intergalaktički razgovori

U većini razvijenih civilizacija zajedništvo je prirodni poredak, svaki pojedinac shvaća da dobrobit svakog pojedinca ovisi o dobrobiti civilizacije, a dobrobit civilizacije stvara se sa svakim pojedincem.
Shvaćate da sve radite za sebe i za druge, nemate potrebu biti važniji ili bolji, ne možete se osjećati manje vrijednim od ostalih, od kada ste rođeni to shvaćanje duboko je utkano u vas, takva postavka je prirodna i vi cijeli svoj život prirodno razmišljate u tom smjeru.

Zbog nastojanja da se ova civilizacija razdvoji na manje skupine koliko god je to bilo moguće, vi kao civilizacija koja nastanjuje jednu planetu nemate zajedništvo. Podijeljeni ste na ono kako vi zovete države, zatim na gradove, sela, grupe, organizirana ili manje organizirana društva, širu i užu obitelj, krug prijatelja, poslovne krugove. Sve to unutar vas razdvaja vas od osjećaja pripadanja jer svaki dio vas pripada nekoj drugoj grupi, poslovnoj, obiteljskoj, prijateljskoj, državnoj, sportskoj, umjetničkoj, plesnoj. Sve te grupe kojima pripadate u sebi nose dio vas, odnosno vi nosite dio te grupe unutar sebe.

Možete slikovito zamisliti da te podjele rade unutar vas podjele, vi najednom iznutra izgledate kao planeta koja je raspodijeljena linijama koje ju presijecaju na razne sitne dijelove. To nije dobar vibracijski poticaj u kojem se vi možete osjećati sigurno, zaštićeno, svoje, slobodno, prohodno.

Od malena vas se poticalo da negdje pripadate i da se za nešto zalažete, da u nešto vjerujete. Trebali ste već kao mali naći ideju što biste mogli raditi kada narastete. Mogli ste odlučivati hoćete li nešto učiti, trenirati, hoćete li svirati, kuhati, plesati, šivati, učiti borilačke vještine, zalagati se za ekologiju, pripremati se za politiku. Mogli bi nabrojati cijelu stranicu raznih izbora koje ste imali kao mali, sa svakim daljnjim nabrajanjem sve više i više biste osjećali koliko na ovoj planeti ima razdijeljenosti.

Nakon što ste izabrali neke svoje grupe u kojima ste manje ili više bili zadovoljni, učilo vas se da kao pojedinac i/ili grupa morate biti bolji od drugih, zakon jačih, zakon preživljavanja. Na neki način vojne taktike ukomponirane su u sve slojeve društva pa čak i u obiteljski odgoj gdje roditelji gledajući ovaj svijet u kojem i sami nastoje preživjeti djetetu od malih nogu usađuju iste navike, moraš preživjeti, moraš biti jači inače ćete svijet pregaziti.

Naravno da niti jedna obitelj nije ista, niti jedno odrastanje nije isto, mi sada dajemo simboliku i slikovito opisujemo ideje, vi trebate unutar sebe osjetiti koliko toga je utkano unutar vas i na koji način su se razne nametnute vizije vanjskog svijeta utkale u vaše postojanje. Što od toga osjećate svoje, što ste spremni promijeniti, ne morate ništa raditi, samo osjećajte.

Od kada je ova civilizacija porobljena poticaj za ratovima, borbama i prevlastima bio je jedan od osnovnih manipulacijskih poteza, na taj način slabili su one koji su možda postali snažni u nekom trenutku ili razdvajali one koji bi se možda okupili.
Isto takvo razdvajanje možete vidjeti u bilo kojem sportskom, muzičkom, umjetničkom izražaju država, gradova, klubova.
U tim trenucima vrlo često ispod svega može se osjetiti ratna, preživljavačka energija.

Prvi korak kako si vi možete pomoći je udahnuti, izdahnuti i na trenutak osjetiti ovo što ste sada pročitali. Kako se osjećate u ovom trenutku?
Imate li misli koje bi mogle raspravljati o ovome? Imate li osjećaj nekog unutarnjeg opuštanja? Jeste li spremni prepustiti se sebi?

Zatim se možete pitati, što bi se desilo ako odustanete od borbe?
Na to pitanje vaš um može imati raspravu sam sa sobom, kakve borbe, vi uopće niste u borbi.
Ako se to pitanje desi onda se pitajte kako se osjećate dok radite, kako se osjećate dok pokušavate nešto postići privatno, kako se osjećate dok nastojite preživjeti? Ima li u tom preživljavanju svaki mjesec osjećaja borbe, kada odete duboko u vibraciju, postoji li unutar vas takav osjećaj?

Ako vaš um kaže da ne postoji, onda ga pitajte, ako to nije tako, znači da bi ti (umu) bilo svejedno ako na poslu ovaj mjesec dobijete otkaz ili budete raspoređeni na manje „važno“ mjesto? Isto tako onda bi ti (umu) bilo manje važno ako u onim stvarima van posla ne postignete rezultate koje želite ili očekujete? Isto tako onda bi ti (umu) bilo svejedno ako sportski klub koji ti voliš ne pobjedi? Ili ako se ne desi nešto drugo što očekuješ?

