intergalaktički razgovori

Obećanje, poštenje, to su sve riječi koje vas vežu, riječi koje vas stavljaju u pozicije u kojima možda ne želite biti u tom trenutku, možda osjećate cijelim svojim bićem da to nije dobro za vas ali ipak to napravite jer ste obećali i jer želite biti pošteni.

Ali što je onda s vama u tom trenutku? Jeste li pošteni prema sebi u tom trenutku? Jeste li pošteni prema životu? Osjećate li u tom trenutku kako život struji kroz vas ili vlastitu stisnutost kako se opire onome što radite?

I kakav primjer pokazujete tada drugima? Da je dobro držati se zadanih pravila iako vi to tako više ne osjećate? I tko je postavio ta pravila?

Jeste li se ikada zapitali tko je postavio pravila po kojima civilizacija djeluje? Kada su i kako nastala ta pravila? Um bi sada mogao reći pravila je oblikovala civilizacija, stvorila ih je svojim načinom života. Ali je li to baš istina?

Kada bi civilizacija živjela u prirodi, od prirode i u skladu s prirodom onda bi mogli reći da je ta civilizacija oblikovana po prirodi, po zadanim elementima koji se nalaze u prirodi i koji se stalno mijenjaju. Na taj način mogli bi reći da određena civilizacija oblikuje svoje ponašanje na način koji je najoptimalniji za preživljavanje. Tada je preživljavanje cijele civilizacije važno pa pravila koja se stvaraju i rastvaraju prate tok života cijele civilizacije, kako bi ona opstala.

Ali vaša civilizacija ne živi u skladu s prirodom, vaša civilizacija živi suprotno prirodnim zakonima. I što mislite od kuda im ideje, poticaji, od kuda im tehnologija koja se ubrzano stvarala zadnjih desetaka godina?

Ako želite pokoriti civilizaciju predate im ono na što oni nisu spremni, ono što će ih odvojiti od njih samih i odvesti na put propasti, rekli bi pjesnički. Nakon toga opskrbljujete određenu skupinu, vladajuću skupinu, osiromašujete ostale, nastojite da svi žive u preživljavanju kako ne bi stigli razmišljati o ostalome.
Kroz nekoliko desetaka godina možete vidjeti kako se civilizacija urušava i tada samo trebate pričekati da se sve to do kraja odvije.

To je sve spriječeno i raspad koji trenutno vidite oko sebe urušavanje je starog, dotrajalog, izmanipuliranog, kako bi civilizacija nakon toga rodila sebe, kako bi posvijestila svoje postojanje, kako bi pjesnički rečeno stala na noge i zauzela se za sebe.

I pritom ne mislimo samo zadnjih nekoliko desetaka godina, tisućljeća su prošla od kada se sve planski urušavalo, ovo je samo završnica nekih drugih civilizacija i njihovih novih planova. Sada je sve to spriječeno, kako bi ova civilizacija izrasla u svoj potencijal, kako bi svojim postojanjem mogla kasnije pokazati primjerom, na koji način se osloboditi i na koji način izrasti u najbolji oblik sebe, kao civilizacija.

Kada idući put nešto obećate zaustavite se na tren i recite sebi kako vi ne znate kako ćete se osjećati kada dođe trenutak da napravite to što ste obećali. Možda obećanje zamijenite s riječju osjećanje, osjetit ćete u tom trenutku možete li to napraviti.
Pritom ne mislimo na svako obećanje, vi znate koja su ona koja svakako želite ispuniti, obećati, odraditi. Mislimo na ona zbog kojih se kasnije ne osjećate dobro, kada vam svaka stanica vašeg bića kaže „nije ti to trebalo“.

Prvi korak je ono što vam stalno govorimo, prihvatite da ste vi život. Zatim ako ste vi život svatko oko vas isto je život. Ako jedan život treba asistenciju drugog života onda ta dva života možda mogu zajedno više napraviti, jedino ako prilikom toga i dalje osjećaju protok života.

Ako život koji je tražio pomoć i obećanje to treba samo zato jer ne priznaje sebe kao život, jer bježi od sebe, možda svojih osjećaja, možda svojih obaveza kao života, tada vaša asistencija podržava taj život da ne živi, pritom zanemarujući vlastiti život u sebi.

Ne mislimo da vi trebate drugima ovo objašnjavati, govoreći im zašto vi nećete nešto obećati. Mislimo da prvo vi trebate osjetiti iznutra poruku koju vam dajemo, a to je da priznate sebe kao život, da osjetite sebe kao život. Iz toga ćete osjetiti duboki poziv da prema sebi kao životu budete pošteni, da si obećate da ćete prema sebi kao životu biti pošteni.

Ako pritom živite svaki dan svjesno vi ćete točno osjetiti trenutak kada su se životni tokovi počeli zaustavljati i kada vas možda drugi život uvlači u tu stagnaciju. Tada je bitno osjetiti sebe kao život, odmaknuti se, sjetiti se obećanja sebi i zauzeti se za sebe. Tim trenutkom vi se centrirate, vraćate u svoju snagu i iz te pozicije možete bolje osjetiti cijelu situaciju.

Recimo da vas drugi život moli za asistenciju, vi osjetite da taj život ima neku prepreku koju teško može pomaknuti, to može biti fizički predmet koji vas drugi život moli da mu pomognete pomaknuti, to može biti nešto drugo što je zaustavilo taj drugi život u osjećaju života, ne možda nešto fizički nego neopipljivo ali stvarno tom drugom životu.
U trenutku dok vas taj drugi život zamoli za asistenciju, vi ako ste smireni i centrirani točno ćete osjetiti odgovor. Možda ćete osjetiti kako taj drugi život ima neki izazov i kako osjećate da tom drugom životu želite pomoći i kako će to biti dobro iskustvo i za vas i za taj drugi život. Tada možete i obećati, tada djelujete, tada se dobro osjećate, tada asistirate jedni drugima, tada živite, tada tečete, tada putujete.

Ali recimo da vas taj drugi život pita za asistenciju i vi osjetite da je to nešto što taj drugi život treba razriješiti. Nije ormar koji treba prenijeti već neki unutarnji dio koji treba sagledati. I vi jasno osjetite da se ne trebate miješati, ne samo zbog sebe kao života već i zbog tog drugog života koji ako se umiješate neće ništa naučiti. Tada je dobro reći osjetit ću pa ću ti javiti, zatim se dovoljno smiriti i odbiti.

Lagano je to reći i napisati, mi to shvaćamo, vi živite cijeli svoj život pod navikama i objašnjenje protočnosti i donošenje odluka iz trenutka dok cijenite život nije vaša svakodnevica. Zato vam mi donosimo ideje koje vi možete sagledati, ponekad ukomponirati ali ponajprije promatrati unutar sebe. Na taj način bolje ćete sebe spoznavati, počet ćete imati bolji okus života i bit će vam jasnije na koji način trebate djelovati, koje odluke su u skladu vašeg životnog protoka, a koje mu sprječavaju da teče.