intergalaktički razgovori

Dok na ekranima oko vas iskaču pozivi na razna događanja i dok vas vaši prijatelji i obitelj podsjećaju na ono što bi trebali, na ono što je „norma“ društva u kojem živite. I dok istovremeno imate osjećaj da se sve raspada, jeste li se ikada zapitali što je ono što vama istinski treba?

Ne što želite svojim umom koji je zatrpan s tolikom količinom informacija da se često osjeća kao da probija put prema naprijed.
Ne sa svojim emocijama koje možda skaču s jedne teme na drugu.
Nego sa svojom intuicijom, sa svojom dubinom. Kada se iskreno pitate iznutra što vama treba, što – vama – treba.

Zapravo nema prave riječi koja bi opisivala to stanje koje vama treba, mogli bi reći buđenje svijesti. Ali kako ćete „čuti“ to buđenje, kako ćete ga „prepoznati“, kako ćete znati da se „dešava“?

Tako da se umirite, da uđete u mir, da budete mir.

Što bi zapravo značio mir? Događa li se on u onim kratkim trenucima kada sjednete kako bi „predahnuli“, možda sa šalicom toplog napitka u ruci? Ili se mir dešava kada završite posao i pronađete pet minuta za sebe, možda kada djeca odu spavati, možda kada nastane mir u stanu pa vi brzo trčite u neki kut kako bi pronašli svoj mir?

Mir koji u ovom trenutku želimo istaknuti je mir koji dolazi nakon što otpustite očekivanja, nakon što se zaustavite u traci u kojoj se nalazite i u koju vas društvo možda želi smjestiti, to je ona brza preticajna traka u koju je nekada teško skrenuti, a kada se već nalazite u njoj žao vam je izaći jer mislite taman ste pretekli određeni broj vozila i sada ćete izgubiti putanju. Ako ste vozač sigurno ste se našli više nego jednom u takvim razmišljanjima.

Samo što vi niste auti, vi ne radite na benzin ili neki drugi oblik goriva, vi niste mehanika koja se može strgati, potrošiti pa popraviti ili zamijeniti za novo.
Vi ste život, vi ste život koji svaki dan živi, vi ste život koji svaki dan sebe izgubi u svakodnevici, a zatim mašta kako će se jednom naći.
Vi ste život koji nakon posla trči na vježbanje ili yogu kako bi imao svojih pet minuta, vi ste život koji nakon posla trči u vrtić pokupiti one malene koji još ovise o vama, kako bi im ispunili ostatak dana, vrlo često na autopilotu, vi ste život koji nakon posla trči do starijih i nemoćnih ukućana kako bi im pomogao oko nabavke ili kuhanja, vi ste život koji ako nema posao onda mašta kako bi ga volio imati, kako bi ga trebao imati da preživi, vi ste život koji ako ima posao mašta da bi mogao naći bolji ali ga je strah pomaknuti se, vi ste život koji se petkom veseli da je početak vikenda, a nedjeljom navečer nastoji se uvjeriti da će i u idućem tjednu biti sve ok.

Vi ste život koji to sve gleda uokolo sebe i nastoji biti u koraku, u skladu sa svima, sa svakodnevicom, s društvom u cjelini koje nameće pravila.
Vi ste život koji se u većini slučajeva pogubio i nada se pronaći.
Zvuči naporno kada ovo pročitate, zar ne?! Pa kako je to tek živjeti. Nemate vremena ovo čitati? Naviknuti ste na brze informacije, brzu isporuku rješenja?

A mir je sve suprotno tome.
I onda se postavlja pitanje u toj gužvi, nabrijanosti i hvatanju svakog sljedećeg zavoja, koliko je „realno“ naći mir, koliko je „realno“ u trenutku dok „morate“ živjeti kako živite naći mir?