Dok um sada možda i dalje ima rasprave reći ćemo vam jednu usporedbu. U razvijenim civilizacijama vi nemate suprotne strane jer shvaćate da svi pripadate istoj civilizaciji i da o svakom pojedincu ovisi napredak cijele civilizacije. Ako ste vi u nečemu jako dobri i ističete se od drugih, onda je prirodno da ćete vi biti zaduženi za to polje. Nitko se zbog toga neće osjećati ugroženo jer će svatko raditi ono u čemu je dobar. Ako kroz taj rad napredujete i naučite nešto novo, shvatite nešto na drugačiji način, bit ćete raspodijeljeni tamo gdje se vaše trenutno znanje može najbolje primijeniti.
Vi s tim nemate problem, jer u toj civilizaciji vi živite, vi ne preživljavate. Vi ne hvatate svaki prvi u mjesecu kako bi platili svoje račune, vi se ne bojite ako u nečemu niste dovoljno dobri da nećete imati gdje živjeti ili nećete imati s čim nahraniti svoju obitelj.
Vi živite. I u tom životu vi promatrate sebe i druge kao jednake, veselite se svačijem uspjehu kao svojem jer svaki taj uspjeh doprinosi civilizaciji u kojoj živite. Na taj način nema natjecanja, nema potrebe za prevlasti ili osjećaja nedovoljnosti, vi ste dio sustava koji se jednako trudi napredovati.
Zbog različitih iskustava koje imamo kao svijesti prirodno je da nas sve zanimaju različite stvari. Također je prirodno da tokom jedne inkarnacije mijenjate stvari koje vas zanimaju, zato jer učite, razvijate se, napredujete. Zbog toga osjećate unutar sebe što vas privlači i tome se posvećujete, dopuštajući u svakom trenutku da se nešto može promijeniti.
Na taj način civilizacija je sačinjena samo od najboljih, ne najboljih naspram drugih nego najboljih verzija sebe, svatko se trudi živjeti svoju najbolju verziju kako bi pridonio suživotu s drugima. Na taj način stvara se timski rad kako bi vi tu rekli, zajedništvo, suživot, civilizacija se razvija, raste, transformira, stvara, napreduje.

Nadamo se da smo vam sada približili ideju što bi značio timski rad, što bi značilo zajedništvo. I naravno ne očekujemo od vas da izađete van i mijenjate druge. Ali za početak možete raditi male vlastite unutarnje korake. Prvo probajte osjećati, dozvolite si neko vrijeme, možda čak i zapišite, što je to od malena što se utkalo unutar vas, a vezano je za pripadanje bilo koje vrste, za natjecanje, za preživljavanje najboljih.
Ako si dozvolite duboki uron u to shvaćanje osjetit ćete koliko je sitnih ideja ukomponirano u vaš sustav i koliko se te ideje hrane unutar vas s informacijama kojima se izlažete.

Zatim probajte osjetiti sebe kao cjelovitost, stavite namjeru da ste spremni ući u svoju cjelovitost. To ne znači da se trebate ispisati iz svih grupa kojima pripadate, to znači da probate te grupe ispisati iz vlastitih vibracija. Iscjeliti ih.
Pitajte se kada vidite sve grupe i raspodjele unutar sebe, što od toga je stvarno vaša istina?
Vaš život izvana može vam donositi zanimaciju ili posao ili obiteljska, prijateljska druženja, ali vi iznutra možete ostati svoji. To je kompliciran korak za napraviti i još teži za objasniti. Za početak probajte osjećati gdje sve pripadate i što od toga osjećate kao svoje, kao vlastitu istinu koja je u skladu s vama? Ne trebate ništa drugo nego osjećati, nakon toga počet će se prirodno pokretati neke stvari. Možda ćete se iz nekih skupina ispisati, možda ćete promijeniti neke navike, možda ćete ostati u određenim grupama jer vam je to kao zanimacija zanimljivo ili zato jer mislite da morate (recimo posao) ali ćete samim tim što ste obratili pozornost na sebe početi više osjećati sebe. Shvatit ćete da te skupine ne moraju biti zapisane unutar vas, da ste vi iznutra vlastita istina, vlastita sloboda koja se izvana može kretati onako kako želi, to ne znači da to izvana mora biti zapisano u vama.

Nakon nekog vremena, kako ćete napredovati na vlastitom putu buđenja počet ćete radom na sebi sve više i više iscjeljivati vibracije i na taj način dolaziti do osjećaja još veće slobode unutar sebe. Pritom ćete početi vrlo jasno iznutra osjećati čemu želite pripadati, a što vam možda više ne treba.

Vaša planeta mijenjat će se, proći će generacije i u jednom trenutku sve ovo što vam sada govorimo postat će svakodnevica i na ovoj planeti. Planeta će djelovati kao cjelina, dajući dovoljno prostora svakom pojedincu da se iznutra razvija i da u skladu s tim bira svoja iskustva.

Dok se to ne desi ono što vi možete je unutar sebe početi živjeti takav život. Nije bitno što drugi rade ili misle, vi možete početi misliti za sebe. U trenutku dok shvatite da je moguće nešto na van napraviti ili odraditi, ali pritom sebe ne izgubiti, počet ćete više osjećati svoje vlastito jedinstvo. Dolaskom do toga počet ćete više osjećati život, svijest, nakon toga sve to vidjet ćete u drugima. Više neće biti potrebe za takmičenjem i preživljavanjem, vi ćete polagano izlaziti iz tog naučenog moda prepuštajući se životu, znajući da kako vi formirate svoj život unutar sebe, tako se on formira uokolo vas.

Na taj način počet ćete biti začetnici novog života na ovoj planeti, oni prvi koji su krenuli u tom smjeru, moći ćete pokazati drugima svojim primjerom kako se to radi, moći ćete svojom vibracijom podržati transformaciju na planeti koja se budi, veličanstvenoj planeti s veličanstvenom civilizacijom.