intergalaktički razgovori

Jedan od osmišljenih način kako vas razdvojiti bio je uvođenje borbe za prevlast, moć, natjecanje. Nećemo vam reći kako toga inače nema na nižim svjetovima, pritom mislimo na razine od treće do pete, kako vi to zovete. Reći ćemo vam da je na vašem svijetu taj oblik manipulacije posebno razvijen kako bi se svrstao u „dobre odlike“ koje možete imati.
Na taj način vi sami sebe zaustavljate u svom razvoju, zadržavajući primitivne oblike ponašanja kao nešto što je prisutno u vašoj svakodnevici.

Već od malena učilo vas se da samo rijetki mogu biti na vrhu i da ako želite uspjeti i pritom imati lijep i lagodan život, morate se puno truditi, učiti i raditi kako biste se izdigli iz mase. Ili ako već niste imali sklonosti izdizati se onda da bi uopće opstali u masi. Pokazivalo vam se na primjerima što znači uspješna osoba, a što znači neuspješna osoba. Već od malih nogu oblikovalo se vaše mišljenje, a da toga niste bili svjesni.

Vrlo često oni koji bi trudom ili na neki možda nepošteni način izdigli svoju svakodnevicu iznad mase zarobili bi se u kavezu koji ih je na neki način štitio ali i odvajao od života. Na taj način kako su godine prolazile gubili su svoj kontakt sa svijesti stremeći samo prema vanjskim manifestacijama koje su označavale u ovom društvu uspjeh.
Ostali koji nisu bili na vrhu stiskali su svoju energiju kroz težinu osjećaja vlastitih nesposobnosti te na taj način odvajali se od svoje svijesti.

U ovom trenutku ne bi govorili o onima koji su vladali planetom i vrlo često iskorištavali one koji su sebe uzdigli u kaveze iznad mase, sada bi se samo usmjerili na ono što je to u vama pobuđivalo.
Gledali ste svijet kao arenu u kojoj morate opstati, druge ljude svjesno ili nesvjesno doživljavali ste kao suparnike. Na taj način sami sebe odvajali ste od života, od svijesti, od shvaćanja unutarnjeg protoka, od ljubavi, ljepote, snage.
Kada bi usporedili živote na višim razinama, gdje nema suparništva već samo jedinstvo rekli bi da je način života izmanipuliran na ovoj planeti suprotan prirodnom stvaranju civilizacije.
Na višim razinama civilizacija smatra da svaki pojedinac sa svojim postojanjem doprinosi cjelokupnosti, na taj način podržava se dobrobit svakog pojedinca, shvaćajući da bez pojedinaca nema niti kolektiva.
Samim tim svi imaju poriv za osobnim rastom i napretkom kako bi doprinijeli samim svojim postojanjem život u tom kolektivu. Mogli bi slikovito reći, kao da trčite utrku u kojoj svatko bodri svakoga u nadi da će zajedno stići do cilja. Vidite koliko je to suprotno utrkama koje se dešavaju na vašoj planeti?

Kada počnete shvaćati veličinu i snagu destrukcije manipulacije koja je ovdje utkana možete početi dobivati želju za promjenom. Tada vaš um može zaključiti da on i tako kao pojedinac ne može ništa.
Ali mi ćemo vam dati drugačiju ideju. Pojedinac je snažan onoliko koliko je u kontaktu sa sobom, onoliko koliko je svjestan sebe.
Svjesni pojedinac u nekim slučajevima može biti „snažniji“ na simboličnoj vagi svijesti i nesvijesti od miliona nesvjesnih pojedinaca. Zašto? Kako?
Zato jer u onom trenutku kada osoba shvati svoju snagu otvorila je vrata Izvora unutar sebe, spojila se sa svojom sferom postojanja i kroz sebe može sprovesti izuzetno puno snage vibracije viših razina.
Kada bi opisali simbolično vašim riječima mogli bi reći da je svijest netko tko je budan, suprotno tome je netko tko spava.

