intergalaktički razgovori

Sigurni smo da već sada shvaćate na što se odnosi prepuštenost, na prepuštenost životu. Na povjerenje u vlastito putovanje.

Vaš um naviknut je krojiti planove, imati kontrolu i shvaćanje da ako nema kontrolu nad situacijom sve može otići u smjeru koji se njemu možda neće svidjeti.

Što ako postoji centralno mjesto u vašoj sferi iz koje donosite odluke? Biste li onda imali povjerenje u svoj život? I koje bi to mjesto bilo?

Ako bi gledali vas kao sferu postojanja i vaše inkarnacije ili izdanja kao dodatke na toj sferi onda bi mogli reći da vi kao svijest dok živite određeno tijelo imate mogućnost kontakta sa svojom cijelom sferom postojanja. Ako pritom postavite parametre da ne postoji vrijeme i mjesto kakvo vaš um ovdje prepoznaje, onda bi mogli reći da je svejedno kada se neko vaše iskustvo desilo, bitno je da je ono zapisano u vašu sferu postojanja. Na taj način vi možete doći do zapisa bilo kojeg vlastitog iskustva, kroz vlastitu sferu postojanja, kroz sebe.

Ako bi postavili vas kao svijest koja koristi ovo tijelo, um, živi trenutno na ovoj planeti i svjesna je da istovremeno živi vlastitu sferu postojanja. Koje bi onda mjesto bilo centralno u tom trenutku? Vaše mjesto.
Vi sada. Vi. Vi bi bili centralno mjesto.

Možete na to gledati kao na vozačevo sjedalo koje može biti prazno pa vozilo putuje ovisno o putu na kojem se nalazi ili je to sjedalo popunjeno sa svijesti koja vozi kroz određeno tijelo pa je putovanje svjesnije.

Što bi značilo svjesno putovanje? Prepušteno putovanje.
Kao svijest znate da ste posljedica, kao svijest svjesni ste svih svojih posljedica, onih teških, laganih, bolnih, veselih, stisnutih, ljubavnih, kao svijest svjesni ste da sve te posljedice i događaji koji su im prethodili čine vas.
Kao svijest smatrate da je to vaša vrijednost, vi kao cjelokupnost vlastitog postojanja koja je ispunjena svim svojim posljedicama vrijednost je koja doprinosi cjelokupnom postojanju, dajući svojim primjerom iskustva.

Zbog toga vi kao svijest nemate potrebu upravljati niti jednim svojim umom kroz tijelo koje koristite. Vi znate da su tijela prolazna, umovi, osjećaji, sve je to prolazno, vi kao svijest jedino ostajete.

To ne znači da vi kao svijest uopće ne obraćate pozornost na svoje putovanje i samo mu se prepuštate. To znači da vi kao svijest shvaćate da je vaše putovanje u ovisnosti o vama kao posljedici. Što vi jedino možete napraviti?
Svaki put kada živite neko novo tijelo, neko novo iskustvo, možete se pobrinuti da uronite u to iskustvo što svijesnije, da probudite kroz to iskustvo svoju svijest, kako biste se prepustili, kako ne biste putovanje zaustavljali s mislima, željama, dramama, umom. Kako biste dozvolili da vam život pokaže kakvo je vaše putovanje u ovisnosti o vama kao posljedici.

Možete li mijenjati svoje putovanje kroz to prepuštanje? Naravno da možete. Onog trenutka kada kroz određeno tijelo i osobnost koju živite shvatite sebe kao posljedicu vi ste podložni promjeni. Možete ostati takva posljedica ili se možete odlučiti promijeniti, transformirati, iscjeliti, nadići iskustva u koja ste se zapleli. Na taj način vaše putovanje mijenja se, a da vi niste direktno na njega utjecali, jedino na što ste utjecali je vlastita promjena, vi kao posljedica dozvolili ste u tom trenutku sebe priznati, sebe zavoljeti, sebe prepoznati, sebe transformirati i što je najbitnije, ponovno se prepustiti putovanju. Znajući da ga ne morate vi oblikovati s umom kojeg trenutno koristite, put će se oblikovati po vama, po vašim promjenama, transformacijama, istinama. I nakon što neko vrijeme prođe vidjet ćete da je upravo takav put bio savršen za vas, kako bi vas podržao u onome što ste prolazili, kako bi vam bio suputnik koji vas nikada ne izdaje, samo prati, kako biste zatim vi pristali pratiti sebe, prestali pratiti put, shvaćajući kroz povjerenje da ako pratite sebe hodate točno po onom putu koji je za vas najbolji u tom trenutku.

I zbog toga riječ prepuštanje može imati drugačije značenje kada ne shvaćate pozadinu koju smo vam sada opisali. Prepuštanje nije nedjelovanje, prepuštanje je unutarnje djelovanje kako bi zatim s povjerenjem hodali po putu koji se po vama oblikovao. Na taj način ne trošite svoje resurse i energiju na vanjske manifestacije već čekate da se vanjske manifestacije oblikuju po vama, potvrđujući vam svojim postojanjem sve ono što ste već osjetili unutar sebe kao promjenu.

Vrlo često ono što želite umom, a ne ostvaruje se nije dio vašeg putovanja već je pokušaj bijega od iskustava koja su pred vama. Na taj način svoj fokus stavite u svoj um i osjećaj da vi toliko nešto želite, a to se ne događa. Ali zašto se ne događa? Zato jer to izvana ne vidi refleksiju u vama, vi unutar sebe nemate vibraciju koja bi se na van na taj način reflektirala. A zbog stalne fokusiranosti kroz um na ono što želite, a ne dobivate, vi gubite osjećaj onoga što je stvarno u vama.
Zbog toga nemate povjerenje u putovanje, nemate povjerenje u život već kroz vlastitu stisnutost nastojite koračati onim koracima, onim putevima za koje vaš um misli da su najbolji.

Možda je ovo trenutak kada možete zatvoriti oči i osjećati što se dešava u vama. Osjećate li poziv za promjenom ili um koji govori?

Nema posebne vježbe koja bi bila za prepuštenost. Rekli bi da rad na sebi, duboki uron u vlastitu unutrašnjost i prepuštanje vlastitoj svijesti da se probudi dovodi prirodno do prepuštenosti. Na taj način počinjete priznavati sebe kao život, na taj način mu se prepuštate, shvaćajući da nema teških i laganih trenutaka, u dubini vaših vlastitih vibracija svi su oni jednaki. Postoje samo trenuci svijesti i trenuci nesvijesti.
Svaki trenutak koji provedete svjesni sebe i svega što vam se dešava, trenutak je kada priznajete svoje postojanje, dozvoljavate mu da se transformira, iscjeljuje, a zatim mu se prepuštate.