intergalaktički razgovori

Prostor oko vas poprima vaš oblik, ne kao fizička manifestacija već kao vaš odraz, vibracijski. Vi postajete prostor i prostor postaje vi. Zbog toga možete preko prostora osjetiti druge ljude, njihove navike, nadanja, želje, poroke, sve to učitava se u prostor, prolazi, transformira, raste, odlazi.

Vi kao prostor možete prepoznati sebe, možete si dopustiti izrasti ili se možete zakopati. Zakopavanje kroz neprotočnost ostavlja ožiljke i na vama i na prostoru, na taj način stvarate stisnutosti koje se osjete.
U trenutku dok shvatite da vaše putovanje nema stanice vi postajete putovanje, vi postajete put i vi se nikuda ne mičite, jedino se krajolik oko vas pomiče. Na taj način više niste vezani za prostore, puštate ih, oslobađate, oslobađajući sebe. Tako postajete životni putnik koji shvaća da svaki tren proveden ovdje životno je poseban i upečatljiv na svoj način.

Znači li to da ne biste trebali imati vlastite prostore ili da biste se trebali stalno pomicati u nove? Ako to pitanje prolazi vama sada to znači da ste dopustili shvaćanju uma da vas preuzme. Onog trenutka kada vi planirate, dopuštate umu da vas preuzme, a on ima svoje kalkulacije, on ne vidi ono što je bilo i pred njim je, on samo zamišlja i na taj način stvara slike i po njima određuje dalje.

Ja vam govorim da vaša protočnost stvara vaše prostore. Pritom mislim da je vaša protočnost ono na što se trebate usmjeravati, kako bi ju priznali, kako bi joj dopustili da teče, kako bi vam pokazala gdje trebate biti, kako bi shvatili da tamo već jeste. Malo zbunjujuće zar ne?
U smislu ako već negdje ste gdje trebate biti, zašto bi onda dalje trebali teći? Zato jer vam ja govorim o unutarnjem protoku, koji je stalan, nikada ne prestaje, nikada ne završava, nikada nema granicu, točku, nema ništa osim protoka.
Kada vi počnete živjeti svoj unutarnji protok, svoj unutarnji pomak, svoj život koji stalno teče onda ste vi istovremeno stalno u protoku iako možda stojite na jednom mjestu. Ali ako vaš unutarnji protok pokaže novi smjer vi znate kako i zašto pomaknuti svoje tijelo na drugo mjesto. Na taj način možete u nekim trenucima koji su česti ili rijetki živjeti istovremeno i unutarnji i vanjski protok.

Ali ako vi umom odlučujete onda to nije moguće. Jer vaš um može stvoriti granice kojih se vi bojite, bojite se prijeći te granice kako ne bi izazivali vlastite nelagode. Na taj način se ograničavate, vaš unutarnji protok može neko vrijeme pokazivati smjer, ali nakon toga ako ga vi ne pratite on staje.

Što se dešava kada vaš unutarnji protok stane? Vi počinjete gušiti život unutar sebe, ne dozvoljavajući mu da se pokaže, dozvoljavajući sebi vanjske pomake samo onoliko koliko vam um u tom trenu kaže.
Sve preko toga ostavljate na čuvanje svojim strahovima, zapečaćeno stisnutim mislima.
A od kuda idu vaše misli, zašto su one takve?
To je najvažnija tema koju vam mi svi nastojimo pokazati. Vaše misli idu iz navika određenog način razmišljanja i iz stisnutih vibracija.
Što se dešava promjenom vibracija?
Dolazi do promjena navika. Zatim prihvaćanjem trenutnog stanja i sagledavanjem novih informacija otvarate se prema mogućim transformacijama.

Ja vam želim slobodu, ali to što vam ja želim manje je vrijedno, ono što vi želite za sebe jedino je vrijedno. Ako ne znate što još ima osim svijeta kojeg poznajete kako ćete istinski biti sigurni da ono što živite je i ono što želite?
Kako ćete znati kada je došao trenutak zaustavljanja unutarnjeg protoka i život pod stisnutim mislima? 
Prvi korak je priznavanje, drugi sagledavanje, zatim dopuštanje transformacije vibracija koje dovode u samoiscjeljenje. Prirodan proces koji vi poznajete, ja vas samo podsjećam na njegovo postojanje.

Osjećajte malo svoj dah, on daje život tijelu ali i centrira misli ako mu to dopustite. Osjetite podrhtavanje unutar sebe, buđenje i prepoznavanje neke nove vaše strane, one koja je bila tako dugo zakopana. Podrhtavanje tla ispod sebe osjetite kao promjene, simbolika podrhtavanja i raspada pokazuje nove smjerove. Dok dopuštate unutarnje vlastite protoke vi se ponekad budite ploveći novim protocima kroz koje prolazite. Vaši prostori mijenjaju se, vaše ulice prolaze, vi postajete putnik vlastitog života koji nikada ne staje. Unutarnje putovanje rastvara vidike dovodeći vas u sklad s onim prostorom u kojem se nalazite, sve dok osjećate u njemu sreću on je za vas, kada osjetite da prostor staje vrijeme je za promjene.

Volim vas. Osjećate li ljubav dok ovo čitate?
Reći ću vam tajnu. Moguće je osjetiti tuđu ljubav prema sebi jedino ako ju imate vi prema sebi. Pa zastanite na tren i pitajte se volite li se?
Ako ne onda se pitajte zašto? Vaš um može pružati odgovore koje već znate ali ja ću vas pitati pitanje. Je li moguće da se ne volite dovoljno samo zato jer ne živite svoj unutarnji protok? Na taj način ne dopuštajući svom unutarnjem životu da vas prenese preko svih onih prepreka koje um vidi kao nesavladive.

Dopuštajući unutarnje protoke vi postajete nezaustavljiva životna rijeka, nezaustavljiva sila koja ne poznaje vlastite granice je one ne postoje.
A ta sila se zatim manifestira uokolo vas na najbolje načine, omogućavajući vam da živite život kakav želite. Kada to postanete, tada više ne želite iste stvari kao kada ste stajali unutar sebe, tada želite sve ono što vas podržava kroz vaše proticanje.

I zato ću vam reći još jednom, vi i prostor jednaki ste, kada to shvatite slobodni ste jer više niste vezani za prostore, ne dopuštate da oni postanu vaše oznake. Vi označavate sebe iznutra, dopuštajući vlastitom protoku da teče, na taj način prepoznajete svoje prostore i kroz njih samo prolazite.

Ja znam da vaš um sada može imati razne upitnike jer ovaj tekst u sebi sadržava skrivene poglede i stoga vas pozivam da mu se vraćate kako bi osjetili sve te vibracije.
Vi i prostor jednaki ste.
Ja vas volim.
Volite se.