Možete zamisliti jednu kratku pričicu, milioni njih je zaspalo, leže u dubokom snu, ne možete ih probuditi. Onda dođe jedna budna osoba s velikim vozilom, sve ih ukrca i odveze na drugo mjesto. Iako je ovo smiješna i simbolična priča pokazuje na što mislimo kada kažemo da jedan pojedinac koji je budan može biti snažniji od miliona spavača. Zato jer snaga koja se u tom trenutku budi je snaga Izvora, snaga viših razina i ta sila je nezaustavljiva naspram svih onih koji svoj život provode u vlastitoj težini, uspavani u svojoj svakodnevici.

I onda bi vaš um mogao zapitati, što nakon toga trebate raditi, tražiti vozilo kako bi ukrcali sve te spavače, pa gdje ih onda iskrcati?
Malo se šalimo.
Ali sigurni smo da um ima pitanja koja glase i što kada se probudim, što onda?
Odgovor na to je kada se probudite ne trebate ništa. Suprotno manipulaciji ovdje koja kaže da morate stalno biti aktivi i stalno se truditi. Mi vam kažemo kada se probudite ne morate ništa.
Zašto ne morate ništa? Zato jer što ste više budni vaš put se sam rastvara pred vama, vi unutar sebe vrlo jasno počinjete shvaćati svoje korake, vi ne razmišljate o njima, vi se ne trebate truditi oko njih, ne na način kakav vam je ovdje poznat, vi samo hodate svojim životnim putem.
U potpunom povjerenju da će vas svaki korak odvesti upravo tamo gdje trebate biti i da ćete tamo napraviti upravo ono što je za najbolje dobro vas u tom trenutku, samim tim i za sve oko vas. Jer ako ste usklađeni sa sobom i živite po principu vlastite svijesti vaši koraci u skladu su s cjelinom u kojoj živite.

Trenutno se na planeti nalazite na raskrižju starog i novog. Pravila starog i sloboda novog miješa se i sve dok je to tako teško je vidjeti i prepoznati svoj put. Jer može se desiti da vam iznutra vaš korak bude jasan ali nakon što vaš um sagleda situaciju može zaključiti kako će taj korak biti pretežak, kako će vas možda odvesti u neugodnu ili opasnu situaciju.
I zbog toga naglašavamo, kada se probudite ne trebate ništa.
Vi iz pozicije dok niste budni možete razmišljati kako je to kada se probudite ali kakav je to osjećaj možete znati tek kada se to desi.
Zbog toga ne morate ništa, osim usmjeriti se na vlastito buđenje, o kojem pričamo kroz sve tekstove koje smo do sada predali preko Maje. Rad na sebi ostaje kao najvažniji korak prema buđenju, nakon toga vi ste slobodni, vi iznutra točno osjećate svoje korake, vi se ne morate za njih truditi. I zbog toga možete biti jedan od onih pojedinaca koji na vagi svijesti i nesvijesti teži milione nesvjesnih.

Ono što možete u svojoj svakodnevici je prestati se natjecati. Svaki oblik natjecanja potiče u vama stari sistem koji vas je obučio da morate opstati i da netko mora ostati iza vas ili ćete vi ostati iza drugih. To je toliko utkano u vas da već sama ta vježba može donijeti dovoljno prakse za buđenje.

Promatrajte svoju svakodnevicu i promatrajte u kojoj mjeri možete primijetiti da se ljudi natječu jedni s drugima. Nije bitno radi li se o sportu, gdje ste javno naviknuti na natjecanja ili o hobijima, obiteljima, poslovima, odnosima. Ako počnete na to obraćati pozornost počet ćete svuda vidjeti potrebu za natjecanjem koja je duboko utkana na vašu planetu kao oblik preživljavanja.

I tada možete zastati i samo vrlo svjesno to promatrati, osjetiti kakva je energija iza toga. Praksom jedino što ćete u tim situacijama osjetiti je energija preživljavanja. I tada, dok to promatrate ili u tom sudjelujete možete unutar sebe reći:

Ja sam život koji neprekinuto postoji, samo mijenja oblike. Ja kao život priznajem svaki oblik postojanja i dopuštam mu da živi. Na taj način osjećam cjelinu stvaranja koja se proteže kroz sve i osjećam korake koji me dalje vode. Ja kao život ne moram biti iznad drugog života, ja kao život samo trebam priznati život u sebi i svuda oko sebe.

