intergalaktički razgovori

Vjerojatno pretpostavljate što ćemo sada reći, postoji samo jedno putovanje koje je bitno i na koje trebate obratiti pozornost, a to je vaše životno putovanje.
Koliko god ta izjava izgleda logično toliko ju je teško primijeniti u praksi i zbog toga vas upućujemo da ju na trenutak osjetite.

Jedino bitno putovanje je životno putovanje.

Što bi zapravo to značilo, odnosi li se to samo na život koji trenutno živite ili na sve živote, odnosi li se to na vašu svakodnevicu ili na neke velike odluke gdje odlučujete o vlastitim skretanjima?

Rekli bi da se to odnosi na osjećaj vas u vašem životu. Ako bi sagledali sebe kao nekoga tko se rodio u tijelu koje trenutno koristite, nekoga tko je od tada prošao puno životnih putanja, spuštao se i podizao, popikavao i pridizao, sve to ostalo je slikovito rečeno kao memorija u vašim vibracijskim stanicama.
Ali kako dođu novi događaji tako istisnu prošle događaje, zatim vam ostaje sjećanje ili nešto što želite pospremiti kako se ne biste sjećali. Kroz to sve najbolje pamtite emocije, manje informacije, život krene dalje i vi iza sebe imate možda fotografije, zapise i sjećanja na trenutke. Vi sebe počinjete doživljavati kao prolaznika u vlastitom životu.

Sada bi vas pitali, kroz sve te godine života ovdje, koliko ste vi istinski bili svjesni? Koliko ste živjeli svoju svakodnevicu osjećajući kako ste uronjeni u nju svom svojom pažnjom, svojim prisustvom, osjećajući kako joj se prepuštate, kako sebe u njoj prepoznajete? Koliko je bilo takvih perioda u vašem životu?

Vi bi sada umom mogli reći da ste bili svjesni dok je nešto trajalo, ali zatim ste zaboravili jer ste počeli živjeti novu svakodnevicu. I to je točno, slažemo se s tim.
Ali ćemo vas ponovno pitati, sada kada osjetite sebe, svoj život, sve kako ste živjeli, sve odluke koje ste donosili, koliko osjećate da ste stvarno bili isprepleteni svjesno sa svojom svakodnevicom?

Vaš um bi sada mogao reći da ste radili najbolje što ste znali, da ste donosili odluke iz vlastite svijesti u tom trenutku, jer bolje niste znali.

Mi bi zatim rekli, nikada ne znate najbolje, uvijek znate onoliko koliko je potrebno, samo je pitanje koliko ste toga svjesni ili ne.

Mi shvaćamo potrebu uma da se opravda i da završena poglavlja na neki način uljepša kako bi mu život dalje bio lakši, bez potrebe da se stalno ogleda za sobom i bez osjećaja nezavršenih stvari. I to je način na koji se um brani.

Ali zato ćemo vas mi ponovno pitati, u skladu s onim što naglašavamo da je najbitnije, a to je vaša istinoljubivost. Koliko osjećate da ste kroz život bili prisutni, živjeli prisutno u svojoj svakodnevici?

Ako nastavite sami sebe ispitivati ovo pitanje nakon nekog vremena um će popustiti i osloboditi vas osjećaja dužnosti prema prošlosti.
Dužnosti koja kaže moram sve posložiti unutar sebe kroz svoje shvaćanje kako bi mogao otpustiti.

Mi vas nećemo vraćati u vašu prošlost, to nije potrebno, ali vaša prošlost i vaš osjećaj prisutnosti ili neprisutnosti kroz nju može vam jasnije pokazati vašu sadašnjost i prisutnost ili ne prisutnost.

Možete reći, da se vratite u prošlost donosili bi neke odluke drugačije, vama je jasno da tada niste znali bolje. Ali mi bi vas pitali, da ste tada bili prisutni mislite li da bi bilo drugačije?

Da ste bili prisutni, osjećali sebe, prihvaćali sebe kakvi god da jeste, da ste si dopustili biti u svom prisutnom izdanju svaki dan, pa čak i sa svim tadašnjim strahovima, uvjetovanostima i konstrukcijama, mislite li da bi neke odluke bile drugačije?

Vratimo se na putovanje koje je najvažnije, a to je životno putovanje. Ako ga pogledamo kao skup trenutaka u kojima vi nešto savladavate, jedina razlika u tim trenucima je jeste li prisutni ili ne.

