i život unutar sebe vi ste ispunjeni ljubavlju.
Ta ljubav ne treba nikoga i ništa, ta ljubav zna da postoji samo radi postojanja, ta ljubav je bezgranična, njezina vibracija proteže se ovim tekstom, ovim listovima, podsjećajući vas da ta ljubav, koju sada zovemo ljubav, nema ime, nema opis, to je postojanje, to je otkucaj srca, otkucaj Izvora, ritam života koji je u vama, koji prepoznajete u trenutku dok se prema njemu okrenete,
u trenutku dok ga o s j e ć a t e.

‍