Probajte nekoliko puta pročitati i osjećati. Ovo nije nešto što trebate prihvatiti zato što smo mi to tako rekli, ovo je nešto što trebate osjećati. Vaše riječi samo su slova na papiru, vibracija iza riječi je važna.

I u trenutku dok još uvijek živite na planeti koja na sebi ima predstavnike svijesti i nesvijesti i dok predstavnici nesvijesti mogu napraviti jako teške stvari, možda je teško izreći s punim osjećajem da ste život koji priznaje svaki oblik postojanja. |
Ali upravo to izricanje dio je svijesti koja ne gleda život oko sebe iz pozicije na kojoj se upravo nalazi s tijelom koje trenutno koristi, već iz najviše moguće razine vibracije koju može dostići.
Na taj način nema pobjednika, nema boljih ili lošijih, nema agresora ili žrtve, postoji samo život. Taj život kada bude potpuno priznat od strane osobe koja ga živi, taj život postaje nevjerojatna snaga, ljubav, suosjećanje, protok, taj život u boli vidi ljubav, u patnji vidi ljubav, u agresiji vidi ljubav, samo zato kako bi s tom ljubavlju rastvorio sve oblike postojanja koji su u neskladu i pretvorio ih u sklad.

Mogli bi reći, ako promatrate nesvijest na djelu i vidite oko sebe bol i težinu, vi trebate postati svijest koja isijava ljubav, snagu i svijest.
A da biste to napravili vi to morate biti. Ako to nije tako onda ste um koji osuđuje, ima tijelo i isijava isto tako nesvijest.

Nadilaženje vlastitog uma i svega onog na što se on do sada naučio možda je najizazovniji korak koji na svom putovanju možete imati.
I zbog toga osjećajte ovo što smo vam predložili i vježbajte u svakodnevici. Svaki put kada vidite oko sebe moć i natjecanje, nije važno sudjelujete li vi u tome ili samo promatrate, zastanite unutar sebe na trenutak i recite tu rečenicu i samo osjećajte. Idemo ju ponoviti:

Ja sam život koji neprekinuto postoji, samo mijenja oblike. Ja kao život priznajem svaki oblik postojanja i dopuštam mu da živi. Na taj način osjećam cjelinu stvaranja koja se proteže kroz sve i osjećam korake koji me dalje vode. Ja kao život ne moram biti iznad drugog života, ja kao život samo trebam priznati život u sebi i svuda oko sebe.

Nakon nekog vremena riječi će postati manje važne i pretvorit će se u unutarnju tišinu i ta tišina otvorit će put prema slobodi i vi ćete početi osjećati sebe više kao svijest koja je prisutna, a manje kao um koji osuđuje. Počet ćete osjećati kako se um oslobađa navika i stisnutosti i kako počinje priznavati život oko sebe, život u sebi, kako počinje zbog toga primjećivati drugačije svijet i dobivati poticaj da svoje vrijeme provodi na drugačiji način.

Kada dođete do toga vi ste već slobodni, više nemate um koji je zarobljen pod manipuliranom navikom i tada se u vas počinje ulijevati više vaše svijesti.
Tada postajete predstavnik koji na vagi vrijedi milione nesvjesnih.
I tada trebate samo biti, ništa više. I svojim postojanjem dopustiti svijesti da se širi, na planeti koja se transformira.
Sve ostalo posložit će se samo.
Ne zato jer vi ništa nećete raditi već zato jer ćete raditi one stvari koje ćete unutar sebe osjećati za vas kao ispravne, na taj način podržavat ćete život unutar sebe, a zatim ćete moći podržati i osjećati život uokolo sebe. Shvaćajući da jedino sagledavanjem cjeline kao vrijednosti možete doći do napretka na ovoj planeti.

Ja sam život koji neprekinuto postoji, samo mijenja oblike. Ja kao život priznajem svaki oblik postojanja i dopuštam mu da živi. Na taj način osjećam cjelinu stvaranja koja se proteže kroz sve i osjećam korake koji me dalje vode. Ja kao život ne moram biti iznad drugog života, ja kao život samo trebam priznati život u sebi i svuda oko sebe.