Mi ne želimo da vi pomislite kako vam mi govorimo da nešto niste dobro napravili. Već smo vam rekli ali ćemo ponoviti, mi se divimo vašoj hrabrosti, ustrajnosti i preživljavačkim sposobnostima.
Mi vam samo želimo dati ideju da nije bitna prošlost, nije bitna budućnost, nije bitna čak niti trenutnost, jedino što je bitno je vaša prisutnost.
Kada ste prisutni u trenutku u kojem postojite, priznajući sve svoje parametre, shvaćajući ih kao posljedice, dopuštajući sebi transformaciju i iscjeljenje, vi tada postajete prisutni oblik postojanja koji sebe priznaje kao život.
Život nema parametre dobrog ili lošeg, život je život, prisutan u raznim oblicima, tvoreći mrežu postojanja. Kada ga ne gledate kroz parametre počinjete osjećati puls života, počinjete osjećati životni tok koji prolazi kroz vas i kroz sve oko vas. Na taj način vi ste prisutni, na neki način opčinjeni životnim pulsom i u potrebi da ga pratite.

U ovom trenutku rekli bi nešto važno. Ono što bi vaš um pratio i opisao kao životni tok ne mora biti isto ono što vaša svijest prepoznaje.
Ovisno koliko ste prisutni u umu, koliko ste se odlijepili od projekcija, koliko ste se susreli sa sobom, sa svojom svijesti, koliko ste maknuli sa sebe manipulacija.
Ako niste, onda ono što vaš um vidi kao životni tok i što ga privlači možda je i dalje samo potreba za preživljavanjem, uspjehom, savladavanjem, uživanjem, odmorom. Naravno da u svemu tome nalaze se životni tokovi, ali mi sada pričamo o svijesti.

U trenutku dok svoju pozornost usmjerite na unutarnju tišinu i prepustite joj se, osjećate svoju svijest kako se budi. Kada svoju svijest usmjerite prema pronalasku životnog toka, životnog impulsa unutar vas koji će vas pokrenuti, tada se počinjete kretati nekim putevima koji možda umu ne trebaju biti jasni. Počinjete otkrivati nove dijelove sebe, počinjete se rastvarati, raspadati, kako biste se sastavili.

Tada je trenutak kada ste prisutni. Ne zato jer ste posloženi i presretni, nego zato jer ste živi i toga ste svjesni. A život uvijek nađe put, život uvijek otplovi u neko korito koje se stvori pred njim. Vi kao život dopuštajući sebi svjesnost plovite svojim koritima, krećete se svojim putevima i na taj način stvarate svoju životnu stazu, dopuštajući sebi kao svijesti da upravlja.

Možda nekome može sve što smo rekli biti previše pjesnički, premalo informacijski. Reći ćemo vam zbog čega vam stvari prezentiramo na taj način.
Simbolično ili pjesnički rečeno, um koristi informacije, svijest osjeća. Pjesnički izražaj je poput valova koji umiruju um, koji mu pomažu da se utiša ili od dosade odmakne. Tada ti valovi lagano bude vašu svijest, pomažući joj da se probudi iz sna, pjesnički i dalje rečeno.
Sve informacije koje vam dajemo su tu kako bi vi u praksi mogli napraviti korake. Ne one očite koje smo mi zadali i sada ih vi pratite,
već one pjesničke, poput valova, koje kroz sebe samo osjećate.
Za to morate biti prisutni. Kako ćete inače osjetiti te pjesničke valove ako se od njih odmaknete u um i informacije?

Zbog toga bi vam još jednom rekli, najvažnije putovanje je životno putovanje, vrijednost tog putovanja možete prepoznati unutar sebe jedino ako se tome okrenete, a za to morate biti svjesni, prisutni.

Ta prisutnost pomoći će vam da istovremeno kroz svakodnevicu možete osjećati svoju svijest i pratiti svoj um. Nakon nekog vremena vidjet ćete da vam vaša svijest donosi putokaze, a um rješava trenutne probleme i da su zajedno odlična kombinacija.
Ali to je trenutak kada već prepoznajete sebe kao svijest, kada osjećate svoju vrijednost, kada volite sve svoje dijelove i kada ste prisutni.
Tada svi vaši dijelovi rade u savršenom balansu odvodeći vas u najbolje odluke za vas, ne zato jer su one savršene nego zato jer su svjesne.
I to je najbolje što sebi možete pružiti.