Moguće je. Prvi korak je prepoznavanje trenutka u kojem se nalazite, a on obuhvaća obitelj koju imate, posao koji radite, možda hobije, prijatelje, poznanike, vikende, vježbanje, sve što radite.
Zatim se pitate u kojoj brzini hodate tim svim stazama? Koliko ste prisutni u tom hodanju? Koliko vas ima u tom hodanju, a koliko ste samo tijelo koje hoda i um koji misli o obavezama?
Zatim zastanite na tren i dogovorite se sa sobom, da ćete od ovog trenutka u svakom aspektu svog života barem jednom na dan zastati i promatrati se. Ništa drugo, ništa nećete mijenjati, samo ćete sebe promatrati. Iako ćete pritom možda komunicirati s drugima, raditi određene stvari i imati pune ruke posla, vi ćete za to vrijeme sebe promatrati. Nećete donositi nikakve zaključke, samo ćete se promatrati.
I to možete raditi recimo tjedan dana.
Nakon toga sjednite sa sobom i pitajte se – u tom promatranju što ste otkrili / shvatili / uočili o sebi?
Ono prvo što vam dođe zapišite, taj dio je bitan jer će inače te informacije vrlo brzo biti pometene s idućim danom i obavezama.
Zatim to ponovite idućih tjedan dana. Pa ponovno se pitajte i zapišite.
Zatim ponovite..
I tako ponavljajte sve dok vam to ne postane navika i sve dok u bilježnici nećete imati već dosta toga zapisano.

Osim što će vam taj materijal moći poslužiti kako biste lakše izabrali teme na kojima možete raditi, ono što će vam se sigurno početi dešavati je promjena. Počet ćete se hvatati u raznim situacijama kada shvaćate da ono što ste uočili kod sebe dok ste se promatrali nije ono kako se vi stvarno osjećate, nije ono što vi želite ili nije ono gdje vi pripadate.
Zatim možete početi s malim sitnicama, tamo gdje vrlo lagano možete raditi promjenu i te sitnice će vam se vjerojatno prve početi pokazivati. Odmah ćete shvatiti da vaša prisutnost i promatranje sebe u tom trenutku daje i rješenje koje se ispočetka možda sramežljivo, a zatim sve hrabrije počinje javljati.

Nakon nekog vremena skupit ćete snagu i hrabrost i napraviti potez, neki sitni ali koji će vas ushititi.
Tako ćete vremenom u svoju bilježnicu moći zapisivati i takve trenutke, trenutke vlastite hrabrosti u sitnicama u svakodnevici.
Tada ćete već bolje poznavati sebe i bit će vam zanimljivo sebe promatrati, znat ćete da je to put koji će vam pokazati korake.
Shvatit ćete da na neki način učite biti vi, ne oni za koje društvo smatra da bi trebali biti, već vi koji ste bili zakopani pod gomilom prošlosti, pod navikama, pod vlastitim posljedicama i vibracijama.

Takav proces stavljat će vas u mir. Shvatit ćete da dok promatrate sebe u raznim situacijama, da ste iznutra u miru. Osjetit ćete da taj mir nema nikakve veze s onim što se oko vas događa, da je to vaša nutrina, vaša dubina, vaša prostornost koja nadilazi tijelo koje koristite, vaša vrata prema vašoj sferi postojanja.
Shvatit ćete da takav mir donosi smirenje iznutra, prepuštanje, povjerenje da je sve onako kako treba biti i da će sve biti baš onako kako treba biti. Osjetit ćete ushit i veselje što postojite i što možete okusiti sva ta iskustva oko vas, koliko god ona intenzivna i izazovna možda bila. Osjetit ćete da su prolazna, da ste vi prolazni, da će jednom to biti samo sjećanja zapisana u vašoj sferi postojanja.

Tada ćete početi više voljeti život, počet ćete više voljeti sebe, počet ćete sebe priznavati kao oblik života koji se ne predaje, kakve god okolnosti bile. Koji promatra sebe i svoje postojanje.
I kao takav oblik života prepoznat ćete sebe u svojoj svakodnevici na potpuno nove načine.
I ti novi načini otvorit će vam nova shvaćanja.
I ta nova shvaćanja pokazat će vam korake, pokazat će vam rješenja.
I vi ćete osjetiti svoj mir.
Vi ćete biti mir.
Vi ćete biti sloboda.
Vi ćete biti vi.
Bit ćete svoji.
Slobodni.

‍